Komentari

uvod.blog.hr

Dodaj komentar (5)

Marketing

  • davor

    Svakako, Sloterdijk radnju svoga genijalnog filosofskog romana smješta u predrevolucionarnu Francusku, ali i sam u predgovoru kaže da se knjiga bavi jedino onim Sada, dakle modernitetom. Utoliko bi riječ ''animalni magnetizam'' valjalo zamijeniti nekom drugom - recimo riječju ''eros'' ukoliko bismo htjeli ostati u europskoj filosofskoj tradiciji, ili ''bioenergija'' ako bismo htjeli biti donekle suvremeni, ili ''chi'' ako bismo uspostavljali vezu s dalekoistočnim tradicijama, ili nekako drugačije... (Naravno, ovaj navod iz Čarobnog drva baca i stanovito dodatno svjetlo na naš razgovor uz raniji post beskonačno istraživanje?)

    avatar

    28.08.2006. (18:52)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Ovaj pristup istini kroz jedan jedini strasveni uzlet duše a ne u istraživanju korak po korak vodi me prema Platonovom Sedmom pismu (341c-e; 344 d-e;) i De Berrilo Nikole Kuzanskog. U Sedmom pismu Platon govori o tome kako nikada nije objavio knjigu u kojoj bi izložio cjelinu svoje filozofije, i kako bi ta knjiga, kad bi se napisala bila kratka, ali za upućene i pripremljene dovoljna da dosegnu najviše znanje i u njemu ustrajavaju. Kratkoću bitnog nauka imajući u vidu ovo mjesto u Platona Kuzanski spominje i na početku De Berrilo. Kaže da premda knjiga izgleda „…kratka, ipak u zadovoljavajućem opsegu nudi metodu kako se od prispodobe može uzdići do uzvišenog pogleda. Dodaje da svatko ima mogućnost da je upotrijebi i to ne samo na neko ograničeno područje već da je “ proširi na sve što god istražuje“. Ukoliko u tome neće uspjeti nije kriva metoda već nemogućnost prijemčivosti i slijeda misli. No, postepeno napredovanje praćeno velikom željom za spoznajom te prihvaćanje mišljenja i djelovanja onoga što razjašnjava prispodobu može dovesti do stanja u kojem ničemu nećemo dati prednost pred tim svjetlom i radošću zbog otkrića ovog umnoga blaga.
    Ono što je ovdje interesantno je međusobna upućenost istraživanja koje ide u beskonačnost i prodora preko zida koji dovodi do hoda u istini. U istraživanju se stiče prijemčivost misli i mogućnost njihova slijeda, i ono najvažnije - velika želja za spoznajom. Bit istraživalačkog mišljenja je stalno suzdržavanje od dosizanja predmeta spoznaje ili kako kaže Sloterdijk «za takvo mišljenje je neizbježno da odlučujućim pitanjima ne donosi nikakvu odluku, nego da ih drži otvorenim u korist permanentne refleksije i daljnjeg istraživanja». Ovome bih se usudio dodati ... i zbog mogućnosti buđenja čistog, dobrohotnog htijenja, animalnog magnetizma.

    avatar

    31.08.2006. (16:06)    -   -   -   -  

  • Smorče

    Davore, svaka ti čast, sve si bolji. :)
    Da, ovde su prisutni slični motivi kao i u onom tekstu iz Kritike ciničnog uma. Ako te zanima, mislim da nešto na tu temu možeš naći i u njegovoj knjizi o Ničeovom materijalizmu. (Ne mogu sad da se setim naslova...)

    avatar

    03.09.2006. (21:11)    -   -   -   -  

  • davor

    Hvala ti Smorče, ali to je ipak do Sloterdijka. :) A knjiga o kojoj govoriš je Mislilac na pozornici, vjerujem?
    Milje, da, Platonov erotički i dialektički uspon su vjerojatno paralelni... Samo, meni je i dalje upitno ne ostaje li istraživanje uvijek na onom trećem odsječku crte (iz Politeje) i je li za ono najviše, ono bespretpostavno, potrebno možda i da se istraživač ipak jednom presudno odluči prepustiti tom erosu koji ga nadilazi, a da pritom ne ''drži'' ništa u ''korist'' ičega ''permanentnog'' i ''daljnjeg''...korak kojeg i Sloterdijk opetovano uspoređuje sa ''smrti''.

    avatar

    04.09.2006. (14:57)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Meni je upitno da li odsječke na crti treba shvatiti samo kao uspon od nižih regija bića prema višima, odnosno od nižih stupnjeva spoznaje prema višima. Mnogi komentatori vide u crti samo jednu takvu ljestvicu. Tako Ross pretpostavlja da Platon nije mogao za tu svrhu naći dobar primjer jer su, prema njegovoj odredbi odnosa unutar crte drugi i treći odsječak nužno jednaki. Bilo bi idealno, misli on, da imamo niz odsječaka - od kraćih prema dužima. Toliko je uvjeren u svoju pretpostavku da i ne postavlja mogućnost da Platon hoće odnosima na crti izreći još nešto. Szlezak, pozivajući se na desetu knjigu Politeje, problematizira treći odsječak (geometrijski entiteti). On tu vidi nastavak slijeda koji čine prva dva odsječka (slika predmeta, predmet…) U tom nastavku na trećem odsječku dolazi ideja predmeta i konačno, kao četvrto, najviša ideja (ideja onog Dobrog.) Sada vidimo (Szlezak to ne izvodi ali se može domisliti) zašto Platon insistira na takvom odnosu odsječaka na crti kojim je drugi po dužini jednak trećem. Time se, naime izriče da predmet, premda se nalazi u onom dijelu crte koji označuje ono osjetilno, odgovara svojoj ideji. Nema osjetilnog koje bilo odvojeno od mislivog, nema predmeta ukoliko je njegova ideja izvan njega, s onu stranu, a ne u njemu. Predmet i njegova ideja jesu dani zajedno ali čovjek koji je pao u dvojstvo, razdvaja ih. Geometrija, ukoliko se ispravno shvati, dakle kao disciplina koja počiva na pretpostavkama može biti put bezpretpostavnoj spoznaji. No, ona se ne događa u njoj već u pomaku od nje. Taj pomak ne znači prijelaz sa trećeg odsječka na četvrti. To je ujedno i hod natrag, okret prema drugom i prema prvom. To je posve novi doživljaj onoga što je na crti u odnos postavljeno. To pokazuje usporedba sa pećinom koja je dana u istom sklopu. Onaj koji je izašao iz pećine i počeo gledati stvari kakve one uistinu jesu (svaka je u jedinstvu sa svojom idejom) učinio je tek treći korak od četiri koja čine neraskidivu cjelinu (prvi korak je prikovanost za stijenu i gledanje slika, drugi oslobađanje i hoda prema izlazu). Taj četvrti korak je povratak u pećinu. Da li je time dosegnuto ono zadnje, kraj spoznaje, ono što Sloterdijk zove smrču? Meni se čini da je to tek početak jednog novog života u kojem treba ustrajavati da okruženi podvojenima ne padnemo u tu istu podvojenost.

    avatar

    07.09.2006. (23:12)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...