Pjesnika je malo, koji pišu pjesme po narudžbi. Doduše bilo ih je u bivšoj državi, prema i tu treba gledati da li su se stvarno prostituirali ili su taj sustav smatrali svojim, vjerovali u njega. U listopadu 1989. godine, nakon duge potpuno pasivne stanke, ponovno počnem pisati, ali ovaj puta "proročku" pjesmu (“Apocalypsa Slavoniae”) Volim bih da je nisam napisao. Kao da sam znao što će sve ta moja draga Slavonija morati pretrpjeti: na jednoj strani Slavonija u punom sjaju stare slave, na drugoj dizaster, katastrofa. Opet ta mješavina svjetla i tame, ali ne radosti i boli. Očito da radosti u tom vremenu nema mjesta, jer već se počeo nazirati početak kraja.Ostaje dakle samo bol. Ne smatram se ja nikakvim umjetnikom, ali čini mi se da imam pravo da se bar u ovom kontekstu, kada se radio o boli, uporedim s umjetnikom i to samo zbog istančanog osjećaja boli, zbog boli koju prihvaćam i s njom stupam u interakciju: U svojoj čuvstvenoj usamljenosti umjetnik "protestira" perom, kistom, tonom, stihom... U toj njegovoj bolnoj usamljenosti njegove su interakcije umjetnički oblikovane misli, glazbeni tonovi, slike, pa makar i apokaliptičkog kolorita, jer on svoje osjećaje upravo tako doživljava i objelodanjuje ih anonimnoj javnosti. Time ulazi u riziko da ga se ne razumije, da ga se krivo razumije pa čak i osudi. A kada ga bol obuzme on se smiri i pita je, što od njega želi? Time je stupio u komunikaciju s boli jer shvaća, da nas bol ne čini velikim, nego ljudskijim. Umjetnik nije mazohist, on u boli ne uživa. On je samo prihvaća i s Nazorom vapi: "Zar ne može mjesec sjati i cvijet noćni mirisati bez vapaja tog? Zar ne možeš zemljo spati a bez plača mog?" Umjetnik je se rješava na svoj način. Ewald von Kleist kaže: "Bol omogućuje osjećaj radosti, isto kao što nam zlo pomaže da otkrijemo dobro." Umjetnik bez boli ne bi bio cjelovit čovjek. Bol može postati njegov život. Za njega se može reći da je bol sreća blaženika i da najviše živi onaj, tko najviše pati. Ne živi li ljubav i od bola a život od ljubavi? Umjetnik bol doživljava kao velikog majstora pod čijim se okriljem razvija duša. Veliki francuski pjesnik Paul Valéry reče: "Svatko od nas stvara, a da to i ne zna, isto kao što diše. Umjetnik, međutim, osjeća da stvara, njegovo djelo zaokuplja cijelo mu biće, a njegova draga patnja samo ga jača." Kad dakle ne bi bilo boli, smrt bi sve uništila. Jer kad nas ne bi boljele rane ne bi ih liječili, i od njih bi umrli. Ono čega umjetnik možda nije niti svjestan je tvrdnja Jean Paul-a koji kaže:" Veliki duhovi privlače boli kao što brda privlače nevrijeme. No na njima se slama vrijeme." Eto malo utjehe ! Dante pak reče: "Bol opet sjedinjuje s Bogom." Utješna, stalno prisutna misao može biti, da nam Bog šalje boli i to iz ljubavi. Ako je točno da umjetnik više i bolje uočava nego drugi ljudi i da zbog toga pati, onda to u ovom kontekstu znači, da ga Bog više ljubi. Samo sretni susreću i upoznaju bol. Moža je ovo ipak previše idealno, jer najprije se živi na zemlji. Pa da nas bol ne bi iznenadila, zavapimo s Tinom Ujevićem: "I patnje daj nam, o Bože, ali tek onda kada smo jaki toplinom srca da je savladamo."
APOCALYPSA SLAVONIAE
I
Na vrancu jaše Tena uz pjesmu slavonske ravni. Ne znam tko prkosi više, ona il vranac?
Visoko uzdigla čelo, ramena pokrila kosom, grudi se naziru ko dva kruha bijela, bedra gola sijevaju kao munje dok paraju ravno slavonsko nebo.
Očima šara, reže, ubada kao Trenk sabljom. Ruku je digla, njom maše, prašinu diže vjetar što ljulja hrastove ponosne, stare.
Obijesni konj rže, lupa kopitom snažnom o zemlju tvrdu, što zvoni kao mjed ispečenu stoljetnim suncem, kvašenu znojem i krvlju, vinom i rakijom obijesnog, pijanog, rasipnog Đuke.
I propne se naglo i tako osta, ukopan kao na slici požutjeloj, davnoj.
A na njem Tena ko vila pobjede, prkosa, slave.
Kao da čeka ciku tambure prave, zvižduk obijesnog momka što se upravo sa sijela vraća, i curu kući prati, a sniva kad doći će njegovi svati, kad cijelo će selo na noge stati, I iz sveg grla, duše zaorit u kolu pjesmu staru.
II
Kraj umornog konja leži oronula Tena. Lice joj na
25.09.2006. (19:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kraj umornog konja leži oronula Tena. Lice joj nabrano borom a u uvenule grudi vjetar zamrle ravni nanosi prašinu i lišće hrastova starih. Bedra pokrila stidom.
Kraj nje napola mrtav i pijan opasan Trenkovom ali slomljenom sabljom leži Đuka. U ruci mu tambura puknutih žica, što jedino još ječi od praska groma, u drugoj sasušena čutura nekad bogatog djeda.
Nad njime vise po pokleklom hrašću bez cike svatovi, klopava, probušena kapa, umukli divani, prokislo vino, crno klasje, srušeni dvori, neuzorane njive, potamnjelo zlato, mrtvi kapitali, maglom ogrnuti plač, i nebo sivo.
Ovako se nešto nemože napisati po narudžbi. Ovo mora iscuriti iz srca i duše!
25.09.2006. (19:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..da, zanimljiva majica, tj. poruka na njoj.. znaci i ti si bio u Resetarima (ne, nisam ja bila, ali bili su neki moji Nasicani).. cula sam da je lijepo bilo.. ..a ovi komentari baca Ive kod tebe na blogu me uvijek ostave bez teksta.. covjek stvarno ima dusu..
..pozdravcic ti veliki!
26.09.2006. (00:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sirenice- I ja sam baš pomislio na to da si ti iz Našica kad je voditeljica najavila goste iz Našica. Posebno me se dojmila pjesma jedne starije gospođe o Jankovcu. Ti znaš da ja obožavam to mjesto. Ništa ti ne preostaje nego osobno doći na jubilarne 10.-te susrete na godinu u isto vrijeme na isto mjesto.
26.09.2006. (17:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bać Iva hvala na lijepom komentaru,ma 99% pjesnika ( a možda i svi pjesnici) na tim susretima su bili iskreni i napisali dojmljive pjesme. Ja sam postom htio više staviti naglasak na važnost mira, a o onom "pisanju pjesama iz interesa i po narudžbi" htio sam reći upravo ovo što i ti da s domoljubljem nema trgovanja. Ipak vidiš u ovom ratu iza nas mnogi su se na domoljublju debelo okoristili, a još su se usudili i druge podučavati tome kako treba voljeti Domovinu. Ja nemam nikakve poratne privilegije niti ih želim niti mi trebaju. Mnogi su se laktali i rukama i nogama i ostvarili brojne privilegije. Ima puno nepravdi. Zato je najbolje kad nema ratova, pa nema niti po onoj "nekom rat, nekom brat". Mir nam svima treba i ne smijemo huškati nove generacije da se opet s nekim tuku za nečije interese.
26.09.2006. (17:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
betanija
Mir tebi brate!
25.09.2006. (15:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
Pjesnika je malo, koji pišu pjesme po narudžbi. Doduše bilo ih je u bivšoj državi, prema i tu treba gledati da li su se stvarno prostituirali ili su taj sustav smatrali svojim, vjerovali u njega.
U listopadu 1989. godine, nakon duge potpuno pasivne stanke, ponovno počnem pisati, ali ovaj puta "proročku" pjesmu (“Apocalypsa Slavoniae”) Volim bih da je nisam napisao. Kao da sam znao što će sve ta moja draga Slavonija morati pretrpjeti: na jednoj strani Slavonija u punom sjaju stare slave, na drugoj dizaster, katastrofa. Opet ta mješavina svjetla i tame, ali ne radosti i boli. Očito da radosti u tom vremenu nema mjesta, jer već se počeo nazirati početak kraja.Ostaje dakle samo bol. Ne smatram se ja nikakvim umjetnikom, ali čini mi se da imam pravo da se bar u ovom kontekstu, kada se radio o boli, uporedim s umjetnikom i to samo zbog istančanog osjećaja boli, zbog boli koju prihvaćam i s njom stupam u interakciju: U svojoj čuvstvenoj usamljenosti umjetnik "protestira" perom, kistom, tonom, stihom... U toj njegovoj bolnoj usamljenosti njegove su interakcije umjetnički oblikovane misli, glazbeni tonovi, slike, pa makar i apokaliptičkog kolorita, jer on svoje osjećaje upravo tako doživljava i objelodanjuje ih anonimnoj javnosti. Time ulazi u riziko da ga se ne razumije, da ga se krivo razumije pa čak i osudi. A kada ga bol obuzme on se smiri i pita je, što od njega želi? Time je stupio u komunikaciju s boli jer shvaća, da nas bol ne čini velikim, nego ljudskijim. Umjetnik nije mazohist, on u boli ne uživa. On je samo prihvaća i s Nazorom vapi: "Zar ne može mjesec sjati i cvijet noćni mirisati bez vapaja tog? Zar ne možeš zemljo spati a bez plača mog?" Umjetnik je se rješava na svoj način. Ewald von Kleist kaže: "Bol omogućuje osjećaj radosti, isto kao što nam zlo pomaže da otkrijemo dobro." Umjetnik bez boli ne bi bio cjelovit čovjek. Bol može postati njegov život. Za njega se može reći da je bol sreća blaženika i da najviše živi onaj, tko najviše pati. Ne živi li ljubav i od bola a život od ljubavi? Umjetnik bol doživljava kao velikog majstora pod čijim se okriljem razvija duša. Veliki francuski pjesnik Paul Valéry reče: "Svatko od nas stvara, a da to i ne zna, isto kao što diše. Umjetnik, međutim, osjeća da stvara, njegovo djelo zaokuplja cijelo mu biće, a njegova draga patnja samo ga jača." Kad dakle ne bi bilo boli, smrt bi sve uništila. Jer kad nas ne bi boljele rane ne bi ih liječili, i od njih bi umrli. Ono čega umjetnik možda nije niti svjestan je tvrdnja Jean Paul-a koji kaže:" Veliki duhovi privlače boli kao što brda privlače nevrijeme. No na njima se slama vrijeme." Eto malo utjehe !
Dante pak reče: "Bol opet sjedinjuje s Bogom." Utješna, stalno prisutna misao može biti, da nam Bog šalje boli i to iz ljubavi. Ako je točno da umjetnik više i bolje uočava nego drugi ljudi i da zbog toga pati, onda to u ovom kontekstu znači, da ga Bog više ljubi. Samo sretni susreću i upoznaju bol. Moža je ovo ipak previše idealno, jer najprije se živi na zemlji. Pa da nas bol ne bi iznenadila, zavapimo s Tinom Ujevićem: "I patnje daj nam, o Bože, ali tek onda kada smo jaki toplinom srca da je savladamo."
APOCALYPSA SLAVONIAE
I
Na vrancu jaše Tena uz pjesmu slavonske ravni.
Ne znam tko prkosi više, ona il vranac?
Visoko uzdigla čelo, ramena pokrila kosom,
grudi se naziru ko dva kruha bijela,
bedra gola sijevaju kao munje
dok paraju ravno slavonsko nebo.
Očima šara, reže, ubada
kao Trenk sabljom.
Ruku je digla, njom maše,
prašinu diže vjetar
što ljulja hrastove ponosne, stare.
Obijesni konj rže, lupa kopitom snažnom
o zemlju tvrdu,
što zvoni kao mjed
ispečenu stoljetnim suncem,
kvašenu znojem i krvlju,
vinom i rakijom
obijesnog, pijanog, rasipnog Đuke.
I propne se naglo
i tako osta, ukopan kao na slici
požutjeloj, davnoj.
A na njem Tena ko vila
pobjede, prkosa, slave.
Kao da čeka ciku tambure prave,
zvižduk obijesnog momka
što se upravo sa sijela vraća,
i curu kući prati,
a sniva kad doći će njegovi svati,
kad cijelo će selo na noge stati,
I iz sveg grla, duše zaorit u kolu
pjesmu staru.
II
Kraj umornog konja
leži oronula Tena.
Lice joj na
25.09.2006. (19:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
II
Kraj umornog konja
leži oronula Tena.
Lice joj nabrano borom
a u uvenule grudi
vjetar zamrle ravni
nanosi prašinu i lišće
hrastova starih.
Bedra pokrila stidom.
Kraj nje napola mrtav i pijan
opasan Trenkovom
ali slomljenom sabljom
leži Đuka.
U ruci mu tambura puknutih žica,
što jedino još ječi od praska groma,
u drugoj sasušena čutura nekad bogatog djeda.
Nad njime vise po pokleklom hrašću
bez cike svatovi,
klopava, probušena kapa,
umukli divani,
prokislo vino,
crno klasje,
srušeni dvori,
neuzorane njive,
potamnjelo zlato,
mrtvi kapitali,
maglom ogrnuti plač,
i nebo sivo.
Ovako se nešto nemože napisati po narudžbi. Ovo mora iscuriti iz srca i duše!
25.09.2006. (19:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
domoa
Zanimljiva poruka na majici. E,kad bi barem mogao zamisliti jedan dan da prođe bez sukoba u svijetu.
Pozdrav!!!
25.09.2006. (22:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Syrenica
..da, zanimljiva majica, tj. poruka na njoj.. znaci i ti si bio u Resetarima (ne, nisam ja bila, ali bili su neki moji Nasicani).. cula sam da je lijepo bilo..
..a ovi komentari baca Ive kod tebe na blogu me uvijek ostave bez teksta.. covjek stvarno ima dusu..
..pozdravcic ti veliki!
26.09.2006. (00:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
novogradiščanin
Sirenice- I ja sam baš pomislio na to da si ti iz Našica kad je voditeljica najavila goste iz Našica. Posebno me se dojmila pjesma jedne starije gospođe o Jankovcu. Ti znaš da ja obožavam to mjesto. Ništa ti ne preostaje nego osobno doći na jubilarne 10.-te susrete na godinu u isto vrijeme na isto mjesto.
26.09.2006. (17:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
novogradiščanin
Bać Iva hvala na lijepom komentaru,ma 99% pjesnika ( a možda i svi pjesnici) na tim susretima su bili iskreni i napisali dojmljive pjesme. Ja sam postom htio više staviti naglasak na važnost mira, a o onom "pisanju pjesama iz interesa i po narudžbi" htio sam reći upravo ovo što i ti da s domoljubljem nema trgovanja. Ipak vidiš u ovom ratu iza nas mnogi su se na domoljublju debelo okoristili, a još su se usudili i druge podučavati tome kako treba voljeti Domovinu. Ja nemam nikakve poratne privilegije niti ih želim niti mi trebaju. Mnogi su se laktali i rukama i nogama i ostvarili brojne privilegije. Ima puno nepravdi. Zato je najbolje kad nema ratova, pa nema niti po onoj "nekom rat, nekom brat". Mir nam svima treba i ne smijemo huškati nove generacije da se opet s nekim tuku za nečije interese.
26.09.2006. (17:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...