mhm... *nod, nod*... ljudi zapravo ne shvaćaju kako je to imati mamu s kojom se uredno možeš zafrkavati do besvijesti, koja zna sve tvoje mušice i ne osuđuje te zbog njih... mislim, mnogi ljudi misle da sraćkam kad velim da sam šeprtlja i da se kresnem u svaku drvenu/metalnu/plastičnu površinu na koju naiđem... ali kad to napravim doma... recimo, udarim nogom u stolić u dnevnoj sobi, skakućem kao kreten, jaučući, i padnem na kauč kraj stare. Ona me pogleda i veli: "Dijete, blesava si... ko da nisi moja..." Nasmije se onako kako to samo majke znaju, i pita me jesam si kaj napravila te ko najveći istražitelj odmah se ide uvjeravat da neću dobiti masnicu... (hoću, jer uvijek dobijem, ali to je sad manje bitno). Važno je da iako se pravim da mi ide na živac to njezino tetošenje, obje zapravo znamo da nije tako i da uživam kad se vrti oko mene... možda jesam djetinjasta... ali ja sam jedinica... i jednostavno je prirodno da se vežem uz roditelje... i imam sreće što su takvi kakvi jesu, jer iako su ponekad strogi, znam da će mi pomoći kad god mi treba i tjerati me da nešto napravim, za svoje dobro, makar gunđam protiv toga... =) a kad smo već kod toga... ja na mnogo stvari gunđam... ali navikli su se...
09.10.2006. (23:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sebično i nehumano se nadam da tvoja mama ima i loših strana jer da nema stvarno ne bi bilo fer što svi nemamo takvu ... :) Mama je jedna igra na sigurno - najviše će te i najiskrenije iskritizirati i izmučiti, ali na kraju će jedina uvijek - no matter what - ostati uz tebe ... Kada se smijemo?''Kad te gledaju sa onim svojim okicama i počnu ti se smijat, makar nemaju pojma ko si ... gledaš ga i on tebe ... na neki način možda i volim djecu. Ok, ne na taj način, dovraga.'' - ja sam umrla od smijeha kad sam pročitala ovo :) Nasmijava me dobar smisao za humor, moji prijatelji, knjige ... Lijepe stvari u životu. I naravno ti trenutci - npr. kada trčiš među suncokretima ... Pitaš se ne bi li se oni trebali non - stop događati ... ili ... možda da se non - stop događaju ne bi ni bili tako lijepi? Ne znam. Ono što znam je da ću radije biti sama nego u takvoj jednoj okrutnoj i bezumnoj masi. I to što te je sve u stanju rasplakati mora biti uznemirujuće, ali - donekle i utješno ... Barem znaš da je tvoj duh još uvijek živ.
10.10.2006. (15:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kia
mhm... *nod, nod*... ljudi zapravo ne shvaćaju kako je to imati mamu s kojom se uredno možeš zafrkavati do besvijesti, koja zna sve tvoje mušice i ne osuđuje te zbog njih... mislim, mnogi ljudi misle da sraćkam kad velim da sam šeprtlja i da se kresnem u svaku drvenu/metalnu/plastičnu površinu na koju naiđem... ali kad to napravim doma... recimo, udarim nogom u stolić u dnevnoj sobi, skakućem kao kreten, jaučući, i padnem na kauč kraj stare. Ona me pogleda i veli: "Dijete, blesava si... ko da nisi moja..." Nasmije se onako kako to samo majke znaju, i pita me jesam si kaj napravila te ko najveći istražitelj odmah se ide uvjeravat da neću dobiti masnicu... (hoću, jer uvijek dobijem, ali to je sad manje bitno). Važno je da iako se pravim da mi ide na živac to njezino tetošenje, obje zapravo znamo da nije tako i da uživam kad se vrti oko mene... možda jesam djetinjasta... ali ja sam jedinica... i jednostavno je prirodno da se vežem uz roditelje... i imam sreće što su takvi kakvi jesu, jer iako su ponekad strogi, znam da će mi pomoći kad god mi treba i tjerati me da nešto napravim, za svoje dobro, makar gunđam protiv toga... =) a kad smo već kod toga... ja na mnogo stvari gunđam... ali navikli su se...
09.10.2006. (23:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leendeliv
Sebično i nehumano se nadam da tvoja mama ima i loših strana jer da nema stvarno ne bi bilo fer što svi nemamo takvu ... :) Mama je jedna igra na sigurno - najviše će te i najiskrenije iskritizirati i izmučiti, ali na kraju će jedina uvijek - no matter what - ostati uz tebe ... Kada se smijemo?''Kad te gledaju sa onim svojim okicama i počnu ti se smijat, makar nemaju pojma ko si ... gledaš ga i on tebe ... na neki način možda i volim djecu. Ok, ne na taj način, dovraga.'' - ja sam umrla od smijeha kad sam pročitala ovo :) Nasmijava me dobar smisao za humor, moji prijatelji, knjige ... Lijepe stvari u životu. I naravno ti trenutci - npr. kada trčiš među suncokretima ... Pitaš se ne bi li se oni trebali non - stop događati ... ili ... možda da se non - stop događaju ne bi ni bili tako lijepi? Ne znam. Ono što znam je da ću radije biti sama nego u takvoj jednoj okrutnoj i bezumnoj masi. I to što te je sve u stanju rasplakati mora biti uznemirujuće, ali - donekle i utješno ... Barem znaš da je tvoj duh još uvijek živ.
10.10.2006. (15:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~°AiNa°~
ma nevjerujem da mi je više frendica :) thanks na podršci...btw post ću pročitati kasnije jer sam sad u žurbi u vezi zadaće bye.
10.10.2006. (18:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mima
04.11.2006. (10:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...