Komentari

majstoricasmora.blog.hr

Dodaj komentar (46)

Marketing

  • rU

    majstorice, mislim kako sam prava i jedina. barem u ovom trenutku. krhkom. prolaznom ili trajnom? tko zna.
    prva ili druga, možda treća? prvi, drugi ...?
    ne zanima me takva "ljubavna matematika", redni i "glavni" brojevi....
    život je suviše kratak za to. tu nema jednostavne računice.

    avatar

    08.10.2006. (12:45)    -   -   -   -  

  • zmajka

    E sad, zločesta ja, pitat ću te: kako znaš?
    Po čemu točno znaš da nisi bar u jednom trenu njegovog života bila druga?
    Zašto pitam?
    Zato jer sam i ja isto tako sigurna da nisam nikad bila-druga.
    Kako znam? Ne znam odovor na to pitanje.
    Objavila sam post o nečem sličnom tamo negdje u februaru, ali padanjem bloga tih dana, post je otišao u nepovrat. Ostao negdje u wordu. Moram ga naći pa ću ga objaviti ponovno.
    Da, mogla bi biti dobra rasprava.
    Ili tek pričice uz kavu...

    avatar

    08.10.2006. (12:53)    -   -   -   -  

  • rU

    zmajka, znam da sam jedina u trenutcima koji su naši. kad smo zajedno.
    izvan tih trenutaka? pronašla sam dovoljno "životne mudrosti" da mi to - nije bitno.

    avatar

    08.10.2006. (13:04)    -   -   -   -  

  • misko

    Što znači biti prvi ili drugi? Poznajem jednog, koji mi se ispovijedio za najvećom ispovijedaonicom na svijetu, šankom: redovito vodi ljubav sa ženom žmireći čvrsto i maštajući o ljubavnici, a redovito vodi ljubav, kako zakonita ništa ne bi posumnjala. Tko je tu prvi, tko drugi? Ili su svi...

    avatar

    08.10.2006. (13:15)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Ma kako nije bitno?
    Bitno je.
    Životna mudrost je krasna stvar, ali ne pruža baš utjehu kad znaš da pored tebe postoji još netko u njegovom životu...jer mu tako paše!

    avatar

    08.10.2006. (13:19)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    zmajka, odlično pitanje. Trebala sam napisati da nisam "upoznala" to iskustvo, a ne da nisam bila "druga", jer u pravu si da se nikad ne može tvrditi sa sigurnošću. Iako, kao i ti, ne znam odgovor na pitanje kako, ali mislim da se ipak ZNA.
    A da li je važno? Meni jeste, uvijek bilo, ne zbog pretjerane sujete, već što mislim da sam zavrijedila.I ne bih se mogla zamisliti u situaciji niti isčekivanja poziva, niti gledanja kroz prozor kada će se pojaviti, sjećam se toga iz djetinjstva...
    Samo ne znam zašto smo se odmah zamislile u situaciji "žene", a ne "one"?
    I nisam mislila samo na trenutnu ljubav, već na dosadašnji život.

    avatar

    08.10.2006. (13:21)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    miško, stvarno si me nasmijao, meni su ti najsumljiviji, koji i nakon sto godina braka vode ljubav sa ženom svaki dan...neka nitko ne zamjeri na komentaru ako se prepoznao...

    avatar

    08.10.2006. (13:32)    -   -   -   -  

  • rU

    već vidim kako smo se počele svrstavati u tabore. "respektabilne" i one druge.
    osuđivati i prosuđivati.
    ja ne volim misliti u stereotipima.
    a čekati se može, majstorice, uspješno ili uzaludno, i na prozoru i u bračnoj postelji.
    tko je što zavrijedio? život nas vrlo rijetko nagrađuje/kažnjava - onim što smo zavrijedili.

    avatar

    08.10.2006. (13:49)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Ohoho, malo kasnim danas, ali stici cu vas. Onaj post kod Katride odmah mi je digao tlak samo iz jednog razloga a to je da su svi osudjivali zenu-ljubavnicu. E pa to me inace raspali do daske. Ajmo realno-ljubavnica je slobodna zena, bez obaveza. Frajer je ozenjen s troje djece. Njegova zena je patnica, jadna ona, svi se rastopili jer eto nam nevine zrtve. A onda su u stanju te iste zakonite zene napadati ljubavnice a ne svoje muzeve. Jer kao bas ta ljubavnica je kriva za sve, drvlje i kamenje na nju. Tako to funkcionira u nasem drustvu. Ja imam malo drugacije misljenje-da sam zakonita prvo bih valjda isla razgovarati sa svojim muzem, vidjeti GDJE NAS DVOJE imamo problem, jer ta treca se stvorila zbog NASEG problema. Ona osobno me ne bi interesirala, ne bih ju cak nikada voljela ni vidjeti, iz jednostavnog razloga da ne poludim i ne oduzmem si kontroli nekakvo neumjesno ponasanje ili ispad. S druge strane da sam na mjestu ljubavnice ne znam ni sama sta bih. Po prirodi nisam strpljiva pa ne znam bas da bih bila u stanju cekati godinama nekakav poziv ili njegov petminutni dolazak... Ne vjerujem, nemam takvo iskustvo pa je tesko nagadjati. Ali mogu razumjeti one kojima se to desi. Ljubav zaista nema granica. Desi se neplanirano. Ne vjerujem ja da su ljubavnice sretne sto su "druge", pogotovo ako su zaljubljene. Pustimo tu sada one koje to rade iz nekakvog interesa, ali ako nekog zaista volis a dijelis ga s nekim drugim... grozno mora biti. Sad bi nas narod rekao "pa tko ju je tjerao", ne treba te nitko tjerati, kakva glupost, ljubav se desi, nema tu sile, to je nesto sto se jednostavno dogodi i gotovo. Imamo mogucnost izbora, slazem se, ali emocije neki puta prevladaju razumom.
    Na kraju jedno pitanje: znate koji je najduzi put u zivotu covjeka?
    Dat cu vam odgovor: to je put od uma do srca.
    Kada uskladimo to dvoje postajemo sretni ljudi.

    avatar

    08.10.2006. (14:16)    -   -   -   -  

  • rU

    nažalost, kora, tada smo obično već i - stari ljudi.

    avatar

    08.10.2006. (14:32)    -   -   -   -  

  • armin

    ja imam trbušne pločice. ljudi sa trbušnim pločicama ne bi trebali biti drugi. no, ne znam, tko zna, možda sam i bio. ne mogu izričito tvrditi. kod mene osobno takva terminologija uopće ne postoji. nema drugog mjesta. samo jedno. ono je i prvo i zadnje. pijedestal na koji uzdižem svoju ljubav. takav sam uvijek bio. takav ću i ostati. ja sam trubadur u stvari. onaj iz dvanaestog stoljeća. ja sam tristan bez izolde. pobjegao iz wagnerove opere.

    sada ću naravno malo parafrazirati h. heine-a. od roda sam onih koji umiru kad ljube. takav sam. i k tome ponavljam, imam trbušne pločice.

    avatar

    08.10.2006. (16:13)    -   -   -   -  

  • rU

    pa bi odlično izgledao u tajicama, nižeg pasa ... i u kratkom prsluku. da se bolje vide pločice i "bočno disanje" pri izvedbi wagnerovih arija.

    no, šalu na stranu. i ja smatram kako u ljubavi nema mjesta računskim operacijama. pa ni onom najjednostavnijem matematičkom činu - prebrojavanju.

    avatar

    08.10.2006. (18:00)    -   -   -   -  

  • avangarda

    Otvorila si temu za okrugli stol, a nedovoljno za blog.
    Što je prvi, a što drugi?
    Matematika, kemija, fizika ili emocija.....?
    Jesmo li uopće monogamni......?
    Previše je pitanja......... ali dijelim mišljenje sa Rusalkom ..... iako u svakom od ovih komentara ima zrnce istine :)

    avatar

    09.10.2006. (07:41)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Da li je žena prva, druga ili n-ta ovisi o muškarcu. O njoj ovisi hoće li ostati tamo gdje ju je smjestio. Potpisujem Korin komentar, sad žurim, a ovo je tako teška tema... Pozdrav! :))))

    avatar

    09.10.2006. (08:26)    -   -   -   -  

  • katrida

    ..........teška temadruga nisam bila baš zato što znam kako je djetetu kad mu mama ima ljubavnika...........prema ocu moje djece u meni je sve mrtvo,ja se gušim u istoj prostoriji sa njim..........neznam i odakle mi pravo da da me briga ima li koga............i što će biti........neznam..............samo znam da sam ja prije dvi godine odlučila da ja više neću biti silovana...........

    avatar

    09.10.2006. (11:24)    -   -   -   -  

  • Jana

    slazem se sa korinim komentarom....

    avatar

    09.10.2006. (11:47)    -   -   -   -  

  • grintavac

    Prva-druga..prvi-drugi.....ko je taj koji odlucuje o tome ili ta...ko opce to i broji kad se dozna...i da li je opce vazno tada da si prvi ili drugi...zato je najboje ne znati..jer kad se dozna onda je uvik neko drugi...jer onda padaju odluke...

    avatar

    09.10.2006. (13:52)    -   -   -   -  

  • ledenaicy

    Nadam se da nisam bila nikada druga, nadam se da niti neću biti. A što da se dogodi..pa ponekad je možda bitan i trenutak i mjesto i vrijeme u kojem se dogodi.
    Da postanem druga, što se tiče naših priča, snova, iluzija, planova. želja..mislim da bi me to dotukla.
    Da mu se dogodi...ne znam kako bih podnijela. Ali ona prva solucija mi se čini gorom....

    avatar

    09.10.2006. (17:20)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Stvarno mi je tetiva palca bila nešto nategnuta. Jučer sam je još i dobro natukla, no danas mi se čini da nije tako strašno, posebno nakon što sam je razgibala. Pokušat ću je odmoriti, hvala na savjetu i pozdrav! :)))))

    avatar

    09.10.2006. (18:07)    -   -   -   -  

  • atlantida

    Tvoja priča govori sve. One uzdišu, pate, u glavama tisuću puta važu i odvaguju, a on - s trećom. Možda djeluje karikirano, ali u osnovi, tako je. Često mi govore da sam naivna i blesava jer praštam sve i svašta. Ali ne i preljub. Za mene je preljub kraj.

    avatar

    09.10.2006. (18:54)    -   -   -   -  

  • armin

    nije to strah. prije bih rekao poštovanje prema njima. tako se možeš referencirati. ja znam da nisam dovoljno dobar i bez njih. no čitanje velikih pisaca je kao i pisanje. učiš.

    avatar

    09.10.2006. (21:10)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Ali... jesu li oni veliki sami po sebi, ili ih velikima činimo mi koji ih čitamo, volimo, veličamo.
    Kome treba zahvaliti što smo uspjeli doći do njih...
    I što ako si nekome npr. - Ti bolji od njih

    avatar

    09.10.2006. (21:48)    -   -   -   -  

  • armin

    ako sam ja nekome bolji od njih, a priori bih posumnjao u tog vrlog čitaoca. svoj ego sam donekle obuzdao i sublimirao, ne kažem potpuno, ali dovoljno da budem svjestan tko sam ja, u ovom trenu, u sadašnjem prostorvremenu. da li su oni veliki sami po sebi ? dobro pitanje. već sam više puta citirao paula valeryia koji kaže da slučaj na ovom svijetu ima samo jednu namjeru, da se primjeti, odnosno da ne postoji slučaj. mi ih nismo slučajno primjetili, mi smo ih morali primjetiti, kao što su oni i morali biti.. interakcija i sinhronicitet mikro i makrokozmosa. ne materijalizira se svaka potencijalnost, ali ona koja se materijalizira mora se primjetiti, jer je prestala biti potencijalna, postala je stvarna i vrlo očita.

    avatar

    09.10.2006. (22:27)    -   -   -   -  

  • rU

    kako li samo sve smatramo - utakmicom.
    uvijek biti - prvi/prva.
    u ljubavi i pisanju.
    uvijek se odmjeravati u odnosu na - druge.
    kao da samo u odnosu na njih - možemo biti prvi, drugi ... ili treći

    možda treba naučiti - sam sebi biti mjera.
    a ostalo samo uzeti kao - točku za referiranje, kako reče armin

    avatar

    10.10.2006. (11:08)    -   -   -   -  

  • GAJINE GLUPOSTI

    MA TKO TO ZOVE PA SPUŠTA SLUŠALICU...SRAM GA BILO!

    avatar

    10.10.2006. (12:26)    -   -   -   -  

učitavam...