Stalno samo kiša,sunce,pa opet kiša pa kiša pa sunce....za sada me jedino veseli to što imam nekoga tko navija i za mene, neko tko je "dosadan",a nemaš pojma kakva je to rijetkost,i kako se u mom životu samo redaju ljudi koji odustaju,jer je to nejjednostavnije....za sada molim Boga samo jednu "dosadnu" osobu koja će učiniti da počnem govoriti o ovome što se događa samnom, a to znači nekog tko razumije...pa mi je drago znati da...a kako da ti ovo kažem a da ne misliš da mi je drago da imaš i ti crnjaka u ormaru...jednostavno da ti je na neku foru stalo do...a ne znam-poludit ću kako se ovih dana ne znam izraziti,a to najviše boli...A za Ane...počela se ponižavati samo da ostane...pati ju spoznaja da kad stupi nogom van te kuće, više nema gdje...stan je odjavila,u Zg nema baš nekog tko bi ju uputio i to...a valjda će se bigbraderovci pobrinuti za tih prvih par dana,,,nekako imam filing da i ona zna da u petak ide van...jesi skužila kako joj je ponos povrijeđen što je nominirana pored one plave s usnama...haha,stalno spominje te nominacije i očajnički traži potporu u Zokiju a on ju joj ne može pružiti...mora da joj je strašno među njima-vidim joj to na licu,meni bi bilo drago da izađe odandje,pa ne znam kako ćeš ovo shvatiti,al sve je to jedna velika boleština...više ni ne gledam...jedna stvar još-zokijevi navijači će sto posto glasati za dragicu,pa tko zna...al mislim da ide van
05.10.2006. (23:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...inače, u tvojim godinama sam bila nešto slično tebi, govorili su mi da nešto učinim, nisam slušala, to sam na kraju učinila prije par godina i sada mi je žao što nisam prije. Katkad je čovjeku potrebna pomoć, a svi smo mi na neki način preponosni da ju tražimo, a još više ne volimo priznati da imamo nekih slabosti.....znam da sada u čudu čitaš i misliš o čemu ja to???? ništa strašno, samo sam ti htjela reći da čovjek koji prođe svakakve šokove u životu, a dobrog je srca, počinje sam sebe omalovažavati, povlači se u samoću, boji se svega novoga, postaje lijen da nešto mijenja, osjetljiv je kao nit paukove mreže, misli da ga nitko ne razumije i u svemu tome pati sam.....to vodi ka nelagodi u prsima, srce nam jače lupa, loše spavamo ili samo spavamo i sl. fizičke tegobe. Vjeruj, postoji način da se ponovno vratiš među "žive".
Ja sam imala jako strogog oca koji me je odgajao da budem vrijedna, poštena osoba koja će svakome pomoći. Da to je OK ali u svijetu prepunom krvoločnih zvijeri, to je i mana. Dozvolila sam da me povrijede "prijatelji", dozvolila sam da me stalno svi kinje, potom je došao rat kada sam taman ostala trudna, poslije sam ostala 3 puta trudna, ali sam svaki put izgubila bebu i rekli su mi da nije dobro da više pokušavam, uz to su se razvili neki miomi, bila sam dugo na hormonima pa plus stres uzrokovalo je da se od 30 liječim kod kardiologa. Muž je u borbi da njegova privatna firma, na pošten način, bude uspješna, žrtvovao svoju obitelj. Više ga nije bilo, nego što ga je bilo, a meni je jako trebao....te 30-te su nekako najgore i najbolje godine. Ali onda još odrasteš i shvatiš kako vrijeme koji nisi proveo s onima koje najviše voliš ne možeš vratiti, počneš se mjenjati i hvataš zadnji vlak...sve to je kod mene izazvalo buru, počela sam se bojati izaći iz kuće, bojala sam se da će sve zlo ovog svijeta svratiti baš do mene, da sam takve sreće, strah, crnilo, bediranja.... onda sam odlučila potražita pomoć psihijatra nakon toga što sam vidjela da teško komuniciram i da se više ne smijem, grizla sam se iznutra, kinjila samu sebe i fizički dobila teške crijevne tegobe, te završila na hitnoj.....ovako zvuči da je čovjek lud, no svako popuca pod nekim pritiskom, ja priznajem da sam dugo mogla živjeti s time i da sam samu sebe "liječila", ali sada mi je drago što sam potražila pomoć. U apotekama ima lijek na biljnoj bazi AKTIVIN H koji djeluje kao antideprisiv i može pomoći da se smanje strahovi, odnosno kako oni stručno kažu anksiozna stanja. Kažu da je trenutno u trendu ići psihijatru, ali život je puno stresniji nego što je bio....ne treba se obazirati što drugi misli o tome, ne treba to drugima niti govoriti, a psihijatri postoje zato što su potrebni, jednako kao i zubar isl. Borim se sa svime time već 3 godine, ali ide na bolje. Lakše je meni, a i mojoj okolini. Zašto ti to govorim? Ne znam, ali mislim da se ti jako mučiš, prošla si rat, imala si dečka koji je te vrijeđao i omalovažavao, te na kraju prevario, zbog svega si izgubla odnos s roditeljima, prijateljima, osjećala si se sama i ostavljena a mislim da si samu sebe okrivljavala....mlada si i nemoj si dopustiti da te slome, bori se, život je prekrasan i ima toliko lijepoga što te čeka, svi proživljavamo dobre i loše stvari, samo često previše gledamo loše, tako da dobre niti ne primjećujemo. Dobra si osoba, vrijedna, zabavna, sposobna, ne vidim razloga da samu sebe bediraš. Sve će doći u svoje vrijeme, možda i sam Bog vidi da, ako ti i pošalje nekoga, da ga nećeš niti primjetiti jer si još uvijek u svojoj boli, pa te pušta da se središ. I možda je mene poslao da ti pomognem da to što prije napraviš, jer si mu draga i ne želi da dugo patiš. Ako sam te previše ugušila, sorry, možda sam krivo procjenila, čuj poznajem te preko bloga....reci mi gdje griješim......u svakom slučaju veliki pozdrav i čitamo se.....
06.10.2006. (09:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam što bih rekla na ovo sve pa nisam ništa ni odgovarala-sada tek vidim koliko sam te zapravo zabrinjavala kad se toliko trudiš oko mene,a pogle kroz što si ti sve prolazila...Ovo sa trudnoćom, ne bi o tome ovako da svi čitaju,ali meni je slična situacija...no nemam razloga da se sada zamaram s time...jednostavno nemam riječi,pa čekam da se malo splasne ovo pa ću ponovo pisati...A ti...ti si nešto...pa o tebi pričam...
07.10.2006. (12:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slonić moj,Lidač...znaš što?Da ti priznam malo sam se uplašila.Znaš,ovo je mali grad,provincija vlada samo u glavama ljudi,jer je gradić kao gradić sam po sebi jako lijep. Trudim se da mi ne bude bitno što drugi misle,ali...uvijek ali...Vječno bi me znali kao "onu koja ide psihiću", ma "znaš onu koja je malo pukla"...Vidiš, moja ginekologinja je kućna frendica,pa se nekad dogodi da sjeckamo rajčicu za roštilj povodom Dana državnosti ona i ja...moja ginekologinja i ja...hahaha....Našla sam si izlaz o kojem nisam par dana pisala, svirka....Danas smo Hrc i ja svirali od tri do deset,tj.do maloprije...i lijepo mi je...Hej, na kraju krajeva i ja sam na hormonima,i to ženskim,hehe,pa za sva ova stanja mogu svaliti krivicu na to.Ti imaš Taru (ako se ne varam), a ja...ja možda ne budem imala nikoga. Eto,i to sada znaš. A moja mama kaže da su i njenim frendicama tako govorili da neće imati djecu,pa evo imaju ih i više...Vjerujem ja da to neće biti tako. Trudit ću se ,hahaha.... Potajno sam otišla na predavanja o depresiji, nije dobro prošlo...bilo je dosta poznatih ljudi,jedan čiko se okrenuo prema meni,(ono-sjedili smo u nekim klupama) i počeo mi djeliti savjete koje da tablete pijem, i pričati o tome koje on pije...to me toliko uplašilo,da ne kažem-zasrala sam se od straha da mi više nije takvo što padalo na pamet.Ali prepoznala sam se u većini simptoma, nekontrolirano spavanje (nekada previše,nekada nikako), bezvoljnost, i to...I to nisu samo obične promjene raspoloženja,to je stanje koje traje i traje i traje...No dobro,preboljet ću ja to, samo ću si pustiti da svira glasno....Hmh, kako si ti jedna brižna osoba, nevjerovatna stvar.I ona mala u Maksimiru može Bogu zahvaljivati da nije naletila na nekog drugog, valjda ima sreće više već pameti...Laka ti noć,idem i ja gledati tv il takvo što...
07.10.2006. (22:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kak bi ja tebe mogla krivo gledati? No way...Ma znaš,htjedoh ti reći da znam da ima razloga zašto me razumiješ,to je to....A nije tako strašno,pa nas dvije svaki dan živimo,dišemo,među ljudima smo,radimo,smijemo se,nije sve crno...čak naprotiv.A to što ovdje izbacim ono što mi ne valja,ne znači da nema lijepih stvari...
08.10.2006. (21:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sannela
Stalno samo kiša,sunce,pa opet kiša pa kiša pa sunce....za sada me jedino veseli to što imam nekoga tko navija i za mene, neko tko je "dosadan",a nemaš pojma kakva je to rijetkost,i kako se u mom životu samo redaju ljudi koji odustaju,jer je to nejjednostavnije....za sada molim Boga samo jednu "dosadnu" osobu koja će učiniti da počnem govoriti o ovome što se događa samnom, a to znači nekog tko razumije...pa mi je drago znati da...a kako da ti ovo kažem a da ne misliš da mi je drago da imaš i ti crnjaka u ormaru...jednostavno da ti je na neku foru stalo do...a ne znam-poludit ću kako se ovih dana ne znam izraziti,a to najviše boli...A za Ane...počela se ponižavati samo da ostane...pati ju spoznaja da kad stupi nogom van te kuće, više nema gdje...stan je odjavila,u Zg nema baš nekog tko bi ju uputio i to...a valjda će se bigbraderovci pobrinuti za tih prvih par dana,,,nekako imam filing da i ona zna da u petak ide van...jesi skužila kako joj je ponos povrijeđen što je nominirana pored one plave s usnama...haha,stalno spominje te nominacije i očajnički traži potporu u Zokiju a on ju joj ne može pružiti...mora da joj je strašno među njima-vidim joj to na licu,meni bi bilo drago da izađe odandje,pa ne znam kako ćeš ovo shvatiti,al sve je to jedna velika boleština...više ni ne gledam...jedna stvar još-zokijevi navijači će sto posto glasati za dragicu,pa tko zna...al mislim da ide van
05.10.2006. (23:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slonic
za sanelu:
...inače, u tvojim godinama sam bila nešto slično tebi, govorili su mi da nešto učinim, nisam slušala, to sam na kraju učinila prije par godina i sada mi je žao što nisam prije. Katkad je čovjeku potrebna pomoć, a svi smo mi na neki način preponosni da ju tražimo, a još više ne volimo priznati da imamo nekih slabosti.....znam da sada u čudu čitaš i misliš o čemu ja to???? ništa strašno, samo sam ti htjela reći da čovjek koji prođe svakakve šokove u životu, a dobrog je srca, počinje sam sebe omalovažavati, povlači se u samoću, boji se svega novoga, postaje lijen da nešto mijenja, osjetljiv je kao nit paukove mreže, misli da ga nitko ne razumije i u svemu tome pati sam.....to vodi ka nelagodi u prsima, srce nam jače lupa, loše spavamo ili samo spavamo i sl. fizičke tegobe. Vjeruj, postoji način da se ponovno vratiš među "žive".
Ja sam imala jako strogog oca koji me je odgajao da budem vrijedna, poštena osoba koja će svakome pomoći. Da to je OK ali u svijetu prepunom krvoločnih zvijeri, to je i mana. Dozvolila sam da me povrijede "prijatelji", dozvolila sam da me stalno svi kinje, potom je došao rat kada sam taman ostala trudna, poslije sam ostala 3 puta trudna, ali sam svaki put izgubila bebu i rekli su mi da nije dobro da više pokušavam, uz to su se razvili neki miomi, bila sam dugo na hormonima pa plus stres uzrokovalo je da se od 30 liječim kod kardiologa. Muž je u borbi da njegova privatna firma, na pošten način, bude uspješna, žrtvovao svoju obitelj. Više ga nije bilo, nego što ga je bilo, a meni je jako trebao....te 30-te su nekako najgore i najbolje godine. Ali onda još odrasteš i shvatiš kako vrijeme koji nisi proveo s onima koje najviše voliš ne možeš vratiti, počneš se mjenjati i hvataš zadnji vlak...sve to je kod mene izazvalo buru, počela sam se bojati izaći iz kuće, bojala sam se da će sve zlo ovog svijeta svratiti baš do mene, da sam takve sreće, strah, crnilo, bediranja.... onda sam odlučila potražita pomoć psihijatra nakon toga što sam vidjela da teško komuniciram i da se više ne smijem, grizla sam se iznutra, kinjila samu sebe i fizički dobila teške crijevne tegobe, te završila na hitnoj.....ovako zvuči da je čovjek lud, no svako popuca pod nekim pritiskom, ja priznajem da sam dugo mogla živjeti s time i da sam samu sebe "liječila", ali sada mi je drago što sam potražila pomoć. U apotekama ima lijek na biljnoj bazi AKTIVIN H koji djeluje kao antideprisiv i može pomoći da se smanje strahovi, odnosno kako oni stručno kažu anksiozna stanja. Kažu da je trenutno u trendu ići psihijatru, ali život je puno stresniji nego što je bio....ne treba se obazirati što drugi misli o tome, ne treba to drugima niti govoriti, a psihijatri postoje zato što su potrebni, jednako kao i zubar isl.
Borim se sa svime time već 3 godine, ali ide na bolje. Lakše je meni, a i mojoj okolini. Zašto ti to govorim? Ne znam, ali mislim da se ti jako mučiš, prošla si rat, imala si dečka koji je te vrijeđao i omalovažavao, te na kraju prevario, zbog svega si izgubla odnos s roditeljima, prijateljima, osjećala si se sama i ostavljena a mislim da si samu sebe okrivljavala....mlada si i nemoj si dopustiti da te slome, bori se, život je prekrasan i ima toliko lijepoga što te čeka, svi proživljavamo dobre i loše stvari, samo često previše gledamo loše, tako da dobre niti ne primjećujemo. Dobra si osoba, vrijedna, zabavna, sposobna, ne vidim razloga da samu sebe bediraš. Sve će doći u svoje vrijeme, možda i sam Bog vidi da, ako ti i pošalje nekoga, da ga nećeš niti primjetiti jer si još uvijek u svojoj boli, pa te pušta da se središ. I možda je mene poslao da ti pomognem da to što prije napraviš, jer si mu draga i ne želi da dugo patiš. Ako sam te previše ugušila, sorry, možda sam krivo procjenila, čuj poznajem te preko bloga....reci mi gdje griješim......u svakom slučaju veliki pozdrav i čitamo se.....
06.10.2006. (09:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tinčica u tramvaju
bila sam i ja preplašena, izgubljena i usamljena u Zagrebu, ali tada to ne bih priznala ni pod mukama.
06.10.2006. (16:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sannela
Ne znam što bih rekla na ovo sve pa nisam ništa ni odgovarala-sada tek vidim koliko sam te zapravo zabrinjavala kad se toliko trudiš oko mene,a pogle kroz što si ti sve prolazila...Ovo sa trudnoćom, ne bi o tome ovako da svi čitaju,ali meni je slična situacija...no nemam razloga da se sada zamaram s time...jednostavno nemam riječi,pa čekam da se malo splasne ovo pa ću ponovo pisati...A ti...ti si nešto...pa o tebi pričam...
07.10.2006. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sannela
Slonić moj,Lidač...znaš što?Da ti priznam malo sam se uplašila.Znaš,ovo je mali grad,provincija vlada samo u glavama ljudi,jer je gradić kao gradić sam po sebi jako lijep. Trudim se da mi ne bude bitno što drugi misle,ali...uvijek ali...Vječno bi me znali kao "onu koja ide psihiću", ma "znaš onu koja je malo pukla"...Vidiš, moja ginekologinja je kućna frendica,pa se nekad dogodi da sjeckamo rajčicu za roštilj povodom Dana državnosti ona i ja...moja ginekologinja i ja...hahaha....Našla sam si izlaz o kojem nisam par dana pisala, svirka....Danas smo Hrc i ja svirali od tri do deset,tj.do maloprije...i lijepo mi je...Hej, na kraju krajeva i ja sam na hormonima,i to ženskim,hehe,pa za sva ova stanja mogu svaliti krivicu na to.Ti imaš Taru (ako se ne varam), a ja...ja možda ne budem imala nikoga. Eto,i to sada znaš. A moja mama kaže da su i njenim frendicama tako govorili da neće imati djecu,pa evo imaju ih i više...Vjerujem ja da to neće biti tako. Trudit ću se ,hahaha....
Potajno sam otišla na predavanja o depresiji, nije dobro prošlo...bilo je dosta poznatih ljudi,jedan čiko se okrenuo prema meni,(ono-sjedili smo u nekim klupama) i počeo mi djeliti savjete koje da tablete pijem, i pričati o tome koje on pije...to me toliko uplašilo,da ne kažem-zasrala sam se od straha da mi više nije takvo što padalo na pamet.Ali prepoznala sam se u većini simptoma, nekontrolirano spavanje (nekada previše,nekada nikako), bezvoljnost, i to...I to nisu samo obične promjene raspoloženja,to je stanje koje traje i traje i traje...No dobro,preboljet ću ja to, samo ću si pustiti da svira glasno....Hmh, kako si ti jedna brižna osoba, nevjerovatna stvar.I ona mala u Maksimiru može Bogu zahvaljivati da nije naletila na nekog drugog, valjda ima sreće više već pameti...Laka ti noć,idem i ja gledati tv il takvo što...
07.10.2006. (22:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sannela
Kak bi ja tebe mogla krivo gledati? No way...Ma znaš,htjedoh ti reći da znam da ima razloga zašto me razumiješ,to je to....A nije tako strašno,pa nas dvije svaki dan živimo,dišemo,među ljudima smo,radimo,smijemo se,nije sve crno...čak naprotiv.A to što ovdje izbacim ono što mi ne valja,ne znači da nema lijepih stvari...
08.10.2006. (21:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...