bog nas natereti onoliko koliko mozemo podnjeti, ali mi koji smo prosli neko zlo dizemo se kao ptice iz pepela, ruzno zaboravljamo, a ljepe uspomene spremamo negdje u ladicu da li cemo ponono voljeti, ponovno... neznam ali nikada ne reci nikad ...jednom kad ljeto umre kad presuse i mora i rijeke po tvom srcu posadit cu nadu NEK CEKANJE SAMO SEBE CEKA
12.10.2006. (15:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bas sam se sjetila sada. moj dida je bio na umoru, mislili smo ono svaki tren ce otici. on je gledao po sobi i trazio nesto. bilo nas je puno s njim ali moj tata nije mogao stici ranije. zvala sam tatu svakih pola sata da vidim kad ce. on je bio na poslu, bila je bozicna sezona i neki gosti nisu htjeli kuci iz restorana. kad sam ga zvala treci put rekao je gostima da se ispricava ali da mora ici jer mu je otac na umoru. nisu mu zamjerili. kad je dida ugledao tatu imao je najveci osmjeh na svijetu, sreca je naprosto zracila iz njega. par minuta poslije dida je pao u komu i vise se nikad nije probudio...morat cu post o ovome napisati.
12.10.2006. (19:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zaista čovjek je čudo...što sve on ne može podnijeti kao teret na svojim leđima, snažni smo mi i jaki onda kada to zatreba, treba biti jak duhom i onda sve se može...uvijek na lijep post naiđem kod tebe, pročitala sam zaostatke...lijep pozdrav
12.10.2006. (22:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evo ja došla da se raspišem. Opet predivan post, opet divna razmišljanja Je čovjek je nešto neopisivo čudesno i ima manu zlorabi tu svoju čudesnost. To o izdržljivosti o snazi koju u najgorem trenutku dobije, o volji i nagonu za preživljavanje. Životinje imaju nagon, za sebe za skrb svojih potomaka, a čovjek koji je najsavršenije biće tek ima neki svoj unutarnji nagon, snagu izdržljivosti ali mi mali ljudi nismo upoznati s granicama te izdržljivosti.Mi i kada mislimo da su naše patnje nepodnošljive, one su sitne naspram svih križva koje mogobrojni nose i naš je problem sitan, sitan. Ljudi koji su proživili ubijanja, logore, silovanja....oni znaju...ali su opet potisnuli to najgore i ako su to sve preživjeli, opet su našli snage i volje da žive za ono što im je ostalo
12.10.2006. (22:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
diana11: prekrasno. hvala ti. imaš pravo. koki:brvao ti! pozdrav od Žene. brunhildina: i ja isto. hotmama: naravno. piši. dipl.kucanica: i ja tako mislim, znaš to. zato ih i volim. cvjetovi zla:hvala. lijep pozdrav i tebi. slavonchica:istina. rijetko smo kada toga svjesni. hvala. naposljetku:volim kad se raspišeš.hvala.tako je. slažem se.
13.10.2006. (07:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jesam li ja ruka... Ako nemam ruke, opet sam ja Jesam li noga... Ako nemam noge, opet sam ja U nekoliko godina svaka se stanica u meni promijeni Tijelo je kuća moja Kad se sruši Izađem To sam ja
13.10.2006. (07:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga,nažaost je to istina....nema gore životinje od nas ljudi. A zbog čega je tako? Tko će znati,možda upravo zbog našeg skopa razmišljanja....zlobe, pohlepe, ljubomore, neprihvaćanja različitosti u ničemu...itd. Umjesto da naš mozak koristimo u plemenite svrhe mi činimo često drugačije. U vezi mog posta...znaj da si pozvana, i to će valjda već biti u slijedećem postu, i ako se sjetiš kojih ideja, molim te javi mi. Pozdrav, draga..cmokkkk.
13.10.2006. (14:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
diana11
bog nas natereti onoliko koliko mozemo podnjeti, ali mi koji smo prosli neko zlo dizemo se kao ptice iz pepela, ruzno zaboravljamo, a ljepe uspomene spremamo negdje u ladicu
da li cemo ponono voljeti, ponovno... neznam ali nikada ne reci nikad
...jednom kad ljeto umre
kad presuse i mora i rijeke
po tvom srcu posadit cu nadu
NEK CEKANJE SAMO SEBE CEKA
12.10.2006. (15:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KOKI
ja nisam čovjek..ja sam žena...:)
12.10.2006. (15:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Brunhilda
bravo za koki!!! slažem se!!!
12.10.2006. (18:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hotmama
bas sam se sjetila sada. moj dida je bio na umoru, mislili smo ono svaki tren ce otici. on je gledao po sobi i trazio nesto. bilo nas je puno s njim ali moj tata nije mogao stici ranije. zvala sam tatu svakih pola sata da vidim kad ce. on je bio na poslu, bila je bozicna sezona i neki gosti nisu htjeli kuci iz restorana. kad sam ga zvala treci put rekao je gostima da se ispricava ali da mora ici jer mu je otac na umoru. nisu mu zamjerili. kad je dida ugledao tatu imao je najveci osmjeh na svijetu, sreca je naprosto zracila iz njega. par minuta poslije dida je pao u komu i vise se nikad nije probudio...morat cu post o ovome napisati.
12.10.2006. (19:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dipl. kucanica
ljudi su zaista čudesni.. i mogu mnogo toga podnijeti..
12.10.2006. (19:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emanuele
zaista čovjek je čudo...što sve on ne može podnijeti kao teret na svojim leđima, snažni smo mi i jaki onda kada to zatreba, treba biti jak duhom i onda sve se može...uvijek na lijep post naiđem kod tebe, pročitala sam zaostatke...lijep pozdrav
12.10.2006. (22:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slavonchica
...ili prečesto nije svjestan svoje čudesnosti...
lijepo napisano... poticajno :))
12.10.2006. (22:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
naposljetku
evo ja došla da se raspišem.
Opet predivan post, opet divna razmišljanja
Je čovjek je nešto neopisivo čudesno i ima manu zlorabi tu svoju čudesnost.
To o izdržljivosti o snazi koju u najgorem trenutku dobije, o volji i nagonu za preživljavanje.
Životinje imaju nagon, za sebe za skrb svojih potomaka, a čovjek koji je najsavršenije biće tek ima neki svoj unutarnji nagon, snagu izdržljivosti ali mi mali ljudi nismo upoznati s granicama te izdržljivosti.Mi i kada mislimo da su naše patnje nepodnošljive, one su sitne naspram svih križva koje mogobrojni nose i naš je problem sitan, sitan.
Ljudi koji su proživili ubijanja, logore, silovanja....oni znaju...ali su opet potisnuli to najgore i ako su to sve preživjeli, opet su našli snage i volje da žive za ono što im je ostalo
12.10.2006. (22:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aries
diana11: prekrasno. hvala ti. imaš pravo.
koki:brvao ti! pozdrav od Žene.
brunhildina: i ja isto.
hotmama: naravno. piši.
dipl.kucanica: i ja tako mislim, znaš to. zato ih i volim.
cvjetovi zla:hvala. lijep pozdrav i tebi.
slavonchica:istina. rijetko smo kada toga svjesni. hvala.
naposljetku:volim kad se raspišeš.hvala.tako je. slažem se.
13.10.2006. (07:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goldeneye
Jesam li ja ruka...
Ako nemam ruke, opet sam ja
Jesam li noga...
Ako nemam noge, opet sam ja
U nekoliko godina svaka se stanica u meni promijeni
Tijelo je kuća moja
Kad se sruši
Izađem
To sam ja
13.10.2006. (07:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osmijeh....
eh.. tak to dojde :-)
13.10.2006. (09:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jibica
Čovjek je čudo! Samo što to rijetko tko shvati... :))
13.10.2006. (09:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rozza
slažem se s ovim postom u potpunosti.. čovjek je zaista čudo! pozdrav tebi :)
13.10.2006. (10:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osmijeh....
hvala na čestitki, i ja tako kažem, ipak je to samo broj i niš drugo :-))))
13.10.2006. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aries
Goldeneye:što god bio drago mi je da si tu.
osmijeh: da ponekad.
jibica:slažem se.
rozza:pozdrav tebi.
osmijeh: bravo ti. hvala tebi što si tu.
13.10.2006. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Draga,nažaost je to istina....nema gore životinje od nas ljudi. A zbog čega je tako? Tko će znati,možda upravo zbog našeg skopa razmišljanja....zlobe, pohlepe, ljubomore, neprihvaćanja različitosti u ničemu...itd. Umjesto da naš mozak koristimo u plemenite svrhe mi činimo često drugačije. U vezi mog posta...znaj da si pozvana, i to će valjda već biti u slijedećem postu, i ako se sjetiš kojih ideja, molim te javi mi. Pozdrav, draga..cmokkkk.
13.10.2006. (14:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...