Draga, ne znam što se događalo, ali zadnja 2, 3 dana mi se otvarao tvoj blog, no teksta nema....visim , naslov, datum i sve, al ne vidim takst.....al sad napokon pročitala sam sve zaostatke.... ovaj razgovor s anđelom je divan, a ja sam uvjerena da svatko ima svog anđela i da je uvijek negdje blizu nas...pusa
28.09.2006. (15:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pozdrafka... frend mi preporucio ovaj blog... I zbilja me odusevio.. prekrasne pjesme.. i zao mi je za supruga... al uvijek ostaju lijepa sjecanja... odusevio me i dizajn... prekrasna slikica... ljubicasta svijeca... i ljubaf.. prekrasno... i andeli... obozavam andele.. jer nas cuvaju... i ljude takodjer... Svaki se uzdiže niotkuda, Svaki se kreće kroz ono što nazivate životnim putovanje, I svaki se, kroz ono što nazivate smrću, vraća oceanu. da... papa..
28.09.2006. (20:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nekad mi kazu da se u mojem domu osjećaju kao na nebu...zidovi su pretprani slikama,figurama i raznim izvedenicama anđela koji ih okružuju...zasto se ne osjećaju poput njih onda?zato jer nekad nedostaje vjetar ispod naših krila koja se uvijek ne trebaju vidjeti...zato sto smo zaboravili letjeti...posrnuli ili samo umorni...zaboravljamo da nas uvijek netko negdje posmatra i čuva..dajmo to onda i jedni drugima...budimo nekad i divno stvorenje kojeg nazovimo anđelom već sada..na zemlji kojom hodamo...tebi kiss i pozz..kao i tvojim malim anđelcima sa slike...
28.09.2006. (21:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ima nešto u tome i ja dok ležim na kamenoj hridi negdje di nitko ne želi birati mjesto za kupanje, ne idem tamo radi toga da se sunčam sama u nekom toplesu već se uvijek odvojim da gledam u more, da ga promatram i slušam, ne čitam, ne slušam glazbu slušam i gledam more, nema većeg opuštanja
28.09.2006. (23:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Toliko mjesta i vremena treba da se čovjek začne rodi i odraste, a samo jedan trenutak i nekoliko pedalja zemlje dovoljni su da taj isti čovjek mine kao da nikad nije ni postojao..." Ivo Andrić
29.09.2006. (07:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brunhildina:ma važno da si tu. pusa draga. Ireth:pozdrav tebi i frendu.Hvala. sunflower37:to je lijepo uisitnu. hvala pusa i te. naposljetku:rado bih se mijenjala sa tobom. uživaj. diana11:nešto ipak ostaje... ostaje Ljubav koju je dao drugima. pozdrav ti.
29.09.2006. (07:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možda nije vrijeme ali da se osvrnem na jedno pitanje na koje ćeš tražiti odgovor cijeli život i vjerojatno ga nikada nikada nećeš dobiti ( E pa dragi moj.....Zašto si to njima učinio).Vidjevši to krenuše mi suze, a i sada mi se plače,pun sam emocija ali hajde da ti nešto napišem.I sam sam PTSP-ovac , imam prekrasnu ženu i troje dječice, koji su bili, a i još su uvijek na tragu da ih snađe tragedija koja se dogodila tebi i tvojima.Tvoja bol nije ništa manja nego što ju doživljavaju dječica, samo oni su tako mali tako osjetljivi i cijeli život će im nedostajati otac, njegova ljubav makako ona bila protkana i negativnim. Da negativnim jer kroz svoju bolest i to prenosiš na obitelj.U svojim beskrajnim lutanjima i previranjima u sebi misliš da je odlazak najbolje rješenje,da će svi manje patiti ako te nema, ali u tim trenutcima ne shvaćaš da su posljedice tog čina daleko gore od svakodnevne bolesti i problema.Nikome ne želiš nanositi bol, a najmanje svojim najmilijima ( a svjestan si toga )i to je jedan od razloga koji te guraju u ponor. Nemoj se ljutiti ali shvaćam tvoga muža, jer i sam sam nekoliko puta bio na samoj granici najgorega, ali uspjeli su me spriječiti supruga (atlantida )i prijatelji , a kada se sjetim pogleda dječice i sada mi teku suze.Beskrajna liječenja a opet sam svjestan da ne mogu obećati da neću počiniti najgore ( za moje voljene ).Puno toga bih ti imao za reći ali nedostaje mi riječi koje bi to mogle objasniti, a ako uspijem u tome napisao bih "Let iznad Vrapča " -iskustva i sudbine branitelja i ljudi sa liječenja u PB Vrapče.I na kraju molim te nemoj osuđivati supruga,a gdje je sada ? kao što je lutao kroz život tražeći kojekakve odgovore luta i sada , takva nam je sudbina. Oprosti na malo dužem komentaru , pusa dječici, pozdrav,i što drugo nego budi jaka jer ima netko tko te treba.
29.09.2006. (10:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Saznao sam jučer da sam sretan, ništa me nije ponukalo na to, ni miris trave, ni ljubav voljene osobe, ni valovi oceana u mojim grudima, samo spoznaje da ovaj život, ma što mi donio i je sreća. Od jučer sam bolji, oduvijek sam svoj, zauvijek ću ostati sretan!" ...iz jupsove zbirke...
29.09.2006. (12:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znam draga da ljubav ostaje a noci su tako teske i hladne i samo cu ti rec ovom pijesmon Vracanje katkad u vervi ljude posve stranih neko te lice sijeti mrtvoga druga nestanak ti njegov ponovo ti rani zbunjeno srce i savlada te tuga U zamoru ti zacujes mu glas i ti ga vidis, izasav iz mraka u tebi zivi, al samo cas desetak, dvadesetak koraka Proslost se javi slatko kao flauta u zimskoj noci. Ti mu gledas kretanje, smijeh, govor, cujes davne neke setnje, no kad te naglo truba nekog auta trgne, odjednom nestane mu lika, oko tebe su lica prolaznika. draga aries proslo je 8 godina ja jos uvijek osjecam njegovu ljuba, tezak je zivot, ali nedam se , mislim na tebe
29.09.2006. (13:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prekrasna misao, prekrasno razmišljanje...čovjek bi se trebao nad time zamisliti. Ima toliko nagađanja oko toga, pa ipak sve se svodi na jedno...život je život (gle ti mene filozofa, haha)...a samim time i sama smrt je sastvni dio svega. Pozitivnu energiju crpimo iz vjerovanja u bolje sutra, u bolju budućnost. Nada je ta koja nam u svemu tome pomaže. U vezi mog posta...što napisati nego JEDNO VELIKO HVALA NA TVOM KRASNOM KOMENTARU I LIJEPIM ŽELJAMA. Pozdrav, draga...cmokkkk.
29.09.2006. (13:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Brunhilda
Draga, ne znam što se događalo, ali zadnja 2, 3 dana mi se otvarao tvoj blog, no teksta nema....visim , naslov, datum i sve, al ne vidim takst.....al sad napokon pročitala sam sve zaostatke....
ovaj razgovor s anđelom je divan, a ja sam uvjerena da svatko ima svog anđela i da je uvijek negdje blizu nas...pusa
28.09.2006. (15:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ireth
pozdrafka...
frend mi preporucio ovaj blog...
I zbilja me odusevio.. prekrasne pjesme.. i zao mi je za supruga...
al uvijek ostaju lijepa sjecanja...
odusevio me i dizajn...
prekrasna slikica...
ljubicasta svijeca... i ljubaf.. prekrasno...
i andeli...
obozavam andele.. jer nas cuvaju...
i ljude takodjer...
Svaki se uzdiže niotkuda, Svaki se kreće kroz ono što nazivate životnim putovanje, I svaki se, kroz ono što nazivate smrću, vraća oceanu.
da...
papa..
28.09.2006. (20:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sunflower_sun
nekad mi kazu da se u mojem domu osjećaju kao na nebu...zidovi su pretprani slikama,figurama i raznim izvedenicama anđela koji ih okružuju...zasto se ne osjećaju poput njih onda?zato jer nekad nedostaje vjetar ispod naših krila koja se uvijek ne trebaju vidjeti...zato sto smo zaboravili letjeti...posrnuli ili samo umorni...zaboravljamo da nas uvijek netko negdje posmatra i čuva..dajmo to onda i jedni drugima...budimo nekad i divno stvorenje kojeg nazovimo anđelom već sada..na zemlji kojom hodamo...tebi kiss i pozz..kao i tvojim malim anđelcima sa slike...
28.09.2006. (21:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
naposljetku
ima nešto u tome i ja dok ležim na kamenoj hridi negdje di nitko ne želi birati mjesto za kupanje, ne idem tamo radi toga da se sunčam sama u nekom toplesu već se uvijek odvojim da gledam u more, da ga promatram i slušam, ne čitam, ne slušam glazbu slušam i gledam more, nema većeg opuštanja
28.09.2006. (23:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
diana11
"Toliko mjesta i vremena treba da se čovjek začne rodi i odraste, a samo jedan trenutak i nekoliko pedalja zemlje dovoljni su da taj isti čovjek mine kao da nikad nije ni postojao..." Ivo Andrić
29.09.2006. (07:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aries
brunhildina:ma važno da si tu. pusa draga.
Ireth:pozdrav tebi i frendu.Hvala.
sunflower37:to je lijepo uisitnu. hvala pusa i te.
naposljetku:rado bih se mijenjala sa tobom. uživaj.
diana11:nešto ipak ostaje... ostaje Ljubav koju je dao drugima. pozdrav ti.
29.09.2006. (07:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viribus unitis
Možda nije vrijeme ali da se osvrnem na jedno pitanje na koje ćeš tražiti odgovor cijeli život i vjerojatno ga nikada nikada nećeš dobiti ( E pa dragi moj.....Zašto si to njima učinio).Vidjevši to krenuše mi suze, a i sada mi se plače,pun sam emocija ali hajde da ti nešto napišem.I sam sam PTSP-ovac , imam prekrasnu ženu i troje dječice, koji su bili, a i još su uvijek na tragu da ih snađe tragedija koja se dogodila tebi i tvojima.Tvoja bol nije ništa manja nego što ju doživljavaju dječica, samo oni su tako mali tako osjetljivi i cijeli život će im nedostajati otac, njegova ljubav makako ona bila protkana i negativnim. Da negativnim jer kroz svoju bolest i to prenosiš na obitelj.U svojim beskrajnim lutanjima i previranjima u sebi misliš da je odlazak najbolje rješenje,da će svi manje patiti ako te nema, ali u tim trenutcima ne shvaćaš da su posljedice tog čina daleko gore od svakodnevne bolesti i problema.Nikome ne želiš nanositi bol, a najmanje svojim najmilijima ( a svjestan si toga )i to je jedan od razloga koji te guraju u ponor. Nemoj se ljutiti ali shvaćam tvoga muža, jer i sam sam nekoliko puta bio na samoj granici najgorega, ali uspjeli su me spriječiti supruga (atlantida )i prijatelji , a kada se sjetim pogleda dječice i sada mi teku suze.Beskrajna liječenja a opet sam svjestan da ne mogu obećati da neću počiniti najgore ( za moje voljene ).Puno toga bih ti imao za reći ali nedostaje mi riječi koje bi to mogle objasniti, a ako uspijem u tome napisao bih "Let iznad Vrapča " -iskustva i sudbine branitelja i ljudi sa liječenja u PB Vrapče.I na kraju molim te nemoj osuđivati supruga,a gdje je sada ? kao što je lutao kroz život tražeći kojekakve odgovore luta i sada , takva nam je sudbina. Oprosti na malo dužem komentaru , pusa dječici, pozdrav,i što drugo nego budi jaka jer ima netko tko te treba.
29.09.2006. (10:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ex-factor
andjeli...pratioci na putu...upravo citam 50 andjela za godinu, Grun Anselm, toplo preporucam..
29.09.2006. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo je moja luka ...
ako netko voli čitati o anđelima to sam ja.. :o) i samo da ti javim, nije ništa strašno.. pusa!!
29.09.2006. (10:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aries
vatrogasac:hvala ti na ovome. razumijem.
exfactor:jesam. hvala.
zagi:dobro je!!!
29.09.2006. (11:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ANONIMAC
Draga moja ja ti duboko vjerujem da su anđeli svuda oko nas,da nas prate na svakom koraku i čuvaju i jačaju...Pozdravljam puno
29.09.2006. (11:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
portretsnova
Pravi Ocean života. Pogledaj kod Goldeneye. Pozdrav. :-))
29.09.2006. (12:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Snovi o boljim noćnim morama
"Saznao sam jučer da sam sretan,
ništa me nije ponukalo na to,
ni miris trave,
ni ljubav voljene osobe,
ni valovi oceana u mojim grudima,
samo spoznaje da ovaj život,
ma što mi donio i je sreća.
Od jučer sam bolji,
oduvijek sam svoj,
zauvijek ću ostati sretan!"
...iz jupsove zbirke...
29.09.2006. (12:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
diana11
znam draga da ljubav ostaje a noci su tako teske i hladne i samo cu ti rec ovom pijesmon
Vracanje
katkad u vervi ljude posve stranih
neko te lice sijeti mrtvoga druga
nestanak ti njegov ponovo ti rani
zbunjeno srce i savlada te tuga
U zamoru ti zacujes mu glas
i ti ga vidis, izasav iz mraka
u tebi zivi, al samo cas
desetak, dvadesetak koraka
Proslost se javi slatko kao flauta
u zimskoj noci. Ti mu gledas kretanje, smijeh, govor, cujes davne neke setnje,
no kad te naglo truba nekog auta trgne, odjednom nestane mu lika, oko tebe su lica prolaznika.
draga aries proslo je 8 godina ja jos uvijek osjecam njegovu ljuba, tezak je zivot, ali nedam se , mislim na tebe
29.09.2006. (13:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aries
santea:i ja. pozdravljam puno.
portret snova:hvala. jesam.
jups:hvala. puno. divno.
diana11:ma ti si super. hvala.
29.09.2006. (13:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
avangarda
Ja bih radije umjesto vala........ bila - školjka.
Ili njezin biser! :)
29.09.2006. (13:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Prekrasna misao, prekrasno razmišljanje...čovjek bi se trebao nad time zamisliti. Ima toliko nagađanja oko toga, pa ipak sve se svodi na jedno...život je život (gle ti mene filozofa, haha)...a samim time i sama smrt je sastvni dio svega. Pozitivnu energiju crpimo iz vjerovanja u bolje sutra, u bolju budućnost. Nada je ta koja nam u svemu tome pomaže. U vezi mog posta...što napisati nego JEDNO VELIKO HVALA NA TVOM KRASNOM KOMENTARU I LIJEPIM ŽELJAMA. Pozdrav, draga...cmokkkk.
29.09.2006. (13:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aries
Vera: ti već jesi biser.:-)
teuta:hvala tebi.
29.09.2006. (13:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LaRamie
sve mi je ovo dubokoumno i dvosmisleno...sve sa anđelima...
samo treba vjerovati ;)
kiss
29.09.2006. (16:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svaka čast na blogu..jako me se dojmio! pusa! :)
29.09.2006. (18:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
majkica
neznam vise u sto vjerujem,andele ili vragove....
29.09.2006. (20:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
filozofije jednog leptira
predivno, to je knjiga?mi je mozda preporucas za procitati???
29.09.2006. (20:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što je pisac htio reći
nije me bilo na blogu neko vrime (a to se često događa), ali vidim da si se vratila. pročitala sam zaostatke i čekam dalje:))
29.09.2006. (21:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aries
LaRamie:hvala. pusa.
anoniman: hvala puno
majkica: a čuj, svega ima
filozofije jednog leptira: je. pročitaj je.
anica_kninska:velkam bek. hvala.
11.10.2006. (15:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...