Komentari

miskoi.blog.hr

Dodaj komentar (37)

Marketing

  • trill

    I nađe svoj spokoj, svoju tišinu i svoje zelenilo...još jedna posebna priča dragi misko :))

    avatar

    13.10.2006. (09:55)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    mirni spokoj... uz lijepa sjecanja... ovo je tuzna prica s blagim osmijehom u kutu usana...

    avatar

    13.10.2006. (09:59)    -   -   -   -  

  • plejadablue

    ..zanimljivo je kako jednom običnom rečenicom, ne ulazeći u detalje niti u opise nečijih emocija, možeš oslikati i emotivno stanje i osobu i ispričati cijeli nečiji život...ova me rečenica potaknula na ovaj komentar:"sa pogledom u očima koji mladu ženu moli za oprost"..pozdrav, miško...doista lijepa priča..:))

    avatar

    13.10.2006. (10:29)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Nema me jedan dan kad iskrsnuli novi postovi...lijepa i tužna priča koja me podsjetila na ono što vjerojatno sve nas čeka. Zato je tu Lori da nas nakon toga nasmije...pozdrav.

    avatar

    13.10.2006. (11:12)    -   -   -   -  

  • Lina

    Miško kao da si pitao mene koju sliku za pozadinu treba staviti....okupana,zadovoljna,opuštena i ušuškana u nešto tvoje...)))Citam pricu a pogled mi stalno leti na tu njuškicu...(nema mi druge morat cu nosom taknit monitor)...U ovoj prici sjela sam na tu klupu...i uživala u tišini trenutka,miru,toplini....Miško pozdrav

    avatar

    13.10.2006. (12:20)    -   -   -   -  

  • BW

    jako lijepa i tužna priča, i kad bi nam barem svima tako bilo...spokojno i sa osmijehom na usnama....pozdrav tebi Miško.

    avatar

    13.10.2006. (12:32)    -   -   -   -  

  • Vještica

    kao što već rekoše... bilo bi tako lijepo...
    otići baš tako.
    pozdrav ti.

    avatar

    13.10.2006. (13:50)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    Svi imamo neki svoj kraj krajeva,hmm sad je pitanje da li ćemo to znati predosjetiti ili ne,hmm i tko zna gdje i kada?Shvatila sam da nema pretjeranog smisla razmišljati o smrti,samo se pokušati izmiriti s njom...sve doživljavati kao jedan veliki novi put...volim te čitati,pa zato sam i tu,pa neću duljiti :)) p.s. da Bette Midler sam gledala u Rose i većini njenih filomva,obožavam kako je prenjela život Janiske...samo što je recimo kod nas nažalost poznata samo po filmovima,a ona nudi mnogo,mnogo više,ona je zbilja u punom smislu riječi diva,a pošto volim istraživati,upoznala sam ju i kroz njenu glazbu...koja je vrlo širkog spektra,ali kod nas se ne može nabaviti ni jedan njen cd...srećom imam frenda u New Yorku koji mi je poslao 2 koja sam si pronašla na internetu...eto :)) Ugodan ti dan :))

    avatar

    13.10.2006. (13:52)    -   -   -   -  

  • misko

    @ Trill, hvala ti...:)
    @ maslackica, tihi život, tihi kraj...
    @ plejadablue, hvala što si to zapazila,,,pozdrav!
    @ majstorica s mora, što mogu, kad sam plodan? Pozdrav!
    @ Lina, svi na ovoj stranici zadovoljni...Lina pozdrav!
    @ BW, pa i nije baš toliko tužna...pozdrav!
    @ Vještica, a još bi ljepše bilo zauvijek ostati...
    @ Daniela bez j, svi putujemo...znam za Midleričinu karijeru kao pjevačice, znam koliko je dobra, ali me u onom filmu oduševila! Pozdrav i lijep vikend ti želim!

    avatar

    13.10.2006. (14:29)    -   -   -   -  

  • avangarda

    a jesi me rastužio s ovom pričom :((
    a tak sam lijepo tancala po uredu........ i štipkala kolege......... i .......... ma nema veze :))
    opet ću se ja ubacit u "petu brzinu"
    lijep ti vikend!

    avatar

    13.10.2006. (14:31)    -   -   -   -  

  • teuta

    Dobar ti dan Miško...ova priča je jako, jakooo tužna....naravno, prekrasno napisana, ali baš sam se rastužila nad njom. Iako, moram napomenuti, da u njoj ima onaj tračak svjetlosti i sreće, kojeg ne primijećujemo često ili ga jednostavno ne žilimo vidjeti. Ma ti si prvi majstor za pisanje priča o ljudskim sudbinama, Miško. U vezi mog posta....hvala ti puno na tom komentaru i kako bi neki rekli...da ti se pozlate riječi...(znaš na što mislim, jel tako?)...Dragi Miško, hvala ti na svemu, jedva čekam svog voljenog mladoženju....a tada kad opet budemo zajedno, okrunit ćemo sve to i pravim prstenima i toplim dugim poljupcem. Uh, Miško jedva to čekam, jer ga previše volim. Pozdrav....cmokkkkk.

    avatar

    13.10.2006. (14:34)    -   -   -   -  

  • punk petar pan

    inače me ovakve stvari ne pogađaju, ali danas sam toliko u depresiji da me čak i ovo skoro rasplakalo... život je kučka... pozdrav

    avatar

    13.10.2006. (15:28)    -   -   -   -  

  • necutako

    lijep kraj..

    avatar

    13.10.2006. (17:02)    -   -   -   -  

  • misko

    @ Vera, siguran sam kako si u svojoj čuvenoj ljekarni pronašla lijek protiv tuge...i da si već sada vesela...pozdrav!
    @ teuta, hvala, hvala! previše me hvališ...budi strpljiva, neće on pobjeći...cmokkkkk!
    @ rosemary, trebale bi te pogađati...
    @ necutako, hvala...

    avatar

    13.10.2006. (18:13)    -   -   -   -  

  • rU

    tvoj me matija podsjetio na starce s klupe u malom parku kroz koji prolazim
    jednom sam uhvatila "komadić" njihova razgovora u kojem obašnjavaju zašto sebe nazivaju "lavovima". zato što, svako malo, netko od njih - "rikne"
    i ... sjetila sam se svoje bake, koja je kad je bila već dobro preko 80-ete, konstatirala: kad ostariš imaš više mrtvih nego živih poznanika.
    ... i ustanovila sam kako u direktoriju svojega mobitela i ja imam - nekoliko pokojnika
    pokušala sam izbrisati te brojeve - ali ne mogu
    i ... puštam nek zazvone uspomene ... kad već neće njihovi telefoni

    avatar

    13.10.2006. (19:13)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Prekrasna priča.U jednom trenutku,vjerojatno,sve se poklopi,ravnodušnost,apatija,žal za izgubljenim prijateljima,prazna duša,oronulo srce.I besmisao života u kojem samoća nikada nije bila pobjednik!Bravo Miško!

    avatar

    13.10.2006. (19:41)    -   -   -   -  

  • dejmon

    samo kratak pozdraff.....

    avatar

    13.10.2006. (20:19)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Ovo je jako lijepa, savršeno uravnotežena priča. Bilo bi lijepo jednoga dana otići kao Matija... Pozdrav! :)))

    avatar

    13.10.2006. (21:30)    -   -   -   -  

  • armin

    već sam ti jednom napisao da evoluiraš i pišeš bolje nego prije, iako si ti uvijek pisao dobro. ono što je novo u tvom pisanju jesu teme. to je dobro. znači da istražuješ. da ne stagniraš. baš sam kod lucije napisao. pisanje je rad. i na sebi, i na slovima. samo naprijed miško. btw., zašto ne pošalješ koju priču na natječaj večernjaka. možda baš ovu.

    avatar

    13.10.2006. (21:37)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Sve nas čeka neka naša klupa sa koje su mnogi već otišli...netko možda ima sreću u zadnjem pogledu, mnogi ni to...
    Ma vidi to ovu moju mladu kako je nestrpljiva. Moramo još sve razraditi pa ti onda javim detalje...pozdrav prijatelju

    avatar

    13.10.2006. (22:17)    -   -   -   -  

  • Sefica

    Topli pozdrav;)

    avatar

    14.10.2006. (00:11)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Viđam takve iz priče na klupama oko place. A sjetio si me i kad smo davali doprinos za tunel Učka, i druge, zar ne? Vidim da se dobro oporavljaš kad možeš pisati. Laku noć

    avatar

    14.10.2006. (00:43)    -   -   -   -  

  • Auroraisa

    Balkon mi "gleda" ravno na park i svjedok sam svakog ranog jutra tih dragih starica i starčeka kao tromim korakom idu put tržnice,pa trgovine i onda ranojutarnji pozdrav parku...sjede na klupici njih dvoje-troje i pričaju...rame uz rame,tiho i nenametljivo,kao da i ne postoje...ljudi prolaze i ponašaju se kao da oni nisu tu...nitko ne vidi ni osmijeh pružen djetetu ni tugu zbog gubitka nekadašnje vitalnosti...nitko ne zna koliko ih je sjedilo jučer,da li je broj isti ili ne...jedan manje,reći će većina...bolna je ta spoznaja u njihovoj duši...dati veći dio svog života za one koji su došli poslije,a nikada biti primjećen bar toliko da im se pokloni jedan osmijeh ili ono obično ljudsko "dobro jutro"...teško je biti smetnja,a prema njima se većinom tako odnose...
    Tvoja priča je dokaz toga...njegove zadnje misli da će mu biti još bolje,da se neuzbuđuje zbog njega i ne zove nikoga u pomoć,govore sve...u dobi kada bi trebali imati neki oslonac,jer većina ih je u životu bila oslonac možda i cijeloj porodici,sada su sami i sa prazninom u srcu...razumijevanje nalaze samo sa onima koji su statusom slični njima...prijatelji iz prošlog vremena...
    Ovo je tužna stvarnost,a tvoja lijepa priča...hvala ti što si i dragim starčekima poklonio jedan dio svoje duše kroz ovaj tekst...
    Laku noć,dragi prijatelju...

    avatar

    14.10.2006. (03:13)    -   -   -   -  

  • *Ohana*

    Ma ne znam šta bih rekla... Ne ispavana sam (iz noći u radnu subotu, pa onda opet noćas... :((), pa mi ovakve priče, uz Red bulove, nekako tesko padaju ovako na tašte...
    Nego, kako si? Todo bien?

    avatar

    14.10.2006. (08:29)    -   -   -   -  

  • misko

    @ rusalka, meni se čini kako svaki grad ima svje starce na nekim klupama...
    @ Magična Noć, poznavajući tvoju poeziju, nisam ni sumnjao u tvoju osjećajnost...hvala!
    @ Dejmon, pozdrav!
    @ aquaria, hvala ti...pozdrav!
    @ armin, ne moram ni reći da me raduje tvoje mišljenje-pohvala o mom pisanju...a večernjak, ne znam, nekako nemam volje, čini mi se da taj list naginje debelo u desno, a moje priče... ali mi je tvoj prijedlog pokazatelj da mogu, da sam nešto sazrio i poslati ću nešto...hvala i pozdrav!
    @ starac i more, ako bude klupa, biti će dobro...pozdrav!
    @ gogoo, i ja sam se sjetio...pozdrav!
    @ auroraisa, kao što sam rekao Rusalki: svaki grad ima svoje starce, svaki od njih ima svoju priču...hvala na mišljenju, na pohvali i veliki pozdrav!
    @ Ohana, ne pij Red bulove...smanji malo tempo! Čuvaj se! Hvala, dobro sam, propisao sam, znači kriza je iza mene, a i ona je stigla jučer. Možda te večeras posjeti, ne znam...Pozdrav!

    avatar

    14.10.2006. (11:16)    -   -   -   -  

učitavam...