07.09.2006. (12:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milena
I u tih trideset godina odrasla i Milena, i ima isto pitanje. Još se nećkam, ali nekako mi se još neda. Bez potomaka ta priča o kreditu stvarno nema smisla. Nekako se još nećkam između sve-ili-ništa priče sa nekim poslom koji bi mi donio kroz par godina pare za makar 100 kvadrata placa negdje na obali (i čija cijena u mojim snovima u budućnosti nemilice raste, te omogućava oplodnju skromnog kapitala)-jer Bože moj, samo se jednom živi, možda treba probati- i izvjesnosti u vidu kredita za stan sa rokom otplate još jednog dosadašnjeg života i kamatom kroz koju ću taj stan otplatiti duplo, u zamjenu za kiriju koju ionako već par godina ostavljam gazdama. Šta jest, jest, ne možeš reći da nemamo izbor :(. Sad mi ni ona kajgana nije toliki bedak...
07.09.2006. (13:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sviđa mi se početak "Te 1976." kao off u "Grlom u jagode". Ovo je prilika za jedan Fontana- Pasha blues: Hej, živote što si me takvim napravio, eej, živote, kuda li se me sve to stavio, eej, živote, nepravedan li si. Nepravedna činjenica što nas roditelji nisu zbrinuli za života učiniti će od nas robove, okovane u bankarske lance valutnih klauzula, građane drugog reda (a možda i trećeg). Ova je zemlja odjebala generaciju koja nije bila dovoljno stara da se snađe u onoj nekadašnjoj zemlji, i sada oni koje starci nisu namirili nekretninama i dobrim vezama za dobra radna mjesta tumaraju u tami, znajući da će izboriti mjesto pod suncem samo ako budu vukovi i gazili sve pred sobom. Jedino što ti preostaje, ako ne grizeš kao vuk i kolješ sve pred sobom, je da pustiš da te okuju lancima valutnih klauzula, zatvoriš se u nekakvih svojih ako Bog da 50m2 i stisneš uz neko toplo žensko dupe s proizvodnjom brojnog potomstva na pameti. I to potomstvo je ono što vrijedi, iako gledajući svijet oko nas, čini se čak i neodgovorno osuditi ga na život u ovom svijetu. I jedno i drugo rješenje te drže vezanim uz mjesto i način života pa traženje odgovora po Gabonu ispada iz agende. Možda bi zapravo trebalo pustiti sve i krenuti u Gabon, ili ne znam već gdje. Neki su već otišli na taj put, ali za to treba fakat imati muda. Pustiti sve i otići. Mislim da nisam sposoban za to. Nemam muda, što ću! Mislim da bi morali popiti koju u neko skorije vrijeme!
07.09.2006. (15:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O, jebale vas, nas, svakoga, depresije! Mada, i trideset dana je mnogo, kamoli ne trideset godina. Može meni bankovni račun biti u minusu, ali oni ostali su u plusu i kreditima se za sada ne dam (mada, nije isključeno da auto uslijedi). Ali valjalo bi otkriti Gabon, nema zbora, tvrdio sam to još u srednjoj.
07.09.2006. (16:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dobre godine,moglo se je sve kupiti i sve je lagano inflacija pojela,govorim naravno o nekretninama a dale se je i zaraditi,lagano do trsta i nazad i zaradis 1 godisnju placu,bas je bilo dobro ali sad....uhhh
07.09.2006. (21:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi veliki znanstvenici se slažu da će u doglednoj budućnosti Svijetom zavladati Kina. Tako da ako sada digneš kredit na 30 godina, vrlo je vjerojatno da ćeš zadnjim ratama hraniti djecu nekog kineskog magnata.
07.09.2006. (23:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ha ha ha... znam da si mislio na mene :))) ja imam 35 i otplaćujem svoj DRUGI stambeni kredit. to je zato jer sam ZLA BANKARICA :) a potomke sam imala dosta prije nego sam o prvom stanu i prvom kreditu i sanjala. sve naopako, a opet je nekako sretno završilo.
08.09.2006. (09:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moj savjet ti je da odeš što prije u Gabon. A onda u Indiju, pa u Mali, na Kubu, do Meksika, pa u Čile, Argentinu... Pa opet malo Azije; Nepal, Kina, Burma (ako te nije strah terorista), Singapur... Kada se poželiš reproducirati, vrati se, nađi žensko dupe i digni kredit. Barem ćeš imati što pričati potomstvu.
08.09.2006. (19:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljivo..spomenuli smo istu stvar...stare ljude koji umiru sami i nitko to ne primijeti..Krediti jesu opterećenje koje ti je stalno negdje u podsvijesti, ma što radio i ma gdje bio..Samo..moji su na 4 godine oba..Ne znam kako je to imati 30 godina taj feeling, ali vjerujem da bih mogla saznati u dogledno vrijeme..o muškim dupetima kao podršci i financijskoj pripomoći ne razmišljam u tom pogledu. Kad se čovjek jednom gadno opeče po tom pitanju, drugi put puše i na hladno..ali to sam ja, imam jednu poznanicu koja je nosioc kredita na 20 godina dečkovoj mami (!!!!), a s likom je godinu dana...e tu nemam komentara...
09.09.2006. (08:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ribafish
nije ni skorena kajgana tako loša...
07.09.2006. (12:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milena
I u tih trideset godina odrasla i Milena, i ima isto pitanje. Još se nećkam, ali nekako mi se još neda. Bez potomaka ta priča o kreditu stvarno nema smisla. Nekako se još nećkam između sve-ili-ništa priče sa nekim poslom koji bi mi donio kroz par godina pare za makar 100 kvadrata placa negdje na obali (i čija cijena u mojim snovima u budućnosti nemilice raste, te omogućava oplodnju skromnog kapitala)-jer Bože moj, samo se jednom živi, možda treba probati- i izvjesnosti u vidu kredita za stan sa rokom otplate još jednog dosadašnjeg života i kamatom kroz koju ću taj stan otplatiti duplo, u zamjenu za kiriju koju ionako već par godina ostavljam gazdama. Šta jest, jest, ne možeš reći da nemamo izbor :(. Sad mi ni ona kajgana nije toliki bedak...
07.09.2006. (13:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aparatczyk
Sviđa mi se početak "Te 1976." kao off u "Grlom u jagode". Ovo je prilika za jedan Fontana- Pasha blues: Hej, živote što si me takvim napravio, eej, živote, kuda li se me sve to stavio, eej, živote, nepravedan li si.
Nepravedna činjenica što nas roditelji nisu zbrinuli za života učiniti će od nas robove, okovane u bankarske lance valutnih klauzula, građane drugog reda (a možda i trećeg). Ova je zemlja odjebala generaciju koja nije bila dovoljno stara da se snađe u onoj nekadašnjoj zemlji, i sada oni koje starci nisu namirili nekretninama i dobrim vezama za dobra radna mjesta tumaraju u tami, znajući da će izboriti mjesto pod suncem samo ako budu vukovi i gazili sve pred sobom. Jedino što ti preostaje, ako ne grizeš kao vuk i kolješ sve pred sobom, je da pustiš da te okuju lancima valutnih klauzula, zatvoriš se u nekakvih svojih ako Bog da 50m2 i stisneš uz neko toplo žensko dupe s proizvodnjom brojnog potomstva na pameti. I to potomstvo je ono što vrijedi, iako gledajući svijet oko nas, čini se čak i neodgovorno osuditi ga na život u ovom svijetu.
I jedno i drugo rješenje te drže vezanim uz mjesto i način života pa traženje odgovora po Gabonu ispada iz agende. Možda bi zapravo trebalo pustiti sve i krenuti u Gabon, ili ne znam već gdje. Neki su već otišli na taj put, ali za to treba fakat imati muda. Pustiti sve i otići. Mislim da nisam sposoban za to. Nemam muda, što ću!
Mislim da bi morali popiti koju u neko skorije vrijeme!
07.09.2006. (15:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dmj
O, jebale vas, nas, svakoga, depresije! Mada, i trideset dana je mnogo, kamoli ne trideset godina. Može meni bankovni račun biti u minusu, ali oni ostali su u plusu i kreditima se za sada ne dam (mada, nije isključeno da auto uslijedi).
Ali valjalo bi otkriti Gabon, nema zbora, tvrdio sam to još u srednjoj.
07.09.2006. (16:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
laserko
dobre godine,moglo se je sve kupiti i sve je lagano inflacija pojela,govorim naravno o nekretninama a dale se je i zaraditi,lagano do trsta i nazad i zaradis 1 godisnju placu,bas je bilo dobro ali sad....uhhh
07.09.2006. (21:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Milou
Svi veliki znanstvenici se slažu da će u doglednoj budućnosti Svijetom zavladati Kina. Tako da ako sada digneš kredit na 30 godina, vrlo je vjerojatno da ćeš zadnjim ratama hraniti djecu nekog kineskog magnata.
07.09.2006. (23:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rutvica
ha ha ha... znam da si mislio na mene :)))
ja imam 35 i otplaćujem svoj DRUGI stambeni kredit. to je zato jer sam ZLA BANKARICA :)
a potomke sam imala dosta prije nego sam o prvom stanu i prvom kreditu i sanjala. sve naopako, a opet je nekako sretno završilo.
08.09.2006. (09:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kaco Mortale
Ti me ponekad znaš malo izbedirat svojim postovima. Obično to bude "slatki bed" izazvan nostalgijom. Ovog puta si me izbedirao činjenicama.
08.09.2006. (11:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shund
Moj savjet ti je da odeš što prije u Gabon. A onda u Indiju, pa u Mali, na Kubu, do Meksika, pa u Čile, Argentinu... Pa opet malo Azije; Nepal, Kina, Burma (ako te nije strah terorista), Singapur... Kada se poželiš reproducirati, vrati se, nađi žensko dupe i digni kredit. Barem ćeš imati što pričati potomstvu.
08.09.2006. (19:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
snoopyshist
Zanimljivo..spomenuli smo istu stvar...stare ljude koji umiru sami i nitko to ne primijeti..Krediti jesu opterećenje koje ti je stalno negdje u podsvijesti, ma što radio i ma gdje bio..Samo..moji su na 4 godine oba..Ne znam kako je to imati 30 godina taj feeling, ali vjerujem da bih mogla saznati u dogledno vrijeme..o muškim dupetima kao podršci i financijskoj pripomoći ne razmišljam u tom pogledu. Kad se čovjek jednom gadno opeče po tom pitanju, drugi put puše i na hladno..ali to sam ja, imam jednu poznanicu koja je nosioc kredita na 20 godina dečkovoj mami (!!!!), a s likom je godinu dana...e tu nemam komentara...
09.09.2006. (08:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...