Majstorice, sućutno sam kimnula glavom. Jer mi se upravo događa isto. Vratila sam se s lijepoga puta (konferencija u Poljskoj) i odmah mi se na glavu sručilo: diplomski radovi, novi ispiti, recenzije rukopisa, sjednice odsjeka, katedri i fakultetskog vijeća, priprema materijala za izbor u novo, više znanstveno-nastavno zvanje, raspored (grozan) za sljedeći semestar ... Nekada - stižem sve. Iako to (kasnije) - čovjeka skupo košta. A nekada me uhvati panika - kako neću stići - ništa. I kradem vrijeme: na poslu - kradem vrijeme za nešto kreativno u moru banalnih, svakodnevnih organizacijskih i inih poslova; kod kuće - kradem vrijeme za svoj vrt i za čitanje beletristike (a stižem sve manje i čitam uglavnom stručne i znanstvene tekstove). Nadam se studijskoj godini - da napišem nešto cjelovito. I nađem vremena i za druge stvari. No kako se čini - takva godina - nije ni "na vidiku". Dakle, dobro te razumijem ... i stvarno suosjećam s tobom.
23.09.2006. (18:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hmm... da li stizemo bas sve!? Reci cu ti kako ja to radim. Kao prvo profesije nam se jako razlikuju, ja nakon zavrsetka svog radnog vremena ne razmisljam vise o poslu, apsolutno ne zelim vise razmisljati o nicemu vezano za posao. Dakle mogu se posvetiti necem drugom a u to spada hobi kao npr. i ovaj blog. Nije oduvijek tako, nekada sam puno vise paznje pridavala poslovnim obavezama i usavrsavanju. Medjutim osjecala sam nezadovoljstvo, nisam stizala posvetiti se dovoljno djeci, sebi... Reci cu ti samo da sam pocela raditi na sebi, slusati svoje potrebe i zelje i jednostavno odlucila promijeniti nesto. Nisu to neke radikalne promjene, ali pojma nemas kako te sitnice mogu ispuniti. Ponekad se samo punimo i punimo ali jako je bitno znati se isprazniti. Opustiti. Naci nesto uz sto cemo se osjecati dobro, ugodno. Ne zelim da ovo ispadne nekakvo fantaziranje, savjetujem ti samo da popricas sama sa sobom i mozda malo promijenis dnevni raspored. Znam da je tesko ali nije nemoguce.
23.09.2006. (21:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stižem tako što sve manje spavam. I pitam se dokle mogu tako. Nešto ću vjerojatno morati staviti na čekanje, no zasad to sigurno neće biti blog. :))) Pozdrav i veliki zijev! :))))))
23.09.2006. (23:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikako,ja sam prilično postala sebična i mogu si to dopustit,kad mi sve dopi..beeep....odem spavat...a i nemamo svi toliko obaveza kao ti...npr.ja ne radim....Pozdravčić!
23.09.2006. (23:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga majstorice nikako ne mogu zaboraviti kad pomislim na VRIJEME da je to jedino na svijetu koje se troši bespovratno. Curi kao pješćani sat! Oduvjek mućim muku s vremenom i nikada mi nije bilo dosadno, i vrijeme planiram, i planirano racionaliziram, i ubacujem promjene. I danas kada sam se domogla da kažem "sad imam vremena", SAD GA TEK NEMAM. Ne znam formulu ali mi se sviđa komentar od "kora-kri" ! Preporuka knjiga: Žena koja trči s vukovima
24.09.2006. (01:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja isto sve manje stižem posvetiti se sebi, iako mislim da sam dosta organizirana. Pa i blogiranje mi ponekad predstavlja višak, ne pisanje postova, već iščitavanje drugih,komentiranje,s jedne strane me opušta a s druge ni ne primjetim koliko vremena provedem tako lutajući. Kad rezimiram, čini mi se da pola dana gledam u četvrtasti ekran bilo koje vrste, šteta jer kad krene jesen i hladnoća nećemo imati više prilike za boravak vani.
24.09.2006. (08:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedini cilj koji imam u životu je vrlo altruističan u stvari, i pretpostavlja moj osobni egoizam kao uvjet. guru rajnesh osho, vjerojatno bi se složio sa mnom. moj kategorični imperativ jesam ja i jedino ja. to je moja dužnost i sveta obaveza prema mikro i makrokozmosu u kojem se nalazim i bivam i kojeg sam temeljna sastavnica. premda determiniran i svjestan toga da je slobodna volja slobodna samo u okvirima zadanih determinanti, to me ne priječi, dapače, to me još više motivira, da se borim za taj mimimum i maksimum neznanih potencijalnosti, već prema izboru i savjesti, kao don kihot protiv mehanicističkog, uzročno-posljedičnog kartezijanskog manirizma, koji je u konačnici nedosljedan, a i nije potpuno točan, jer ne daje uvijek sve odgovore. iza ovih mojih riječi stoji ili leži, a možda i spava plejada modernih fizičara i naučnika. Naravno i ja zajedno s njima. to ne rekoh onako olako i samo retorski kao što je možda zazvučalo.
nekada davno, prije nekoliko tisuća dana, kada sam bio mlađi i naivniji i naravno potentniji nego danas, mislio sam da postoji smisao bivanja. kako to samo lijepo zvuči francuski, raison d'etre. mhm, gotovo da miriše na seksi francuskinje i izaziva moju jutarnju erekciju ( koja je izvorno mentalne naravi, uzgred i apologetski budi rečeno ). danas mislim da to nije istina. treba živjeti i uživati hedonistički u tom iskustvu življenja. to je “ smisao “, živjeti, uživati u otkrivanju sebe, u otkrivanju svijeta, u otkrivanju misli, u nalaženju svog “ žara “. No ne živjeti prema uzusima i obligacijama koje nam nameće socijalni milje u kojem se nalazimo, a on nalaže stvaranje nekakvih uvjeta toga ( porodica, posao, status ), ne živjeti u skladu sa socijalnim tendencijama, nego živjeti u skladu sa dometima kojeg nam nalaže naš duh, a moj duh nalaže da radim samo ono što mu čini dobro. zvučim proleterski i neobavezno kao proletarius, građanin najnižeg reda, tako tvrdi klaić. tako se i ponašam, tako i pišem. No naravno, ne mogu bahato ustvrditi da sam u potpunosti dosljedan tim riječima jer ne mogu uvijek raditi ono što želim, ali mahom to činim. toga sam svijestan po posljedicama u koje sada ne bih ulazio. sve ima svoju cijenu i svoje kupce.
nakon što sam odlutao za karavanama svojih misli i nakon što su se psi izlajali, da sumiram i sažmem, u konačni zaključak i konkluziju. tvoje pitanje je bilo kako sve stižem. lako, stižem jer nemam drugih obaveza. imam samo jedan cilj, jednu obavezu i jedan put, a on vodi u rim, kao i svi putevi, a rim sam ja sam. nisam više klasični konformist, postao sam socijalni otpadnik, čovjek sa margina, nebakunjinovski anarhist, egzistencijalistički pobunjenik, gotovo uzorna sartreovska paradigma, koja nekog tjera na mučninu, a mene na jedan način čini izopćenim iz društva, ali na drugi me način čini slobodnim. zato ne osjećam taj zamor materijala. imam svo vrijeme ovog svijeta. rastrlo se ispred mene.
24.09.2006. (10:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nije u tome problem, mozak po svojoj etimologiji i jest muškog roda. problem je onda ako ga ti vidiš i takvim doživljavaš. moja bivša ljubav, u koju sam neizmjerno zaljubljen i danas, bila je prototip toga. možda je bila i genijalna. možda sam bio i ljubomoran na nju zbog tog genija, ne znam nisam siguran. opet ću na junga ako krenem u tom pravcu, a ne želim. dakle, ona je imala takav mozak " muški ", ali joj je stajao neopisivo šarmantno. uživao sam u njemu. i ona ga nije doživljavala negativnim. niti sam ga ja doživljavao takvim. opet pitanje recepcije, ali i pandana, ali i polovice, ali i istočnog grijeha. no zaustaviti ću se prije nego što odem u još jednu daleku digresiju.
24.09.2006. (12:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ni ja više ne tražim - smisao života. Ta potraga je, ionako, za - sasvim mlade. A ja to više nisam. Smisao života je u - življenju. Ne treba mu nikakav izvanjski razlog. Ali treba - vještina življenja. A tu vještinu - tek savladavam. Pa ću, vjerojatno, poput onog magarca kojeg su taman naučili da ne jede, i ja otići - nedovoljno vješta.
Fadil Krpo-Blagajac:
Optimizam života
Život je lanac od godina i dana jedna mu je strana, za smrt vezana, a drugu, mi – držimo u ruci. Velika je radost i hrabrost živiti, optimista biti i tegliti tegliti život ... sve do smrti.
E, moj Fadile, zaista je velika radost i hrabrost - živiti. Kad bih još samo bolje znala - više živjeti za sebe.
24.09.2006. (13:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ah, tehnika, tehnika...iznenadila sam se što nema linka autora komentara, ali arminov prepoznah. Želim se nadovezati na tvoje mišljenje o "Metastazama". Još se papir nije ohladio od prijeloma i već sam ga progutala. Podsjeća mnogo na Velšov Transpoting: (oboje pišem fon. jer nznam engl i nemam cajta tražiti kako se piše), kvartovska škvadra, ima lik koji želi biti pisac i učiniti nešto (napiše roman) što nije zgubidano, pljačka na kraju daje rasplet, roditelji.... Ali ne smeta. Metastaza su naša zbilja. Atmosfera i karaktrizacija likova odlično prikazana. Nema patetičnosti i sentimentalnosti i rezonanca je da boli glava. Dobijem nagon da uletim među njih i da ih zaustavim...Kako? Silom? Ne znam, ali poslije pročitane knjige dva sam dana skupljala ljutnju i bijes u sebi. Film: Ta divna Splitska noć, trebao bi imati sve nagrade svijeta, a Metastaze bih da je to moj posao, snimila i da dostignu Splitsku noć. - Čemu služi umjetnost?, učili su nas u školi, - Da čovjeka učine boljim? Da imam SF moći ugradila bih čip u mozgove zaposlenicima u strukturama vlasti, zdravstvu, sudstvu, školstvu da im se jednom mjesečno odvrte ta dva filma u snu pa da im podsvjest korigira savjest. Eto, žurim promješati ručak!
24.09.2006. (13:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako je to lijepo sve armin napisao.. Pola sam mu odmah bacila u more! A žao mi je, ne vjerujem, što mogu! Nikad ne stignem-sve. Uvijek nešto ostane, i ponekad mislim da je ljepota života baš u tom nekom razmišljanju i planiranju kada ćemo i kako obaviti to što nismo stigli/mogli, onda kada je trebalo, tj. na vrijeme. Davno sam napustila filozofije i tlapnje o vremenu i smislu života... Ne težim više tome da pronađem ni jedno, ni drugo. Jednostavno, mislim da je nemoguće. I ne gubim više živce, što ima hrpa veša koja čeka na pranje/peglanje, što prašina nije pobrisana, što nikako da završim pripremu za katalog, što mi je svaki mjesec prekratak za sva izvješća...itd...itd... Ljuti me jedino što navečer prebrzo utonem u san, pročitam tek rečenicu-dvije nekog in beletrističkog hita, (da budem u toku, jeftina ja), i spavam k'o beba. Dragi mi sakrije knjigu i zabavlja se gledajući kako je tražim...eto što tražim, sakrivene knjige, a ne vrijeme. Jedan sasvim običan život. Uz, na kraju, ono obavezno: nek' smo mi zdravi, to je važno.
24.09.2006. (18:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nikako ne stižem, nikako...Uvijek neka stihija, nešto hitno, nešto nehitno, a uglavnom, moje zanimacije su, nekako, uvijek na zadnjem mjestu.. Čitam što piše u postu, i vidim neke stvari kako sam sebe zamišljala u životu, upravo tako kao znanstvenicu, okruženu studentima. Nažalost, barem sa te jedne strane gledajući, život je nešto drugo. Još uvijek imam želju za tim, postdiplomski je tu, ali sada imam druge preokupacije i ne mogu se izvući..klavir, povijest, priroda i matematika, učenje jezika, sport..za sve to služim samo kao podrška, prijevozno sredstvo, na neki način i mentorica. Ali mi fali malo nečeg mojeg..onako, samo mojeg.. Možda, jednog dana...
24.09.2006. (22:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joj, kada bi ti opisivala svoje svakodnevne obaveze (kućanske), pala bi u depresiju. Vrijeme za internet kradem. Malo odavde, malo odande, malo steram klince, malo se posvađam s mužem... Još i roman prepravljam prije objavljivanja posta, pa pročitati sve vas, javiti se... Ponekad to traje do duboko u noć. A počela sam se i dopisivati... No, da ne ispadne kao žalopojka, blog je nešto u čemu stvarno uživam. I nije mi žao vremena ni truda. A VBZ... nikada više...(iako kažu nikad ne reci nikad)
25.09.2006. (18:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meni nekako odgovara kad imam vise obaveza, kad mi je raspored natrpan. mislim da bolje funkcioniram kad je veca napetost. Ne volim monotoniju i dosadu.
26.09.2006. (20:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prvo te pozdravljam i potpuno te razumijem u nedostatku misli. Ako pišeš diplomski vezano uz komentar na moj post tj. vezano uz medicinu, od srca ti želim uspijeh i osjećam da ćeš ako ćeš ikada raditi sa pacjentima imati osjećaja, jer istina je živa da je danas totalno rasulo u zdrastvu i da nam trebaju dobri i osjećajni doktori. Pozdravi i hvala na komentaru.
27.09.2006. (10:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
Majstorice, sućutno sam kimnula glavom. Jer mi se upravo događa isto. Vratila sam se s lijepoga puta (konferencija u Poljskoj) i odmah mi se na glavu sručilo: diplomski radovi, novi ispiti, recenzije rukopisa, sjednice odsjeka, katedri i fakultetskog vijeća, priprema materijala za izbor u novo, više znanstveno-nastavno zvanje, raspored (grozan) za sljedeći semestar ...
Nekada - stižem sve. Iako to (kasnije) - čovjeka skupo košta. A nekada me uhvati panika - kako neću stići - ništa. I kradem vrijeme: na poslu - kradem vrijeme za nešto kreativno u moru banalnih, svakodnevnih organizacijskih i inih poslova; kod kuće - kradem vrijeme za svoj vrt i za čitanje beletristike (a stižem sve manje i čitam uglavnom stručne i znanstvene tekstove). Nadam se studijskoj godini - da napišem nešto cjelovito. I nađem vremena i za druge stvari. No kako se čini - takva godina - nije ni "na vidiku".
Dakle, dobro te razumijem ... i stvarno suosjećam s tobom.
23.09.2006. (18:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
katrida
..........ja sam nezaposlena i ne stignem pročitati sve što bi želila......ustvarii neda mi se,nekako sam nezadovoljna .........
23.09.2006. (19:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kora-kri
Hmm... da li stizemo bas sve!? Reci cu ti kako ja to radim. Kao prvo profesije nam se jako razlikuju, ja nakon zavrsetka svog radnog vremena ne razmisljam vise o poslu, apsolutno ne zelim vise razmisljati o nicemu vezano za posao. Dakle mogu se posvetiti necem drugom a u to spada hobi kao npr. i ovaj blog. Nije oduvijek tako, nekada sam puno vise paznje pridavala poslovnim obavezama i usavrsavanju. Medjutim osjecala sam nezadovoljstvo, nisam stizala posvetiti se dovoljno djeci, sebi... Reci cu ti samo da sam pocela raditi na sebi, slusati svoje potrebe i zelje i jednostavno odlucila promijeniti nesto. Nisu to neke radikalne promjene, ali pojma nemas kako te sitnice mogu ispuniti. Ponekad se samo punimo i punimo ali jako je bitno znati se isprazniti. Opustiti. Naci nesto uz sto cemo se osjecati dobro, ugodno. Ne zelim da ovo ispadne nekakvo fantaziranje, savjetujem ti samo da popricas sama sa sobom i mozda malo promijenis dnevni raspored. Znam da je tesko ali nije nemoguce.
23.09.2006. (21:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria
Stižem tako što sve manje spavam. I pitam se dokle mogu tako. Nešto ću vjerojatno morati staviti na čekanje, no zasad to sigurno neće biti blog. :))) Pozdrav i veliki zijev! :))))))
23.09.2006. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neki me zovu anđelom....
nikako,ja sam prilično postala sebična i mogu si to dopustit,kad mi sve dopi..beeep....odem spavat...a i nemamo svi toliko obaveza kao ti...npr.ja ne radim....Pozdravčić!
23.09.2006. (23:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lucija9
Draga majstorice nikako ne mogu zaboraviti kad pomislim na VRIJEME da je to jedino na svijetu koje se troši bespovratno. Curi kao pješćani sat! Oduvjek mućim muku s vremenom i nikada mi nije bilo dosadno, i vrijeme planiram, i planirano racionaliziram, i ubacujem promjene. I danas kada sam se domogla da kažem "sad imam vremena", SAD GA TEK NEMAM.
Ne znam formulu ali mi se sviđa komentar od "kora-kri" !
Preporuka knjiga: Žena koja trči s vukovima
24.09.2006. (01:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja bez maske
Ja isto sve manje stižem posvetiti se sebi, iako mislim da sam dosta organizirana. Pa i blogiranje mi ponekad predstavlja višak, ne pisanje postova, već iščitavanje drugih,komentiranje,s jedne strane me opušta a s druge ni ne primjetim koliko vremena provedem tako lutajući. Kad rezimiram, čini mi se da pola dana gledam u četvrtasti ekran bilo koje vrste, šteta jer kad krene jesen i hladnoća nećemo imati više prilike za boravak vani.
24.09.2006. (08:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
edo
Izađi u prirodu. Šume su pune gljiva..
24.09.2006. (09:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
armin
jedini cilj koji imam u životu je vrlo altruističan u stvari, i pretpostavlja moj osobni egoizam kao uvjet. guru rajnesh osho, vjerojatno bi se složio sa mnom. moj kategorični imperativ jesam ja i jedino ja. to je moja dužnost i sveta obaveza prema mikro i makrokozmosu u kojem se nalazim i bivam i kojeg sam temeljna sastavnica. premda determiniran i svjestan toga da je slobodna volja slobodna samo u okvirima zadanih determinanti, to me ne priječi, dapače, to me još više motivira, da se borim za taj mimimum i maksimum neznanih potencijalnosti, već prema izboru i savjesti, kao don kihot protiv mehanicističkog, uzročno-posljedičnog kartezijanskog manirizma, koji je u konačnici nedosljedan, a i nije potpuno točan, jer ne daje uvijek sve odgovore. iza ovih mojih riječi stoji ili leži, a možda i spava plejada modernih fizičara i naučnika. Naravno i ja zajedno s njima.
to ne rekoh onako olako i samo retorski kao što je možda zazvučalo.
nekada davno, prije nekoliko tisuća dana, kada sam bio mlađi i naivniji i naravno potentniji nego danas, mislio sam da postoji smisao bivanja. kako to samo lijepo zvuči francuski, raison d'etre. mhm, gotovo da miriše na seksi francuskinje i izaziva moju jutarnju erekciju ( koja je izvorno mentalne naravi, uzgred i apologetski budi rečeno ). danas mislim da to nije istina. treba živjeti i uživati hedonistički u tom iskustvu življenja.
to je “ smisao “, živjeti, uživati u otkrivanju sebe, u otkrivanju svijeta, u otkrivanju misli, u nalaženju svog “ žara “. No ne živjeti prema uzusima i obligacijama koje nam nameće socijalni milje u kojem se nalazimo, a on nalaže stvaranje nekakvih uvjeta toga ( porodica, posao, status ), ne živjeti u skladu sa socijalnim tendencijama, nego živjeti u skladu sa dometima kojeg nam nalaže naš duh, a moj duh nalaže da radim samo ono što mu čini dobro. zvučim proleterski i neobavezno kao proletarius, građanin najnižeg reda, tako tvrdi klaić. tako se i ponašam, tako i pišem. No naravno, ne mogu bahato ustvrditi da sam u potpunosti dosljedan tim riječima jer ne mogu uvijek raditi ono što želim, ali mahom to činim. toga sam svijestan po posljedicama u koje sada ne bih ulazio. sve ima svoju cijenu i svoje kupce.
nakon što sam odlutao za karavanama svojih misli i nakon što su se psi izlajali, da sumiram i sažmem, u konačni zaključak i konkluziju. tvoje pitanje je bilo kako sve stižem. lako, stižem jer nemam drugih obaveza. imam samo jedan cilj, jednu obavezu i jedan put, a on vodi u rim, kao i svi putevi, a rim sam ja sam. nisam više klasični konformist, postao sam socijalni otpadnik, čovjek sa margina, nebakunjinovski anarhist, egzistencijalistički pobunjenik, gotovo uzorna sartreovska paradigma, koja nekog tjera na mučninu, a mene na jedan način čini izopćenim iz društva, ali na drugi me način čini slobodnim. zato ne osjećam taj zamor materijala. imam svo vrijeme ovog svijeta. rastrlo se ispred mene.
24.09.2006. (10:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
armin
nije u tome problem, mozak po svojoj etimologiji i jest muškog roda. problem je onda ako ga ti vidiš i takvim doživljavaš. moja bivša ljubav, u koju sam neizmjerno zaljubljen i danas, bila je prototip toga. možda je bila i genijalna. možda sam bio i ljubomoran na nju zbog tog genija, ne znam nisam siguran. opet ću na junga ako krenem u tom pravcu, a ne želim. dakle, ona je imala takav mozak " muški ", ali joj je stajao neopisivo šarmantno. uživao sam u njemu. i ona ga nije doživljavala negativnim. niti sam ga ja doživljavao takvim. opet pitanje recepcije, ali i pandana, ali i polovice, ali i istočnog grijeha. no zaustaviti ću se prije nego što odem u još jednu daleku digresiju.
24.09.2006. (12:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
Ni ja više ne tražim - smisao života. Ta potraga je, ionako, za - sasvim mlade. A ja to više nisam.
Smisao života je u - življenju. Ne treba mu nikakav izvanjski razlog. Ali treba - vještina življenja. A tu vještinu - tek savladavam. Pa ću, vjerojatno, poput onog magarca kojeg su taman naučili da ne jede, i ja otići - nedovoljno vješta.
Fadil Krpo-Blagajac:
Optimizam života
Život je lanac od godina i dana
jedna mu je strana, za smrt vezana,
a drugu, mi – držimo u ruci.
Velika je radost i hrabrost živiti,
optimista biti i tegliti
tegliti život ... sve do smrti.
E, moj Fadile, zaista je velika radost i hrabrost - živiti.
Kad bih još samo bolje znala - više živjeti za sebe.
24.09.2006. (13:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lucija9
Ah, tehnika, tehnika...iznenadila sam se što nema linka autora komentara, ali arminov prepoznah.
Želim se nadovezati na tvoje mišljenje o "Metastazama". Još se papir nije ohladio od prijeloma i već sam ga progutala.
Podsjeća mnogo na Velšov Transpoting: (oboje pišem fon. jer nznam engl i nemam cajta tražiti kako se piše), kvartovska škvadra, ima lik koji želi biti pisac i učiniti nešto (napiše roman) što nije zgubidano, pljačka na kraju daje rasplet, roditelji....
Ali ne smeta. Metastaza su naša zbilja. Atmosfera i karaktrizacija likova odlično prikazana. Nema patetičnosti i sentimentalnosti i rezonanca je da boli glava. Dobijem nagon da uletim među njih i da ih zaustavim...Kako? Silom? Ne znam, ali poslije pročitane knjige dva sam dana skupljala ljutnju i bijes u sebi.
Film: Ta divna Splitska noć, trebao bi imati sve nagrade svijeta, a Metastaze bih da je to moj posao, snimila i da dostignu Splitsku noć.
- Čemu služi umjetnost?, učili su nas u školi, - Da čovjeka učine boljim?
Da imam SF moći ugradila bih čip u mozgove zaposlenicima u strukturama vlasti, zdravstvu, sudstvu, školstvu da im se jednom mjesečno odvrte ta dva filma u snu pa da im podsvjest korigira savjest.
Eto, žurim promješati ručak!
24.09.2006. (13:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lucija9
Prije nego stanem uz šparhet, zaboravila sam ključnu rečenicu.
Borg, borg nam ti čipovi trebaju podići! SVIMA!!!!
eTO,...
24.09.2006. (14:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
povjesnicar2
Znaš li kako ja sve stižem?
Nemam previše aktivnosti. Pozdrav. :))))))))
24.09.2006. (14:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zmajka
Kako je to lijepo sve armin napisao..
Pola sam mu odmah bacila u more! A žao mi je, ne vjerujem, što mogu!
Nikad ne stignem-sve.
Uvijek nešto ostane, i ponekad mislim da je ljepota života baš u tom nekom razmišljanju i planiranju kada ćemo i kako obaviti to što nismo stigli/mogli, onda kada je trebalo, tj. na vrijeme.
Davno sam napustila filozofije i tlapnje o vremenu i smislu života...
Ne težim više tome da pronađem ni jedno, ni drugo. Jednostavno, mislim da je nemoguće.
I ne gubim više živce, što ima hrpa veša koja čeka na pranje/peglanje, što prašina nije pobrisana, što nikako da završim pripremu za katalog, što mi je svaki mjesec prekratak za sva izvješća...itd...itd...
Ljuti me jedino što navečer prebrzo utonem u san, pročitam tek rečenicu-dvije nekog in beletrističkog hita, (da budem u toku, jeftina ja), i spavam k'o beba. Dragi mi sakrije knjigu i zabavlja se gledajući kako je tražim...eto što tražim, sakrivene knjige, a ne vrijeme.
Jedan sasvim običan život.
Uz, na kraju, ono obavezno: nek' smo mi zdravi, to je važno.
24.09.2006. (18:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ledenaicy
Nikako ne stižem, nikako...Uvijek neka stihija, nešto hitno, nešto nehitno, a uglavnom, moje zanimacije su, nekako, uvijek na zadnjem mjestu..
Čitam što piše u postu, i vidim neke stvari kako sam sebe zamišljala u životu, upravo tako kao znanstvenicu, okruženu studentima. Nažalost, barem sa te jedne strane gledajući, život je nešto drugo. Još uvijek imam želju za tim, postdiplomski je tu, ali sada imam druge preokupacije i ne mogu se izvući..klavir, povijest, priroda i matematika, učenje jezika, sport..za sve to služim samo kao podrška, prijevozno sredstvo, na neki način i mentorica. Ali mi fali malo nečeg mojeg..onako, samo mojeg..
Možda, jednog dana...
24.09.2006. (22:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
atlantida
Joj, kada bi ti opisivala svoje svakodnevne obaveze (kućanske), pala bi u depresiju. Vrijeme za internet kradem. Malo odavde, malo odande, malo steram klince, malo se posvađam s mužem... Još i roman prepravljam prije objavljivanja posta, pa pročitati sve vas, javiti se...
Ponekad to traje do duboko u noć. A počela sam se i dopisivati... No, da ne ispadne kao žalopojka, blog je nešto u čemu stvarno uživam. I nije mi žao vremena ni truda.
A VBZ... nikada više...(iako kažu nikad ne reci nikad)
25.09.2006. (18:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bice bolje netko vice
meni nekako odgovara kad imam vise obaveza, kad mi je raspored natrpan. mislim da bolje funkcioniram kad je veca napetost. Ne volim monotoniju i dosadu.
26.09.2006. (20:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gali
Prvo te pozdravljam i potpuno te razumijem u nedostatku misli. Ako pišeš diplomski vezano uz komentar na moj post tj. vezano uz medicinu, od srca ti želim uspijeh i osjećam da ćeš ako ćeš ikada raditi sa pacjentima imati osjećaja, jer istina je živa da je danas totalno rasulo u zdrastvu i da nam trebaju dobri i osjećajni doktori. Pozdravi i hvala na komentaru.
27.09.2006. (10:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
GAJINE GLUPOSTI
...ništa pametno...zato i šutim..............čujemo se..
27.09.2006. (14:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
buba mara
nisam se još organizirala :))
28.09.2006. (21:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...