Komentari

majstoricasmora.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • kora-kri

    Mislim da ti vec JESI NETKO!!!E sad mozemo polemizirati o tome za koga si sto,ako me kuzis!?A znam da kuzis,pa mi smo vec pocele ispijati prijateljske kavice.Biti netko treba zasluziti(u mom postenom svijetu),jer tu prvenstveno mislim na one koji su ostavili neki trag na ovoj kugli,bilo knjizevni,filmski,glazbeni ili bilo koji drugi trag.Ostavljas ga i ti svojim blogovima,za sada na nas nekolicinu,ali svaki dan krug se siri.A onda(sad jedna stara)treba biti u pravom trenutku na pravom mjestu.To sam puno puta u zivotu vidjela,nekoliko puta i sama dozivjela.Pravilo ne postoji,ili ga ja jos nisam otkrila,neki put to pripisujem sudbini,neki put sreci,ne znam ni sama,ipak mislim da se trud i svakako strpljenje isplate.Mozda ne odmah,ali nakon nekog vremena...

    avatar

    29.08.2006. (15:16)    -   -   -   -  

  • a.

    :) pretpostavljam da su te dvojbe vezane za tvoj neobjavljeni roman. Iskreno, teško je - teško je i izdavačima jer se teško prodaju i poznata imena pa ne žele riskirati. Neku preporuku, nešto (bar uži izbor vbz:)) moraš imati, inače te ni ne slušaju, kažu javit ćemo se nikad se ne jave, pročitat ćemo i nikad ne pročitaju. Grozno je to prolaziti, ali ...što preostaje? Ake ne kucaš, neće ti se ni otvoriti.

    avatar

    29.08.2006. (16:07)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Kako se postaje netko? Mislim da nitko nije nitko, svatko je netko.:)))) A ovo o objavljivanju je tema koja i mene zanima. Možda priče ponuditi nekom književnom časopisu, većina pisaca počela je svoj put objavljivanjem kraćih djela, gdje su im koje prihvatili. Makar i posthumno ;)))) Nije književnost, ali mislim da je van Gogh za života uspio prodati samo jednu svoju sliku. Ni izložbi nije bilo mnogo. A gle sad! Piscima se to možda i češće događa, možda zato što nas ima više koji želimo i nastojimo to biti... Pozdrav! :)))))

    avatar

    29.08.2006. (20:25)    -   -   -   -  

  • atlantida

    Aquarija je u pravu. Sve je stvar sreće i - spretnosti. Ima ljudi koji se znaju prodati. A ima i onih koji su dobri, vrijedni i uporni. Nekima se posreći, drugi umru u krajnjoj bijedi i siromaštvu (govorim o slavnim piscima iz prošlosti). Ima onih koje vole sistemi, ima onih koji idu uvijek protiv vjetra. Tko bi ga znao? Da sam bolja, netko bi primijetio. Da sam gora, opet bi netko primijetio. Tješim se, ovo je moj prvi roman, LJUDI GA ČITAJU!!!! i nije ovdje kraj. Bit će ih još. Možda bi se trebali (svi s romanom u ladici ili u PC-u) baciti na kratke priče, kolumne (tko ima vezu) i ... početi. Ne znam. Mislim da je važno i kome ponuditi svoje djelo, jer ima romana i romana koji skupljaju prašinu po skladištima, autori nikome poznati, jer nikada nisu bili plasirani na pravi način. Kao što ima svakakvih pisaca, ima i svakakvih nakladnika. A kada se pravi pisac i pravi nakladnik sretnu, a iza njih još radi promidžbena mašinerija, eeee, onda se završi na top listi u Pola ure kulture, a ostalo je... povijest...
    p.s. Da, poslala sam roman i u Kapu, i oni su mi ljubazno odgovorili da je djelo predugačko i da treba više akcije. Baš me zanima što će moji blogeri na kraju reći. Jer njihova je zadnja.
    Pozdrav!

    avatar

    30.08.2006. (00:36)    -   -   -   -  

  • atlantida

    p.s. kod mene imaš link action, koja donosi puno svježih informacija iz kulture, pa tako i pokoji književni natječaj na koji naleti.

    avatar

    30.08.2006. (01:39)    -   -   -   -  

  • katrida

    ............i po meni treba biti na pravom mistu u pravo vrime........mislim da sreća igra onaj najvažniji udarac,a kolegice blogerice već su sve rekle.......

    avatar

    30.08.2006. (15:28)    -   -   -   -  

  • kalvarija progeniture

    Tema za pohvalu, moram priznati. Atlantidi: Sa znanjem iz prve ruke mogu reći da u hrvatskoj kulturi postoji strašan monopol i strašni klanovi, i posve mi je jasno da si naišla na zid, no drago mi je što nisi odustala od rada. Nisam pratila jel si već o tome što pisala, ali moj savjet ti je da se ubaciš u neki natječaj za prozu, jer oni ionako kao nagradu pobjedniku osiguravaju tiskanje knjige i malu promociju. Ili, druga mogućnost jest da se obratiš nekoj nevladinoj, kulturnoj inicijativi, organizaciji (tj. više njih) koja bi te eventualno mogla financirati! Puno sreće.

    Ja duboko vjerujem da se ovo ustajalo, skorbutno, skaredno stanje u hrvatskoj kulturi polako raspada i da će svi zli ljudi koji su vladali još tamo u vrijeme feudalizma više pocrkavati i da ćemo svi živjeti u jednoj sretnijoj i kulturnijoj zemlji. Joooj, uglavnom, nemojte da vam uopće počinjem o ovome pisati traktate, stvarno mi je to slaba točka.

    avatar

    01.09.2006. (18:22)    -   -   -   -  

  • katrida

    ........vidiš,ovaj savjet je ok,jer jedino preko neke udruge,ako postoji u blizini može se napredovati........udruge priređuju prezentacije radova svojih članova pa se tako može na mala vrata ući u svijet literature.........i udruge znaju na kojim vratima se može tražiti novac za štampanje novih djela........udruge znaju kako pozvati medije na prezentacije.......a postoji li u Rijeci koja literarna udruga može se doznati u općini,svaka općina ima spisak svih registriranih udruga na svom teritoriju.........pozdravić.......

    avatar

    01.09.2006. (21:33)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Igraj loto, bingo i sportsku, pa kad dobiješ par miliuna kuna, objavi o svom trošku i medijski poprati onako kako treba... i to je to!
    Postaješ netko, jer svi odjednom znaju tko si!
    Krivo krivo krivo
    Naravno da jesi netko, sebi i svakome tko te zna. I meni si netko.

    Jesi čitala Taksi za televiziju? Totalna anonimka je napisala roman debljine Biblije i uspjela objaviti. Pročitala sam knjigu, kao i svu silu intervjua (Jergović ju je blagoslovio u Cosmu - i tako je krenulo..)
    Ali, ne sjećam se više njenog imena.
    Tebe ću uvijek pamtiti kao - Majstoricu iz mog grada, bez obzira objaviš li djelo ili ne.
    Jer, ja te već i sada - čitam!

    avatar

    01.09.2006. (22:01)    -   -   -   -  

  • rU

    Da, svi mi imamo trenutke kada se osjećamo kao - nitko. Činimo se same sebi blijedima, beznačajnima, nevoljenima, ružnima i ... nevidljivima.
    Pa poželimo da nas konačno netko vidi - pogleda zaljubljenim pogledom, smatra kompetentnima u poslu, sasluša našu priču (za koju vjerujemo kako vrijedi biti napisana - i pročitana).
    Pomislimo kako nam za naše postojanje treba takva potvrda - nekog drugog.
    Učili su nas da naše ženske živote živimo, prije svega za druge... i kroz druge.
    Da budemo gospođe Johna Smita ... i mame Johna Smita juniora ... i snahe Johna Smita Seniora.
    Da se ispričavamo što imamo svojih želja ... i svojih snova.
    Da slušamo procjene naših učitelja, mentora, šefova, nakladnika, muževa i ljubavnika ... procjene o nama ... i da im povjerujemo.
    A tko nas to može ... i tko ima pravo - procjenjivati. Određivati i mjeriti našu veličinu ... i svodit nas na - nitko.
    Zato samo piši svoju priču. Pa makar je procijenili (drugi) kao - ništa.
    Jer svaka priča vrijedi biti ispričana. Hoće li biti i objavljena ... sada ili nekada kasnije..
    Pa je li to, i kome, uopće važno?
    Glavno je da ti znaš da je tvoju priču - vrijedno ispričati. Ispričaj je prvo sebi. A onda i drugima. Čut će je - onaj koje priče vrijedan. A za ostale - nije ni važno.

    avatar

    01.09.2006. (22:57)    -   -   -   -  

  • rU

    Majstorice, gornji sam tekst napisala za osobu koju si mi pomenula. Ne znam hoće li joj pomoći - pa sam ga poslala prvo tebi.
    Reci mi što o tekstu misliš - i da li da ga pošaljem onoj za koju je pisan.

    avatar

    01.09.2006. (23:02)    -   -   -   -  

  • rU

    B]Majstorice[/B], opet ja.
    Napisala sam tekst i poslala ga tebi. Pisala sam ga za Koru-kri (čiji blog zvuči kao krik) ... a onda sam shvatila da sam taj tekst pisala više tebi ... i sebi. Stoga - zadrži tekst za sebe... a ja ću do Kore-kri svratiti s nečim vedrijim i lakšim.

    avatar

    01.09.2006. (23:14)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...