Pa uspješno si opovrgao "Veliki Prasak" ali to što si ti opovrgao nije teorija Velikog Praska. 1. Pračestica je analogija. Nadalje, prakugla ne može funkcionirati u singularitetu. Euklidski prostor nema smisla. Također, kriva ti je analogija sa česticama kao kuglama. Moderna fizika ne gleda na čestice kao na kuglice (opet loša analogija) već na valnu jednadžbu koja prolazi kroz kvantna stanja. Vjerujem da si čuo za String teoriju. 2. Što znači pitanje zašto? Da li to znači "zbog čega" (tražiš uzrok) ili "radi čega" (tražiš posljedicu, dakle svrhu -> nužno pretpostavlja svjesno biće koje ima sredstva i može). 3. Veliki prasak nije teorija o eksploziji materije. To je najčešća pogreška koju možeš napraviti. Veliki prasak je eksplozija prostora a ne materija i to uopće nije eksplozija u smislu te riječi. Teorija velikog praska se ne bavi razlozima i drugim aspektima velikog praska več što se događalo nakon velikog praska. 4. Problem brzina uopće nije problem. To što si ti naveo su loša opažanja bazirana na našem sporom svemiru.
I konačno, svemir nije nastao u Velikom Prasku. Veliki prasak je odgovaran za današnje stanje svemira. Balon je uvijek balon, bez obzira je li napuhan ili ne.
P.S. Ne koristi puno analogije jer nisu nužno dobre. Koristiš ih da smanjiš originalnu teoriju na vlastiti način tako da je lakše srušiš zanemarivši pritom da je originalna teorija dovoljno kompleksna. Ne možeš tako lako srušiti 40 godina staru teoriju koju su razvijali najveći živući znanstvenici.
25.08.2006. (20:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Caveman, žao mi je što nisi shvatio suštinu mojega posta. Od stabala nisi vidio šumu. Osim toga, ja nemam želju rušiti teoriju staru 40 godina (iako je iz povijesti poznato da su padale teorije stare više stoljeća). Ja samo iznosim svoje mišljenje (skromno i neznanstveno) i imam na njega pravo kao što ga ti imaš pravo opovrgnuti. Barem se u nečemu slažemo: Svemir nije nastao u Velikom prasku.
26.08.2006. (09:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Očito nisam shvatio. Samo sam htio upozoriti da teorija Velikog praska i ono što si ti opovrgavao nema puno zajedničkih točaka. Često susrećem ljude koji misle da mogu opovrgavati razne teorije bez da shvate misaoni proces koji je doveo znanost do te teorije (e.g. makro-evolucija, Veliki prasak, kvantne teorije).
A što se tiče teorija koje su se rušile, takvih nema puno (mogu se sjetiti jedino etera, lamarkizma, ravne zemlje, i najnovije: ID). Takve teorije niti u startu nisu imale puno pristaša i nisu se dugo održavale. Znanstvene teorije se mogu rafinirati a ne odbacivati.
26.08.2006. (12:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prije nego napišem novi post pod naslovom “Nova moguća moja teorija” moram ponoviti. Moji prethodni postovi na temu svemira i postovi koji na tu temu slijede isključivo su proizvod mojih misli – dakle čista zamišljena teorija znanstveno nepotvrđena. Pišući ih nisam imao ambicija da to bude priznata teorija a osobito ne u znanstvenim krugovima. To ne znači da ne bih volio da ove moje napisane riječi ljudi ozbiljno shvate i razmisle o njima. Zaključci do kojih sam ja došao u dosadašnjim postovima najkraće rečeno jesu: 1.Ništa i nitko što postoji u našem materijalnom svemiru nema prostorni početak i svršetak niti početak i svršetak svoga postojanja u linearnom vremenu. Sve je (pa i sam svemir) tiječno – u neprekidnom sveprisutnom vječnom stvaranju i gibanju. 2.Ne postoje u cijelom svemiru dvije materijalne cjeline a da su doista potpuno jednake jedna drugoj. Sve što postoji u materijalnom svemiru i sam materijalni svemir je svijet množina i sve materijalne cjeline su unikati. 3.U svemu postoje dvojnosti ili dualiteti i svaki od njih imaju polazište u kojem su sadržani njihovi početak i svršetak a dvojne vrijednosti se od ishodišta šire u suprotnim smjerovima u beskonačnost. 4.Svemir nije mogao nastati u Velikom prasku odnosno Velikog praska nije ni bilo. Sve ostalo - teorije, dokaze, zakonitosti, do kojih je do danas znanost došla, ne želim na bilo koji način ometati niti ih ometam ovim svojim zaključcima. Na temelju ovih zaključaka ili zbog njih zamislio sam novu moguću teoriju o svemiru i njegovom neprekidnom i sveprisutnom stvaranju, koju iznosim u slijedećem postu.
27.08.2006. (10:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Napokon da uhvatim vremena i pročitam. Mislim da ste krenuli od loše pretpostavke, jer sagledavate pračesticu kao česticu u praznom prostoru. Biti će realnije pračesticu doživijeti sličnije crnoj rupi u kojoj je sadržana masa energije, ali i prostor našeg svemira, no naravno u singularitetu. Ta pračestica je vjerojatno imala masu usporedivu sa masom cijelog svemira, no ona nije bila mjerljiva u našem svemiru kojeg nije niti bilo. Što se tiče širenja svemira, ja mislim (ali ništa više od toga) da mu se time ne povećava masa, već samo prazan prostor između nebeskih tijela. To što kažete da je postojao svemir sa neograničeno zgusnutom materijom znači uptavo da nije bilo prostora. Vraćate se stalno na pitanje što je bilo prije, a problem je u tome što ne postoji "prije" sa nama vidljivog aspekta. Neki utjecaji koji nemaju veze sa našim svemirom mogli su biti presudni za taj događaj, no to ne znači da su oni bili prije, jer nisu mjerlji u našem prostor-vremenu. Što se tiče širenja materije i svjetlosti; svjetlost se svakako širi brže od materije, no mi vidimo onu svjetlost koja se od zvijezda vraća "u središte", a ne onu koja ide prema van. Zapravo su prave granice svemira upravo one do kojih je dospjela svjetlost. Do tih se granica proširio prostor i zakonitosti koje u njemu vrijede. (sve se sile polja šire brzinom svjetlosti - one nemaju trenutno djelovanje). Ipak, to ne znači da svemir ima realnih granice, jer kako god mjerili, on će uvijek biti veći od naših izmjera za polumjer koji je svjetlost prešla prije početka našeg mjerenja, pa makar mjeriti počeli i "Adam i Eva". Što se tiče brzine širenja svemira, ne znam zašto ste uzeli pretpostavku da se on širi brzinom svjetlosti, jer to nije niti približno točno, a nisam niti čuo da neka zvijezda ima plavu svjetlost, jer to bi značilo da ona dolazi - dakle da se svemir skuplja, a ne širi. Što se tiče brzine svjetlosti, ona je apsolutna u svim sustavima i smjerovima, a za putovanje kroz vrijeme nam ne treba brzina veća ili jednaka brzini svjetlosti, već neznatno manja, tako da možemo duljinom putovanja odrediti koliko želimo otići u budućnost. U slučaju zaguravanja tijela na brzinu svjetlosti (što je srećom nemoguće), tijelo bi otvorilo "novi svemir", jer bi otišlo u beskonačnu budućnost gdje nema ničega odavde. Što se tiče zakrivljenosti svjetlosnih zraka na putu do zemlje; najveći dio svemira je prazan prostor, a tamo gdje svjetlost prolazi jako blizu zvijezde ona skreće sa svoje putanje (nekoliko sekunda ili minuta) i to se zove paralaksa i uvodi se u račune. Ovo zadnje žto govorite o slici svemira koja je stara za put svjetlosti do zemlje; postavlja pitanje istovremenosti događaja. Sadašnjost je ono što osjećamo sada mi i naši instrumenti, a to je upravo primljena slika. Npr. Zamislite da nestane Sunce. Mi na Zemlji bi vidjeli svjetlost sa Sunca narednih 8 minuta i 18 sekundi, no ne samo to; Zemlja bi se vrtjela oko Sunca još 18 min. i 18 sek.. Dakle, pitanje je kada je sunce nestalo? Ono što se na Suncu desilo, na Zenlji se manifestira nakon 8 minuta, jer to je prava istovremenost. (Pluton bi nastavio revoluciju narednih 8 sati.... Ispričavam se na podugačkom komentaru, ali tema je zanimljiva. Osobno vjerujem da je svemir nastao Velikim praskom, ali što ga je uzrokovalo naravno ne znam. Možda smo mi svi ostaci neke supernove - to mi se čini logičnijom prirodom Velokog praska, ali naravno nespojivo je sa cjelokupnim kontekstom. Možda smo mi ostaci svemira koji je nekim čudom bio zaguran na brzinu svjetlosti u nekom drugom svemiru? Neka stvari možda nikada nećemo znati. Poštovanje!
07.09.2006. (09:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
caveman
Pa uspješno si opovrgao "Veliki Prasak" ali to što si ti opovrgao nije teorija Velikog Praska.
1. Pračestica je analogija. Nadalje, prakugla ne može funkcionirati u singularitetu. Euklidski prostor nema smisla. Također, kriva ti je analogija sa česticama kao kuglama. Moderna fizika ne gleda na čestice kao na kuglice (opet loša analogija) već na valnu jednadžbu koja prolazi kroz kvantna stanja. Vjerujem da si čuo za String teoriju.
2. Što znači pitanje zašto? Da li to znači "zbog čega" (tražiš uzrok) ili "radi čega" (tražiš posljedicu, dakle svrhu -> nužno pretpostavlja svjesno biće koje ima sredstva i može).
3. Veliki prasak nije teorija o eksploziji materije. To je najčešća pogreška koju možeš napraviti. Veliki prasak je eksplozija prostora a ne materija i to uopće nije eksplozija u smislu te riječi. Teorija velikog praska se ne bavi razlozima i drugim aspektima velikog praska več što se događalo nakon velikog praska.
4. Problem brzina uopće nije problem. To što si ti naveo su loša opažanja bazirana na našem sporom svemiru.
I konačno, svemir nije nastao u Velikom Prasku. Veliki prasak je odgovaran za današnje stanje svemira. Balon je uvijek balon, bez obzira je li napuhan ili ne.
P.S. Ne koristi puno analogije jer nisu nužno dobre. Koristiš ih da smanjiš originalnu teoriju na vlastiti način tako da je lakše srušiš zanemarivši pritom da je originalna teorija dovoljno kompleksna. Ne možeš tako lako srušiti 40 godina staru teoriju koju su razvijali najveći živući znanstvenici.
25.08.2006. (20:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antun.kauzljar
Caveman, žao mi je što nisi shvatio suštinu mojega posta. Od stabala nisi vidio šumu. Osim toga, ja nemam želju rušiti teoriju staru 40 godina (iako je iz povijesti poznato da su padale teorije stare više stoljeća). Ja samo iznosim svoje mišljenje (skromno i neznanstveno) i imam na njega pravo kao što ga ti imaš pravo opovrgnuti. Barem se u nečemu slažemo: Svemir nije nastao u Velikom prasku.
26.08.2006. (09:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
caveman
Očito nisam shvatio. Samo sam htio upozoriti da teorija Velikog praska i ono što si ti opovrgavao nema puno zajedničkih točaka. Često susrećem ljude koji misle da mogu opovrgavati razne teorije bez da shvate misaoni proces koji je doveo znanost do te teorije (e.g. makro-evolucija, Veliki prasak, kvantne teorije).
A što se tiče teorija koje su se rušile, takvih nema puno (mogu se sjetiti jedino etera, lamarkizma, ravne zemlje, i najnovije: ID). Takve teorije niti u startu nisu imale puno pristaša i nisu se dugo održavale. Znanstvene teorije se mogu rafinirati a ne odbacivati.
26.08.2006. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antun.kauzljar
Prije nego napišem novi post pod naslovom “Nova moguća moja teorija” moram ponoviti. Moji prethodni postovi na temu svemira i postovi koji na tu temu slijede isključivo su proizvod mojih misli – dakle čista zamišljena teorija znanstveno nepotvrđena. Pišući ih nisam imao ambicija da to bude priznata teorija a osobito ne u znanstvenim krugovima. To ne znači da ne bih volio da ove moje napisane riječi ljudi ozbiljno shvate i razmisle o njima.
Zaključci do kojih sam ja došao u dosadašnjim postovima najkraće rečeno jesu:
1.Ništa i nitko što postoji u našem materijalnom svemiru nema prostorni početak i svršetak niti početak i svršetak svoga postojanja u linearnom vremenu. Sve je (pa i sam svemir) tiječno – u neprekidnom sveprisutnom vječnom stvaranju i gibanju.
2.Ne postoje u cijelom svemiru dvije materijalne cjeline a da su doista potpuno jednake jedna drugoj. Sve što postoji u materijalnom svemiru i sam materijalni svemir je svijet množina i sve materijalne cjeline su unikati.
3.U svemu postoje dvojnosti ili dualiteti i svaki od njih imaju polazište u kojem su sadržani njihovi početak i svršetak a dvojne vrijednosti se od ishodišta šire u suprotnim smjerovima u beskonačnost.
4.Svemir nije mogao nastati u Velikom prasku odnosno Velikog praska nije ni bilo.
Sve ostalo - teorije, dokaze, zakonitosti, do kojih je do danas znanost došla, ne želim na bilo koji način ometati niti ih ometam ovim svojim zaključcima.
Na temelju ovih zaključaka ili zbog njih zamislio sam novu moguću teoriju o svemiru i njegovom neprekidnom i sveprisutnom stvaranju, koju iznosim u slijedećem postu.
27.08.2006. (10:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ateizam
Napokon da uhvatim vremena i pročitam. Mislim da ste krenuli od loše pretpostavke, jer sagledavate pračesticu kao česticu u praznom prostoru. Biti će realnije pračesticu doživijeti sličnije crnoj rupi u kojoj je sadržana masa energije, ali i prostor našeg svemira, no naravno u singularitetu. Ta pračestica je vjerojatno imala masu usporedivu sa masom cijelog svemira, no ona nije bila mjerljiva u našem svemiru kojeg nije niti bilo. Što se tiče širenja svemira, ja mislim (ali ništa više od toga) da mu se time ne povećava masa, već samo prazan prostor između nebeskih tijela. To što kažete da je postojao svemir sa neograničeno zgusnutom materijom znači uptavo da nije bilo prostora. Vraćate se stalno na pitanje što je bilo prije, a problem je u tome što ne postoji "prije" sa nama vidljivog aspekta. Neki utjecaji koji nemaju veze sa našim svemirom mogli su biti presudni za taj događaj, no to ne znači da su oni bili prije, jer nisu mjerlji u našem prostor-vremenu. Što se tiče širenja materije i svjetlosti; svjetlost se svakako širi brže od materije, no mi vidimo onu svjetlost koja se od zvijezda vraća "u središte", a ne onu koja ide prema van. Zapravo su prave granice svemira upravo one do kojih je dospjela svjetlost. Do tih se granica proširio prostor i zakonitosti koje u njemu vrijede. (sve se sile polja šire brzinom svjetlosti - one nemaju trenutno djelovanje). Ipak, to ne znači da svemir ima realnih granice, jer kako god mjerili, on će uvijek biti veći od naših izmjera za polumjer koji je svjetlost prešla prije početka našeg mjerenja, pa makar mjeriti počeli i "Adam i Eva". Što se tiče brzine širenja svemira, ne znam zašto ste uzeli pretpostavku da se on širi brzinom svjetlosti, jer to nije niti približno točno, a nisam niti čuo da neka zvijezda ima plavu svjetlost, jer to bi značilo da ona dolazi - dakle da se svemir skuplja, a ne širi. Što se tiče brzine svjetlosti, ona je apsolutna u svim sustavima i smjerovima, a za putovanje kroz vrijeme nam ne treba brzina veća ili jednaka brzini svjetlosti, već neznatno manja, tako da možemo duljinom putovanja odrediti koliko želimo otići u budućnost. U slučaju zaguravanja tijela na brzinu svjetlosti (što je srećom nemoguće), tijelo bi otvorilo "novi svemir", jer bi otišlo u beskonačnu budućnost gdje nema ničega odavde. Što se tiče zakrivljenosti svjetlosnih zraka na putu do zemlje; najveći dio svemira je prazan prostor, a tamo gdje svjetlost prolazi jako blizu zvijezde ona skreće sa svoje putanje (nekoliko sekunda ili minuta) i to se zove paralaksa i uvodi se u račune. Ovo zadnje žto govorite o slici svemira koja je stara za put svjetlosti do zemlje; postavlja pitanje istovremenosti događaja. Sadašnjost je ono što osjećamo sada mi i naši instrumenti, a to je upravo primljena slika. Npr. Zamislite da nestane Sunce. Mi na Zemlji bi vidjeli svjetlost sa Sunca narednih 8 minuta i 18 sekundi, no ne samo to; Zemlja bi se vrtjela oko Sunca još 18 min. i 18 sek.. Dakle, pitanje je kada je sunce nestalo? Ono što se na Suncu desilo, na Zenlji se manifestira nakon 8 minuta, jer to je prava istovremenost. (Pluton bi nastavio revoluciju narednih 8 sati.... Ispričavam se na podugačkom komentaru, ali tema je zanimljiva. Osobno vjerujem da je svemir nastao Velikim praskom, ali što ga je uzrokovalo naravno ne znam. Možda smo mi svi ostaci neke supernove - to mi se čini logičnijom prirodom Velokog praska, ali naravno nespojivo je sa cjelokupnim kontekstom. Možda smo mi ostaci svemira koji je nekim čudom bio zaguran na brzinu svjetlosti u nekom drugom svemiru? Neka stvari možda nikada nećemo znati. Poštovanje!
07.09.2006. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...