Pa ima Nietzschea u sedam postova na Uvodu, a bit će ga i još, naravno. No, kad ga već spominješ uz ovu temu, veza dionizijskog i apolonijskog iz Rođenja tragedije s ovim platonovsko-pitagorovskim počelima bezmjernoga i odmjeravajućega trebala bi biti očigledna. ;)
08.09.2006. (00:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo si, Davore, nadahnuto složio. Ne mislim samo na dobar, promišljen izbor tekstova već i na njihovu kompoziciju. Žunjić, Barbarić i Krämer, tri autora promišljaju misao četvrtog – Platona. Aludiram ovdje na početak Platonovog Timeja: «Jedan, dva, tri; a četvrti, dragi Timeju gdje nam je četvrti...?» Ovim ne želim reći da u promišljanju ove trojice nije prisutan Platon, već samo dopuštam slobodu njegovog prisustva odnosno odsustva. To je i u duhu Platonovog takozvanog nepisanog učenja na koje se ovdje autori pozivaju. Čini mi se, naime da je Platon htio da u njemu bude što manje Platona a da do izražaja dođe ono što Maharishi Mahesh Yogi smatra za čovjeka, kao bića koje je palo u dvojnost spasonosnim, a za promišljanje istine, bitnim. Krämerov pokušaj rekonstrukcije Platonovog nepisanog učenja je doprinos koji svakako treba uvažavati. Najviše zbog nove perspektive što je dalo novi polet pristupu Platonu i dovelo do novih spoznaja i saznanja. Ali sama rekonstrukcija ostaje upitna. Učenje o odnošenju dvaju suprotstavljenih načela putem Jednog kao principa određenosti, po mom, priznajem nedovoljno kompetentnom mišljenju ne nalazi ovdje sebi adekvatnu formu. A i ne može naći. Čini mi se da je Platon izricanje te forme htio ostaviti otvorenim. Kad bi se ona izrekla, to više ne bi bila Platonova filozofija već filozofija koja nadilazi svaku pojedinačnu filozofiju. Da bi joj dao prostor Platon se iz nepisanog učenja povukao, barem na taj način da ga nije nigdje zapisao. Jedna usputna opaska: Platonovo nepisano učenje se i samo može tretirati kao ono neodređeno. A pisano učenje bi se moglo shvatiti kao Platonov pokušaj određenja onog neodređenog, ali samo kao upućivanje, nikad kao put. To određivanje neodređenog, što uključuje otkrivanje Jednog kao principa određenosti, događa se, premda u jednoj određenoj filozofiji ali i izvan nje jer je nadilazi. Kad bi to određivanje ostalo u okviru te određene filozofije bila bito njena smrt. Takvu smrt je htio Hegel svojom filozofijom kao filozofijom svih filozofija, a li na sreću takvu smrt filozofija ne želi. Smatram da ima tekstova koji nemaju u vidu Platona (što ne znači da nemaju u vidu ono Platonovo, odnosno ono što Platon ne prisvaja kao svoje ) a kojima uspijeva adekvatnije nego Krämerovom ukazati na ono što Platon zove megiston mathema (Politeia 505a). Spomenuo bih samo Heideggerova predavanja naslovljena kao „Bit jezika“ (što on u drugom od njih okreće u „Jezik biti“). Predavanje ne smjera prema filozofskom izričaju neizrecivog već upućuje na iskustvo mišljenja kao iskustvo pjevanja - imenovanja stvari (ono neodređeno) riječima (ono određeno i određujuće). U središtu promišljanja je pjesma Stefana Georgea „Riječ“. Iskustvo pjevanja se tu pokazuje kao odricanje od iskustva u kojem smo svojom podvojenošću zatečeni, a to je da postoje stvari bez riječi, da su riječi samo kvačice kojima zakačujemo i otkačujemo stvari. Zadnja dva stiha kao poanta predhodećih dviju trijada po dva stiha glasi:
Tako sam se s tugom naučio odreći: Da nema stvari gdje nema riječi.
Promišljanje jezika kao kuće bitka, kao onog u čemu prebiva svijet na način da su nam stvari u njemu bliske, nije moguće kao promišljanje o jeziku, kao govor o jeziku već kao govor jezika samog. U pjesmi „Riječ“, kaže Heidegger, jezik govori sam, da bismo se mi u njemu, tj njegovom govorenju, a ne našem nastanili. Načelo da jezik ne obrazlažemo nečim drugim, što nije on sam, po mom mišljenju, mora biti načelo pristupa i onom što nazivamo Platonovim nepisanim učenjem.
08.09.2006. (10:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Milje, veliko hvala na tvojim komentarima koji doista podižu ovaj Uvod na jednu višu razinu. Osobito si me ovaj put oduševio tom naznakom odnosa pisanog i nepisanog Platonovog djela kao analognog odnosu između određenog i neodređenog počela. To mi nije palo na pamet, a nisam to ni vidio kod inetrpretatora. Uz tvoj odlični (i ovdje sasvim na svom mjestu) komentar Heideggera podsjećam na raniji post riječ?. Pa ako smo nešto zabrljali u komentarima možeš i tamo pojasniti ;).
08.09.2006. (14:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitao sam post "Riječ?" i iskričave komentare koje je izazvao, i to prije no što sam počeo voditi svoj blog. No, pišući gornji komentar nije mi to došlo do svijesti. Što se brljanja tiče to je nešto čemu smo svi izloženi. Ne mogu ga izbječi ni veliki mislioci. U svom komentaru Heideggerove pjesme "Vag i tijek" (server mi trenutno ne dopušta link) citirao si njegovu misao: "Tko je velik u mišljenju, mora biti velik i u bludnji." Često se bojimo odvagnuti neki misaoni tijek samo zbog straha da ćemo time samima sebi presuditi, da će se u tijeku koji smo hteli odvagnuti pokazati da smo ga promašili. No time smo "kupili" "grešku i upit". To je cijena koju moramo platiti da i sami stanemo na stazu mišljenja. Analogija Platonovog djela i onog što je u tom djelu prvo (a što, prema Žunjiću i mora biti prvo u filozofiji), je moja konstrukcija, moja "greška i upit". U okrugu toga upita prepoznajem u govoru jezika (ne u govoru o jeziku) govor Jednog kao principa. U susjedstvu tog govora nailazim i na govor kruga (opet moram istaknuti: ne govor o krugu već govor kruga.
10.09.2006. (09:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gladuša - Ždrelac - Pašman
Platon je dosadan. - Friedrich Nietzsche :)
07.09.2006. (10:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Pa ima Nietzschea u sedam postova na Uvodu, a bit će ga i još, naravno. No, kad ga već spominješ uz ovu temu, veza dionizijskog i apolonijskog iz Rođenja tragedije s ovim platonovsko-pitagorovskim počelima bezmjernoga i odmjeravajućega trebala bi biti očigledna. ;)
08.09.2006. (00:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razgovarajmo o krugu
Ovo si, Davore, nadahnuto složio. Ne mislim samo na dobar, promišljen izbor tekstova već i na njihovu kompoziciju. Žunjić, Barbarić i Krämer, tri autora promišljaju misao četvrtog – Platona. Aludiram ovdje na početak Platonovog Timeja: «Jedan, dva, tri; a četvrti, dragi Timeju gdje nam je četvrti...?» Ovim ne želim reći da u promišljanju ove trojice nije prisutan Platon, već samo dopuštam slobodu njegovog prisustva odnosno odsustva. To je i u duhu Platonovog takozvanog nepisanog učenja na koje se ovdje autori pozivaju. Čini mi se, naime da je Platon htio da u njemu bude što manje Platona a da do izražaja dođe ono što Maharishi Mahesh Yogi smatra za čovjeka, kao bića koje je palo u dvojnost spasonosnim, a za promišljanje istine, bitnim.
Krämerov pokušaj rekonstrukcije Platonovog nepisanog učenja je doprinos koji svakako treba uvažavati. Najviše zbog nove perspektive što je dalo novi polet pristupu Platonu i dovelo do novih spoznaja i saznanja. Ali sama rekonstrukcija ostaje upitna. Učenje o odnošenju dvaju suprotstavljenih načela putem Jednog kao principa određenosti, po mom, priznajem nedovoljno kompetentnom mišljenju ne nalazi ovdje sebi adekvatnu formu. A i ne može naći. Čini mi se da je Platon izricanje te forme htio ostaviti otvorenim. Kad bi se ona izrekla, to više ne bi bila Platonova filozofija već filozofija koja nadilazi svaku pojedinačnu filozofiju. Da bi joj dao prostor Platon se iz nepisanog učenja povukao, barem na taj način da ga nije nigdje zapisao.
Jedna usputna opaska: Platonovo nepisano učenje se i samo može tretirati kao ono neodređeno. A pisano učenje bi se moglo shvatiti kao Platonov pokušaj određenja onog neodređenog, ali samo kao upućivanje, nikad kao put. To određivanje neodređenog, što uključuje otkrivanje Jednog kao principa određenosti, događa se, premda u jednoj određenoj filozofiji ali i izvan nje jer je nadilazi. Kad bi to određivanje ostalo u okviru te određene filozofije bila bito njena smrt. Takvu smrt je htio Hegel svojom filozofijom kao filozofijom svih filozofija, a li na sreću takvu smrt filozofija ne želi.
Smatram da ima tekstova koji nemaju u vidu Platona (što ne znači da nemaju u vidu ono Platonovo, odnosno ono što Platon ne prisvaja kao svoje ) a kojima uspijeva adekvatnije nego Krämerovom ukazati na ono što Platon zove megiston mathema (Politeia 505a). Spomenuo bih samo Heideggerova predavanja naslovljena kao „Bit jezika“ (što on u drugom od njih okreće u „Jezik biti“). Predavanje ne smjera prema filozofskom izričaju neizrecivog već upućuje na iskustvo mišljenja kao iskustvo pjevanja - imenovanja stvari (ono neodređeno) riječima (ono određeno i određujuće). U središtu promišljanja je pjesma Stefana Georgea „Riječ“. Iskustvo pjevanja se tu pokazuje kao odricanje od iskustva u kojem smo svojom podvojenošću zatečeni, a to je da postoje stvari bez riječi, da su riječi samo kvačice kojima zakačujemo i otkačujemo stvari. Zadnja dva stiha kao poanta predhodećih dviju trijada po dva stiha glasi:
Tako sam se s tugom naučio odreći:
Da nema stvari gdje nema riječi.
Promišljanje jezika kao kuće bitka, kao onog u čemu prebiva svijet na način da su nam stvari u njemu bliske, nije moguće kao promišljanje o jeziku, kao govor o jeziku već kao govor jezika samog. U pjesmi „Riječ“, kaže Heidegger, jezik govori sam, da bismo se mi u njemu, tj njegovom govorenju, a ne našem nastanili. Načelo da jezik ne obrazlažemo nečim drugim, što nije on sam, po mom mišljenju, mora biti načelo pristupa i onom što nazivamo Platonovim nepisanim učenjem.
08.09.2006. (10:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Milje, veliko hvala na tvojim komentarima koji doista podižu ovaj Uvod na jednu višu razinu. Osobito si me ovaj put oduševio tom naznakom odnosa pisanog i nepisanog Platonovog djela kao analognog odnosu između određenog i neodređenog počela. To mi nije palo na pamet, a nisam to ni vidio kod inetrpretatora. Uz tvoj odlični (i ovdje sasvim na svom mjestu) komentar Heideggera podsjećam na raniji post riječ?. Pa ako smo nešto zabrljali u komentarima možeš i tamo pojasniti ;).
08.09.2006. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razgovarajmo o krugu
Pročitao sam post "Riječ?" i iskričave komentare koje je izazvao, i to prije no što sam počeo voditi svoj blog. No, pišući gornji komentar nije mi to došlo do svijesti.
Što se brljanja tiče to je nešto čemu smo svi izloženi. Ne mogu ga izbječi ni veliki mislioci. U svom komentaru Heideggerove pjesme "Vag i tijek" (server mi trenutno ne dopušta link) citirao si njegovu misao: "Tko je velik u mišljenju, mora biti velik i u bludnji." Često se bojimo odvagnuti neki misaoni tijek samo zbog straha da ćemo time samima sebi presuditi, da će se u tijeku koji smo hteli odvagnuti pokazati da smo ga promašili. No time smo "kupili" "grešku i upit". To je cijena koju moramo platiti da i sami stanemo na stazu mišljenja.
Analogija Platonovog djela i onog što je u tom djelu prvo (a što, prema Žunjiću i mora biti prvo u filozofiji), je moja konstrukcija, moja "greška i upit". U okrugu toga upita prepoznajem u govoru jezika (ne u govoru o jeziku) govor Jednog kao principa. U susjedstvu tog govora nailazim i na govor kruga (opet moram istaknuti: ne govor o krugu već govor kruga.
10.09.2006. (09:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...