ey slažen se sa tobon, takva san i ja bila kad san bila mala... i volila bi opet bit takva... da si meni to rekla, nebi bio užas u očima, već razumijevanje...
17.09.2006. (20:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E da to je ono sto sam ti ja jednom prije rekla! I ja cesto puta takve probleme rijesavam sama sa sobom u svojoj glavi, ali nekad shvatim da ne mogu tako stalno pa se moram frendicama izjadat i oslobodit malo svojih emocija, tako mi je puno lakse! A i steta je sto te tvoje emocije nigdje ne dospjevaju... Kiss!
18.09.2006. (18:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dugo vremena imao sam obrmbene mehanizme kojima sam potiskivao emocije...uglavnom je to bio sport...jednom kad sam ih oslobodio preuzele su moj život...i sada upravljaju njime...dobro je kada su one pozitivne...nesnosno je kada one razaraju želju za bilo čime
18.09.2006. (20:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isti slučaj zbivao se i samnom.Ogromna količina emocija u meni a ja nisam znao kako i kuda s njima.Ili,što će biti istinito,bojao sam se da me netko ne povrijedi.A onda sam počeo pisati poeziju.I sve više se oslobađati tog pritiska,a istovremeno u sebi sve više otvarati vrata nagomilanih emocija.Moglo bi se o tome mnogo pisati,o sreći pogotovo,ali,neka ostane ovako.PIši poeziju,pokušaj!Osmijeh ti ostavljam!
28.09.2006. (17:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Emocije... Svaki čovjek ih ima ma koliko god ih pokušao potiskati. To je ono što naj čini ljudima, a ne kamenom. Sada se vjerojatno mijenjaš i to je dobro, ta promjena ide u pozitivnom smijeru. Bit će teško dok se ne naučiš nositi s tim, kasnije će biti puno lakše. Čitamo se i dalje. Cmoxa.
22.10.2006. (14:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
azy
ey slažen se sa tobon, takva san i ja bila kad san bila mala... i volila bi opet bit takva... da si meni to rekla, nebi bio užas u očima, već razumijevanje...
17.09.2006. (20:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pinky
E da to je ono sto sam ti ja jednom prije rekla!
I ja cesto puta takve probleme rijesavam sama sa sobom u svojoj glavi, ali nekad shvatim da ne mogu tako stalno pa se moram frendicama izjadat i oslobodit malo svojih emocija, tako mi je puno lakse!
A i steta je sto te tvoje emocije nigdje ne dospjevaju...
Kiss!
18.09.2006. (18:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PoZoY
dugo vremena imao sam obrmbene mehanizme kojima sam potiskivao emocije...uglavnom je to bio sport...jednom kad sam ih oslobodio preuzele su moj život...i sada upravljaju njime...dobro je kada su one pozitivne...nesnosno je kada one razaraju želju za bilo čime
18.09.2006. (20:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
azy
aj baci novi post, vrijeme je...
22.09.2006. (10:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Isti slučaj zbivao se i samnom.Ogromna količina emocija u meni a ja nisam znao kako i kuda s njima.Ili,što će biti istinito,bojao sam se da me netko ne povrijedi.A onda sam počeo pisati poeziju.I sve više se oslobađati tog pritiska,a istovremeno u sebi sve više otvarati vrata nagomilanih emocija.Moglo bi se o tome mnogo pisati,o sreći pogotovo,ali,neka ostane ovako.PIši poeziju,pokušaj!Osmijeh ti ostavljam!
28.09.2006. (17:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Opet sam tu.Da te pozdravim,ohrabrim pa i pitam čemu ova šutnja?
05.10.2006. (07:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
azy
a mogla bi stvarno bacit novi post ;) pozz
05.10.2006. (11:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Obicna kuja
Emocije... Svaki čovjek ih ima ma koliko god ih pokušao potiskati. To je ono što naj čini ljudima, a ne kamenom. Sada se vjerojatno mijenjaš i to je dobro, ta promjena ide u pozitivnom smijeru. Bit će teško dok se ne naučiš nositi s tim, kasnije će biti puno lakše. Čitamo se i dalje. Cmoxa.
22.10.2006. (14:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vrag_s_licem_andjela
03.11.2006. (16:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...