Komentari

majstoricasmora.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • kora-kri

    Hmm... Pa moj tip je Keanu Reeves, toliko mi je lijep da njegovih slikica imam posvuda, izmedju ostalog na vratima ormara na poslu. Da mi je lakse kad ga vidim, kad sam umorna ili ljuta. Sigurna sam da ga nikada necu upoznati, ostaje sve samo na vizualnom, lijepo za oko i tu je kraj. Odavno me vise ne odusevljavaju tipovi koji imaju samo lijep izgled, potrebno je puno vise, ma u stvari izgled nije presudan. Moja najveca ljubav nije ni po cemu tip kakvog bi sebi udijelila, reci cu ti samo par razloga. kao prvo mladji je od mene, to je nesto sto sam mislila da se meni ne moze dogoditi, karakterno smo jako razliciti, on cvrsto stoji na zemlji a ja sam ta koja leprsa, vrlo razlicito smo odgojeni a vjeruj mi da i to ima veze, on obozava nogomet, ja sam filmoman... Ali u pravim trenucima bio je na pravom mjestu, bio je uz mene kad je trebao biti, dovoljno uporan i strpljiv da ostane sa mnom. Vjerojatno zato sto me voli. Sigurna sam da je i on svjestan da sam ja njegova suprotnost ali zajedno ipak cinimo cjelinu. Tesko je reci zasto je to tako, ja sam samo rekla da vise nikada necu reci "meni se to ne moze dogoditi".

    avatar

    07.09.2006. (11:21)    -   -   -   -  

  • Ja bez maske

    Dobro si to rekla na kraju... mene uvijek odbija ono što me je privuklo, ako je to bila duhovitost onda mi takvo lagodno poimanje života na kraju smeta, ako je bila mirnoća onda mi nedostaje više živosti... ne znam, ispada da nikad nisam zadovoljna, ali nije baš tako, možda sam ja ta koja treba sebe mijenjati?

    avatar

    07.09.2006. (12:49)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Jedna pametnija žena od mene je napisala da nam oni na početku veze kažu što i koliko osjećaju i kojih su vlastitih nedostataka svjesni.
    A mi to prečujemo, vjerujući da ćemo to lako "riješiti" usput..
    Ništa ne riješimo, sve to vučemo za sobom, a lijepo su nam rekli!
    Znam da nema veze za zadanom temom, ali osjetih nekako potrebu to napisati.

    Ono što me nekad odbijalo odbija me i danas , a ono što me je privuklo, obavilo je svoju zadaću, pa se pritajilo!
    A ponekad ovisi i o raspoloženju, poslu, vremenu, ovulaciji...

    avatar

    07.09.2006. (13:18)    -   -   -   -  

  • katrida

    ........u mladosti sam imala prekrasan život,studij ,sportska takmičenja i prekrasno društvo.Reda radi sa nekim bi izašla,ali to pipanje mi je bilo dosadno,a sa svojim društvom sam bila najsretnija na svitu.Kako sam ja bila naivna ,stariji u društvu su me štitili i čuvali.Tako sam ja s prvim najebala.Duhovit je,zajebant i vic maher.Mene je iskorištavao za sex,a nikad nije bio uz mene,niti je bilo što učinio za mene.Šutnja mu je oružje za sve.Ja nakon više od 24 godine braka nemam šta ispričat o tom braku.Kako sam nezaposlena,danas znam da je to njemu odgovaralo da ja brinem o svemu a on je slobodan.,nisam imala priliku nikoga upoznat.
    Nema modrica ni galame.
    Tako da ja stvarno neznam ništa o muško -ženskim odnosima u praksi.
    I meni se jedino sviđa Jonny Deep,ka pojava,a da mi se pojavi uživo ,vjerojatno bi pobigla.
    Volila bi imati nekoga ko govori istim jezikom ka ja,baš sam usamljena.
    Ovi naglašavam i žensko pitanje u našem društvu.Nezaposlene i zlostavljane žene nemaju nikakva prava.
    Nemam pojma kakvi tip bi mene moga osvojit,vjerojatno je kemija najvažnija.
    ......jesam opet zabucala........pozdravić........u kaštelima je trenutno 31 stupanj i ne izlazi mi se iz kuće......

    avatar

    07.09.2006. (14:09)    -   -   -   -  

  • Ultravioleta

    A toooo želiš znati! ;) Ma kako si pogodila temu! :)) Vidiš moj tip je oduvijek bio Johnny Depp :)) Zapravo, on će mi zauvijek ostati san snova. Dakle, tamnoput, markantan, guste kose... Ah, eto, ja sam se zaljubila u suprotnost . izrazito je visak, plave kosice :) i plavih očiju... Svi su me pitali, pa kako si sa blondićem završila, ti koja si cijeli život tupila o tamnokosom?? Ja slegnem ramenima i "mudro" odgovorim Ah kao da to možeš izabrati
    Dakle, ili se poklopite, ili se zaklopite. (ups, slučajno mi je još jedna mudrolija ispala iz usta :-)))

    avatar

    07.09.2006. (18:25)    -   -   -   -  

  • borgman

    evo mene među žemskima:-))))...sad će me neka ispljucat:-P ...a imam i ja pomalo o toj temi...svi mi zamišljamo idealne tipove, idealne žene i muškarce, ali kada nekako i priđemo takvima, najčešće su daleko od idealnih...ima o tome dosta pjesmica, ali neću o njima... postoji i tip ljudi koji osvaja...osvajač se ne obazire na tip nego na dostupnost...što nedostupnije to bolje...i tako on-a osvoje svoj cilj i nakon toga...samo novo osvajanje:-)...mogao bih mudrovati o tome, ali kod dugotrajnih veza počinje problem sa dosadom i sklonostima...naravno da smetaju i mane (kada se jednom probudiš iz zaljubljenosti), i na kraju ostaje samo pitanje...Tko je zapravo ta osoba? Imate li iste hobije? Ista zanimanja? Barem u nečemu kompatibilni?...ukoliko niste, ostanete zajedno, ali na odvojenim loka-ncijama? ili razlaz?... tipovi ljudi zapravo igraju ulogu do recimo 25,6,7-e a poslije počinje sa drugim osobinama više vezanima za "stalnost"...i naravno, muškarci imaju odličnu prednost (ne starimo duhovno:-), blekast prije i blekast kasnije, vas žene djeca uglavnom "ukopaju" na neki način pa prebacivanjem fokusa na djecu počnete vidjeti i neke druge stvari, koje nikada prije niste zamijetile...dakle ...tipovi nemaju veze...važno je ono ispod kože (skalpa...iliti u glavi):-)))))))) (da nije tako, ja debeljko od 95kg nikada ne bih pronašao svoju zmajicu):-P

    avatar

    07.09.2006. (19:53)    -   -   -   -  

  • tweety:)

    I ja sam imala prije tip: visoki...plav...sve dok mi se nije svidio jedan mali smeđi...
    A što se tiče pitanja...ne mislim da te to kasnije baš odbija...ali može ti kasnije smetati...kad nema više onih ljubičastih naočala onda nam sitnice koje su prije bile slatke nisu više to...

    avatar

    07.09.2006. (20:18)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Ja sam nekoć mislila na visokog, plavog tipa, možda nekog s krasnim velikim okicama kao što je Richard Chamberlaine (jesam li ispravno napisala prezime, pitam se). Onda sam se užasno opekla na jednog koji je uglavnom odgovarao tim mojim kriterijima. Oprljena i puno pametnija nastavila sam živjeti normalnim životom. Sve dok u nj nije ušao on, moja srodna duša. Nije bitno kako izgleda (a meni je uvijek lijep, čak i na onoj slici na kojoj ga nisam prepoznala). Važno je da se volimo i da je uvijek uz mene. Pa i kad se sa mnom ne slaže... Pozdrav! :)))))

    avatar

    07.09.2006. (20:39)    -   -   -   -  

  • armin

    Ovo je koment na donji post, ali zar to nije svejedno.

    Nakon silnih Tantalovih i Sizifovih muka, i još mnogih nekih neznanih grčkih junaka, naučio sam da nisam ništa naučio o ljubavi. Naravno, zvuči kao otrcani sofizam i zloporaba Sokratove fine misli, ali ne mari. Nekada sam mislio da je ljubav kemija ali danas više tako ne mislim. Ljudi su svjesna i racionalna bića, iako me često opovrgavaju u ovom navodu, u pličini svoje duše, dakle na samom njenom vrhu, ipak u to više vjerujem nego u neke Ničeove konstrukcije, ili pak u to, da smo krležijanski trogloditi, još na izlasku iz spilje.
    Amigdala je zakržljala žljezda kojom više ne njušimo feromone, ona je samo atavistički relikt i podsjećanje na Darwinovu teoriju u koju naravno moj zdrav razum sumnja, i taj izraz kemija nerado rabim. U kemiji nema svijesti, kemijski procesi su neovisni o našoj svijesti ( apstrahiraću psihosomatske bolesti zbog zdravog konteksta digresije) , a ljubav je ipak pitanje svijesti. Prvo o sebi samome, a onda o drugim bićima. Naravno zanemariću svijesno ostale kontekste i aspekte koji se ne dotiču diskursa ovog pitanja. Svijest je conditio sine qua non ljubavi. Tek kada smo svijesni što ona znači, tada znamo što ona jest i da li jest, da li je ima. Parafraziraću Andre Gide-a i reći da su mnogi samo čuli za riječ ljubav , a ne znaju što ona jest, što ona znači. Ne želim biti među njima. Moja svijest mi ne dozvoljava da budem nesvijestan, naročito u tako važnom pitanju, gotovo krucijalnom za moj doživljaj svijeta.
    Ljubav je afirmacija svega onoga što mi jesmo i onoga što nas čini ljudima. I napokon, malo narcisoidnosti, koja je također strateški implement ljubavi, jedna crtica koju sam davno napisao o malim i velikim ljubavima.

    Govore da su sve velike Ljubavi mahom tužne ili nesretne. Oni koji tako misle, ti izdajnici ljubavi samo se uklapaju u stereotipne slike koje su im ponuđene u ime lijenosti kao kakav eufemizam za nesposobnost promišljanja što je ljubav. Gotovo sam povjerovao no moj anarhistički (barem se uzdam da je takav) i kritički duh mi naprosto ne daje da prihvaćam apriori tuđe aposteriornosti, tuđe istine Istine su krhke i promjenljive kao i mi sami. Imaju toliko vlasnika i brkaju se sa nametnutim pravilima i arhetipovima koji vladaju našom sviješću.

    Ljubav se često miješa s nagonom i strašću i još nekim surogatima zbog nedovoljnog poznavanja i zbog prihvaćanja tuđih istina o njoj samoj. Ljubav je, uostalom kao i sve ljudske umo tvorevine, stanje i rezultat duha. Duh uobličujemo mi sami. Već prema našim sposobnostima i uvjerenjima. I pojam o tome što je ljubav uobličujemo mi sami ali često bivamo prevareni jer olako uzimamo ponuđene tuđe predodžbe, gotove istine i prihvaćamo ih bez da se istinski upitamo da li je to doista ono što želimo i možemo li i mi dati svoj sud o tome.

    Oni koji prihvaćaju da su ljubavi što veće tim nesretnije i sami su takvi, nesretni i nesretniji. Kapitulacija duha i kreativnosti i nesposobnost vjerovanja drže ih u tom uvjerenju. Nemanje tog famoznog spiritus rektora te misli vodilje o našoj svrhi življenja čini ih podobnim za manipulacije i za plašenje isključivostima. Ne želim to prihvatiti. Oni koji to prihvaćaju prihvaćaju tuđu isključivost i tuđe vjerovanje. Dapače ja vjerujem da su sve Ljubavi sretne, male i velike jedino je pitanje koliko mi to znamo spoznati. To buđenje našeg kreativnog duha iz svakodnevne banalnosti nas diže u svijet koji nas oplemenjuje bez obzira da li to netko uzvraća ili ne uzvraća. Svijet koji nas čini boljim ljudima i bližim bogovima koji su uzorni arhetip onoga što bi mi sami trebali biti.

    avatar

    07.09.2006. (20:46)    -   -   -   -  

  • atlantida

    E, moja Majstorice, ja ti nikada nisam imala svoj fizički tip. Recimo, magnetski sam privlačila problematične dečke i oni su privlačili mene. Nemrem ja s normalnim izaći na kraj. Dosadno. Ali oni traumatizirani, ranjeni, neshvaćeni, buntovni... e, ti su MOJI (i Božiji). Po ljepoti, a i ovome gore opisanom, najviše mi se sviđa Bruce Willis i da ga sretnem za šankom, bome ne bi pobjegla kao Katrida.
    A pitaš za zakonitog. Dušo, da li iz osjećaja inferiornosti, ili iz nekog možda pozitivnog (???) razloga, moj ti muž nije pročitao roman. Djeca su sudjelovala u njegovom nastanku jer dok bi on radio, klinci su mi davali prostora da ga pišem. Kada je bio gotov, on reče da mu ne pada na pamet čitati moje gluposti (to je kao šala). Kada sam počela s blogom, zezao me je, a kada je vidio da ljudi čitaju moje "gluposti" i da se komentiramo, ohrabrujemo; kada je vidio da sam počela živjeti i izvan njegovog kruga dosega, pozelenio je. Neprestano mi predbacuje za blog, ima stotinu primjedbi, ljubomoran je do bola. A što ću mu ja.
    Jedinu mi je podršku pružio kada me je odbio ...nti izdavač, ja pala u komu, došlo mi da sve dilejtiram, tada je rekao da su svi oni idioti, i da ne smijem odustati. Eto, a bio je najbolji od najboljeg. Dečko koji nije žalio vremena, truda, nježnosti, love...

    avatar

    08.09.2006. (00:34)    -   -   -   -  

  • katrida

    ........borgman je napisao da nas žene ukokaju dica i 100% je u pravu..........dobar ti dan majstorice........

    avatar

    08.09.2006. (08:42)    -   -   -   -  

  • Pgy

    U čemu je problem?! Cijeli život sam obožavao žene s dječačkim frizurama, malim grudima, male građe. A na kraju se oženio ženom s kosom kao u Matovilke, jačih grudi i ugodno popunjena stasa. Stavovi se mijenjaju s godinama. To je u redu. Fizički se svi mijenjamo s godinama, važno je kakvi smo iznutra. Krvavi.

    avatar

    08.09.2006. (09:20)    -   -   -   -  

  • rU

    Nikad me nije privlačio neki točno određeni tip fizičkog izgleda. I nikad - "ljepotani". Iako sam uvijek zapažala lijepe ljude (muškarce, naravno ... ali i žene i djecu, mlade i stare ljude). I fizičku ljepotu sam oduvijek smatrala prekrasnim darom ... u kojem doduše više uživaju svi drugi nego osoba koja tu ljepotu posjeduje. No vjerojatno sam podlegla stereotipu - mišljenju kako lijepi ljudi zaključe kako ne moraju "raditi na sebi", pa ostanu - isprazni. A to dakako - uopće ne mora biti točno.
    Uvijek su mi interesantniji bili oni koji možda i nisu lijepi, na prvi pogled. Ali oni kojima se naprimjer lice ozari - kad se nasmiju. Ili pronicljivost i otvorenost pogleda ...smiješak ili sjeta u očima. Ili privlačna elegancija pokreta ... ali i simpatična trapavost.
    Više sam zapažala lijepe detalje (na muškarcima prosječna izgleda) - ruku s lijepo oblikovanim noktima, ramena i način kako ih drže, obris ključne kosti i adamovu jabučicu. I glas ... i način govora.
    No jedno je sigurno točno ... onaj koji nam je drag ... vremenom, ili u trenutku kada nam postane drag ... postane nam i lijep.
    Često na osobi koju volimo, više volimo sitne nesavršenosti nego ono što je na njoj - "objektivno lijepo".
    I točno je ono što veli Pgy ... često viđam kako žene ali i muškarci koji su imali "svoj tip" i duga se toga tipa držali ... na kraju završe u trajnoj/trajnijoj vezi s osobnom koja uopće ne pripada tome tipu.

    avatar

    08.09.2006. (16:34)    -   -   -   -  

  • ledenaicy

    Uvijek sam voljela dječake u srcu. To mi je neporeciva sklonost, muški sa dozom dječačkog, onako pomalo huliganskog.
    Ali da prede u mojim rukama.
    Jel to još uvijek tako? Ne znam, nakon dvanaest godina braka, cijenim neke druge stvari..postojanost, prijateljstvo ,međusobno razumijevanje..ali još uvijek volim da je samo i isključivo moj, i da prede samo za mene, da sam ja najbitinija.
    Tipovi koji su mi se sviđali, fizički?
    Ne postoji prototip, fizička ljepota mi nije nikada bila bitna. Volim i sadržaj , ne samo omot:)

    avatar

    09.09.2006. (10:12)    -   -   -   -  

  • Bice bolje netko vice

    i ja sam puno raspravljao s zenom skojom sam bio u vezi o tome. nekako smo zakljucili da nas je bas ta razlicitost i spajala. ALi mislim da ne postoji antitip. Prvi dojam je vazan i mislim da se tim prvim dojmom stvara ta neka "podjela", da nekoga svrstamo da li je nas tip ili anti.
    Ali zivot nije samo prvi dojam, zivot je zapravo iskustvo koje se zajedno prodje i to se ne moze s antitipom.
    Ono, izgled, dusa i to, o tome necu. nema pravila tu. Nitko ne poznaje do kraja svoju dusu i svoje srce pa se ne moze niti sa sigurnoscu reci kakvoj osobi bi ih trebala dati...

    avatar

    09.09.2006. (19:20)    -   -   -   -  

  • neki me zovu anđelom....

    Prvo havla ti na javljanju na mome blogu i jednom super savjetu ženi.Puno hvala.Drugo,da ti i ja odgovorim,tema mi je baš zanimljiva.
    U mladosti,čuj mene,sad imam 40....su me uvijek privlačiči dečki za koje sam mislila da ih ja neću privući,pa se nisam previše ni trudila.Uglavnom sam ja radila prvi potez i to mi nije smetalo,znala sam što želim ako bude neki divljak,adio i gudbaj.Bilo ih je par,ne vrijednih spomena,nismo se čak ni poljubili,dok me jedan crni,visoki,nije omađijao.Njegov prvi poljubac mi je odnio tlo pod nogama.Kleo se u vječnu ljubav,spominjao vjenčanje,a u isto vrijeme se ponašao jako čudno.Shvatila sam da je totalno dijete,da me vara i da ga moram zaboravit iako mi je zarobio srce.To je bilo oko 18.g.Kad sam imala 16,upoznala sam prvu ljetnu ljubav.Taj me držao dvi godine i mislila sam da će mi srce punknuti.Pisala sam neki kao dnevnik i u njemu napisala,ako se ikada rodiš sine,rodićeš se na njegov datum....zvuči malo nevjeroJATNO,ALI RODIO SE NA NJEGOV DATUM ROĐENJA..
    Danas imam super osobu uz sebe,kompromis,tolerancija,ljubav.....
    Od glumaca,a pomalo i tijelom sliči na moga muža,a i crn je doduše....mi je za sad prvi i jedini Walter Nudo iz Čarolije.Njega bih....mogla.....ovaj.....to je samo strast...ne bi mu oprostila...kako se kaže...ma kažem ja to i mužu,on se smije....
    Pozdrav!::))

    avatar

    11.09.2006. (16:55)    -   -   -   -  

  • neki me zovu anđelom....

    A što se tiće različitosti,ja bih više rekla da smo muž i ja previše slični...toliko o tome da se suprotnosti privlače....ili možda još ništa nismo naučili,pa ni ne znamo......bilo je jednostavno to i gotovo.Kemija,fluid,feromoni...što ja znam...eto...baj::))

    avatar

    11.09.2006. (16:57)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Nemoj odustati.
    Pa tek si počela...

    avatar

    11.09.2006. (18:55)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Žao mi je što ti nisam mogla odgovoriti na pitanja, no u međuvremenu si se vjerojatno snašla. Već se događalo da blog bude nedostupan - cijeli ili pojedini blogovi. Postoji forum (u linkovima desno gore na naslovnici) na kojem se mogu ponekad naći korisne informacije, no jučer je i forum bio nedostupan. Pozdrav! :))))

    avatar

    11.09.2006. (20:25)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...