Na žalost, istu takvu situaciji imam kod kuće. Moja mama i moja baka. Koja je napokretna pa je u Domu. I mama svaki dan čuva moje dijete dok sam ja na poslu, pa trči kod bake i dede u dom, pa je hrani, a ona ništa ne razumije, izgubljena je... Tako da te razumijem. I toliko sam proplakala zbog toga. Jer sam očekivala (naivna budala) da će možda imati više vremena (a i osjećaja) za mene budući da je otišla u mirovinu. No, ništa od toga, stalno je u Domu, živčana je, nervozna, nikada nema vremena da porazgovara sa mnom... Neću dalje o toj temi, na poslu sam pa nema smisla da se rasplačem.
04.09.2006. (11:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuska
ja mislim da je to sto vase mame rade predivno. i da rade to zato jer tako moraju, jer im to srce nalaze i da ne znaju i ne mogu drukcije. moje je pitanje sljedece; kad ste danas tako brizne prema njima sto cete uciniti kad ONE odluce da su dovoljno prozivjele i da im je vrijeme otici. pustiti ih da odu? isto se kaze: na muci se poznaju junaci. i svea, mislim da je dovoljno to sto tvoja mama ima vremena cuvati tvoje dijete...i tako kad si ti unuci rode postaju centar svijeta koji bakama daje snagu i volju za zivotom, a mi (majke istih) ostajemo malo po strani. tvoje suze u stvari nisu suze nad majkom, vec nad sobom, i u stvari pokazuju jedno uzasno nerazumijevanje; "Jer sam očekivala (naivna budala) da će možda imati više vremena (a i osjećaja) za mene..." i jos nesto; moja mama je davnih godina odlucila zrtvovati svoj posao i zivot, a donekle i nas djecu ako to gledamo na nacin na koji vi to gledate, zbog bake koja je bila nepokretna i tesko bolesna. primila ju je k sebi jer je cak nije mogla "staviti u dom". sigurno da je njeno zdravlje danas rezultat tog napora (dvoje male djece, kuca koja se gradi, bolesna majka, muz u tudjini)...no da nije postupila tako vjerojatno bi se grizla i kajala citav zivot. za mene je ona heroj. i zbog toga je nikad necu pustiti da ode. takvi ljudi mislim da iskupljuju covjecanstvo i ovaj (grozan, komforan, sebican, egocentrican) svijet u kojem zivimo. na zalost ih je sve manje. jer ocigledno sugerirani odgovor je da treba brinuti o sebi, a druge pustiti da odu u casu kad nam vise ne mogu davati vec samo "uzimaju"...tuzno.
04.09.2006. (12:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dio u kojem sam napisala "No, po svoj prilici bih postupila isto." je odgovor na tvoje pitanje. Naravno da su Sveine suze one koje isplace nad sobom, ali to joj ne oduzima pravo da bude povrijedjenja i da to i naglas kaze. Odgovor koji mislis da sam sugerirala - fulan skroz. Osobno, ne volim kad mi se daje, vec volim kad sama steknem sve sto mi treba, pa je i s te strane neka optuzba suvisna. Barem u mom slucaju. Moja dvojba je - izmedju suosjecanja za majku i baku, biram brinuti za majku. Pogotovo kad dobrobit jedne unistava drugu.
04.09.2006. (13:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuska
ja ovdje uopce ne govorim o oduzimanju prava (pa mi ne moras stavljati u usta ono sto nisam relka, ja sam strasno za dijalog pa makar i sa suprotnih ), vec o razumijevanju. ako vec uvalis vlastitoj majci dijete da ti ga cuva citav dan, kako jos uz to mozes zamjerati sto ona ne dodatnog vremena i za tebe, i biti "povrijedjena"...i ocekivati i da zbog toga "otpili" vlastite roditelje. rijetko vidjena kolicina samozivosti. u tvom slucaju...ako ovo sto mislis i ovdje govoris, na isti nacin kazujes i vlastitoj majci, i tebi nedostaje nekog "suosjecanja" (izumrla rijec). mislim da u tom slucaju nisi u redu prema njoj, te da joj samo otezavas ono sto je samo po sebi i tako tesko. izbor je u svakom slucaju njezin, a ne tvoj. hoces li ti poslusati vlastitog sina i kcer kad ti za neko vrijeme (vjeruj mi, to prodje vrlo brzo) zatrazi da u ime tvog zdravlja i njegovog frisko potpisanog ugovora, odustanes od iste ove majke za koju sad jako "brines" (navodnici su svjesni). tvoja me briga uopce ne ljuti i ne oduzimam ti (da se posluzim tvojim rjecnikom) pravo na nju. ljuti me tvoje pitanje u naslovu. nemas pravo na njega, ni po bozjim ni po ljudskim zakonima. to sto kazes da ne volis da ti se daje, to vjerojatno trenutno u uljepsanom ogledalu u kojem se ogledas i stoji; vidis jedno "emancipirano", sposobno, hrabro, educirano, izravno i obrazovano ljudsko bice, s potpisanim ugovorom u dzepu, no vjeruj mi (sto i sama znas) da sve to ne bi postala sama da ti tvoja mama kad je trebalo (tu govorim o cijelom tvom gotovo nedavnom zivotu, od pelena nadalje) nije "davala i davala"... a to sto ona brine o baki je opet njeno vracanje zivotnog duga kojim je baka nju zaduzila i koji svojim roditeljima dugujemo. pitanje: zasto bi morala birati izmedju dvije brige. malo je mjesta u tvom srcu cini se. zasto ne brinuti zbog njih obiju. koliko ljudskije (izumrlo takodjer). ideja zrtvovanja jednog ljudskog bica u ime "visih ciljeva" je uvijek (pogledaj povijest i sisteme 20-tog stoljeca) na neki nacim zlocin. i mislju i rjecju vidim u tvom slucaju...
04.09.2006. (13:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zato sto sam samo covjek. I kao takav ogranicenih kapaciteta. Svih. I ne bojim se to priznati. Zato ne mogu brinuti SVE brige ovog svijeta. Pa moram selektirati. Izmedju 30-ak problema selektirati njih 5 koji su mi najvazniji i kojima se imam kapaciteta baviti. A majku cujem svaki dan telefonom kako place. Multiplicirati se ne mogu i biti u 5 drzava istovremeno. Onda mi ostaje da se brinem. Hvala na etiketiranju. Zurim nakon posla na popodne volontiranja u djecjem domu, pa nemam vremena tebe obasipati etiketama i izigravati dezurnog moralistu. Ostaviti cu to nekome tko ima vise vremena za VAZNE stvari.
04.09.2006. (14:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuska
kad kazes da si samo covjek, potvrdjujes moju misao da se definicija ljudskosti izmijenila. vidim da sam te pogodila i cak mi je i drago, jer si uvijek tako "ispravna" u svemu...medjutim samo dok ne zagusti i samo dok se ne sudi tebi. kao netko tko volontira u djecjem domu i brine o pravima potrosaca mogla bi ipak presloziti prioritete u svojim brigama, kad su ti vec kapaciteti tako ograniceni. nitko nije ni rekao da moras biti majka tereza. halooo, ovdje govorimo O TVOJOJ BAKI. no tvoj je stav "klin se klinom izbija"...rijesiti problem mame tako da "uklonis" baku...s lica zemlje. tako je komotnije. a baka nazalost spada "u SVE brige ovoga svijeta"...odnosno nesto toliko daleko kao sto su prava skolaraca na zdravu prehranu u skolskim kantinama na novom zelandu. no koliko te citam sigurno bi i to prije stiglo na ogranicenu listu tvojih (5-citaj pet) briga jer je tako fancy. gotovo kao chanelova sjenila ili paulini tonici. ccc sto cemo kad nisi naslijedila nesto od kapacitativnih mogucnosti svoje mame
04.09.2006. (14:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuska
nesto sam zaboravila. ne zelim biti paranoicna, ali ovo "Ostaviti cu to nekome..." zvuci kao poziv na linc. od nekoga tko ne zeli da mu se ista daje, podosta cudno. ne brini, sad ce ekipa
04.09.2006. (14:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kazes da me citas, a imala si potrebu javiti se JEDINO i UPRAVO na tekst koji ti omogucje da pljujes, onda si mi sve rekla. Pretpostavlja sam da ce biti takvih komentara i ulovile su se prave osobe na prave mamce. Zato je dobro da sam tekst napisala. Nemoj biti paranoicna, nitko te lincovati nece, sve sto imam reci –kazem sama :-) Hvala na citanju :-)
04.09.2006. (14:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuska
"COVJECE pazi da ne ides malen ispod zvijezda..." rece pjesnik.
04.09.2006. (14:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iris
I ja sam se isto osjecala u vrijeme dok je moja mama njegovala svoga oca kod kuće koji je godinu i pol bolovao od Alzheimerove bolesti u onom stadiju kada je bio pokretan i radio svasta po kuci ,a zatim 3 mjeseca kada je pao u krevet, pa je moja majka crpila ne znam ni ja od kuda energiju brinuci se o njemu kod kuce.Uz to i baka je cijelo vrijeme tu o kojoj se takodjer skrbi.Ali sto hocu reci?! Svog dedu sam jako voljela jer su se cijeli zivot i on i baka neizmjerno brinuli i o svojoj djeci a i o nama unucima na svaki nacin zato je mozda moje razmisljanje i emotivno vezano, ali i objektivno.Naime ja se svojoj majci divim i njezinoj ljubavi, pa mislim da je s jedne strane ona doista primjer meni za buducnost jer i ona se takodjer brine o svojoj djeci jednako kao sto su se i njeni roditelji brinuli o svojoj.Moja majka je tako zeljela i to ju je nakon djedove smrti ostavilo ispunjenom.Takodjer se sve dogadjalo u drugoj drzavi i ja znam da moja majka nikada nije pomislila da bi se mi trebali zrtvovati,ostaviti posao ili sl.da joj pomognemo tako da nisam zbog toga osjecala griznju savjest ali da mi je moje mame bilo zao naravno da je.Povremeno sam joj govorila, da dedi da u dogovoru sa lijecnikom neke sedative dok je jos hodao, jer je to mucenje i za njega i za nju ali je njoj ocito ta ideja bila neprihvatljiva pa sam odustala.Naime ja radim u starackom domu i vidim svasta.Sinove i kceri koji su 'bacili'svoje roditelje na skrb drzavi i povremeno laznom brigom za njih kako bi svoju savjest ocistili pokusavaju ukazati na neke nedostatke.Je li se itko od njih zapitao jesu li se o svojim roditeljima trebali brinuti oni,a jako ih je puno kojima su roditelji zaista sve pruzili u zivotu i obrzovanje i stanove i kuce.I upravo zato sam jako ponosna na svoju majku, iako ta zrtva moze izgledati 'besmisleno' ,ali tko smo mi da sudimo,a jedino sto mogu vidjeti je jedan pozitivan primjer u svemu tome, nesebicno pomagati.
04.09.2006. (15:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuska
mozda i ti mene citas. cudni su putevi web-a. ne znam samo zasto mislis da je to JEDINI tekst koji bi mi omugucio komentar. to je samo onaj sto je izaslo iz podrucja benignog u ono sto smatram malignim. ako mislis da si u nekoj prednosti sto te kao "citam" moram se nasmijati, jer mi zvucis kao netko tko u rukama ima barem dva pulitzera. covjeku u voznji gradom zapnu oko za nazivi ulica i ducana, a kad stoji na semaforu u stanju je procitati cak i citav oglas....no neki oglasi ili reklame ga revoltiraju. pa krene tragom njihovih autora. isto se dogadja i na netu. citanjem ja zovem nesto sasvim drugo. i vjerojatno dok citamo nas dvije ne djelimo istu literaturu. p.s. tvoj opis posta kao "mamca" je bas kao da je izasao iz usta nekog politicara nakon ucinjenog gafa. nazalost, tako puno puta vidjeno...
04.09.2006. (15:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuska
iris, eto rekla si sve sto smatram da o toj temi treba reci. samo ocigledno nemas tako kratak fitilj kao ja. a moj je kratak jer sam i ja tu strasno emotivna i jer je to zbilja obiljezilo moje djetinjstvo, a time i citav moj zivot. slazem se sa tobom 100%, pogotovo sto su nam zivotne price u tom segmentu vrlo slicne.
04.09.2006. (15:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga JJA nisam pročitala tvoj post u cjelini al moja baka je imala tu bolest i moja teta je između ostalog otišla u invalidsku radi svojih roditelja. Ona je uzela baku kad je deda bio u bolnici i poslije toga umro. Ja ne razumijem što je sa tvojom bakom i ko je s njom dok tvoja mama šljaka al takve osobe trebaju nadzor 24 sata. Jednom sam na "Danima Udruga" vidjela da postoji udruga koja pomaže ljudima koji imaju te ososobe u obitelji. Sad neznam di mi je letak ali toga nije onda bilo makar mi je baka umrla 98'. I ne valja kad teret spadne na samo jednu osobu, pomozite ženi malo.To je bolest kad su ljudi na nivou djeteta i ne znaju ni što rade ni što govore.A jesam se raspisala. Ak nađem letak od te "Udruge" reći ću ti kak se zove.
04.09.2006. (18:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
astro-riba hvala! Ukoliko se sjetis imena te Udruge molim te napisi ovdje. Mojoj majci nazalost nema tko pomoci, ona je jedinica - dakle jedina osoba koja je na raspolaganju. Ja sam predaleko i to je to. Bas tako je, na nivou djeteta - i obrnuta uloga, kcer se brine za majku na razini odnosa majka -dijete, zato je valjda i dosla na ideju da joj je kcer mama. Pretuzno.
04.09.2006. (19:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ciao..nije me bilo neko vrijeme pa sam danas čitala sa zaostatkom. Kao prvo hvala na komentaru. Osvrćem se na zadnjnu temu.Ne odnosi se na vlastitu obitelj nego moga supruga. Majka mu je odgajana, tako da sve može uraditi sama ,skakala je na svaki mig i pokret, udovoljavala prohtjevima. Svekar je umro a sa njom je ostao živjeti mlađi sin koji nije oženjen ali da ne duljim teško je bolestan i sada se kreće u kolicima. Godine čine svoje( 81)i ona se jako razboljela i ne može dugo na nogama stajati ali moj šogor to kao da ne vidi. Traži ručak točno na vrijeme i to na serviranom stolu ako nešto fali odmah burno reagira, odlazi od stola i sl.Ona se iz petnih žila trudi ali on kao da to ne vidi, misli na sebe i svoje ,nažalost, naučene prohtjeve.Povesti razgovor sa njim o tome ravno je nuli i preraste u svađu, a ujedno je to mješanje u tuđi dom.No ne mogu shvatiti taj egoizam, bez obzira što je to sama prouzročila, ali dali razmišlja što kad nje neće biti? Sa takvim ponašanjem neće ga nitko trpiti.Razumijem donekle i njegov gnjev ipak ima samo 55 g. a bolest mu je odnjela najbolje god. života, a i tu je "kumovao" jar liječniku nije otišao ni jednom do nedavno kad je konačno morao nabaviti kolica i srediti papire za invalidsku, ali to ne opravdava njegovo ponašanje. Što više reći što ,i kako učiniti??? Čitamo se...mama kiss
04.09.2006. (19:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad je nađem poslat ću ti je na mail. Imam i ja priča o tome dosta. istina moja teta nije živjela sama u kućanstvu iako je ona u biti najviše brinula o baki. I tvoju baku treba neko čuvat dok ti je mama na poslu oni ti se ne mogu kontrolirat. Ne daj Bože da zapali stan.Zato mi to baš nije bilo jasno.Stavila sam te na msn listu pa stavi i ti mene ako hoćeš da popričamo mada ja nisam baš mjerodavna u tome al eto i meni je to bilo u familiji.
04.09.2006. (19:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sorry nemam instaliran msn. I hvala unaprijed. Kod njih dvije je ovako - mama skuha, sve spremi, postavi na stol, pokrije, stavi u plasticne posude itd. I baka uzme kad hoce pojede i popije, mama trci s posla i kasno navecer ju hrani i kupa itd. Imali smo i smijesnih situacija, recimo kad sam ja dosla u posjetu ovo ljeto i spavam, baka me budi ja jos ne znam ni u kojoj sam drzavi, a ona vice mami - netko nam je provalio u stan! I spava u tvom krevetu! Bilo je je zao kako se prepala, a vecer prije smo pricale o svemu, jer nekih stvari koje su bile prije 20 godina se dobro sjeca, a ne sjeca se kad vidi prazan tanjur pred sobom jel to ona pojela ili ne. Takvo je stanje godinu dana i nicime nije pokazala da se moze dovesti u opasnost tj. nikad nije izasla sama iz stana, ide sama na wc i pusti vodu itd. upali si tv, javi se mami na telefon ka dju ova zove s posla.
04.09.2006. (20:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma nema frke u biti,al to je tek početak. Njoj se to desilo dok smo mi privremeno stanovali kod njih zbog radova u stanu di smo se poslije preselili i to je od svih moja stara primjetila. Pa onda prvo Vinogradska jedno tjedan dana pa onda Krapinske toplice i onda su joj dali neke tablete. Jel išla tvoja baka na c.t.? Mislim baka je radila kućanske poslove al je bila zaboravna što je dedu izluđivalo.Daklem otkrilo se 99' tak da je ona s tim živjela 9 godina. Tak treba uvijek znati da poboljšanja nema a ni lijeka. Gore je ako ti je baka bila intelektualno aktivna. Moja nije jer je deda bio taj sa 4. razreda osnovne jer ipak su oboje bili seljaci u gradu.
04.09.2006. (20:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baka ima i druge zdrastvene probleme (srce), voda joj se skuplja u plucima, uglavnom doktori misle da je operacija kuka i narkoza koji je tom prilikom dobila bila pokretac tog procesa. Jer prije te operacije baka je imala bolje pamcenje od moje mame i mene skupa :-) pamtila je SVE, doslovce sve, bila odlicno organizirana, hodajuca enciklopedija. Cak ju zbog tako slabog srca nisu htjeli operirati, medjutim su ona i mama potpisale da preuzimaju odgovornost, eto moja mama je vjerovala da ce bakino srce prezivjeti :-) jer slomljeni kuk i bolovi isto nisu bili nikakva alternativa ne-operaciji. Uglavnom sve vise slici djetetu - voli slatkise koje nije nikad voljela, daj joj kiki bombone i kupio si ju odmah :-), mene ne prepoznaje kao unuku nego kao onu koja joj redovito salje cokoladne bananice. Da nije sve skupa tuzno bilo bi smijesno u nekim trenucima...
04.09.2006. (20:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Desilo se to i svekrvi moje frendice,al sam zaboravila o kojoj se operaciji radilo možda baš istoj. Neznam jel ta žena živa još al znam da dok su ona i muž radili imali su plaćenu njegovateljicu da brine o njoj. S obzirom da je žena bila udovica svog je sina smatrala mužem al srećom nisu spavali u istoj sobi.Oni stanuju u kući. Ma znam točno što pričaš ali eto tako je. Zato treba bit educiran ipak je to neka vrsta demencije.
04.09.2006. (22:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kod tebe rat, a tema tak tužna i ozbiljna! Ja sam imala "sreće", kod mene više manje svi kapnu i to je to. Osim moje drage tete (mamine tete, al mene je čuvala i odgajala od rođenja do 10 godine pa ju i ja zovem teta) koja je umrla od starosti u 92. godini, bistra uma, ali slabašna tijelešca. Jednostavno više nije mogla trpiti svoju nemoć. Počela je pričati svoju životnu priču i pričala je bez prestanka, bez spavanja punih 9 dana i noći. Mi smo se smjenjivali, ona je pričala... i onda je tražila da odemo i pustimo je samu. Otišli smo oko 21 sat, ja sam došla doma i počela plakati i tuliti nad sobom i činjenicom da ću ostati bez nje i moliti Boga da je uzme k sebi čim prije i prekine njene muke jer su joj se počele smjenjivati vrućine s osjećajima propadanja i zime, bacakala se i gledala prema raspelu kao da stvarno tamo vidi (ili je vidjela) Isusa i snažnim glasom je molila i vikala "Isuse, uzmi me! Isuse, spasi me!" Oko jedan ja sam se umirila, suze presušile. U jutro su javili da je tokom noći zapala u komu, oko 10 u jutro je umrla. Puno sam se družila sa starijim ljudima, baš zahvaljujući toj teti, naučila sam ih slušati s koliko veselja i uputa isčekuju kraj ovog života i ja mislim da je sebično na primjer, forsirati nekoga na "neživot" pod aparatima. Ljudi osjećaju kad su spremni otići, samo ih mi nismo spremni pustiti. A opet uhvati me histerični napadaj kad uočim da je moja mama-čudo žena-nesalomljiva-neuništiva, počela zaboravljati, da me pita pet puta istu stvar... jer valjda onda moram prihvatiti da stari, da postaje dijete, da je u silaznoj putanji... Jedino kaj znam je da ću napraviti sve što je ona htjela i hoće, a to je da se brine o sebi dok može, kad ne može hoće ići u domj er se nemože i neće nositi s bespomočnošću i hoće kak ona to veli "umrijeti stoječki". Tata je duga priča, on će pustiti da ga mazimo kolko god budemo imali snage i strpljenja. Ili će se samo srušiti ili se nikad ne probuditi, poput njegova oca. Spremna na napade od ljudi suprotnog stava, mislim da naši roditelji nikad svjesno ne bi željeli da mi "potrošimo" 10-ak, 20-ak najboljih, produktivnih godina gledajući njih kako kopne, posebno kod bolesti kod koje nas više niti ne prepoznaju ponekad.
04.09.2006. (22:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zgbaba draga, bitno da se mi kuzimo ;-) Ma kakav rat, to se jedna osobica malo ispraznila. Kako god ga okrenes i jucerasnji post je onda bio karitativan. I mislim da nas osude nepoznatih i beznacajnih ne bi trebale brinuti. Tako dugo dok su onima koje volimo i koji nas vole nase odluke o.k.
05.09.2006. (09:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znam da ti je sigurno tesko jer si daleko od majke u trenutcima kad joj je pomoc potrebna, ne znam dali u Hrvatskoj postoje domovi za osobe sa tom boleski, ponekad je to jedina mogucnost, nebi se na tvojem mjestu bas previse brinula o projektima i prekidanjem ugovora jer znam i sama da se i firme ne brinu kako je posloprimcima i dobar si samo dok radis vise nego sto si placen, normalno nije jednostavno ostaviti posao jer od toga moramo zivjeti ali muz ti isto radi tako da vjerujem da mozete i od njegove place zivjeti ako bi trebala pomoc majci, da se sve to nekako izkombinirati ako se mora
05.09.2006. (19:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svea
Na žalost, istu takvu situaciji imam kod kuće. Moja mama i moja baka. Koja je napokretna pa je u Domu. I mama svaki dan čuva moje dijete dok sam ja na poslu, pa trči kod bake i dede u dom, pa je hrani, a ona ništa ne razumije, izgubljena je... Tako da te razumijem. I toliko sam proplakala zbog toga. Jer sam očekivala (naivna budala) da će možda imati više vremena (a i osjećaja) za mene budući da je otišla u mirovinu. No, ništa od toga, stalno je u Domu, živčana je, nervozna, nikada nema vremena da porazgovara sa mnom...
Neću dalje o toj temi, na poslu sam pa nema smisla da se rasplačem.
04.09.2006. (11:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuska
ja mislim da je to sto vase mame rade predivno. i da rade to zato jer tako moraju, jer im to srce nalaze i da ne znaju i ne mogu drukcije. moje je pitanje sljedece; kad ste danas tako brizne prema njima sto cete uciniti kad ONE odluce da su dovoljno prozivjele i da im je vrijeme otici. pustiti ih da odu? isto se kaze: na muci se poznaju junaci.
i svea, mislim da je dovoljno to sto tvoja mama ima vremena cuvati tvoje dijete...i tako kad si ti unuci rode postaju centar svijeta koji bakama daje snagu i volju za zivotom, a mi (majke istih) ostajemo malo po strani. tvoje suze u stvari nisu suze nad majkom, vec nad sobom, i u stvari pokazuju jedno uzasno nerazumijevanje; "Jer sam očekivala (naivna budala) da će možda imati više vremena (a i osjećaja) za mene..."
i jos nesto; moja mama je davnih godina odlucila zrtvovati svoj posao i zivot, a donekle i nas djecu ako to gledamo na nacin na koji vi to gledate, zbog bake koja je bila nepokretna i tesko bolesna. primila ju je k sebi jer je cak nije mogla "staviti u dom". sigurno da je njeno zdravlje danas rezultat tog napora (dvoje male djece, kuca koja se gradi, bolesna majka, muz u tudjini)...no da nije postupila tako vjerojatno bi se grizla i kajala citav zivot. za mene je ona heroj. i zbog toga je nikad necu pustiti da ode.
takvi ljudi mislim da iskupljuju covjecanstvo i ovaj (grozan, komforan, sebican, egocentrican) svijet u kojem zivimo. na zalost ih je sve manje. jer ocigledno sugerirani odgovor je da treba brinuti o sebi, a druge pustiti da odu u casu kad nam vise ne mogu davati vec samo "uzimaju"...tuzno.
04.09.2006. (12:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
Dio u kojem sam napisala "No, po svoj prilici bih postupila isto." je odgovor na tvoje pitanje.
Naravno da su Sveine suze one koje isplace nad sobom, ali to joj ne oduzima pravo da bude povrijedjenja i da to i naglas kaze. Odgovor koji mislis da sam sugerirala - fulan skroz.
Osobno, ne volim kad mi se daje, vec volim kad sama steknem sve sto mi treba, pa je i s te strane neka optuzba suvisna. Barem u mom slucaju. Moja dvojba je - izmedju suosjecanja za majku i baku, biram brinuti za majku. Pogotovo kad dobrobit jedne unistava drugu.
04.09.2006. (13:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuska
ja ovdje uopce ne govorim o oduzimanju prava (pa mi ne moras stavljati u usta ono sto nisam relka, ja sam strasno za dijalog pa makar i sa suprotnih ), vec o razumijevanju. ako vec uvalis vlastitoj majci dijete da ti ga cuva citav dan, kako jos uz to mozes zamjerati sto ona ne dodatnog vremena i za tebe, i biti "povrijedjena"...i ocekivati
i da zbog toga "otpili" vlastite roditelje. rijetko vidjena kolicina samozivosti.
u tvom slucaju...ako ovo sto mislis i ovdje govoris, na isti nacin kazujes i
vlastitoj majci, i tebi nedostaje nekog "suosjecanja" (izumrla rijec). mislim da u tom slucaju
nisi u redu prema njoj, te da joj samo otezavas ono sto je samo po sebi i tako tesko. izbor je u svakom slucaju njezin, a ne tvoj. hoces li ti
poslusati vlastitog sina i kcer kad ti za neko vrijeme (vjeruj mi, to prodje vrlo brzo) zatrazi da u ime tvog zdravlja i njegovog frisko potpisanog ugovora, odustanes od iste ove majke za koju sad jako "brines" (navodnici su svjesni). tvoja me briga uopce ne ljuti i ne oduzimam ti (da se posluzim tvojim rjecnikom) pravo na nju. ljuti me tvoje pitanje u naslovu. nemas pravo na njega, ni po bozjim ni po ljudskim zakonima. to sto kazes da ne volis da ti se daje, to vjerojatno trenutno u uljepsanom ogledalu u kojem se ogledas i stoji; vidis jedno "emancipirano", sposobno, hrabro, educirano, izravno i obrazovano ljudsko bice, s potpisanim ugovorom u dzepu, no vjeruj mi (sto i sama znas) da sve to ne bi postala sama da ti tvoja mama kad je trebalo (tu govorim o cijelom tvom gotovo nedavnom zivotu, od pelena nadalje) nije "davala i davala"... a to sto ona brine o baki je opet njeno vracanje zivotnog duga kojim je baka nju zaduzila i koji svojim roditeljima dugujemo.
pitanje:
zasto bi morala birati izmedju dvije brige. malo je mjesta u tvom srcu cini se. zasto ne brinuti zbog njih obiju. koliko ljudskije (izumrlo takodjer).
ideja zrtvovanja jednog ljudskog bica u ime "visih ciljeva" je uvijek (pogledaj povijest i sisteme 20-tog stoljeca) na neki nacim zlocin. i mislju i rjecju vidim u tvom slucaju...
04.09.2006. (13:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
Zato sto sam samo covjek. I kao takav ogranicenih kapaciteta. Svih. I ne bojim se to priznati.
Zato ne mogu brinuti SVE brige ovog svijeta. Pa moram selektirati. Izmedju 30-ak problema selektirati njih 5 koji su mi najvazniji i kojima se imam kapaciteta baviti. A majku cujem svaki dan telefonom kako place. Multiplicirati se ne mogu i biti u 5 drzava istovremeno. Onda mi ostaje da se brinem. Hvala na etiketiranju. Zurim nakon posla na popodne volontiranja u djecjem domu, pa nemam vremena tebe obasipati etiketama i izigravati dezurnog moralistu. Ostaviti cu to nekome tko ima vise vremena za VAZNE stvari.
04.09.2006. (14:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuska
kad kazes da si samo covjek, potvrdjujes moju misao da se definicija ljudskosti izmijenila. vidim da sam te pogodila i cak mi je i drago, jer si uvijek tako "ispravna" u svemu...medjutim samo dok ne zagusti i samo dok se ne sudi tebi.
kao netko tko volontira u djecjem domu i brine o pravima potrosaca mogla bi ipak presloziti prioritete u svojim brigama, kad su ti vec kapaciteti tako ograniceni.
nitko nije ni rekao da moras biti majka tereza. halooo, ovdje govorimo O TVOJOJ BAKI. no tvoj je stav "klin se klinom izbija"...rijesiti problem mame tako da "uklonis" baku...s lica zemlje. tako je komotnije. a baka nazalost spada "u SVE brige ovoga svijeta"...odnosno nesto toliko daleko kao sto su prava skolaraca na zdravu prehranu u skolskim kantinama na novom zelandu. no koliko te citam sigurno bi i to prije stiglo na ogranicenu listu tvojih (5-citaj pet) briga jer je tako fancy. gotovo kao chanelova sjenila ili paulini tonici. ccc
sto cemo kad nisi naslijedila nesto od kapacitativnih mogucnosti svoje mame
04.09.2006. (14:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuska
nesto sam zaboravila. ne zelim biti paranoicna, ali ovo "Ostaviti cu to nekome..." zvuci kao poziv na linc. od nekoga tko ne zeli da mu se ista daje, podosta cudno. ne brini, sad ce ekipa
04.09.2006. (14:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
Kazes da me citas, a imala si potrebu javiti se JEDINO i UPRAVO na tekst koji ti omogucje da pljujes, onda si mi sve rekla. Pretpostavlja sam da ce biti takvih komentara i ulovile su se prave osobe na prave mamce. Zato je dobro da sam tekst napisala. Nemoj biti paranoicna, nitko te lincovati nece, sve sto imam reci –kazem sama :-) Hvala na citanju :-)
04.09.2006. (14:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuska
"COVJECE pazi da ne ides malen ispod zvijezda..." rece pjesnik.
04.09.2006. (14:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iris
I ja sam se isto osjecala u vrijeme dok je moja mama njegovala svoga oca kod kuće koji je godinu i pol bolovao od Alzheimerove bolesti u onom stadiju kada je bio pokretan i radio svasta po kuci ,a zatim 3 mjeseca kada je pao u krevet, pa je moja majka crpila ne znam ni ja od kuda energiju brinuci se o njemu kod kuce.Uz to i baka je cijelo vrijeme tu o kojoj se takodjer skrbi.Ali sto hocu reci?! Svog dedu sam jako voljela jer su se cijeli zivot i on i baka neizmjerno brinuli i o svojoj djeci a i o nama unucima na svaki nacin zato je mozda moje razmisljanje i emotivno vezano, ali i objektivno.Naime ja se svojoj majci divim i njezinoj ljubavi, pa mislim da je s jedne strane ona doista primjer meni za buducnost jer i ona se takodjer brine o svojoj djeci jednako kao sto su se i njeni roditelji brinuli o svojoj.Moja majka je tako zeljela i to ju je nakon djedove smrti ostavilo ispunjenom.Takodjer se sve dogadjalo u drugoj drzavi i ja znam da moja majka nikada nije pomislila da bi se mi trebali zrtvovati,ostaviti posao ili sl.da joj pomognemo tako da nisam zbog toga osjecala griznju savjest ali da mi je moje mame bilo zao naravno da je.Povremeno sam joj govorila, da dedi da u dogovoru sa lijecnikom neke sedative dok je jos hodao, jer je to mucenje i za njega i za nju ali je njoj ocito ta ideja bila neprihvatljiva pa sam odustala.Naime ja radim u starackom domu i vidim svasta.Sinove i kceri koji su 'bacili'svoje roditelje na skrb drzavi i povremeno laznom brigom za njih kako bi svoju savjest ocistili pokusavaju ukazati na neke nedostatke.Je li se itko od njih zapitao jesu li se o svojim roditeljima trebali brinuti oni,a jako ih je puno kojima su roditelji zaista sve pruzili u zivotu i obrzovanje i stanove i kuce.I upravo zato sam jako ponosna na svoju majku, iako ta zrtva moze izgledati 'besmisleno' ,ali tko smo mi da sudimo,a jedino sto mogu vidjeti je jedan pozitivan primjer u svemu tome, nesebicno pomagati.
04.09.2006. (15:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuska
mozda i ti mene citas. cudni su putevi web-a. ne znam samo zasto mislis da je to JEDINI tekst koji bi mi omugucio komentar. to je samo onaj sto je izaslo iz podrucja benignog u ono sto smatram malignim. ako mislis da si u nekoj prednosti sto te kao "citam" moram se nasmijati, jer mi zvucis kao netko tko u rukama ima barem dva pulitzera.
covjeku u voznji gradom zapnu oko za nazivi ulica i ducana, a kad stoji na semaforu u stanju je procitati cak i citav oglas....no neki oglasi ili reklame ga revoltiraju. pa krene tragom njihovih autora. isto se dogadja i na netu.
citanjem ja zovem nesto sasvim drugo. i vjerojatno dok citamo nas dvije ne djelimo istu literaturu.
p.s. tvoj opis posta kao "mamca" je bas kao da je izasao iz usta nekog politicara nakon ucinjenog gafa. nazalost, tako puno puta vidjeno...
04.09.2006. (15:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuska
iris, eto rekla si sve sto smatram da o toj temi treba reci. samo ocigledno nemas tako kratak fitilj kao ja. a moj je kratak jer sam i ja tu strasno emotivna i jer je to zbilja obiljezilo moje djetinjstvo, a time i citav moj zivot. slazem se sa tobom 100%, pogotovo sto su nam zivotne price u tom segmentu vrlo slicne.
04.09.2006. (15:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Astro-riba
Draga JJA nisam pročitala tvoj post u cjelini al moja baka je imala tu bolest i moja teta je između ostalog otišla u invalidsku radi svojih roditelja. Ona je uzela baku kad je deda bio u bolnici i poslije toga umro. Ja ne razumijem što je sa tvojom bakom i ko je s njom dok tvoja mama šljaka al takve osobe trebaju nadzor 24 sata. Jednom sam na "Danima Udruga" vidjela da postoji udruga koja pomaže ljudima koji imaju te ososobe u obitelji. Sad neznam di mi je letak ali toga nije onda bilo makar mi je baka umrla 98'. I ne valja kad teret spadne na samo jednu osobu, pomozite ženi malo.To je bolest kad su ljudi na nivou djeteta i ne znaju ni što rade ni što govore.A jesam se raspisala. Ak nađem letak od te "Udruge" reći ću ti kak se zove.
04.09.2006. (18:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
astro-riba hvala! Ukoliko se sjetis imena te Udruge molim te napisi ovdje. Mojoj majci nazalost nema tko pomoci, ona je jedinica - dakle jedina osoba koja je na raspolaganju. Ja sam predaleko i to je to. Bas tako je, na nivou djeteta - i obrnuta uloga, kcer se brine za majku na razini odnosa majka -dijete, zato je valjda i dosla na ideju da joj je kcer mama. Pretuzno.
04.09.2006. (19:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
together will be stronger
Ciao..nije me bilo neko vrijeme pa sam danas čitala sa zaostatkom. Kao prvo hvala na komentaru. Osvrćem se na zadnjnu temu.Ne odnosi se na vlastitu obitelj nego moga supruga. Majka mu je odgajana, tako da sve može uraditi sama ,skakala je na svaki mig i pokret, udovoljavala prohtjevima. Svekar je umro a sa njom je ostao živjeti mlađi sin koji nije oženjen ali da ne duljim teško je bolestan i sada se kreće u kolicima. Godine čine svoje( 81)i ona se jako razboljela i ne može dugo na nogama stajati ali moj šogor to kao da ne vidi. Traži ručak točno na vrijeme i to na serviranom stolu ako nešto fali odmah burno reagira, odlazi od stola i sl.Ona se iz petnih žila trudi ali on kao da to ne vidi, misli na sebe i svoje ,nažalost, naučene prohtjeve.Povesti razgovor sa njim o tome ravno je nuli i preraste u svađu, a ujedno je to mješanje u tuđi dom.No ne mogu shvatiti taj egoizam, bez obzira što je to sama prouzročila, ali dali razmišlja što kad nje neće biti? Sa takvim ponašanjem neće ga nitko trpiti.Razumijem donekle i njegov gnjev ipak ima samo 55 g. a bolest mu je odnjela najbolje god. života, a i tu je "kumovao" jar liječniku nije otišao ni jednom do nedavno kad je konačno morao nabaviti kolica i srediti papire za invalidsku, ali to ne opravdava njegovo ponašanje. Što više reći što ,i kako učiniti??? Čitamo se...mama kiss
04.09.2006. (19:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Astro-riba
Kad je nađem poslat ću ti je na mail. Imam i ja priča o tome dosta. istina moja teta nije živjela sama u kućanstvu iako je ona u biti najviše brinula o baki. I tvoju baku treba neko čuvat dok ti je mama na poslu oni ti se ne mogu kontrolirat. Ne daj Bože da zapali stan.Zato mi to baš nije bilo jasno.Stavila sam te na msn listu pa stavi i ti mene ako hoćeš da popričamo mada ja nisam baš mjerodavna u tome al eto i meni je to bilo u familiji.
04.09.2006. (19:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
Sorry nemam instaliran msn. I hvala unaprijed. Kod njih dvije je ovako - mama skuha, sve spremi, postavi na stol, pokrije, stavi u plasticne posude itd. I baka uzme kad hoce pojede i popije, mama trci s posla i kasno navecer ju hrani i kupa itd. Imali smo i smijesnih situacija, recimo kad sam ja dosla u posjetu ovo ljeto i spavam, baka me budi ja jos ne znam ni u kojoj sam drzavi, a ona vice mami - netko nam je provalio u stan! I spava u tvom krevetu! Bilo je je zao kako se prepala, a vecer prije smo pricale o svemu, jer nekih stvari koje su bile prije 20 godina se dobro sjeca, a ne sjeca se kad vidi prazan tanjur pred sobom jel to ona pojela ili ne.
Takvo je stanje godinu dana i nicime nije pokazala da se moze dovesti u opasnost tj. nikad nije izasla sama iz stana, ide sama na wc i pusti vodu itd. upali si tv, javi se mami na telefon ka dju ova zove s posla.
04.09.2006. (20:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Astro-riba
Ma nema frke u biti,al to je tek početak. Njoj se to desilo dok smo mi privremeno stanovali kod njih zbog radova u stanu di smo se poslije preselili i to je od svih moja stara primjetila. Pa onda prvo Vinogradska jedno tjedan dana pa onda Krapinske toplice i onda su joj dali neke tablete. Jel išla tvoja baka na c.t.? Mislim baka je radila kućanske poslove al je bila zaboravna što je dedu izluđivalo.Daklem otkrilo se 99' tak da je ona s tim živjela 9 godina. Tak treba uvijek znati da poboljšanja nema a ni lijeka. Gore je ako ti je baka bila intelektualno aktivna. Moja nije jer je deda bio taj sa 4. razreda osnovne jer ipak su oboje bili seljaci u gradu.
04.09.2006. (20:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
Baka ima i druge zdrastvene probleme (srce), voda joj se skuplja u plucima, uglavnom doktori misle da je operacija kuka i narkoza koji je tom prilikom dobila bila pokretac tog procesa. Jer prije te operacije baka je imala bolje pamcenje od moje mame i mene skupa :-) pamtila je SVE, doslovce sve, bila odlicno organizirana, hodajuca enciklopedija. Cak ju zbog tako slabog srca nisu htjeli operirati, medjutim su ona i mama potpisale da preuzimaju odgovornost, eto moja mama je vjerovala da ce bakino srce prezivjeti :-) jer slomljeni kuk i bolovi isto nisu bili nikakva alternativa ne-operaciji. Uglavnom sve vise slici djetetu - voli slatkise koje nije nikad voljela, daj joj kiki bombone i kupio si ju odmah :-), mene ne prepoznaje kao unuku nego kao onu koja joj redovito salje cokoladne bananice. Da nije sve skupa tuzno bilo bi smijesno u nekim trenucima...
04.09.2006. (20:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Astro-riba
Desilo se to i svekrvi moje frendice,al sam zaboravila o kojoj se operaciji radilo možda baš istoj. Neznam jel ta žena živa još al znam da dok su ona i muž radili imali su plaćenu njegovateljicu da brine o njoj. S obzirom da je žena bila udovica svog je sina smatrala mužem al srećom nisu spavali u istoj sobi.Oni stanuju u kući. Ma znam točno što pričaš ali eto tako je. Zato treba bit educiran ipak je to neka vrsta demencije.
04.09.2006. (22:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zgbaba
Kod tebe rat, a tema tak tužna i ozbiljna!
Ja sam imala "sreće", kod mene više manje svi kapnu i to je to.
Osim moje drage tete (mamine tete, al mene je čuvala i odgajala od rođenja do 10 godine pa ju i ja zovem teta) koja je umrla od starosti u 92. godini, bistra uma, ali slabašna tijelešca. Jednostavno više nije mogla trpiti svoju nemoć. Počela je pričati svoju životnu priču i pričala je bez prestanka, bez spavanja punih 9 dana i noći.
Mi smo se smjenjivali, ona je pričala... i onda je tražila da odemo i pustimo je samu.
Otišli smo oko 21 sat, ja sam došla doma i počela plakati i tuliti nad sobom i činjenicom da ću ostati bez nje i moliti Boga da je uzme k sebi čim prije i prekine njene muke jer su joj se počele smjenjivati vrućine s osjećajima propadanja i zime, bacakala se i gledala prema raspelu kao da stvarno tamo vidi (ili je vidjela) Isusa i snažnim glasom je molila i vikala "Isuse, uzmi me! Isuse, spasi me!" Oko jedan ja sam se umirila, suze presušile. U jutro su javili da je tokom noći zapala u komu, oko 10 u jutro je umrla.
Puno sam se družila sa starijim ljudima, baš zahvaljujući toj teti, naučila sam ih slušati s koliko veselja i uputa isčekuju kraj ovog života i ja mislim da je sebično na primjer, forsirati nekoga na "neživot" pod aparatima.
Ljudi osjećaju kad su spremni otići, samo ih mi nismo spremni pustiti.
A opet uhvati me histerični napadaj kad uočim da je moja mama-čudo žena-nesalomljiva-neuništiva, počela zaboravljati, da me pita pet puta istu stvar... jer valjda onda moram prihvatiti da stari, da postaje dijete, da je u silaznoj putanji...
Jedino kaj znam je da ću napraviti sve što je ona htjela i hoće, a to je da se brine o sebi dok može, kad ne može hoće ići u domj er se nemože i neće nositi s bespomočnošću i hoće kak ona to veli "umrijeti stoječki".
Tata je duga priča, on će pustiti da ga mazimo kolko god budemo imali snage i strpljenja. Ili će se samo srušiti ili se nikad ne probuditi, poput njegova oca.
Spremna na napade od ljudi suprotnog stava, mislim da naši roditelji nikad svjesno ne bi željeli da mi "potrošimo" 10-ak, 20-ak najboljih, produktivnih godina gledajući njih kako kopne, posebno kod bolesti kod koje nas više niti ne prepoznaju ponekad.
04.09.2006. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
zgbaba draga, bitno da se mi kuzimo ;-) Ma kakav rat, to se jedna osobica malo ispraznila. Kako god ga okrenes i jucerasnji post je onda bio karitativan. I mislim da nas osude nepoznatih i beznacajnih ne bi trebale brinuti. Tako dugo dok su onima koje volimo i koji nas vole nase odluke o.k.
05.09.2006. (09:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
Hvala i ovdje za poslanu knjizicu :-). Isprintala sam ju i danas ide postom za Hrvatsku. Mislim da sadrzi nekoliko nadasve korisnih savjeta.
05.09.2006. (09:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Astro-riba
Drago mi je da sam pomogla a ujedno i žao što toga nije bilo kad je moja baka bila živa.A s obzirom da ne radim imala sam vremena malo proguglati.
05.09.2006. (10:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blond lady
znam da ti je sigurno tesko jer si daleko od majke u trenutcima kad joj je pomoc potrebna, ne znam dali u Hrvatskoj postoje domovi za osobe sa tom boleski, ponekad je to jedina mogucnost, nebi se na tvojem mjestu bas previse brinula o projektima i prekidanjem ugovora jer znam i sama da se i firme ne brinu kako je posloprimcima i dobar si samo dok radis vise nego sto si placen, normalno nije jednostavno ostaviti posao jer od toga moramo zivjeti ali muz ti isto radi tako da vjerujem da mozete i od njegove place zivjeti ako bi trebala pomoc majci, da se sve to nekako izkombinirati ako se mora
05.09.2006. (19:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...