Komentari

bacaiva.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • mrakar

    Pozdrav! Miki

    avatar

    27.09.2006. (05:30)    -   -   -   -  

  • more nade

    Divan i poučan primjer. Vrlo životan i pun ljubavi vaš komentar priče. Sretnica sam jer mi je Bog slao takve ljude, upravo onda kad je trebalo.

    avatar

    27.09.2006. (10:32)    -   -   -   -  

  • dva

    zna čovjek sa prim brojevima :))
    baš ti je dobra i poučna pričica Baća Iva
    lijep pozdrav ti ostavljam :))

    avatar

    27.09.2006. (12:29)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Odlična priča,poučna.Ma smo najčešće sebični i kad ne moramo ništa dat,ali što ćeš.
    Shvatila sam ja što si ti u donjem postu htio reć,ali kad oko ponoća komentiraš vidiš i ono što nije bit priče,a samo spomen smrti i to djeteta mene užasava,što mogu.Poljubac ti šaljem

    avatar

    27.09.2006. (15:17)    -   -   -   -  

  • samoglup

    Ima jedan ajet u islamu koji kaze: Kad umres, ljudi pitaju sta si ostavio, a meleci (andjeli) koliko je dao. Bog je jedan, vjera i kultura ima mnogo.

    Na prosli post: Bog daje, ne trazi zauzvrat. On ne kaznjava, nego stavlja na probu. Pa ipak, cudni su puti gospodnji, i to su rekli oni koji ga bolje razumiju nego ja.

    Nije cudno da ovakav blog pise jedno slavonsko srce. I ja sam uvjerenja da u danasnjem vremenu elementarne ljudske vrijednosti ostaju zatrpane pod gomilom racuna i tabloidinih novina.

    avatar

    27.09.2006. (15:29)    -   -   -   -  

  • baca iva

    @ Hvala ti, dragi Miki na pozdravu! I ja tebe puno pozdravljm i sve dobro želim. Ostavio sam ti komentar na novom postu!

    @ Božji su putevi neistraživi, drago moje Morenade. Ako sam smio biti njegovim pomoćnikom onda to smatram velikom mislosti. Hvala Njemu, a hvala i tebi na lijepim riječima! Veliki ti pozdrav šaljem!

    @ Ja sam ti, draga moja Dva, bio jako slab matematičar, ali ovo nisam morao računati, jer se možda ova legenda nebi našla na mom blogu. I ja tebe puno i lipo pozdravljam, i tvoj lipi, biskupski, grad također!

    @ Žao mi je, draga moja Slatkogorko, da su neki naši blogeri s nelagodom reagirali na smrt. Nije to bila moja želja, nego naglasiti da se nebi trebali vezati na ništa jer sve je prolazno kao i mi. No tako je. Što sada mogu! I ja tebe puno i lijepo pozdravljam i još većim poljupcem uzvraćam!

    @ Pa naravno, dragi moj – namjerno neću napisati tvoje ime. Budući da znam tko si, radije ću napisati – Bosanac, Bog je jedan! Netko tko nas naizmjerno voli, tko je iz te ljubavi poslao u smrt svoga jedinorođenoga sina samo da nas spasi, ne može kažnjavti. Često puta Bogu pripisujemo ono što smo učinili u našoj slobodi, koju nam je On dao. Najčešće su to kojekakve nesreće, ratovi, pošasti. Bog nam je, a to smo učili prve godine vjeronauka, dao neumrlu dušu, zdrav razum i slobodnu volju. Ako netko pijan sjedne u automobil i napravi udes, onda to nije „Božja volja“ nego njegova luda glava. Imaš pravo kad kažeš da prezauzeti ovim kompliciranim životom zaboravljamo prave vrijednosti. Ja nastojim često u mojim postovima analizirati upravo nužnost ovakvog načina života i dođem do zaključka, da smo si to sami natovarili na leđa i da bi bez toga, jer nam nije prijeko potrebno, mogli daleko kvalitetnije i lakše živjeti. Hvala ti na posjeti. Puno te pozdravljam!

    avatar

    27.09.2006. (16:47)    -   -   -   -  

  • metanoia.bloger.hr/

    Velika prispodoba. Teško je danas naći ljude koji daju. Uglavnom se oduzima. Drago mi je za tvoje komentatore. Naročito Bosancu. Hikaje vrlo rado čitam. Uz dopuštenje ću jednom kod sebe objaviti ovu priču. Malo mi je čudna reakcija komentatora o smrti. Ne želim potezati, ali to je samo jedna tužna pričica koja nam doziva u savjest najvažniji životni upit. Na žalost ljudi od tog bježe, bježanjem se smrt od čovjeka ne udaljuje. Zar nam i ovdje treba doći netko sa devom da mognemo zbrojiti i podijeliti životne prioritete. Baća Iva pozdrav!

    avatar

    27.09.2006. (17:20)    -   -   -   -  

  • Rib@rnica

    Pozdravljam majstora. Znam tu priču s devama, i zanimljivo je da je svaki od sinova dobio više nego mu pripada, a opet deva ostala onom strancu. Ali u svakodnevnom životu, toga nema odavno. Što 'no Balašević jednom rek'o...il' se prosi,il' se zajmi, jebote ja nikad nisam isko...i ispada čovjek budalast,ako je pošten...

    avatar

    27.09.2006. (18:17)    -   -   -   -  

  • serbus

    "Vuk sit, a ovce na broju" :) Dati slobodu, odbaciti očekivanja, uistinu je jedan je od većih poklona, koji valja sa velikom zahvalnošću primiti :)

    avatar

    27.09.2006. (19:49)    -   -   -   -  

  • sabo@

    Pozdrav Baća???
    Lijepo napisan post,
    samo moramo znati kada ulažemo prijatelju,moramo znati dali nam je on uistinu prijetelj ili nešta drugo samo ne prijatelj....
    Baća u današnje vrijeme je teško naći pravog prijatelja...
    sama ti ova pjesma kaže:

    Jednom sam bilo djete
    puno snova i želja,
    jednom sam živio u svijetu
    punom prijatelja.
    Sad nisam vise djete,
    ostvarilo se puno
    mojih snova i zelja,
    sad me okruzuje mnogo ljudi
    al samo u rijetkima vidim
    lice pravog prijatelja!!!

    avatar

    27.09.2006. (21:59)    -   -   -   -  

  • baca iva

    @ Ja vjerujem, dragi Franc, da se, gledano na duge staze, ipak isplati biti pošten. Ako ništa drugo a ono mirno spavaš! Eto ja tebi žalim miran san, lijep novi dan i puno te pozdravljam!

    @ Dragi moj prijatelju, davati u slobodi i bez očekivanja ja mislim da je veliki dar. Malo sam u gužvi; javiti ću ti se Mailom. Neka ti je spokojna noć, neka ti novo jutro donese lijep dan. Puno te i iskreno pozdravljam!

    @ Nisi svi oni, dragi Sabo, koje si u svom dječjem svijetu nazivao prijateljima, bili prijatelji. Mi često puta ljude promoviramo u prijatelje a da se nismo dovoljno osvjedočili, da li su oni doista bezuvjetni prijatelji ili se s nama druže s nekom računicom. Naša stara poslovica kaže:“Zlato se u vatri kuša a čovjek u nuždi“. Tko ti je pravi prijatelj osjetiti ćeš kad budeš u nuždi. Lijep ti pozdrav šaljem!

    avatar

    28.09.2006. (00:47)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...