Dođe mi da se ubijem nakon ove priče, imali doma slično iskustvo s boxerićem Alijem, do nevjerojatnih razmjera razvila se njegova komunikacija sa svakim članom obitelji. No nismo ga mogli zadržat, nakon godinu dana suživota, jer su uvjeti bili nemogući, baka i tata završili u bolnici itd i tako ga dadnemo na ranč, bajkovitoj curici, čiji se tata prezivao Butiga. Naravno, još tri puta tog proljeća vraćali smo se po njega, al onda opet kod kuće uvidjeli da ne uspijevamo. Otad vlada grozna depra pri spomenu boksera, i ovo ljeto sam se jedino ja usudila ić tražit ga. No, ta obitelj ga dala nekom tamošnjem poznatom lovcu, a kod njega kad sam došla, nikad čuli za Alija... Ak ga spomenem svojima kući, odma svi uzmiču krijući suze. I sad ovog vikenda dobijem poruku od tate da je u Rovinju i da traži Alija. Bezuspješno. A prije dvije godine se to sve odvijalo. Svejedno, hvala na priči.
16.10.2006. (12:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
riprendere
meni je srce skoro puklo kad sam morao ostaviti mami svoju boxericu i otiči na par mjeseci u italiju...
15.10.2006. (17:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
edo
Eh da, baš je tako bilo.. šmrc!
15.10.2006. (18:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lolina
vjeran ko pas ...pihhh
15.10.2006. (20:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dviz
Dođe mi da se ubijem nakon ove priče, imali doma slično iskustvo s boxerićem Alijem, do nevjerojatnih razmjera razvila se njegova komunikacija sa svakim članom obitelji. No nismo ga mogli zadržat, nakon godinu dana suživota, jer su uvjeti bili nemogući, baka i tata završili u bolnici itd i tako ga dadnemo na ranč, bajkovitoj curici, čiji se tata prezivao Butiga. Naravno, još tri puta tog proljeća vraćali smo se po njega, al onda opet kod kuće uvidjeli da ne uspijevamo. Otad vlada grozna depra pri spomenu boksera, i ovo ljeto sam se jedino ja usudila ić tražit ga. No, ta obitelj ga dala nekom tamošnjem poznatom lovcu, a kod njega kad sam došla, nikad čuli za Alija... Ak ga spomenem svojima kući, odma svi uzmiču krijući suze. I sad ovog vikenda dobijem poruku od tate da je u Rovinju i da traži Alija. Bezuspješno. A prije dvije godine se to sve odvijalo. Svejedno, hvala na priči.
16.10.2006. (12:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
onakojatrcisvukovima
Te zivotinjice....tako ti se uvuku pod kozu i u srce.
17.10.2006. (11:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...