sad bih ja htjela neš pametno napisat. ali nemam kaj. jednostavno se moramo nosit sa svim sranjima koje nam život plasira najbolje što možemo. a čini mi se da tebi dobro ide.
30.08.2006. (03:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čim više slušam tuđe životne priče, sve više počinjem misliti da je moj život ko trumanov show. mislim, bilo je i kod mene povremenih skretanja u govna ali sve u svemu do sad mi je život bio prilično nalik na američke serijice. hm....
30.08.2006. (11:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam razmišljala o tome nakon onog mog posta, i komentara koji si ostavio ako se sjećaš ali odlučila sam da iz obzira neću ništa pitati. Žao mi je. Ja sam uvijek imala nekoga. Iz nekog razloga. U vrtiću, osnovnoj školi - u razredu i izvan njega, na moru, na izvanškolskim aktivnostima... Iz nekog razloga uvijek sam imala nekoga tko je imao nešto protiv mene. Nikada nisam imala nikakav određen problem - poput mucanja - ali možda je to i bilo to. Bila sam društvena, imala odlične ocjene, nikada nisam loše izgledala... Možda je to također nedostatak... U jednom periodu gotovo nijedna osoba u razredu (uglavnom, cure) nije sa mnom razgovarala, s 5,0 odjednom sam spala na 4,0 jer mi je bilo tako strašno da me ljudi ne prihvaćaju i to me tako pogodilo da sam prestala učiti i čak počela izvoditi razne gluposti pretpostavljam podsvjesno u nadi da će me opet prihvatiti i da privučem pozornost... Udaljila sam se od tolikog broja ljudi s kojima sam bila nevjerojatno bliska... I onda kada se sve polako sredilo, pogotovo sada - sam shvatila što je stvarno bitno. Kada su me opet prihvatili, zatekla sam se kako ponekad sjedim s njima i mislim ''čovječe, kako su ovi ljudi glupi...'' :) i shvatila sam da mi ništa nije nedostajalo bez njih. Mislim da se sve loše stvari koje ti se dogode u životu, događaju s nekim razlogom i iz njih izađeš kao jača osoba. Pritom mislim na glupe ljude u školi, ne na prijatelja jer znam da ti za to ne mogu dati opravdan razlog... Što se tiče pravih prijatelja, za koje kažeš da ih nema puno, njih i ovako i onako ne bi u životu imao više. A ''frendovi''... ''Frendovi'' i prijatelji - dvije sasvim različite stvari... ''Frendovi'' i neprijatelji - veća sličnost...U knjizi koju sam prošlog tjedna pročitala je pisalo da svaka osoba dobije za podnijeti onoliko breme koliko je sposobna podnijeti. Može zvučati kao glupa i otrcana fraza, ali kad malo promisliš itekako ima smisla. Ne primjećujem da se ti valjaš u samosažaljenju i ne primjećujem da nemaš smisla za humor ni pozitivne poglede na život ni zdrav razum, inteligenciju... Imaš. Jer sve to možeš podnijeti. Iako je naravno nemoguće ponekada se ne zapitati zašto bi uopće morao išta podnositi... OPROSTI zbog predugog komentara.
30.08.2006. (15:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ajoj... znam kako ti je. Meni su umrla dva bratića za redom i nije mi baš lako al pokušavam biti smirena makar to nekad i nije baš lijepo. A ovo sa školom tako ti je i meni.
30.08.2006. (18:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nista sto ti ja mogu rec nece ti pomoc previse. u neku ruku znam kako ti je mislim da je i rastanak (onaj zauvijek) priblizan tome tvome, ali ipak te su moje dvije osobe jos zive. samo se nadam da ces s vremenom u ostalima naci utjehu, nadomjestak.... i nadam se da cemo mi (copor nas) biti medju tim osobama... pozdrav od foto-modela :)
30.08.2006. (23:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelena
sto te ne ubije to te valjda ojaca,meni se cini da si ti ful jaka osoba,pogotovo kad mozes pisati o takvim teskim stvarima...pozdrav :)
03.09.2006. (16:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
illusionist
sad bih ja htjela neš pametno napisat. ali nemam kaj. jednostavno se moramo nosit sa svim sranjima koje nam život plasira najbolje što možemo. a čini mi se da tebi dobro ide.
30.08.2006. (03:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čim više slušam tuđe životne priče, sve više počinjem misliti da je moj život ko trumanov show. mislim, bilo je i kod mene povremenih skretanja u govna ali sve u svemu do sad mi je život bio prilično nalik na američke serijice. hm....
30.08.2006. (11:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragonrage
Oj...kao prvo, hvala na komenatru. Odgovrio sam ti na svom blogu nešto ;-)
Žao mi je za frenda.
30.08.2006. (15:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ispovijedi preopterećenog uma...
Ja sam razmišljala o tome nakon onog mog posta, i komentara koji si ostavio ako se sjećaš ali odlučila sam da iz obzira neću ništa pitati. Žao mi je. Ja sam uvijek imala nekoga. Iz nekog razloga. U vrtiću, osnovnoj školi - u razredu i izvan njega, na moru, na izvanškolskim aktivnostima... Iz nekog razloga uvijek sam imala nekoga tko je imao nešto protiv mene. Nikada nisam imala nikakav određen problem - poput mucanja - ali možda je to i bilo to. Bila sam društvena, imala odlične ocjene, nikada nisam loše izgledala... Možda je to također nedostatak... U jednom periodu gotovo nijedna osoba u razredu (uglavnom, cure) nije sa mnom razgovarala, s 5,0 odjednom sam spala na 4,0 jer mi je bilo tako strašno da me ljudi ne prihvaćaju i to me tako pogodilo da sam prestala učiti i čak počela izvoditi razne gluposti pretpostavljam podsvjesno u nadi da će me opet prihvatiti i da privučem pozornost... Udaljila sam se od tolikog broja ljudi s kojima sam bila nevjerojatno bliska... I onda kada se sve polako sredilo, pogotovo sada - sam shvatila što je stvarno bitno. Kada su me opet prihvatili, zatekla sam se kako ponekad sjedim s njima i mislim ''čovječe, kako su ovi ljudi glupi...'' :) i shvatila sam da mi ništa nije nedostajalo bez njih. Mislim da se sve loše stvari koje ti se dogode u životu, događaju s nekim razlogom i iz njih izađeš kao jača osoba. Pritom mislim na glupe ljude u školi, ne na prijatelja jer znam da ti za to ne mogu dati opravdan razlog... Što se tiče pravih prijatelja, za koje kažeš da ih nema puno, njih i ovako i onako ne bi u životu imao više. A ''frendovi''... ''Frendovi'' i prijatelji - dvije sasvim različite stvari... ''Frendovi'' i neprijatelji - veća sličnost...U knjizi koju sam prošlog tjedna pročitala je pisalo da svaka osoba dobije za podnijeti onoliko breme koliko je sposobna podnijeti. Može zvučati kao glupa i otrcana fraza, ali kad malo promisliš itekako ima smisla. Ne primjećujem da se ti valjaš u samosažaljenju i ne primjećujem da nemaš smisla za humor ni pozitivne poglede na život ni zdrav razum, inteligenciju... Imaš. Jer sve to možeš podnijeti. Iako je naravno nemoguće ponekada se ne zapitati zašto bi uopće morao išta podnositi... OPROSTI zbog predugog komentara.
30.08.2006. (15:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Chara
Ajoj... znam kako ti je. Meni su umrla dva bratića za redom i nije mi baš lako al pokušavam biti smirena makar to nekad i nije baš lijepo. A ovo sa školom tako ti je i meni.
30.08.2006. (18:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...whisper...
nista sto ti ja mogu rec nece ti pomoc previse. u neku ruku znam kako ti je mislim da je i rastanak (onaj zauvijek) priblizan tome tvome, ali ipak te su moje dvije osobe jos zive. samo se nadam da ces s vremenom u ostalima naci utjehu, nadomjestak.... i nadam se da cemo mi (copor nas) biti medju tim osobama... pozdrav od foto-modela :)
30.08.2006. (23:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelena
sto te ne ubije to te valjda ojaca,meni se cini da si ti ful jaka osoba,pogotovo kad mozes pisati o takvim teskim stvarima...pozdrav :)
03.09.2006. (16:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...