Ti, bajo dragi moj, imaš sreću svirati po Slavoniji gdje su svi veseli. Sjećam se jedne svirke na Bodenskom jezeru. Dvorana puna, mi sviramo a publika sjedi, kao da je koncert. Mi se samo zgledamo. U pauzi tražimo razloge ali kod nas, u našoj možda krivoj svirci. Sva sreća pa sam pitao organizatora, fratra od kud je ovaj narod. Kad mi je rekao da su tu većimo ljudi iz Bosne, bilo nam je jasno. Oni ne plešu, ali zato im odrapiš pola sata kolo, svi se ustaju i igraju i onda mi opet možemo nastaviti s našim "koncertom". Slično je i s Hercegovcima. Ni oni ne plešu ali neznaju ni kolo igrati. Sva sreća pa repertoar njihovih pjesama nije baš prevelik pa dozirano u svaki set ubaciš po jednu, a neke slobodno možeš i par puta ponoviti. U tom nisu baš izbirljivi. Najzahvalnija publika su naravno Slavonci ali i Zagorci i Međimurci. Oni se isplašu i dok mi imamo pauzu oni pjevaju. Dalmatinci su čudni. Dok im sviraš njihove sve je u redu, ali što nije njihovo to je "srpsko". No s vremenom se nauči svakome ugoditi. Čak smo i jednome Grku pogodili u žicu s par grčkih pjesama. On je sjedio sam za stolom nedaleko od pozornice, i svako malo nam bacio u kuglicu smotanih sto maraka. Ali Grka je bilo malo! Eto malo o mukama našim glazbeničkim. Lip ti pozdrav šaljem i još ljepši dan želim!
14.09.2006. (12:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
Ti, bajo dragi moj, imaš sreću svirati po Slavoniji gdje su svi veseli. Sjećam se jedne svirke na Bodenskom jezeru. Dvorana puna, mi sviramo a publika sjedi, kao da je koncert. Mi se samo zgledamo. U pauzi tražimo razloge ali kod nas, u našoj možda krivoj svirci. Sva sreća pa sam pitao organizatora, fratra od kud je ovaj narod. Kad mi je rekao da su tu većimo ljudi iz Bosne, bilo nam je jasno. Oni ne plešu, ali zato im odrapiš pola sata kolo, svi se ustaju i igraju i onda mi opet možemo nastaviti s našim "koncertom". Slično je i s Hercegovcima. Ni oni ne plešu ali neznaju ni kolo igrati. Sva sreća pa repertoar njihovih pjesama nije baš prevelik pa dozirano u svaki set ubaciš po jednu, a neke slobodno možeš i par puta ponoviti. U tom nisu baš izbirljivi. Najzahvalnija publika su naravno Slavonci ali i Zagorci i Međimurci. Oni se isplašu i dok mi imamo pauzu oni pjevaju. Dalmatinci su čudni. Dok im sviraš njihove sve je u redu, ali što nije njihovo to je "srpsko". No s vremenom se nauči svakome ugoditi. Čak smo i jednome Grku pogodili u žicu s par grčkih pjesama. On je sjedio sam za stolom nedaleko od pozornice, i svako malo nam bacio u kuglicu smotanih sto maraka. Ali Grka je bilo malo! Eto malo o mukama našim glazbeničkim. Lip ti pozdrav šaljem i još ljepši dan želim!
14.09.2006. (12:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...