Evo mene prvog. Istina-možda smo se malo previše otuđili napretkom tehnologije. Ja volim boraviti u prirodi tako da se ćesto vozim na biciklu iako dosta vremena provedem i za računalom. Pozdrav!!!!
19.09.2006. (14:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
“Vi imate satove, mi vrijeme!”, rekao je jednom jedan Afrikanac. Nemaju ni oni više od 24 sata na dan, ali oni ga očito znaju drugačije koristiti. Od kako često moram službeno u Hrvatsku vidim jasne razlike između korištenja vremena kod nas, dakle u Hrvatskoj i u zemlji u kojoj živim i radim. Mi još nismo potpuno ovisni o satu. Zbog čega ovo navodim? Zbog toga što smatram, da se uz dobar plan i raspored uvijek može naći vremena za ono što nas zanima, ispunja. Glede mojih godina (ti još uvijek o tvojima šutiš!) moglo bi se misliti da sam skeptičan prema novih tehnologijama i sredstvima komunikacije. No kako vidiš ipak nisam. Nebih rekao da je pisanje postova i čitanje blogova izgubljeno vrijeme. Idući će mjesec biti godina dana da imam blog. Kroz to sam vrijeme upoznao lijepi broj dragih osoba, čak mogu reći prijatelja, od kojih sam deset i osobno susreo. Da nije bilo bloga nikada ih u životu vidio nebih, i bio bih siromašniji. Ono vrijeme, koje smo u mladosti gubili po birtijama, svirkama i “dokoličarenju po kafićima” je prošlo. Za to je doba to bilo u redu. Danas, kad nema nažalost ni svirke (a ni puno drugih stvari – tko mi je kriv što sam ostario), može se, ako hoćemo, naći vremena za hobije ovakve vrsti. Ti si lijepo rekao: post je ako baš hoćeš tvoj književni forum. Ja u tome vidim dvostruku korsit: ti pišeš o stvarima o kojima razmišljaš, a mi to čitamo i o tome s tobom divanimo. Premda je tvoja prispodoba s ribom malo preoštra, ipak nije kriva. Ova je mala ribica na slici sama, ali nije sama u vodi. Tako nisi ni ti sam na internetu. I s tim se ne treba opterećivati. Već si uočio od koga moćeš očekivati eventualnu zaštitu. I zato ti, dragi bajo moj, mirno i bezbrižno plivaj u ovoj blogosferi i mirno poziraj onima koji su te “zapazili u gomili”!
19.09.2006. (16:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam tko ti govori loše o blogu, ali najbolje da ga ignoriraš. Ja nisam nikome niti rekla da sam ga otvorila. Ne znam da li je to znak otuđenosti, ali blog ne utječe na moj društveni život jer ionako nemam širok krug prijatelja, a ljudi koji preko posla cirkuliraju teško da se mogu nazvati prijateljima. Samo znam da su mi neki blogeri pomogli kad mi je bilo puno teže nego sada, a tad sam samo ostavljala komentare na njihovim blogovima. Kako si i sam rekao: Svako stvaranje neke pozitivne vrijednosti je korisno.
19.09.2006. (21:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
domoa
Evo mene prvog. Istina-možda smo se malo previše otuđili napretkom tehnologije.
Ja volim boraviti u prirodi tako da se ćesto vozim na biciklu iako dosta vremena provedem i za računalom.
Pozdrav!!!!
19.09.2006. (14:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
“Vi imate satove, mi vrijeme!”, rekao je jednom jedan Afrikanac. Nemaju ni oni više od 24 sata na dan, ali oni ga očito znaju drugačije koristiti. Od kako često moram službeno u Hrvatsku vidim jasne razlike između korištenja vremena kod nas, dakle u Hrvatskoj i u zemlji u kojoj živim i radim. Mi još nismo potpuno ovisni o satu. Zbog čega ovo navodim? Zbog toga što smatram, da se uz dobar plan i raspored uvijek može naći vremena za ono što nas zanima, ispunja. Glede mojih godina (ti još uvijek o tvojima šutiš!) moglo bi se misliti da sam skeptičan prema novih tehnologijama i sredstvima komunikacije. No kako vidiš ipak nisam. Nebih rekao da je pisanje postova i čitanje blogova izgubljeno vrijeme. Idući će mjesec biti godina dana da imam blog. Kroz to sam vrijeme upoznao lijepi broj dragih osoba, čak mogu reći prijatelja, od kojih sam deset i osobno susreo. Da nije bilo bloga nikada ih u životu vidio nebih, i bio bih siromašniji. Ono vrijeme, koje smo u mladosti gubili po birtijama, svirkama i “dokoličarenju po kafićima” je prošlo. Za to je doba to bilo u redu. Danas, kad nema nažalost ni svirke (a ni puno drugih stvari – tko mi je kriv što sam ostario), može se, ako hoćemo, naći vremena za hobije ovakve vrsti. Ti si lijepo rekao: post je ako baš hoćeš tvoj književni forum. Ja u tome vidim dvostruku korsit: ti pišeš o stvarima o kojima razmišljaš, a mi to čitamo i o tome s tobom divanimo.
Premda je tvoja prispodoba s ribom malo preoštra, ipak nije kriva. Ova je mala ribica na slici sama, ali nije sama u vodi. Tako nisi ni ti sam na internetu. I s tim se ne treba opterećivati. Već si uočio od koga moćeš očekivati eventualnu zaštitu. I zato ti, dragi bajo moj, mirno i bezbrižno plivaj u ovoj blogosferi i mirno poziraj onima koji su te “zapazili u gomili”!
19.09.2006. (16:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meani
Ne znam tko ti govori loše o blogu, ali najbolje da ga ignoriraš. Ja nisam nikome niti rekla da sam ga otvorila. Ne znam da li je to znak otuđenosti, ali blog ne utječe na moj društveni život jer ionako nemam širok krug prijatelja, a ljudi koji preko posla cirkuliraju teško da se mogu nazvati prijateljima. Samo znam da su mi neki blogeri pomogli kad mi je bilo puno teže nego sada, a tad sam samo ostavljala komentare na njihovim blogovima.
Kako si i sam rekao: Svako stvaranje neke pozitivne vrijednosti je korisno.
19.09.2006. (21:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...