Komentari

bacaiva.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing


  • Volim te, samo nikome to ne smijes reci

    Pozdrav dragi Baca Iva,
    I odmah pitanje ovako najutro .........
    a sto se desi onome stablu koje korjenje ima u Slavoniji a grane i plodove u Njemackoj!???!?

    avatar

    06.09.2006. (09:47)    -   -   -   -  

  • dva

    dragi Baća, hvala ti na lijepim riječima utjehe..danas je već sve puno bolje.. lijepa je ova prispodoba tj. usporedba života i rasta stabla sa fizičkim i duhovnim rastom čovjeka..ja bih još samo dodala - bez čvrstog korjenja koje je onakovo kakvog ga ti opisuješ, svaka malo jača životna oluja "srušit" će i "polomiti" i naoko jakog čovjeka...eh, da...
    a onih 6 kila i neizvjesnost, čekanje, jel rak ili nije.... i ja sam prošla nešto slično, ne d'o Bog nikome...
    pusa i pozdravčić iz sunčane Slavonije :))

    avatar

    06.09.2006. (09:50)    -   -   -   -  

  • just one more dose

    Zato : Čupajmo korjene da se budale nevrate !
    zezam se ;)
    lijep text !

    avatar

    06.09.2006. (10:43)    -   -   -   -  

  • kao i uvijek,dragi baćivo,lijepo napisano i lijepa tema za razmišljanje....čovjek,kao i stablo,glavom visoko u nebesa a nogama čvrsto na zemaljskom tlu.( e da,nemogu smisliti kraj za priču koju pišem,pa još koji dan dva strpljenja) Pozdravljam ljubazno i srdačno....Panonsky

    avatar

    06.09.2006. (19:36)    -   -   -   -  

  • Grga -nezgodni-

    Bać Iva,saškarpaj sa sviju strana te svoje slike.Kad ji moj "maks"(adsl)ovak sporo otvara kako li je tek običnom "netu"?!Ima da se umori ko stara kuja.

    avatar

    06.09.2006. (19:49)    -   -   -   -  

  • serbus

    Ja volim cvijeće, nema veliki korijen, ne doseže visine drveta, krhko je i nježno, a ipak zna preživjeti vjetrove koji čupaju stabla, gromovi ih ne vide, a ljepotom nadmašuju sve bilje zemaljsko, mada moram priznati da trešnja u cvatu očarava :)

    avatar

    06.09.2006. (20:21)    -   -   -   -  

  • bijeli_vuk

    ima li ljepšeg drveta od javora!?

    avatar

    06.09.2006. (22:27)    -   -   -   -  

  • Jasenovac na Savi

    Baća Iva kao i obično,navratim ovdje prije spavanja da imam o čemu misliti i veseo se prebuditi.Lijep pozdrav!!!

    avatar

    06.09.2006. (23:05)    -   -   -   -  

  • kap

    Zato je tihi susret čovjeka s Bogom u molitvi, povlačenje u realnost nevidljivoga Duha Božjega, duboko urastanje u ljubav Božju neophodan za život.
    Lijepo si opisao ovu ljudsku potrebu ... skrbiti o svojim korjenima.
    Lipi pozdrav od još jedne duše Slavonske iz sunćane Dalmacije

    avatar

    06.09.2006. (23:10)    -   -   -   -  

  • baca iva

    @ Fala ti, dragi komšo moj na lipom jutarnjem pozdravu. Ti odma In medias res! Šta se desi sa tim stablom? Ja mislim da to stablo ima njekoliko korinja, ne sam jedno već dva, tri. Jer kadbi imo samo jedan korin i taj bijo u Slavoniji, onda bi mu grane i plodovi u Njemačkoj bile slabe i s vremenom bi se osušile. Al ima on još jedno korinje, a to mu pomaže na cilom svitu. To je vjera. I sad kad upariš sve to korinje onda će grane stasat a plodovi zrit ma gegod bijo.

    @ Drago mi je, draga Dva, da je tvom sinu dobro. Ja mu i dalje želim brzo ozdravljenje. A ovo s korjenima imaš pravo. Jer što znači biti jak? Doduše ti kažeš naoko jak. Mi se svi naoko prodajem kao jaki, omnipotentni. Sinoć čitam post jednoga mladića iz Broda, mislim da mu je 17 godina. On razmišlja kako sasobom na kraj izlaze takvi ljudi, koji su „jaki, pametni, lijepi, bogati“ (dakle sve naoko) kad ostanu sami i kad si moraju pogledati u oči. Jako zrelo razmišljanje za jednoga mladića. Oni, ja vjerujem, tu prazninu u sebi kompenziraju stalnom trkom, društvom koje debelo plaćaju samo da se oko njih nešto događa da ne ostanu sami i da nemoraju pred sobom skinuti masku. I tebi, draga moja Slavonko, veliku, nako pravu slavonsku pusu i veliki pozdrav šaljem!

    @ Lijep ti pozdrav, dragi Vakac! Pa nećemo baš tako radikalno!

    @ Fala ti na posjeti, dragi moj bajo Panonsky! Ta ajde smisli nješta, znaš das am radoznao. Neka, ja se šalim, premda jedva čekam. Samo ti pričekaj muzu da moš lipo svršit. I je tebe puno i lipo pozdravljam!

    @ Dragi moj zgodni Grga, akoj tako, onda ću i’ morat smanjit. A vu sam sliku ja u ponediljak napravijo, čini mi se lipa, pa bi bilo šteta da ju smanjim. Al štaću sad, eto ja ću to a ti napravi da ja lipo s moga mogu unić u tvoij blog i komentirat, da nemoram uvik bantovat Panonskog. Lipo te i puno pozdravljam!

    @ Da, dragi moj prijatelju, tvoje cvijeće ima jače koprjene nego neka stabla, jer su se raširili na plodnom tlu ljubavi. A da sve nije u veličini vidjeti ćeš sutra. Stabla svojom veličinom mogu uplašiti, čovjeku pokazati kako je mali. A cvijeće nam na jednoj strani svesrdno nudi i lijepe boje i lijepe mirise koji opajaju. Ne mora ono u svoju „kalkulaciju“ uopće uzimati nekaklav parametar jakosti i veličine. „Još i danas“ mi „zamiriši trešnja“ iz djetinjstva. Hvala ti pa si me odveo pod našu staru, veliku trešnju i to baš kad je cijela krošnja jedan prekrasni cvijet!

    • ima li ljepšeg drveta od javora!? (bijeli_vuk 06.09.2006. 22:27)

    @ Dragi Bijeli vuče, ovu sam sliku snimio u ponedjeljak u jednom parku. Ti znaš da sam ja Slavonac i da kao takav volim nadasve hrast. Tako sam se u jednoj pjesmi morao ispričati jasenima, jer sam puno puta pjevao samo hrastu. Da, javor je lijepo drvo. „Oj javore, javore, ti si drvo najbolje“, pjeva jedan stara pjesma koju sam naučio još u djetinjstvu. Nemam nijedne pjesme o javoru, ali evo poklanjam ti ovu i njom te lijepo pozdravljam:

    [B]JASENI MOJI BIJELI

    Oči mi danas blago pomilova slika,
    nesvakidašnja, toliko tiha, lijepa,
    prekrasna slika mog druga jasenika.
    Ali nažalost jako daleka.

    Gledam ponosne jasene u nizu,
    prostrli hlad svoj po mekoj zelenoj travi,
    srce mi uzlupa jako, k’o da sam blizu,
    i sad ću leći na nju da duša sve zaboravi.

    A onda me jedan, najljepši od nji, upozori,
    jednom me granom jasno al’ blago ukori:
    Nikada nisi nam znao spomenuti ime,
    iako smo te dobro grijali usred zime.

    Oprostite, imate pravo jaseni bijeli,
    držao sam se hrasta ko pijan plota,
    on mi je bio oslonac i ponos cijeli.
    Sad mi je žao. Znam da je sramota.

    Na hrast sam naslanj’o umorno tijelo,
    opijao se njegovom starom slavom,
    pod njim sam padao i pjev’o,
    tražio toplinu, o njega lupao glavom.

    Ta znam da ste i vi slavonski, naši,
    odužit’ ću se vama k’o nekad svakoj snaši.
    Danas me izmamiste, povuče me želja,
    među vas, o Bože, kojeg veselja!

    Htio bih leći u sjenu lepršavu vašu,
    divanit s vama, reći svu tugu našu,
    na grane vaše povješat želje stare,
    kao mirisne dunje na vaše ormare.

    U tom bih vašem zemaljskom raju,
    našao toplinu za života studen,
    slušao srce med vama, ponose Rita,
    pustio na pašu dušu da se puni i skita.

    Dok vas nježno miluje toploga sunca trak,
    stojite časno k’o neki mimohod slave,
    k’o Šokci ponosni uzdignute glave.
    I sve je svečano tiho, kao na trube znak.

    A onda vam zaigra svaki nježni listak,
    grane se u kolo veselo nižu,
    pjesme im sve jedna drugu stižu,
    ja ih vesele čujem iako nisam blizu.

    Ah, jaseni moji zaboravljeni, bijeli,
    tko mirno može odoljet’ jakoj želji,
    zagrlit vas svakoga a onda zajedno sve,
    da buden jedan od vas, da više ne snivam sne?

    Vaša mi slika skladna pričini tugu,
    znam da je razumjeti neće, al moram reći drugu,
    da vas pozdravi kad god kraj vas stane,
    i pomiluje toplim pogledom za me.

    Vi ste mi eto suzom okitili lice,
    tugom k’o granama prekrili biće.
    Dal’ mi sad’ vjerujete gdje bih živjeti htio?
    Tamo med vama, gdje sam se nekad rodio!

    Al’ ja vas, jaseni moji zaboravljeni bij

    avatar

    06.09.2006. (23:24)    -   -   -   -  

  • baca iva

    Oprosti Vuče, nije sve stalo od jednom:

    Al’ ja vas, jaseni moji zaboravljeni bijeli,
    moram nositi svijetom makar i ne htjeli,
    da mi grijete srce, da ne pukne od studeni,
    na ovoj bijednoj svjetskoj vjetrometini.

    avatar

    06.09.2006. (23:25)    -   -   -   -  

  • baca iva

    @ Dobro došlo, drago naše Sunce slavonsko! Vidiš kako se mi ipak nađemo. Baš mi je drago. Ti i ja možda malo intenzivnije osjećamo što su to korjeni, nekada i bolno. Ali oni „pravi“ nam ipak ne dozvole da padnemo! Toliko si me obradovala! Zato ću ti evo pokloniti jednu moju pjesmu za dobrodošlicu i njom te puno i lipo, nako pravo slavonski pozdravljam:

    USPOMENE

    Kroz jasena krošnje mlade,
    Gledam nebo nježno, čisto,
    Nigdje nema ni ovčice,
    Samo nebo plavo bistro.

    Sve oko mene miriše,
    Tu tek pokošena trava,
    Tamo osušeno sijeno,
    Zove srce da sanja.

    A što se može sanjati,
    Ovdje, u ovom raju?
    Djetinjstvo, mladosti dani,
    U dragom ravnome kraju!

    Dok sam k'o dijete gazio,
    Bosonog sočnu travu,
    Il' s mojim dobrim didom,
    Na ispašu vodio kravu.

    Dok sam skrivečki probao,
    Smotati prvi duhan,
    Ili kroz šumu pratio,
    Prvu mi curu na stan.

    Trava se ne buni meka,
    Što je sad nemilo gazim,
    Kao da samnom teško diše,
    Ja s uspomenama je mazim.

    avatar

    06.09.2006. (23:33)    -   -   -   -  

  • baca iva

    @ Hvala ti, dragi Jasenovacnasavi (sad više nesmije pisati samo ime grada). Neka ti je laka i mirna noć, neka ti osvano lijepo novo jutro i to jutarnje veselje zadrži cijeli dan! Lijepo te i puno pozdravljam!

    avatar

    06.09.2006. (23:37)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Veliki,veliki poljubac ti šaljem

    avatar

    07.09.2006. (00:01)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...