Komentari

trillian.blog.hr

Dodaj komentar (153)

Marketing

  • mala riznica misli

    ja manje više nikad ne pomažem na takve akcije koje dolaze pismom ako ne mogu da provjerim, pomogla bih svakom ako mogu i koliko sam u mogućnosti, no na žalost u posljednje vrijeme ima previše muljaže i mislim da čovjek treba biti vrlo oprezan... na žalost radi takvih koji su spremni na prijevaru mnogi kojima stvarno treba pomoć neće ju dobiti...

    avatar

    18.09.2006. (08:55)    -   -   -   -  

  • JJ

    mislim da ces postupiti u skladu s naslovom bloga.. umno :) mislim ok... idemo redom.. posotje ljudi kojima treba pomoc i koji se vrlo tesko odlucuju traziti pomoc.. ali postati profesionalni iskamcivac pomoci... to mi je nesto najgore.. ajd i oni ljudi koji skupljaju mail adresa pa ti salju spam.. sa tim mogu proci ali ovo... ne preko igre na tu kartu ne mogu.. a sto se tice osoba koji trzae posao.. e oni su druga prica... svatko tko zeli da radi neka radi a tko ne.. tko zeli zivjeti od neceg drugog.. neka me zaobidje u sirokom luku.. a nek zaobidje i tebe :))) (evio pri put koristim mogucnost edita komentara, ali sd sma procitao megi ...) oni kojima je pomoc najpotrebnija oni su najtisi.. i najsamozatajniji i zahvalni su za bilokakvu pomoc jer znaju kako je to... a galamdzije pokupe vrhnje... i uglavnom te galamdzije nisu radile niti dana a ovi ljudi radili i radili i znaju kako je tesko zaraditi novac.. ma eto pogodila me postom ovim...
    i da evo link za provjeru o bas taklibrary svi hoaxova

    avatar

    18.09.2006. (09:01)    -   -   -   -  

  • Lafica

    Ja uvijek dajem prosjacima na cesti. Ne dajem samo onim nemajkama koje bebe razvlače bose po snijegu i hladnoći da bi se netko smilovao na njih. Njih treba zatvorit. Tata uvijek potjera prosjake s vrata tumačeći da im je to zanat, a ne potreba, ali ih meni bude žao. Znam da mnogi muljaju, ali nekako ne želim da meni na savjesti bude osoba koja je stvarno bila gladna i žedna, a ja sam joj zatvorila vrata. Neka to bude na savjesti onog koji prosi. Jednom su mi došli neki klinci kojima sam dala hranu i žvake. Nisam dugo vidjela takvo dječje oduševljenje, anđeli mali :). Dobri ste ljudi i ti i tvoj direktor. Uvijek je lijepo čuti da postoje ljudi osjetljivi na tuđu nevolju i voljni pomoći.

    avatar

    18.09.2006. (09:02)    -   -   -   -  

  • Vedrana

    ajoj. nisam u situaciji da mogu drugima davati pa ne obraćam toliko pozornost na ove stvari. bude mi žao, naravno, ali kad eto ne mogu ništa. znam da su ono na internetu prevare (ne uvijek ali ima ih) a za ovakva pisma nisam znala. ništa, provjeravati to sve? ne znam.

    avatar

    18.09.2006. (09:04)    -   -   -   -  

  • trill

    Megi, upravo to me i brine. Mogli bi pomoći tu i tamo nekome kome je pomoć stvarno potrebna, ali kako znati...
    JJ, ja ti do ovoga nisam ni znala da postoje mulježe s tim pismima i mejlovima. Dok mi ti nisi rekao da i s mejlovima :) Ne bi se mene to tako jako taklo da pisma nisu napisana tako lijepo. Vrlo odmjereno i pozitivno, Tko zna, možda ih i tim stručnjaka piše..
    lafica, ja ti pak ne mogu vidjeti dijete niti starca a da ipak nešto ne dam :) Nekako mislim da ako prije skupe koliko im treba da će se prije maknuti s ceste i hladnoće. Naivno, pretpostavljam da je , ali ne znam drugačije. Neka to bude na savjesti njih...to si lijepo rekla :)

    avatar

    18.09.2006. (09:08)    -   -   -   -  

  • Rock Roll

    Mislim da su ponajveća prepreka ljudima koji zaista trebaju pomoć svi oni koji žicaju, a ne trebaju. Zbog takvih nitko ne dobiva. Vrlo slično kao i s proscima na ulici, kad bih znao razlikovati ljude s problemom od profesionalaca, nikada ih ne bi izignorirao. Ovako ih jako uspješno ignoriram, što nije baš lijepo.

    avatar

    18.09.2006. (09:18)    -   -   -   -  

  • tko pita, ne skita

    Nažalost, previše je muljatora, i činjenica je da oni kojima je pomoć doista potrebna često ostanu uskraćeni za pomoć upravo radi toga jer se sumnja u istinitost onog što pričaju (ili pišu). Ovo sa prosljeđivanjem mailova mislim da je čista glupost, no svejedno ih pošaljem (nikad se ne zna) jer me inače peče savjest. I ne mogu shvatit ljude koji muljaju i na takvim stvarima zarađuju novce, kako ih ne peče savjest, kako se ne boje da im se to neće obit o glavu... ne znam. U međuvremenu, ubacim pokoju kunu onim ljudima koji sjede na cesti, proslijedim mail u kojem se traži pomoć, jer doista, nikad se ne zna...

    avatar

    18.09.2006. (09:21)    -   -   -   -  

  • PoZoY

    danas su ljudi često beščutni...ne prezaju ni od čega da dođu do love, pa im tako nije ni strano da nečiju nesreću/nevolju pretvore u sredstvo svog obogaćivanja...za mailove mi jasno da su beskorisni i kao prvo ne vjerujem da bi netko mogao pratiti broj proslijeđenih mailova i na temelju toga donirati, čak i u slučaju da je i priča istinita, što opet često i nije slučaj...od pisma u pravilu dobivamo zamolbe određenih zaklada i udruga za pomoć raznim bolesnim ljudima...i takve organizacije uvijek prvo provjerimo...u današnje doba neta to je najmanji problem...pisma od samih pojedinaca osobno nisam još susrel...al je znalo biti kod nas ljudi koji bi obilazili kuće u potrazi sa kojom kunom pomoći...uglavnom su takvi imali sa sobom medicinsku dokumentaciju kojom dokazuje istinitost vlastitih navoda i takvima se udijeli ponešto.

    avatar

    18.09.2006. (09:27)    -   -   -   -  

  • trill

    moje drugo ja, nisam ti niti ja znala za ta pisma, dok nisu počela stizati svakih par dana. Ima ljudi koji mogu i žele pomoći, kao moj Direktor, ali opet ne žele niti biti prevareni. Nezgodno, sve to skupa.
    Rock Roll, da, to s pismima i mejlovima dođe kao neka uznapredovala tehnika prosjačenja. Kao drugi ili treći stupanj u hijerarhiji. Teško je znati koji prosjak doista prosi iz potrebe, čak i kod onog na ulici, a ovima preko pisama i mejlova još teže.
    Tko pita ne skita, čini mi se da sve isto radimo :) Za svaki slučaj proslijedim mejl, ubacim koju kunu onom djedu bez noge i pitam se isto što i ti. Kako se ne boje oni što muljaju da im se tako nešto grozno stvarno i ne dogodi. Nešto kao kazna ili izazivanje sudbine..

    avatar

    18.09.2006. (09:28)    -   -   -   -  

  • just-a-woman

    Ima jedna bakica koja prosi na jednom uglu kuda prolazim svako jutro do ureda, i njoj često ostavim nekoliko kuna. Ne baš svako jutro, naime, to mi niti moja financijska situacija baš ne dopušta... Za vrijeme faksa u zagrebu bio je u jednom podhodniku blizu mog iznajmljenog studenstkog stana jedan harmonikaš, i njemu sam često ostavljala kune u prolazu. I takva sam ti ja... Nađem nekog stalnog "štićenika" koji mi priraste srcu pa ga financiram koliko to moja situacija dopušta. U zadnje vrijeme se trudim češće donirati Dječjem selu, ali ni to nije neka velika svota, no ne mogu a da baš apsolutno nikako ne reagiram. Eh, da, i ja znam cmizdriti na tuđe tužne sudbine. Zaboli i kad je tuđa, a zamisli kako je osobi koja živi tu sudbinu, normalno da čovjeku poteku suze.

    avatar

    18.09.2006. (09:31)    -   -   -   -  

  • studena

    e draga moja Trill, nažalost i na uštrb onih koji su zaista u nevolji, "štrapacira" se povjerenje ljudi koji su voljni pomoći. poznate su mi sve te smicalice, a i bezobzirnost ljudi koji nanjuše laki izvor prihoda.
    sigurna sam da nije lako "prosjačiti", ne onima koji zaista trebaju pomoć, ali velika je razlika dati par kuna čovjeku na cesti ili uplatiti pozamašnu sumu nepoznatom na račun.
    ne radi se samo o novcu, već i o osjećaju razočarenja kad se ustanovi da si prevaren i da je taj novac otišao u pogrešne ruke.
    ljute me takve abnormalnosti, jako ljute...

    avatar

    18.09.2006. (09:34)    -   -   -   -  

  • sretna žena

    evo čovjek ne bi vjerovao...čime se sve ljudi služe i na kakv način
    da bi dobili novac...a oni kojima zaista treba???..ma i ja bi isto tako postupila i plakala
    i uplatila..tako je puno ljudi kojima treba pomoć..a ove što se služe
    svim i svačim ma ne znam što bi ima napravila!! pozdrav trill uvijek zanimljive teme
    kod tebe

    avatar

    18.09.2006. (09:44)    -   -   -   -  

  • trill

    PoZoY, ti si jako lijepo proširio moj post i podsjetio si me na stvari i pisma koje nisam navela. Kojekakve udruge i zaklade koje traže pomoć i one ljude koje hodaju od vrata do vrata sa medicinskom dokumentacijom u rukama. udrugama slabo dajem, ali ovima koji kucaju s papirima i zbunjeno gledaju ne mogu ne dati. Ako imam naravno..
    justawoman, ja ti više zacmizdrim kad je netko unatoč recimo svojoj bolesti i siromaštvu pozitivna osoba. Onda samo ko tuka ponavljam: Kak je ova hrabra, kako je to lijepo...I zaboli, baš zato što mislim da to netko proživlajva, a ja samo zamišljam.
    studena°°°, upravo tako draga studena. Mene ne samo da ljute, nego sam i totalno zbunjena takvim ljudima. Ne mogu zamsilit koliko čovjek mora biti bolestan da bi se pretvarao da je to stvarno. Ili još gore, da su njegovi najbliži pa čak i djeca invalidi da bi isprosjačio nešto. Još kod one 2-3 kune na cesti to prolazi, ali s ovim većim iznosima je čista i drska prijevara. I to najviše na uštrb baš onima kojima pomoć doista treba. Čovjek postaje nepovjerljiv ili jednostavno sve to ignorira i ne pomaže nikome. Što je naravno, šteta ako se pomoć treba i ako se pomoći može.

    avatar

    18.09.2006. (09:44)    -   -   -   -  

  • lolina

    moja firma pomaže institucije koje traže; caritas , dječije selo , udruge itd. neki dan smo dali naš proizvod bolnici merkur i veli ženska koja je slala molbu da nikada ništa ne dobiju od trgovaca iz inozemstva , bauhaus i takvi. nikad ništa .najviše je pohvalila pevec , oni daju .
    imamo i listu klinaca koje potpomažemo ,ali često se dogodi da ljudima kojim se uskračuje pomoć države ,a na koju imaju pravo samo ne znaju se probiti pomažemo zivkajući okolo preko koje kakvih veza.jedno teško bolesno dijete državno zdravstvo šalje na privatnu fizioterapiju koja košta 600 kn dnevno , e pa sad ti zamisli kako je tim roditeljima . ima takvih nebuloza da se smrzneš . pošto ti nitko neće i ne može dati toliki novac išli smo se raspitivai okolo. ma svega ima . uglavnom treba znati stisnuti činovnike s poznavanjem zakona i paragrafa...grozota.

    avatar

    18.09.2006. (09:50)    -   -   -   -  

  • Elyca

    potpuno te razumijem Trill...i ja sam tako reagirala na sva pisma koja bi dobijala, sve dok jednog dana nisam shvatila da i meni treba pomoć... nije sve u novcu. Tada sam obrnila logiku i poklanjala ljudima oko sebe (stvari za koje sam znala da ih si ne mogu priuštit). Mnogi od njih znaju, a mnogi i neznaju da sam im pomogla. Ipak, da ne bi došla u iskušenje takva pisma nikad ne čitam, a sve mailove brišem.
    Svaki mjesec ja i dalje uporno nekome pomažem i pri tome uživam, a vjerovala ili ne....koji put se jako dobro i zabavim...(a najljepše je kad vidiš rezultate svog pomaganje....e tada kapne i koja suza)

    avatar

    18.09.2006. (09:54)    -   -   -   -  

  • smiling cat

    a više stvarno ne možeš bit sigurna u ništa. izgleda da ti jedino preostaje da provjeravaš svako pismo... :)))

    avatar

    18.09.2006. (09:56)    -   -   -   -  

  • trill

    vesnica, čovjek se zbuni kad vidi da nije sve tako kako je on mislio da je. Pomoć je jedno, a biti prevaren nešto potpuno drugo..i sad se u svemu tome treba snaći.
    lolina, sviđa mi se tvoja firma :) Volim kad oni, pa bile to i firme, mogu pomoći pa to i rade. Ima ih previše onih koji jednostavno s tim nemaju ništa. Možda baš zbog ovakvih, lažnih i muljatorskih molbi.
    ely, a meni i sad skoro kapnula suza :) Volim ja tebe ely moja i uopće ne bez razloga. Za ovo tvoje pomaganje uopće nisam znala, ali sam mogla pretpostaviti. Toliko te poznajem :)
    zvrka, mislim da ću baš tako i raditi :)

    avatar

    18.09.2006. (10:02)    -   -   -   -  

  • portretsnova

    Rado pomažem onom kome je pomoć zaista potrebna. Ali, ne volim kad me prevare.
    Baš ne volim. :-))

    avatar

    18.09.2006. (10:26)    -   -   -   -  

  • misko

    Draga i dobrog srca Trill: već sam ti nekoliko puta rekao, ali si ti predobra i zaboravljaš i zato evo još jednom: NIŠTA nije onako kako izgleda da je! Stid me samog sebe, ali ja sam "progledao" tek prije nešto više od tri godine...vjerovao sam ljudima i u njihovu iskrenost i u njihovu dobrotu...sada...vjerujem i dalje, ali sa distancom, oprezan sam...pogledaj samo naše ljude: za one koji zgrću protuzakonito, kažu kako se znaju snaći, a ne kažu istinu: da su lopovi! Ljudska priroda...uh, odvelo bi me daleko...ali je meni drago što si upravo takva kakva jesi, jer si iznimka koja dokazuje kako će uvijek postojati dobri ljudi, koji su vrijedni našeg povjerenja i ljubavi. Mnogo pozdrava iz kišovite Rijeke!

    avatar

    18.09.2006. (10:33)    -   -   -   -  

  • Irida

    opet si više nego aktualna, navest ću tri/četiri različita iskustva uz one koji su ovdje već pobrojani:
    1. u srednjoškolskim danima ; čekam autobus i oko mene je puno ljudi koji također čekaju. oko nogu nam se vrzma, šepajući na jednu nogu mršava, raščupana, musavog lica, ali jako pametnih, tamnih i dubokih očiju. skoro svatko joj da malo sitniša.dolazi policajac i otjera je, no čim se on makne ona se vraća šepesajući, ispružene male šake, u jednom trenutku čujem ljutiti glas neke žene: "derište jedno, maloprije si šepala na drugu nogu"....
    2. po zagrebačkim kafićima godinama "operira" prelijepa, mlada cura duge plave kose s nekakvim papirom u rukama (da je gluhonijema), znam da sam kad sam je prvi put vidjela, zaključila sam da je bolje obučena od mnogih od kojih traži milostinju, drugi dan sam je vidjela na drugom kraju grada, na istom poslu....
    3.sjećam se mladića koji je prosio s punom torbom filcanih igračaka vrlo živih boja, kad god je zamolio pomoć, ponudio je igračku........drugi je bojao bočice od fruteka praveći od njih male, smiješne vazice za jedna cvijet, davao ih je za smiješan iznos ili za "koliko daš", da se ne smatra prosjakom ....
    4.sjećam se žene s djetetom na mojim vratima.kad sam joj ponudila odjeću koju su moja djeca prerasla i hranu..uvrijeđeno je rekla da uzima samo novac....
    "humanitarne mailove" ne uzimam za ozbiljno (žao mi je), a na ulične prosjake reagiram po trenutnom osjećaju, nekima dam (ako i kad imam), a nekima i ne.....i nikad se ne pitam šta će osoba napraviti s tim.....primijetila sam u zadnje vrijeme da majke s djecom rado prosjače u blizini pekarnica.....
    uh, oprosti...ovo ispade predugačko.....

    avatar

    18.09.2006. (11:00)    -   -   -   -  

  • serbus

    Još uvijek čekam da mi na vrata zakuca netko gladan tko bi ponudio barem svoju dobru volju, ako ne neki konkretan rad ili proizvod u zamjenu za to da podijelimo ručak, ali svi samo pružaju ruku tražeći gotovinu. Nitko ne želi naučiti pecati, svi bi ribu i to već pečenu sa svim što ide uz nju, dok nisam shvatio da oni prošnjom zapravo pecaju i da im moja pouka o životu, radu i vrijednostima nije ni malo potrebna. Slijedi istinita priča o razbijanju jedne zablude vezano za prethodnu misao. Jednog Božića nakon financijski solidne godine, odlučio sam konkretnije pomoć konkretnim ljudima. Kupio sam Unicefove čestitke, napisao općenite, ali tople riječi, stavio u svaku kuvertu nemalu svotu novca i otišao sa ženom u grad. Znaš kako je to vrijeme nekako posebno. Ja sam se osjećao siguran, zbrinut, sretan, zahvalan. Htio sam podijeliti nešto od tog svog osjećaja ugode i još nekome učiniti makar malo dobroga. Na putu do Katedrale sam podijelio par čestitki, i meni je kapnula koja suza gledajući zbunjene i zahvalne ljude. Pred katedralom su bile Jaslice, pored njih mala djevojčica velikih tužnih očiju, Romkinja, dijelila je kalendare i primala za njih neodređenu svotu novca. Sažaljivo sam je pogledao, otišao do nje i dao joj kuvertu, kalendar nisam uzeo jer već smo ih nekoliko imali. Kada je otvorila kuvertu oči su joj zasjale, čestitku nije pogledala. Za koji tren se pojavila druga djevojčica, isto Romkinja i molećivo ispružila ruku. I njoj sam pružio pripremljenu kuvertu. Ubrzo nam se počela približavati treća, ne moram napominjati da je i ona bila Romkinja. Ubrzano smo se počeli udaljavati, ali sustizali su nas, njih nekoliko, podijelio sam sve, bilo je prekratko vrijeme da se snađem, žena me već počela koriti. Kako više nisam imao koverti sa pripremljenim novcem, dao sam sav novac što sam imao u novčaniku. Sve se pretvorilo u košmar, potezali su me za jaknu, hlače, ruku, kao odsutan čuo sam glasove, nimalo prijateljske, ni dječje: "Daj", "Daj mi još", "Daj i meni", "Zašto si njoj dao više", "Daj, daj, daj, ...". Žena me je sve čvršće odvlačila od tog malog razjarenog čopora i tako se naše užurbano povlačenje pretvorilo u trk, pravi bijeg. U jednom sam momentu stao i rekao vrlo glasno "Zar ne vidite da sam vam dao sve što imam, hoćete jaknu, košulju, čizme?". Nisu stigli odgovoriti, otišao sam i nisam se više osvrtao, žena veli da su nas još neko vrijeme pratili, a onda odustali. U jednom je haustoru vidjela nekoliko starijih Roma kako promatraju cijelu situaciju i komentiraju. Mislim da je moja mala avantura sretno završila i neovisno o financijskom iznosu, vrlo jeftino, a zauzvrat sam dobio lekciju za cijeli život. I dan danas volim Romsku muziku, a i ti mali musavi stvorovi su mi dragi, a i volim pomoći, ali našao sam neke druge načine, mirnije i manje opasne :)

    avatar

    18.09.2006. (11:07)    -   -   -   -  

  • trill

    portret snova tako mi je i samoj :) samo što je sve teže i teže skužiti sve te prevare...
    misko, pa kad.. :) Mislim da ćeš mi morati to još koji put reći. Bojim se da ću opet zaboraviti :) Možda ću i ja s vremenom steći tu distancu i oprez, ali... ma vidjet ćemo :)
    Hvala ti na jako lijepim rječima i imaš veliki pozdrav :))
    irida, uopće nije preguačko, sigurna sam da takvih primjera ima puno više nego što si napisala :) Znam da ima svega, pogotovo na toj "uličnoj" razini i da je prosjačenje nekima vrlo profitabilan biznis. Čula sma da se može zaraditi oko 500 kuna dnevno, na dobrim mjestima. Svejedno, ako netko od njih nije previše naporan, pokušavam dati ako imam. Najviše mi se sviđaju ovakvi kao ovaj mladić iz tvog primjera koji nešto i radi, pa ispada da više prodaje nego prosi.

    avatar

    18.09.2006. (11:13)    -   -   -   -  

  • trill

    portret snova tako mi je i samoj :) samo što je sve teže i teže skužiti sve te prevare...
    misko, pa kad.. :) Mislim da ćeš mi morati to još koji put reći. Bojim se da ću opet zaboraviti :) Možda ću i ja s vremenom steći tu distancu i oprez, ali... ma vidjet ćemo :)
    Hvala ti na jako lijepim rječima i imaš veliki pozdrav :))
    irida, uopće nije predugačko, sigurna sam da takvih primjera ima puno više nego što si napisala :) Znam da ima svega, pogotovo na toj "uličnoj" razini i da je prosjačenje nekima vrlo profitabilan biznis. Čula sam da se može zaraditi oko 500 kuna dnevno, na dobrim mjestima. Svejedno, ako netko od njih nije previše naporan, pokušavam dati ako imam. Najviše mi se sviđaju ovakvi kao ovaj mladić iz tvog primjera koji nešto i radi, pa ispada da više prodaje nego prosi.

    avatar

    18.09.2006. (11:16)    -   -   -   -  

  • GAJINE GLUPOSTI

    kaj si fakat za pomoć......diša je papak....ti si glavna.,...sam kaj o to ne kuži...

    avatar

    18.09.2006. (11:38)    -   -   -   -  

  • Samohrani student

    Sjećam se da je jednom došla jedna zdrava i vitalna ciganka kod nas prositi. Stari joj je rekao da pomogne babi u vrtu taj dan i da će joj dati jesti, piti i sto kuna. Naravno da nije htjela.. okrenula se i otišla. Druga situacija; u tramvaju jedan retardiran dečko, od svojih 25 god. s umom sedamgodišnjaka moli par kuna za sendvič.. vidiš da nije pijanac, vidiš da ne sere.. i dođe do časne sestre koja ga je tako galantno odjebala da joj se vjerojatno križ okrenuo pod majicom..

    avatar

    18.09.2006. (11:48)    -   -   -   -  

učitavam...