Jos se mucis sa tim svojim razmisljanjima... Ja sam se ponadao da je tvoje nepojavljivanje na blogu pokazatelj da si se necim zabavio, okupirao. Ma daj, nastavi dalje! Ako si vec skontao da nema nista od toga onda jednostavno uzmi isplaci se, razbij nesto, poderi, unisti, nebitno, iskali svoj bijes zbog svega sto ti se desilo i nastavi dalje! Nadji hrabrosti da ga pogledas u oci i osjetis da mozes biti tu pored njega bez da bude nesto vise medju vama! U krajnjem slucaju , nisi ga izgubio! Ujedno, ovaj p.s. ti apsolutno ne treba :) Ja samo vidim zaljubljenog covjeka u ovim postovima.
31.08.2006. (11:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a cuj nikako s tim na zelenu granu:)..al sad je vrime da se pomirim sa svitom i u svemu moram naci nesto lipo i reci zivote DOBAR TI DAN!! (by Gibonni), hvala ti sto me citas..iako pa uopce neznam sto te vuce na moj blog! citamo se pozdrav
31.08.2006. (17:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam, tradicija :) Bio si prvi blog "ove vrste" na koji sam ja naletio, i eto tako i ostalo da navratim i procitam sta imas da kazes. I kad je rijetko ipak mi se cini da vrijedi procitati. A sto se tice tvog problema, bas sam i sam danas dobio pitanja na tu temu, pa ti kopiram pitanje i odgovor, ako bude puno zauzelo mjesta ti procitaj pa pobrisi: Pitanje: Jesi ikad sjedio s nekim koga voliš za čitav život,i osjetio da ga gubiš zauvijek,iako si ga već odavno izgubio kao ljubav svog života? Odgovor: o itekako mi je to stanje duse poznato! Desilo se sa prvom pravom ljubavi, druzili se prvo godinu dana, upoznavali se korak po korak, ja shvatio da je tu mnogo vise nego samo prijateljstvo ali i uvidio da nista nece od toga biti. I tako smo proveli jos vise od godinu dana u skoro pa svakodnevnom druzenju, putovanjima, dernecima, spoznaji da smo toliko slicni, uzajamnom pomaganju... Vjeruj da dobro znam taj osjecaj. ALi prezivio. Istina , izgubili smo se iz vida, i to je djelimicno pomoglo da predjem preko svega ali je osjecaj da je to bila prva neispunjena ljubav ostao u meni. Veni Vidi... na zalost ostalo je bez Vici. Tada je bilo na zalost. Sada sam sretan jer imam pravu uzvracenu ljubav i znam da je to sve ranije bilo samo jedna od etapa u odrastanju i spoznavanju sebe. ZATO RAZUMIJEM ONO STO PISES.
31.08.2006. (18:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SiZ
Jos se mucis sa tim svojim razmisljanjima... Ja sam se ponadao da je tvoje nepojavljivanje na blogu pokazatelj da si se necim zabavio, okupirao. Ma daj, nastavi dalje! Ako si vec skontao da nema nista od toga onda jednostavno uzmi isplaci se, razbij nesto, poderi, unisti, nebitno, iskali svoj bijes zbog svega sto ti se desilo i nastavi dalje! Nadji hrabrosti da ga pogledas u oci i osjetis da mozes biti tu pored njega bez da bude nesto vise medju vama! U krajnjem slucaju , nisi ga izgubio!
Ujedno, ovaj p.s. ti apsolutno ne treba :) Ja samo vidim zaljubljenog covjeka u ovim postovima.
31.08.2006. (11:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nečovjek
a cuj nikako s tim na zelenu granu:)..al sad je vrime da se pomirim sa svitom i u svemu moram naci nesto lipo i reci zivote DOBAR TI DAN!! (by Gibonni), hvala ti sto me citas..iako pa uopce neznam sto te vuce na moj blog! citamo se pozdrav
31.08.2006. (17:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SiZ
Ne znam, tradicija :) Bio si prvi blog "ove vrste" na koji sam ja naletio, i eto tako i ostalo da navratim i procitam sta imas da kazes. I kad je rijetko ipak mi se cini da vrijedi procitati.
A sto se tice tvog problema, bas sam i sam danas dobio pitanja na tu temu, pa ti kopiram pitanje i odgovor, ako bude puno zauzelo mjesta ti procitaj pa pobrisi:
Pitanje: Jesi ikad sjedio s nekim koga voliš za čitav život,i osjetio da ga gubiš zauvijek,iako si ga već odavno izgubio kao ljubav svog života?
Odgovor: o itekako mi je to stanje duse poznato! Desilo se sa prvom pravom ljubavi, druzili se prvo godinu dana, upoznavali se korak po korak, ja shvatio da je tu mnogo vise nego samo prijateljstvo ali i uvidio da nista nece od toga biti. I tako smo proveli jos vise od godinu dana u skoro pa svakodnevnom druzenju, putovanjima, dernecima, spoznaji da smo toliko slicni, uzajamnom pomaganju... Vjeruj da dobro znam taj osjecaj. ALi prezivio. Istina , izgubili smo se iz vida, i to je djelimicno pomoglo da predjem preko svega ali je osjecaj da je to bila prva neispunjena ljubav ostao u meni. Veni Vidi... na zalost ostalo je bez Vici. Tada je bilo na zalost. Sada sam sretan jer imam pravu uzvracenu ljubav i znam da je to sve ranije bilo samo jedna od etapa u odrastanju i spoznavanju sebe.
ZATO RAZUMIJEM ONO STO PISES.
31.08.2006. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...