Žižek ovdje zapravo prepričava interpretaciju sv. Pavla koju je dao suvremeni francuski filosof Alain Badiou. Neobično je vidjeti ovakvu jednu anarhističku (a ipak doslovnu i čini se duhu teksta posve odgovarajuću) interpretaciju, osobito u svjetlu već uobičajenog liberalističko-agnostičkog predstavljanja Isusa kao ''good guya'' kojeg su Pavao i Augustin pogrešno interpretirali i dogmatizirali, te time zacrtali put svim kasnijim nevoljama s kršćanstvom. Naravno, i Žižeka i mene puno više od kršćanstva zanima kako funkcionira sam mehanizam zabrana, i osobito je li ljubav ono što omogućuje izlazak iz tog mehanizma u spontanost ne-mehaničkog življenja. U tom smislu bih napomenuo da jedan prijevod gornje rečenice sv. Pavla (iz Kor. 6,12) glasi ovako:''Sve je dopušteno! ali sve ne uzvisuje.'' Taj mi se prijevod svidio.
21.09.2006. (11:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zaista sam iznenađen kako jedan anarhista (Žižek) može sumisliti u duhu Sv. Pavla (točnije u Duhu koji po kršćanskom Credu proizlazi iz Oca i Sina unutar Božanskog trojstva). Anarhisti gaje moju simpatiju već duže vrijeme, no ovo će doprinijeti povećanju interesa za njihove tekstove. Sveti Pavao i Nietzsche podjednako me zaokupljuju i to na istoj problematici, onoj koja je u Žižekovom tekstu zadivljujućom preziznošću dijagnisticirana. Pavao se pita: kako izbjeći zamku izokretanja (perverzije) onog što je od Boga kao Zakon života objavljeno, što je dakle savršeno. Ime Zakon, a još manje zapovijedi nije adekvatno. Andre Chouraqui u knjizi «Deset zapovijedi danas» u objašnjenju naslova dodaje «Deset besjeda za pomirenje Čovjeka s ljudskošću». On upozorava na to da one nisu napisane u imperativu već u futuru egzaktnom. U njima nema zabrana već izričaj stanja u kojem se nalaze ljudi koji nisu perverzni, koji ne izokreću ni život ni njegov zakon. Tako npr. u sedmoj zapovijedi ne stoji «Nemoj činiti preljub!» već «Preljuba činiti nećeš.» On upozorava i na međusobno zrcaljenje besjeda. Tako se prva zrcali u šestoj, druga u sedmoj, treća u osmoj, četvrta u devetoj, peta u desetoj. Zbog objašnjenja vraćam se na spomenutu sedmu. Zrcaljena u drugoj ona glasi: «Za se nećeš praviti ni kipova ni ikakvih slika onoga što je gore na nebesima ili dolje na zemlji... Prostirat se nećeš pred njima i služiti im nećeš...». Upućene jedna na drugu rasvjetljavaju se međusobno. Učiniti preljub znači biti jedno tijelo sa ženom koja ne pripada tebi, znači izokrenuti, izopačiti, učiniti perverznim i sebe i nju (I.Kor 6,16-19). S druge strane onaj tko je perverzan ne može dosegnuti Boga, ni čovjeka ni bilo što je na nebu i na zemlji. Ništa mu nije stvar, sve mu je predmet. Umjesto sa Bogom, čovjekom, stvarima on komunicira sa svojom fiksacijom Boga, čovjeka, stvari. Pred njima se prostire i njima služi. (Usput da kažem: namjerno pravljenje slika i idola ovdje je mišljeno tek sekundarno. U prvom planu je idolopoklonstvo iz nemoći da sa Bogom, čovjekom i stvarima budemo licem u lice. U paklu tog idolopoklonstva mogu biti i oni koji se čuvaju od idola i izbjegavaju bilo kakve slike. A ne moraju biti oni kojima je slika put do Boga). Pavao traži zlaz u napuštanju izopaćenog kruga (circulus vitiosus) u kojem se život mjeri prema onom što je dopušteno odnosno zabranjeno. U njemu se ne može rasti već samo kao u prokletstvu "uživati". I meni se sviđa prijevod glagola symphero u I.Kor 6,12 sa uzvisivati umjesto koristiti. (Gdje si to našao?) Riječju uzvisivati izriče se izlazak iz začaranog kruga dopuštenja i zabrane, onog što Nietzsche zove samo-umrtvljujućim morbidnim poricanjem Života i ulazi se u stanje u kojem rastemo u ljudskosti i božanstvenosti, gdje ne djelujemo više samo mi već i Duh sveti u nama. Ova misao nije za svačije uši. Perverzni će je uvijek izokrenuti. Pod cijenu da i mene smatraju perverznim reći ću da u njoj gledam zrcaljenje Nietzscheove misli vječnog ponovnog došašća, kako on kaže «najviše formule potvrđivanja koja se uopće može dosegnuti».
22.09.2006. (19:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jedno rješenje je implementiranje zakona duboko u podsvijest tako da on na nas djeluje, a mi mu ne možemo ništa. Zasad je izvedeno samo u antiutopiji A. Huxleyja. Nemam pojma kako to izvesti u stvarnosti. Drugo bi bila zamjena zabrane prikazivanjem eventualnih posljedica. Efikasnost je upitna.
22.09.2006. (21:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Milje, taj prijevod sam pročitao u jednom prijevodu de Rougemonta. Gdje se javila ''izgubljenost u prijevodu'' na tom putu od grčkog izvornika preko francuskog citata do hrvatskog (a možda i srpskog, više se ne sjećam) prijevoda, ne bih znao reći. Uglavnom, zapamtio sam tu verziju pa mi je odmah pala na pamet pri čitanju gornjeg Žižekovog teksta.
26.09.2006. (21:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Adelina
Dobro pročitajte. Hvala vam za informacije. mmorpg
01.10.2008. (12:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Žižek ovdje zapravo prepričava interpretaciju sv. Pavla koju je dao suvremeni francuski filosof Alain Badiou. Neobično je vidjeti ovakvu jednu anarhističku (a ipak doslovnu i čini se duhu teksta posve odgovarajuću) interpretaciju, osobito u svjetlu već uobičajenog liberalističko-agnostičkog predstavljanja Isusa kao ''good guya'' kojeg su Pavao i Augustin pogrešno interpretirali i dogmatizirali, te time zacrtali put svim kasnijim nevoljama s kršćanstvom. Naravno, i Žižeka i mene puno više od kršćanstva zanima kako funkcionira sam mehanizam zabrana, i osobito je li ljubav ono što omogućuje izlazak iz tog mehanizma u spontanost ne-mehaničkog življenja. U tom smislu bih napomenuo da jedan prijevod gornje rečenice sv. Pavla (iz Kor. 6,12) glasi ovako:''Sve je dopušteno! ali sve ne uzvisuje.'' Taj mi se prijevod svidio.
21.09.2006. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razgovarajmo o krugu
Zaista sam iznenađen kako jedan anarhista (Žižek) može sumisliti u duhu Sv. Pavla (točnije u Duhu koji po kršćanskom Credu proizlazi iz Oca i Sina unutar Božanskog trojstva). Anarhisti gaje moju simpatiju već duže vrijeme, no ovo će doprinijeti povećanju interesa za njihove tekstove.
Sveti Pavao i Nietzsche podjednako me zaokupljuju i to na istoj problematici, onoj koja je u Žižekovom tekstu zadivljujućom preziznošću dijagnisticirana.
Pavao se pita: kako izbjeći zamku izokretanja (perverzije) onog što je od Boga kao Zakon života objavljeno, što je dakle savršeno. Ime Zakon, a još manje zapovijedi nije adekvatno. Andre Chouraqui u knjizi «Deset zapovijedi danas» u objašnjenju naslova dodaje «Deset besjeda za pomirenje Čovjeka s ljudskošću». On upozorava na to da one nisu napisane u imperativu već u futuru egzaktnom. U njima nema zabrana već izričaj stanja u kojem se nalaze ljudi koji nisu perverzni, koji ne izokreću ni život ni njegov zakon. Tako npr. u sedmoj zapovijedi ne stoji «Nemoj činiti preljub!» već «Preljuba činiti nećeš.» On upozorava i na međusobno zrcaljenje besjeda. Tako se prva zrcali u šestoj, druga u sedmoj, treća u osmoj, četvrta u devetoj, peta u desetoj. Zbog objašnjenja vraćam se na spomenutu sedmu. Zrcaljena u drugoj ona glasi: «Za se nećeš praviti ni kipova ni ikakvih slika onoga što je gore na nebesima ili dolje na zemlji... Prostirat se nećeš pred njima i služiti im nećeš...». Upućene jedna na drugu rasvjetljavaju se međusobno. Učiniti preljub znači biti jedno tijelo sa ženom koja ne pripada tebi, znači izokrenuti, izopačiti, učiniti perverznim i sebe i nju (I.Kor 6,16-19). S druge strane onaj tko je perverzan ne može dosegnuti Boga, ni čovjeka ni bilo što je na nebu i na zemlji. Ništa mu nije stvar, sve mu je predmet. Umjesto sa Bogom, čovjekom, stvarima on komunicira sa svojom fiksacijom Boga, čovjeka, stvari. Pred njima se prostire i njima služi. (Usput da kažem: namjerno pravljenje slika i idola ovdje je mišljeno tek sekundarno. U prvom planu je idolopoklonstvo iz nemoći da sa Bogom, čovjekom i stvarima budemo licem u lice. U paklu tog idolopoklonstva mogu biti i oni koji se čuvaju od idola i izbjegavaju bilo kakve slike. A ne moraju biti oni kojima je slika put do Boga).
Pavao traži zlaz u napuštanju izopaćenog kruga (circulus vitiosus) u kojem se život mjeri prema onom što je dopušteno odnosno zabranjeno. U njemu se ne može rasti već samo kao u prokletstvu "uživati".
I meni se sviđa prijevod glagola symphero u I.Kor 6,12 sa uzvisivati umjesto koristiti. (Gdje si to našao?) Riječju uzvisivati izriče se izlazak iz začaranog kruga dopuštenja i zabrane, onog što Nietzsche zove samo-umrtvljujućim morbidnim poricanjem Života i ulazi se u stanje u kojem rastemo u ljudskosti i božanstvenosti, gdje ne djelujemo više samo mi već i Duh sveti u nama. Ova misao nije za svačije uši. Perverzni će je uvijek izokrenuti.
Pod cijenu da i mene smatraju perverznim reći ću da u njoj gledam zrcaljenje Nietzscheove misli vječnog ponovnog došašća, kako on kaže «najviše formule potvrđivanja koja se uopće može dosegnuti».
22.09.2006. (19:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Jedno rješenje je implementiranje zakona duboko u podsvijest tako da on na nas djeluje, a mi mu ne možemo ništa. Zasad je izvedeno samo u antiutopiji A. Huxleyja. Nemam pojma kako to izvesti u stvarnosti.
Drugo bi bila zamjena zabrane prikazivanjem eventualnih posljedica. Efikasnost je upitna.
22.09.2006. (21:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Milje, taj prijevod sam pročitao u jednom prijevodu de Rougemonta. Gdje se javila ''izgubljenost u prijevodu'' na tom putu od grčkog izvornika preko francuskog citata do hrvatskog (a možda i srpskog, više se ne sjećam) prijevoda, ne bih znao reći. Uglavnom, zapamtio sam tu verziju pa mi je odmah pala na pamet pri čitanju gornjeg Žižekovog teksta.
26.09.2006. (21:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Adelina
Dobro pročitajte. Hvala vam za informacije.
mmorpg
01.10.2008. (12:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...