Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (47)

Marketing

  • Vladimir Ordanić

    Opet pozdrav u hodu noći, u prolazu prije sna
    gdje Gladijatori Mašte bruse sjene mačeva.
    Laku i mirisnu Vam želim noć.

    avatar

    03.09.2006. (21:13)    -   -   -   -  

  • metanoja

    Strašno... Ne bih Ti bio u koži... Prvi put čujem za takvu dijagnozu, iako sam stvarno susreo nekoliko ljudi koji imaju taj problem. Iskreno, bio sam sklon to pripisati upravo nezainteresiranosti... Sada razumijem... I, kako se ono zove dijagnoza?! Parapognoza... Ha, ha... Ali, vidiš da i Ti imaš neki kalup po kojem prepoznaješ neke duše... Bog s Tobom!

    avatar

    03.09.2006. (22:25)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Genijalno je to što sam nakon diplome željela biti Jane Goodall, čitala sam o njoj i njenom radu i nadasve se htjela baviti ponašanjem životinja...ali te onda "kočija" odvede u drugom pravcu...a što se neprepoznavanja lica tiče, stalno se ljutim ako me netko ne prepozna i kažem "strašno, upoznali smo se pet puta, i ako ja mogu njega da prepoznam, može i on mene"... valjda zato što mislim da imam ono nešto, sjaj u očima ili ne znam što već, definitivno nisam bezizražajna, eto sad znam zašto je tako i odmah mi je lakše...

    avatar

    03.09.2006. (23:46)    -   -   -   -  

  • Kenguur

    Meni se desilo da sam prije nekoliko godina prepoznao kolegu iz osnovne skole kojeg nisam vidio oko 25 god. a na slici nisam prepoznao rodjenog brata sa kojim se nisam vidio vec jedno 7 godina.

    avatar

    04.09.2006. (06:40)    -   -   -   -  

  • ANONIMAC

    Nikako nam nisi dosadila,mene je tekst baš zainteresirao.Nemam takvih problema i iskreno nisam ni znala da uopće postoji taj poremećaj.Kada se upoznamo,pa ponovno sretnemo a ti me ne prepoznaš nikako neću pripisati to ni tvojoj oholosti,a ni nemaru:)Pozdrav draga moja

    avatar

    04.09.2006. (08:03)    -   -   -   -  

  • brlje

    nije ti lako, ali možda bi ipak, s vremenom i s ulaganjem dvostruko više truda nego što ga ulažeš recimo u posao, uspjela savladati taj problem. možda i ne, ali u svakom slučaju vrijedi pokušati. naspram tebi, ja kad samo jednom vidim čovjeka, zapatim mu lice. najsmiješnije je što sam tako zapamtio masu prolaznika u svome gradu koje uopće ne poznajem, pa bude najsmiješnije kad se stanem pitati odakle ih znam! uglavnom, čak i ako ne uspiješ riješiti ovaj problem, niti jedan čovjek nije savršen, a svo ono dobro u tebi debelo prevagnjuje nad ovim! ;)

    avatar

    04.09.2006. (08:37)    -   -   -   -  

  • SONATA O LJUBAVI

    :)))

    avatar

    04.09.2006. (09:11)    -   -   -   -  

  • P A N T E R A

    moram priznati da nikada nisam čula za takvu vrstu "poremećaja". vjerujem da je teško živjeti s tim, ali... upravo ono što si rekla, nisu važna lica, važno je nešto drugo...ono unutar nas, ono nezamjenjivo i uvijek prepoznatljivo. ja bih tvoje riječi prepoznala bilo kada i na bilo kojem mjestu. a ljudi ko ljudi... uvijek će biti onih koji će ti tražiti grešku, čak ako je i ne posjeduješ.... drago mi je da sam se vratila :)

    avatar

    04.09.2006. (09:33)    -   -   -   -  

  • Juliere

    ja imam jedan drugi problem... lica pamtim cijeli zivot, ali ne mogu zapamtiti imena tih ljudi. upoznam ih, kazu mi ime, a ja nakon 2 minute ponovo to ime zaboravim.... pa opet pitam, kako vam je ono ime.
    vecina ljudi meni kazu kad me vide nakon pustih godina da se nista nisam promijenila, a ima nekih sto me stvarno ne prepoznaju. ne uzimam to za lose, ljudi jednostavno u svom mozgu ne mogu drzati sve, pa taj isti selecionira jedno ili drugo. u tvom slucaju lica, u mom imena. to je mislim znak da ipak dobro funkcionira.

    avatar

    04.09.2006. (13:42)    -   -   -   -  

  • more nade

    voljela bi pročitati tu knjigu. Zapišem si. A ovo licima.. nije li ljepše prepoznavati duše, pamititi ljude po posebnosti a ne po licu. U biti lice je nešto kao ambalaža.. jel tako? Nešto skoro na što ne možemo bitno utjecati a duša, srce, karkater to je nešto daleko važnije.. Po meni ti imaš dara za nešto daleko važnije od lica :-).

    avatar

    04.09.2006. (14:34)    -   -   -   -  

  • sirotinja

    Hvala na ideji za čitanje! I ja imam problem da pamtim lica, ali imena teško... Pa sretnem čovjeka u gradu i gledam i gledam, a ne mogu se sjetiti odakle ga znam! Već sam pomislila da sam senilna!

    avatar

    04.09.2006. (15:16)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Zanimljivo, nisam ni znala da to neprepoznavanje lica ima i svoje ime. ;) A meni se događa. Doduše, možda ne u tom tako jakom obliku da ne bih prepoznala osobe iz osnovne ili srednje škole, ali tko zna...da sad vidim neke koje JAKO dugo nisam vidjela, ne bih se kladila... I sve ovisi o tome koliko često susrećem te osobe. Što više vremena prođe, naravno, slika sve više blijedi, a i ljudi se mijenjaju. Drugi je dio problema što radim takav posao u kojem moram upamtiti priličan broj imena i lica, a kad je to tako, onda svaki lik koji nije od tih koje - moram upamtiti, mozak jednostavno eliminira kao nevažno. Tako se događa ta selekcija. Pamti koga moraš, a koga ne moraš ili ne vidiš dugo - briši. Dogodi mi se npr. da na ulici ne prepoznam neko lice koje mi je novo i koje sam 2-3 puta vidjela, jednostavno mi se nije još "upisalo" u memoriju. I znaš - mislim da je to i dobro. Pa tko bi sve pamtio, pukneš k'o kokica. To što nisi prepoznala muža - rekla bih da je i to rezultat proteklog vremena. Tijekom razdoblja u kojem je izgledao tako kako izgleda na slici, nema šanse da ga ne bi prepoznala, isto kao što ti se to ne bi dogodilo ni sad, s izgledom kakav ima danas, a prema opisu - očito je da se promijenio pa nije čudno što je slika s vjenčanja potpuno drukčija. Dakle, da se malo našalim, dok god ga prepoznaješ u svakom trenutku sadašnjosti, za prošlost se ne brini ;) To pamte slike :) A mislim da katkad ni sami sebe ne bismo prepoznali po nekim slikama. ;)) Mamama se dogodi da gledajući slike svoje djece kad su bila jako malena - npr. moraju dobro razmisliti koje je to dijete na slici, starije ili mlađe.

    avatar

    04.09.2006. (15:22)    -   -   -   -  

  • avangarda

    Slažem se. Prijateljstva su najljepša stvar koja se događaju :)

    avatar

    04.09.2006. (15:27)    -   -   -   -  

  • Irida

    još jedan jako dobar post, za naslovnicu.....u blažem obliku problem je rašireniji od navedenih 2%, jer taj statistički podatak pokriva samo one najekstremnije, inače knjigu bih i ja preporučila svima da je pročitaju........

    avatar

    04.09.2006. (15:41)    -   -   -   -  

  • u ime...

    evo zašto je dobar blog, toliko se ljudi vrti ovuda, a nikome ne treba zapamtiti lice :))))
    pusa i pozdrav

    avatar

    04.09.2006. (17:14)    -   -   -   -  

  • katrida

    ........ja nemam običaj zagledati ljude.........pa ne pozdravim,pa se onda izvinjavam,pa mi neugodno......ne bi tila biti nepristojna,ali ko će gledat svaku facu........

    avatar

    04.09.2006. (17:31)    -   -   -   -  

  • šumarKA

    Nikad nisam čula za tu bolest, ali vjerujem da je zbilja neugodna. Ne mogu reći da pretjerano pamtim ljude, problem je što mi je posao takav i upoznajem mnogo ljudi. Zna mi se desiti da krenem nekome i predstavim se, a onda mi lik kaže da smo se već upoznali prije xy mjeseci. I meni bi neugodno. :-o

    avatar

    04.09.2006. (17:39)    -   -   -   -  

  • melody

    Zanimljivo ... vidjeti dublje od površine ...
    Pravi prijatelji i poznanici nisu zlopamtila, oni razumiju kada im se pojasni ...
    Lijep pozdrav i ugodnu noć ....

    avatar

    04.09.2006. (18:46)    -   -   -   -  

  • mirisdunje

    Pamtim ljude po licu, pamtim brojeve telefona...ali, najvise pamtim necija djela, dobra ili losa. Kad mi se pomene necije ime, u glavi mi se stvara slika njegovih pozitivnih i negativnih strana, ne njegovog fizickog izlgleda. Moza je to cudno, ali eto, kod mene je tako...Ugodan ti ostatak veceri zelim..

    avatar

    04.09.2006. (20:54)    -   -   -   -  

  • finding myself

    To može biti veliki problem, ali, po tvojim riječima, očito imaš i jedan veliki dar, čak i ako je selektivan... Divno je moći zaviriti u nečiju dušu tek tako...To može biti i jako korisno, ali nije stvar samo u tome... Svi imamo svoje mane, svoje probleme, možda od prozopagnozije pati samo malen broj ljudi, ali ni puno ljudi nisu sposobni tako lako zaviriti nekom u dušu...
    Meni se ponekad dogodi da ne mogu povezati ljude s događajima. Znam da mi je taj netko poznat, ali ne i odakle(i tako također može doći do neugodnosti-baš nedavno dogodilo mi se nešto takvo)... A što da kažem, svatko je poseban... I nitko nije savršen, jer svi imamo svoje mane. A pitanje je prevagnu li kod nekoga vrline ili mane... U svakom slučaju, mislim da je, kao što je melody rekla, vidjeti dublje od površine jedan divan dar!

    avatar

    04.09.2006. (20:59)    -   -   -   -  

  • tipkojisjedi

    Pa to nije bolest! Netko ne prepozna melodiju, netko boju, netko ruku, netko miris,... Ja to rješavam tako da gledam osobu u oči i vidim je li me prepoznala ili ne! Nakon mnogo godina prepoznao sam glas glumca koji je bio iza mene na ulici, a čuo sam ga svega 2-3 puta u kazalištu. Pokradene melodije prepoznam, ali ako zapjevam tada se svima žuri kući!! Mome znancu je bilo neugodno kad nije prepoznao kolegicu s kojom je bio 3 dana i tri noći na nekom kongresu (oni su ostali u sobi!).

    avatar

    04.09.2006. (21:01)    -   -   -   -  

  • ledenaicy

    Mene ćeš sad sigurno prepoznati:)))
    Vrlo vjerojatno da je naporno i teško živjeti s takvim problemom, i ne možeš nositi na leđima ili na čelu napisano..čujte, ja ne pamtim lica, nemojte se ljutiti. Teško reći nešto pametno. Ali ako si do sada s tim preživjela, i ubuduće ćeš. Imam ja vjere u tebe:)

    avatar

    04.09.2006. (21:26)    -   -   -   -  

  • LittleMissG

    moram priznati, nisam do sada cula za tu dijagnozu... poucno! i definitivno si me inspirirala da pocnem citati Jane Goodall... pozdrav!

    avatar

    04.09.2006. (22:24)    -   -   -   -  

  • oceana

    ha, ja pamtim lica ali imena i "placement" teško. Znam se pozdraviti s ljudima na cesti i napričati, a onda pola dana pokušavam smjestiti tu osobu u kontekst iz prošlosti...
    btw - na drugoj fotki je lavanda :- ))))

    avatar

    04.09.2006. (22:33)    -   -   -   -  

  • ANONIMAC

    Draga moja vodenjakušo:)Ovaj moj post je bila samo lagana satira,ništa više...Trebao te nasmijati jer mene ti ljudi svakodnevno nasmiju...Ja sam ti stvarno sretna što napokon radim nakon par godina glumljenja domaćice tako da mene sve to skupa ne nervira samo zabavlja.I dakako da je puno više onih ugodnijih i ljubaznijih ljudi,ali o ovima mi bilo gušt pisat:)Pozdrav veliki draga moja

    avatar

    04.09.2006. (23:01)    -   -   -   -  

učitavam...