Komentari

justinijan.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • Hrabren

    Najveće imanje na svijetu je ljubav.

    avatar

    28.08.2006. (14:12)    -   -   -   -  

  • Krekky

    Dakle, živcira me kad ljudi misle da su roditelji koji ti kupuju sve što ti se sprdne i ne opominju te kad debelo kasniš doma i još se ne javiš bolji roditelji od onih koji ti odbijaju kupit nešto što želiš pod izgovorom da nemaju novca i stave te dva tjedna u kaznu zbog već navedenog odnosa prema kašnjenju.
    Mislim, dobro si to rekao, kao da je postalo cool ne mariti za svoje dijete. Mene je mama zaista ispravno odgajala, nije mi davala previše slobode, ali isto tako nije mi ništa uskraćivala. Ona je i samohrani roditelj i još joj je teže. Neki to ne vide, ponekad mi se čini da trebaš biti dijete samohranog roditelja da bi shvatio koliko je to teže, al to sad nije bitno.
    Ok, sad da se snađem i skužim di sam stala...
    E, da!
    Roditelji bi trebali pokušati naći mjeru u svemu, jer uz previše ili premalo slobode dijete ne će dobro ispasti, imati će neku vrstu «socijalnog hendikepa» (ne znam kak bi to drukčije nazvala). Ili ne će znati granicu u bilo čemu ili će ju postavljati i na najbanalnijim stvarima. Nisu to jedini primjeri, dakako, al taj mi je baš u glavi.
    Glupo je uspjeh u školi kupovati darovima.
    Naravno, nije loše pohvaliti dijete za uspjeh u školi i nagraditi ga nečim nekoliko puta. Nije loše djetetu ako dobije dobru ocjenu iz predmeta koji mu teže ide da mu se pokloni nešto, npr. nove hlače. Loše je ako to postane jedino zbog čega dijete uči. Zato se ne smije pretjerivati. Školuje se radi bolje budućnosti. A za auto... Pa, čini mi se da su mu roditelji htjeli dati povoda da uči, a dobrodošla posljedica truda za auto je, naravno, bolja budućnost. I ne bi to bilo loše da se on pomučio i radi budućnosti i radi auta.
    Al loše je što se to on nije pomučio zbog sebe – već zbog auta.
    I ja bih auto!
    Čuj, ja bih htjela na pravo... Nemoj me plašit ovim statistikama

    avatar

    28.08.2006. (14:38)    -   -   -   -  

  • Krekky

    Usput, svi se prema meni odnose u muškom rodu. Krekkyjev je muški rod, Krekkyn je ženski rod. Mislim, nije da mi sad to tak jako smeta, al samo napominjem.

    avatar

    28.08.2006. (14:38)    -   -   -   -  

  • Justinijan

    Uz svo dužno poštovanje prema romantičarskom idealizmu kojeg je Hrabren istaknuo, ipak moram intervenirati: moja teza da je znanje najveće imanje u životu bazira se na činjenici da vam znanje nitko ne može oduzeti, i da, ukoliko je znanje adekvatno, možete zahvaljujući njemu osigurati svoj materijalni opstanak. U tom smislu je znanje najveće imanje.

    Od ljubavi se, nažalost, ne živi, i ona sama po sebi ne može osigurati materijalni opstanak (u tom smislu ona nije imanje). Međutim, ona je itekako bitna za psihičko stanje čovjeka. Zato i jesam napisao da je ljubav nešto što oplemenjuje život.

    avatar

    30.08.2006. (09:53)    -   -   -   -  

  • Hrabren

    Materijalni opstanak je ionako sporedan za bitno duhovno biće kao što je čovjek. Složit ću se da ljubav u tom smislu nije imanje, ako se govori o materijalnom. Ali jest važnija od znanja, ja mislim. I neotuđiva je baš kao i znanje.

    avatar

    30.08.2006. (11:19)    -   -   -   -  

  • Justinijan

    Ovo komentiranje bi lagano moglo prerasti u raspravu o povezanosti duha i tijela - a u tom području nema jednoznačnog odgovora. Kartezijanska ideja "Mislim, dakle jesam" ukazuje na nerazdvojnu povezanost duha i tijela. Postoje, međutim, filozofi koji tvrde "Mislim, dakle postoji svijest", čime jasno misaoni proces svode na razinu svijesti, a samu svijest ne povezuju nužno s tijelom.

    Imajući ovo naumu, diskutabilna je Hrabrenova teza da je materijalni opstanak sporedan za čovjeka kao duhovno biće, kao baza iz tog izvučenih zaključaka.

    Uostalom, moja inicijalna tvrdnja da je znanje najveće imanje, dana je u kontekstu sustava vrijednosti kojeg bi roditelji trebali "usaditi" u svoju djecu. Dakle, radilo se o praktičnom savjetu roditelja djetetu - da akumulira što više znanja u životu kako bi sebi i svojim voljenima mogao biti u stanju osigurati kakav - takav život.

    Imajući na umu okrutnost svijeta u kojem živimo, i bezobzirna pravila koja u njemu vladaju, razumni roditelj nastojat će svoje dijete u najvećoj mogućoj mjeri pripremiti za životne poteškoće. Takvo dijete bit će u stanju privređivati i oformiti svoj samostalni život, biti konstruktivan član društva.

    Nasuprot tome, roditelj koji bi od svojeg djeteta napravio osobu koja "živi za ljubav", posve nezainteresiranu za materijalna pitanja, osobu koja bi život provodila kao "dijete cvijeća", koja bi se pravila slijepa pred odgovornostima koje nameće život u kapitalističkom društvu, time bi tom djetetu napravila medvjeđu uslugu - jer bi to dijete vrlo vjerojatno postalo društveni problem, ili u najmanju ruku, marginalac koji ne bi bio u stanju proskrbiti sebi ni svojim voljenima kvalitetan život.

    Iako bi bilo lijepo da svi mi živimo u nekakvom materijalno neopterećenom raju, činjenica je da živimo u okrutnom kapitalizmu. Djeca moraju biti pripremljana za život u upravo takvom - okrutnom društvu. Roditelj koji odgaja dijete kao da će ono živjeti u bezbrižnom raju, gdje je najvažnija ljubav (a sve ostalo - kako bude), loš je roditelj - i neprijatelj svog djeteta.

    avatar

    30.08.2006. (16:53)    -   -   -   -  

  • Sinke

    Uhuhuhuhuhu.... dr. Spock.

    avatar

    31.08.2006. (01:09)    -   -   -   -  

  • Justinijan

    Mislim da si malo promašio, Sinke, Spock je razumno, odgovorno, ali i emocionalno hladno stvorenje. Ja nisam emocionalno hladan, već jedino nisam nekakav romantičarski utopist.

    Emocije jesu bitne, to nikad i nisam sporio, ali prema mom više puta istaknutom mišljenju, emocije ne čine život, nego ga čine zanimljivim i plemenitim.

    (Premda imam neke prijatelje koji bi upravo htjeli biti poput Spocka, razum nesputan emocijama, tako barem kažu. Ali im baš ne vjerujem.)

    A u pogledu moje vizije odgoja djece, opet ne vidim kakve veze s tim ima Spock - važnost emocionalne strane odgoja nikad niti nisam nijekao.

    avatar

    31.08.2006. (10:31)    -   -   -   -  

  • Hrabren

    Eh, opet si promašio. Točno je da djecu treba pripremati za životne nedaće i da im treba usaditi što više znanja kako bi bili sposobniji preživjeti u okrutnom svijetu. Ali kad si počeo o djeci cvijeća nisam mogao ne nasmijati se naivnosti s kojom argumentiraš moj komentar. Naravno, prijatelju, da dijete ne treba odgajati kao da živi u bezbrižnom raju i naravno da ja nisam mislio da bi to bilo dobro, samo da je u odgoju svakog djeteta, a i odraslih ljudi koji u djetinjstvu to nisu savladali, najvažnije usaditi im što više LJUBAVI, ljubavi prema drugima, okrutnima i prijateljima, ljubavi prema svijetu općenito. To svakako ne znači da znanje treba zapostaviti, treba se znati nositi sa poteškoćama u životu od kojih se on maltene i sastoji, treba razmišljati, postupati mudro, a ne naivno, ali na prvom mjestu treba biti ljubav u svakom trenutku. Ova teorija možda zvuči ponešto idealistički, ali je u stvari realna, samo teško provediva, jer treba mnogo odricanja, duhovnog treninga i razmišljanja na što je malo tko od nas spreman. Barem za sad.

    avatar

    31.08.2006. (11:12)    -   -   -   -  

  • Justinijan

    "Djeca cvijeća" je ironična referenca koju nisam upotrijebio u svrhu argumentacije svojih teza.
    Uostalom, ako usporediš ovaj svoj zadnji kometar i zadnje poglavlje mog posta vidjet ćeš da si u biti prepričao ono što sam ja već ranije iznio.

    avatar

    31.08.2006. (13:07)    -   -   -   -  

  • littlefantach

    CAREEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE

    avatar

    31.08.2006. (15:06)    -   -   -   -  

  • Krekky

    Pa, ja isto smatram da je ljubav važnija od znanja, al istina je da nam je znanje neophodno želimo li postići nešto. Najbolje bi bilo imati oboje, ali to je nekakvo idealiziranje, jer ne možemo imati i ovce i novce. Doduše, postoje ljudi koji imaju dovoljno sreće da steknu oboje, ali većina završi odričući se ljubavi da bi postigli znanje (tj. uopće ne traže ljubav, nego stječu znanje), a neki se odreknu znanja radi ljubavi (tj. traže ljubav, a ne bave se znanjem). Znam da to nisam baš najbolje objasnila, al ako pročitate komentar još koji put, bit će vam jasnije. Nadam se.
    Odgoj se treba bazirati na ljubavi, treba se djetetu usaditi što više ljubavi, ali i što više znanja. To zaista jest teško provodivo.
    I, da, Justinijane, dobro si rekao – emocije doista oplemenjuju život. Tko ih nema, eh, prazan je. Ko da ništa nema.
    Al, ponekad bismo svi trebali biti ko Spock. Bar iz ovoga što ste ti i Sinke spomenuli, ja ni ne znam tko je Spock. Tko je on?

    avatar

    31.08.2006. (22:26)    -   -   -   -  

  • Hrabren

    Da, tko je Spock?

    avatar

    01.09.2006. (10:31)    -   -   -   -  

  • Justinijan

    Dr. Benjamin Spock je bio pedijatar koji je sredinom 20.-og stoljeća dao jedan novi pogled na odgoj djece. On se zalagao za individualni i fleksibilni odgoj djece. Mnogi su ga optuživali da je jedan od glavnih "krivaca" za liberalni odgoj djece koji je doveo do devijantnih ponašanja kod maloljetnika 1960-ih i kasnije. Međutim, prava je istina ta da su njegove ideje bile krivo protumačene, jer se Spock nikad nije zalagao za apsolutnu popustljivost prema djeci. Umjesto dodatašnjih strogih pravila, on je predlagao da roditelji odrede određenu mjeru u razini dopuštenja prema djeci. Nije bio njegov problem što mnogi roditelji nisu znali ispravno odrediti tu razinu.

    Nasuprot tome, postoji Mr. Spock - lik iz najranije faze TV serije Star Trek, iz 1960-ih. Taj lik (glumio ga Leonard Nimoy) bio je oličenje razuma, ali i distanciranog hladnog ponašanja. Opći je dojam bio da je on bio siva eminencija iza kapetana Kirka (William Shatner), koji je bio ne odveć inteligentni, ali zato vrlo razmetljiv lik.

    Sinke je vrlo simpatično upotrijebio referencu na DR. Spocka, jer je jasno da Dr. Spock i Mr. Spock predstavljaju dvije različite životne filozofije (toplo-hladno), što sam ja iskoristio kada sam u ranijem komentaru komentirao Spocka kao hladnog tipa. Inače, u pravilu podržavam rad Dr. Spocka.

    avatar

    01.09.2006. (13:35)    -   -   -   -  

  • Sinke

    Mislim da je odgoj djeteta špansko selo za sve, pa i za doktora i za mistera Spocka.

    avatar

    02.09.2006. (02:18)    -   -   -   -  

  • Justinijan

    Pravo sam studirao od listopada '98 do studenog '02. Dakle, diplomirah u roku, s prosjekom 4,8. I, ne, nisam samo učio, imao sam dosta dobar društveni život - sve je stvar organizacije vremena.

    avatar

    04.09.2006. (22:23)    -   -   -   -  

  • Krekky

    Justinijane, samo da ti javim novu e-mail adresu! Odsad mi piši na: krekky183@gmail.com

    avatar

    05.09.2006. (20:28)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...