Tu bi poanta bila da nam identitet omogućava komunikaciju, ali nas istodobno i ograničava. Ili? Nije mi skroz jasno zašto uporno razbijamo glavu oko pitanja kojem ćemo ekstremu kad je još prije dvije i pol tisuće godina stanoviti Sidarta javno obznanio da se treba držati sredine.
19.09.2006. (20:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nije samo Buddha, nego i Platon i Aristotel, i... Ali, pitanje je što je to ''sredina''? ;) Je li to ''aritmetička sredina'', odnosno prosječnost? Zagovaranje mediokritetstva. Zacijelo ne, traži se neka prava mjera. (što je moja omiljena tema, ali i ne samo moja). I sad, odmah je očito da moja ''prava mjera'' nije ista kao i tvoja. Ali ima li onda neka ''prava prava mjera''? Ima li neka ''prava sredina''? I čime mjeriti pravost mjere? Jer, da se vratim na gornji post, uvijek već imamo odnekud nabavljena mjerila te pravosti - ali jesu li to prava mjerila? Pa ako u nevolji da teško nalazim mjerilo za ''pravu mjeru'', pokušam naći barem ''svoju vlastitu mjeru'', nadajući se da je to ''svoje vlastito'' možda baš i ''ono pravo''... nailazi druga nevolja - što je to moje vlastito? Tko sam to ''ja'' u nekom najautentičnijem smislu? No tad nailazim na ''...prednost tuđeg pred vlastitim; posvuda gdje se čini da postoji jastvo, drugi su vazda već bili preda mnom, na mojem mjestu, kako bi me automatizirali mojim podruštvljavanjem.'' Čini se da je svaki Netko (naime ''netko određen'') već neka tuđa mjera, ne vlastita. Omogućava li tek identitet komunikaciju? U jednom smislu da, bez identiteta onoga o čemu govorimo govor je nemoguć. De-finitio, o-graničenje, određenje... omogućuje smisleni govor. Ali ne čini mi se da to ujedno znači neophodnost vlastitoga identiteta - vlastitoga ograničavanja u ovom ili onom poimanju sebe.
19.09.2006. (22:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
guest
~ :) ~
26.09.2006. (16:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
zanimljivo.... pozzzzzzz boro
18.09.2006. (08:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Tu bi poanta bila da nam identitet omogućava komunikaciju, ali nas istodobno i ograničava. Ili?
Nije mi skroz jasno zašto uporno razbijamo glavu oko pitanja kojem ćemo ekstremu kad je još prije dvije i pol tisuće godina stanoviti Sidarta javno obznanio da se treba držati sredine.
19.09.2006. (20:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Nije samo Buddha, nego i Platon i Aristotel, i... Ali, pitanje je što je to ''sredina''? ;) Je li to ''aritmetička sredina'', odnosno prosječnost? Zagovaranje mediokritetstva. Zacijelo ne, traži se neka prava mjera. (što je moja omiljena tema, ali i ne samo moja).
I sad, odmah je očito da moja ''prava mjera'' nije ista kao i tvoja. Ali ima li onda neka ''prava prava mjera''? Ima li neka ''prava sredina''? I čime mjeriti pravost mjere?
Jer, da se vratim na gornji post, uvijek već imamo odnekud nabavljena mjerila te pravosti - ali jesu li to prava mjerila?
Pa ako u nevolji da teško nalazim mjerilo za ''pravu mjeru'', pokušam naći barem ''svoju vlastitu mjeru'', nadajući se da je to ''svoje vlastito'' možda baš i ''ono pravo''... nailazi druga nevolja - što je to moje vlastito? Tko sam to ''ja'' u nekom najautentičnijem smislu?
No tad nailazim na ''...prednost tuđeg pred vlastitim; posvuda gdje se čini da postoji jastvo, drugi su vazda već bili preda mnom, na mojem mjestu, kako bi me automatizirali mojim podruštvljavanjem.'' Čini se da je svaki Netko (naime ''netko određen'') već neka tuđa mjera, ne vlastita.
Omogućava li tek identitet komunikaciju? U jednom smislu da, bez identiteta onoga o čemu govorimo govor je nemoguć. De-finitio, o-graničenje, određenje... omogućuje smisleni govor.
Ali ne čini mi se da to ujedno znači neophodnost vlastitoga identiteta - vlastitoga ograničavanja u ovom ili onom poimanju sebe.
19.09.2006. (22:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
guest
~ :) ~
26.09.2006. (16:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
hej, guest, živio. :)
27.09.2006. (12:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...