Komentari

sveoanoreksiji.blog.hr

Dodaj komentar (123)

Marketing

  • jopy

    užas....mislim i ja hoću smršavit ali tako.....ne znam....to se stvarno treba lječit...meni je njih žao.....joj.....

    avatar

    20.08.2006. (19:32)    -   -   -   -  

  • dinamitna

    Ja mislim da prvo trebaš naučiti razliku u pisanju č i ć.

    avatar

    20.08.2006. (21:18)    -   -   -   -  

  • Anna Lee

    a ja mislim da si ti na dobrom putu za anoreksiju ako mislis da bi na svoju visinu i kilazu trebala jos smrsavit, dapace trebala bi se udebljat malo da bi dobila onaj tzv. idealni omjer

    avatar

    21.08.2006. (02:36)    -   -   -   -  

  • Ariel

    znam da je to puno dublje od nekakve borbe s hranom, znam puno ljudi koji su patili/pate od toga, znam da malogradanski puk to nikada nece shvatiti/i boje u neku ruku, jer ovo je jedna od onih stvari koje moras prozivjeti da bi mago u potpunosti shvatiti, i ono sto jos znam jest da nikakvi javni ili bilo koji drugi lincevi i lomace za vjestice nece pomoci nikome, osim naravno, mediokritetima i idiotima da se zabave malo u svojoj bijednoj egzistenciji koju oni zovu zivotom!

    p.s.ljuta sam jer sam naisla na nekakve glupe forume u kojima nekakvi pravednici s diplomama psihologa i doktora medicine raspravljaju o svemu ovome s izrazito ruznim prizvukom, tj. ne govorim to tebi, inace post je dobar, al nista sto vec ne znam

    pozdrav,
    gia

    avatar

    21.08.2006. (18:32)    -   -   -   -  

  • Dorica

    ne trebas na dijetu,sada si taman,do 58 kila mozes ici bez problema ali nikako ne smijem skinuti vise kila.

    avatar

    21.08.2006. (19:53)    -   -   -   -  

  • Dust In The Wind

    ... i meni je glupo sto se odjenom pojavilo mnogo devojaka koje zele smrsaviti... ok.. i zanimljivo im je sve ovo sto neke od nas pisemo... dani bez hrane, takmicenja, sestrinstvo, leptirice, mali tajni svet... i zaista kada gledas sa strane cini se kao nesto bolesno interesantno i misticno.. ali uopste nije tako.. tuzno je jako... eto, sebe smatram za totalno opustenu osobu koja se sama sprda na svoj racun, ali recimo, nista me ne izbaci toliko iz takta i ne rastuzi kao kada neko baci shalu o mojoj debljini...i ne mogu to da prevazidjem, ma koliko ja znala da lepota dolazi iz nutra, koliko znala da fizicki izgled nije najbitniji, koliko god poznavala lepih bucmastih devojaka, koliko god cenila druge stvari u zivotu, ja se stalno vracam na svoj kompleks debljine... i ja ne mislim da imam anoreksiju, iako imam sve simptome iste, osim mrsavog tela...visoka sam 170 trenutno sam na 58 kg, zato sto sam imala neke teske periode, izgladnjivanje pa prejedanje. . ovih meseci sam bila na 56.. a i to mi je mnogo... i ne znam... otvorila sam svoj blog kako bih mogla sa nekim, barem sa jednom stranicom, podeliti svoju tugu.. razocaranje.. depresiju... da olaksam sebi.. nije mi namera da ikoga nagovaram na izgladnjivanje.. pisem o onome sta ja radim... a znam da postoji jos slicnih devojaka i znam d aim prica o tome kako su bolesn ei kako treba da se obrate psihologu nista ne znaci, jer prezivljavajuci isto sto i te neke druge devojke, znam koliko mi znaci kada cujem da je neko u istom shitu.. i koliko mi znaci kada cujem da je neka od tih devojaka izasla iz istog shita... pored svega osecam se jako prazno i jadno... a kako i ne, kada se "zivot" pazi zivot svede na brojanje kalorija.. to je veoma tuzno... dok sam nekada uzivala u svim malim i velikim lepotama, bojama, zvucima... sve se izgubi... eto, uspela sam, kao, na kratko da se izvucem iz svega... nisam ni pisala blog za to vreme.. nisam se ni pozdravila ni sa kim... znala sam da cu se vratiti...:(... a svesna sam lepote koju pruza zivot bez opsesije mrsavim telom... a trenutno je postalo drugacije...jos gore... vis emi ne znaci ni toliko mrsavo telo.. ne zleim nista vise.. gubitak svake motivacije.. ne znam... devojke i devojcice pokusajte da budete zadovoljne sobom.. pogledajte koliko je fizicki retardiranih ljudi, unakazenih pa cene zivot vose od bilo koje od nas.. avi imate dve ruke, noge, oci, i mozda malko vise kg, pa sta? cenite to sto imate... dok se ne uvucete u potpunosti u ovo sranje kada je previse kasno da se izvucete.. jer um vam je zarobljen...

    avatar

    21.08.2006. (20:01)    -   -   -   -  

  • tAtttttJaNa

    Mislim da je ovaj blog o.k. i to što ova glupača čiji je blog//debelaituzna.blog.hr/ potiče druge cure na igladnjivanje...to je strašno i to treba što prije zaustavit..

    avatar

    21.08.2006. (20:22)    -   -   -   -  

  • _just_a_girl_

    ma znam ja to sve vec,stalno mi pricajuu.. nisam anoreksicna nit zelim bit,al zelim i ja mal smrsavit..i takk..prije sam prihvatila izzazzov cura s 'ana' blogova i bila 5 dana uzor a onda pala jer bi osla u kurac sa zivcima,i brojanje svake kalorijee.. onak uzasss.. sad jedem manje i nekad ne jedem kruh i tak to-slatkise i to..i eto.. pozz

    avatar

    21.08.2006. (23:46)    -   -   -   -  

  • ...and we both know hearts can change...

    hej. dobar ti je ovaj post. i ja sam post o tome pisala. to je stvarno grozno kaj te cure rade. grozno. ja sam te blogove na t-portalu pronašla. ajde veliki pozdrav

    avatar

    22.08.2006. (01:34)    -   -   -   -  

  • Philomena diogenica Q.

    Stavila sam te u linkove. Mislim da je to strašno i nastojim suosjećati iako ne znam kakoje to. Mislim, ja imam užasan osjećaj da previše jedem, ali ne brine me izgled nego moralna opravdanost prejedanja i osjećam se krivom što se mora trošiti hrana na mene. Ponekad ne jedem ništa, najviše sam izdržala 2 dana (bez ikakve hrane, čak sam i vodu pila minimalno).
    Žso mi je što se izgladnjuješ. Ne moraš smršaviti. Mršava si. Ne znam, ja imam 158 cm i 65 kg, a ipak mi mnogo ljudi govori da sam lijepa, a i dečkima se sviđam, tako da kile i nisu toliko važne. Ali sama si rekla da si toga svjesna, a ne možeš prestati pa neću mudrovati.

    avatar

    22.08.2006. (01:41)    -   -   -   -  

  • anavsana

    Šta ti stvarno misliš da ja to ne znam i da se ja nisam informirala o svemu tome još davno? A osim toga da si pogledala moj bmi (20), vidjela bi da sam daleko od anoreksije i poštedila me prodika.

    avatar

    22.08.2006. (11:29)    -   -   -   -  

  • fatlory

    Sve ja to znam već odavno, ovdje ne postoji niti jedna informacija koju ja prije nisam čula. Osim toga ja sam ti daleko od anoreksije, imam anoreksični um u debelu tijelu. Ne treba osuđivati djevojke na blogovima jer je svakome lakše kada nađe nekoga tko isto misli i tko ima iste želje, naći nekoga tko te razumije...to je ono čemu teže svi u bilo kojem periodu života, zar ne? I vjeruj da je svaka od nas iskreno sretna kada neka od naših prijateljica krene na liječenje i kada shvati da je s mršavljenjem dosta.

    avatar

    22.08.2006. (13:16)    -   -   -   -  

  • gdje PSYCHObITCH umuje

    Hej! Prvo, pohvala za otvoreni blog! Zbilja, svaka čast na potezu ;) Budući da sam nedavno otvorila svoj osobni blog, nije mi se dalo zafrkavati sa još jednim, da kažem informativnim ;)
    Već sam pisala podugački post na mom blogu na ovu temu, nakon što sam jednu večer nabasala na hrpu pro-ana blogova, i zgražala se..budući da je tema usko vezana uz moju struku, malo ću se više pozabaviti tim pitanjem..ovakve igre nisu bezopasne i smatram da što nas bude više koji ćemo podupirati kontru pro-ana blogovima, moći ćemo nekako i senzibilizirati javnost o toj temi ;)
    Pozdrav i imaš mail!

    avatar

    22.08.2006. (18:34)    -   -   -   -  

  • Lorena____

    Smatram da je strašno to što si ove cure rade. no, iskreno,mogu ih razumjeti jer sam i sama nekad imala problema s težinom, trpjela sam sve i svašta i ponekad mrzila samu sebe. sada imam 19 godina i samoj sam sebi najljepša cura na svijetu. smršavila sam na zdrav način, ali mi je ponajprije psihičko sazrijevanje pomoglo da shvatim tko sam zapravo. žalim svo ono vrijeme koje sam provela plačući,u depresiji,očaju - nije bilo vrijedno. jednostavno nije. danas kad sretnem neke ljude iz prošlosti, oni ne vjeruju da sam to ja. tad osjećam najveći ponos. ali ne zato što sam smršavila, nego zato što sam ojačala, što imam samopouzdanja i znam da mi nitko više ne može nauditi na taj način. nisam ni sad neka extra mršavica, ali to uopće ne želim biti. obožavam i svoju guzu , i svoje noge, sve...sve nekako štima. i uopće me ne dira da li netko misli da trebam smršavit još dvije kile ili ne. ja sam ono što jesam i ne bih to dala ni za kakve novce ovoga svijeta. lijepa sam i sebi i drugima, i nikad ne bih htjela biti kate moss broj 2. i jedna takva je previše...

    avatar

    22.08.2006. (18:34)    -   -   -   -  

  • OPTIMISTIC???better be...

    neznam čemu moje mišljenje...sve se vidi i na mom postu.
    nisam protiv mršavljenja onome kome treba a mislim da smo dovoljno pametne da znamo da 50kg nije puno...vjerujem da i sa 50kg možemo biti nezadovoljne određenim djelom tijela ali se takve stvari ne riješavaju ni vodenim danima ni izgladnjivanjem već vježbom.
    isto tako ja sam protiv izgladnjivanja...tako se uništava tijelo i um.
    hranim se zdravo već godinu dana i smršavila sam 14kg...
    žao mi je tih cura koje nažalost ne vide gdje griješe...

    avatar

    22.08.2006. (22:17)    -   -   -   -  

  • ***vijesti na drugom :)))***

    totalno sam šokirana blogovima cura koje imaju poremećaj u prehrani al i time što imaš 168 i 53 kg i oćeš smršaviti.
    cili život sam mršava, zapravo sam sitne građe, odrasla sam u malom dalmatinskom gradiću, pitaš se kakve to veze ima s ičim? možda je ovo jedinstveno misto na kugli zemaljskoj al ovde je zgodno ono što ima sala na sebi, kako bi rekli "bolje da ljulja nego da žulja" :-) i mršava kakva jesam nisam se osjećala dobro al ipak sve dođe na svoje pa sam s godinama normalno i debljala se, danas imam 167 cm i 55-56 kg i baš sam zadovoljna,idem sve i svašta i nikad se ne suzdržavam, al ono što sam shvatila puno je bitnije. bitno je kakva si osoba,jel voliš i jesi voljen,jel se obrazuješ,jel imaš znanje, jel radiš ono što voliš il bar imš hobi koji te ispunjava...to su bitne stvari i to ćeš imati i kad budeš u 50ima sva naborana i troma.što ne? kad pogledam manekenke i glumice kojima moš sva rebra pribrojati pitam se ko je ovde lud?al pitam se i kakav je to sklop u mozgu mladi cura da im to predstavlja ideal?ne razumim al trudim se i ne osuđivati, jer ništa nije jednostavno i znam da mediji ni malo ne pomažu u svemu tom. nadam se da ti nisam bila predosadna, pozdrav

    avatar

    23.08.2006. (12:25)    -   -   -   -  

  • sasvim slučajno sam naletjela na pro-ana blogove, skakala s jednog na drugi i čitala ih puna tri dana. trebam li reći da sam osupnuta, zgrožena i još u nevjerici? jedina svijetla točka u ovom trodnevnom lutanju bio je ovaj blog, stoga čestitke autoru/ici.
    prva stvar koju bih htjela naglasiti je da sam i sama imala poremećaj prehrane. ništa slično anoreksiji ni bulimiji, ali se, sigurna sam, radilo o poremećaju. imala sam nepunih 16 godina kad sam preživjela nešto s čim se nisam mogla pomiriti. tada sam, više od svega na svijetu željela da me nema. to nije bila klasična želja za smrću jednog samoubojice koja bi se mogla riješiti potezom žileta ili šakom tableta i sprovodom, željela sam živjeti, ali prestati biti, postojati, osjećati. htjela sam otupjeti na sve što me je razdiralo iznutra.
    uvijek sam bila vitka, prema maminim riječima čak i mršava (mama je mama :)) i u zrcalu sam vidjela realnu sliku sebe, nikakvu debeljucu. nisam išla za tim da izgubim kile niti mi je to ikada palo na pamet, ali da, prestala sam uzimati hranu. bila sam toliko depresivna da sam izgubila volju za svime. niti sam osjećala glad, niti mi se dalo žvakati, jela bih tek kad bi bol u glavi postala neizdrživa.
    od svih ljudi koji su me okruživali (a bilo ih je puno, osobito u školi u kojoj sam bila samo fizički prisutna), samo me mama čvrsto odlučila vratiti u stvarnost. nakon što me je odvela doktorici počele su kure vitamina zajedno s puno razgovora i razumijevanja.
    jednog sam dana stala pred ogledalo i ugledala košćato tijelo, upale tužne oči na žutom licu, gledala sam u nešto što nisam bila i ja i što nikada nisam htjela postati. tad sam se prvi put upitala ono što me mama pitala već duže vrijeme: "što si to radiš?".

    put nije bio jednostavan i promjena se nije dogodila preko noći. uvidjela sam da se moram dovesti u red, osobito emotivno, srediti svoju glavu, promijeniti način razmišljanja i jednostavno rečeno, nastaviti živjeti. sad sam sa svojih 172 cm i 62 kilograma i nikad se nisam osjećala bolje. više nisam vješalica preko koje visi majica. nisam 2 kuka na kojima su okačene prazne hlače.
    ono što su nekad bila 2 štapića bobi, sada su dvije noge koje se sviđaju meni, ali i drugima. moja guzica više nije ono čime sam žuljala stolicu :) , stavljena u hlače postala mi je adutom. tako okrugla, prćasta i obla, ugodna za sjedenje, a još više na dodir. :)

    moj challenge jučer:
    na poslu - sendvič, 2 banane, 1l soka od ananasa i bijela kava. lupam se po nosu samo zbog previše šećera u kavi, no što ću kad volim slatko.
    doma - juha, šnicla i pire krumpir, salata, četvrtina vrućeg kruha (tek donesen iz pekarne, mljac), banana, breskva, kruška, pola kutije štrudli od smokava, kava i minimalno litra soka.

    ne planiram biti, niti jesam debela. na vagu stanem jednom u 100 godina i ne zamaram se kilama. vidim da izgledam odlično, zadovoljna sam svojim tijelom i ponosna na svoje obline, pa čak i na ono malo celulita. osjećam se ženom i osjećaj je odličan. napokon sam sazrela.

    razlog zbog kojeg sve ovo pišem je velika količina empatije koju osjećam prema tim djevojkama. iako je prva pomisao da su glupe, zadnje što im treba su osuda i prodike. čak je i letimičnim pregledom njihovih blogova vidljivo da iz svake slike i iz svake riječi vrišti strah i bol. tim osobama treba stručna pomoć, a ne razgranata mreža blogova u koju se zapliću sve dublje i dublje, a jedna drugoj, duboko uvjerena da pružaju pomoć, zapravo pružaju napunjen pištolj.
    iskreno se nadam da će netko iz njihove neposredne blizine čuti taj vapaj i pružiti im pomoć.

    avatar

    23.08.2006. (13:43)    -   -   -   -  

  • gdje PSYCHObITCH umuje

    osvrt na zadnji komentar..stvarno si to lijepo napisala ;) Moram još dodati da je zbilja besmisleno gledati na te cure kao glupe, jer je tu riječ o poremećaju..i ko za vraga gledam sad ovu seriju Školske tajne i riječ je o curi koja je imala pro-ana stranicu koju su ukinuli jer - obmanjuje cure - uvjeravajući ih da je to stil, a ne poremećaj!!!

    avatar

    23.08.2006. (15:29)    -   -   -   -  

  • ANONIMAC

    Danima sam čitala te blogove i još uvijek sam u šoku.I sama sam napisala poduži post;copy-pastala njihove male razgovore...Meni je cura jako žao,žao mi je što ne shvačaju svoj problem,žao mi je što na ovom svijetu ne vide ništa do vage i kilaže:(

    avatar

    23.08.2006. (23:50)    -   -   -   -  

  • bulimicna?? ne, bolje anoreksicna

    a ovaj reci ti meni sta tebe boli dupe na koji nacin mi mrsavimo.. nas zivot radicemo s anjim sta hocemoo... ti si zadnja osoba koja treba da nam drzi pridike... ! moj zivot moja mia, moja ana moja stvar!

    avatar

    24.08.2006. (04:07)    -   -   -   -  

  • Bulimična - kad si sama budeš plaćala mukotrpna liječenja i vađenja iz kome, saniranja štete koju si si nanijela, tada će to biti samo tvoja stvar. Ovako, dok je liječenje vaše nepromišljenosti na teretu poreznih obveznika, svatko se ima pravo umiješati, prokomentirati i skrenuti vam pozornost da je to što činite same sebi, ali i jedna drugoj težak poremećaj, da imate ogroman psihički problem i da vas treba liječiti.
    Činite štetu društvu i društveni ste problem. Otvarate blogove i potičete druge djevojake na izgladnjivanje, trpanje predmeta (četkica!!!!!!!!!) u grkljane, skrivanje vlastitih bljuvotina, rezanje i tko zna što još. Blogovi i postupci su vam psihopatogeni, razmišljanja psihotična, opsesivne ste pa i paranoične. Bolesne ste. I sve dok ne shvatite da je uzrok vašoj bolesti psiha, a ne hrana, ostat ćete bolesne. Potrebna vam je kvalitetna terapija i to još jučer, ne danas ili sutra jer kad ili ako danas-sutra zasnujete obitelj ona će biti disfunkcionalna poput vas. Tako društvo postaje još bolesnije i patogenije, a broj osoba kojima je potrebna stručna pomoć, kvalitetna briga i skrb se širi geometrijskom progresijom.
    BULIMIJA I ANOREKSIJA su poremećaji, a ne prijateljice imenom Ana i Mija. NAzovite bolest bolešću, prihvatite da ste bolesne i da vam treba doktor, zdravstvena ustanova. Prihvatite istinu.

    avatar

    24.08.2006. (09:43)    -   -   -   -  

  • 63)^(1)(1 @ perfection

    da stavish jednu jedninu sliku na sta lice te cure imalo bi puno bolji efekt nego 20 stranica texta. i mozes ti ovdje njima tupit da je to loshe i sve sta ide u paketu s tim, al zakurac. to je bolest i nemozes ju izlijecit, nikad, samo pomoc da simptomi ne budu tolko drasticni da dovedu do toga da kad se digne iz kreveta da se polomi kao da je od stakla, ili do smrti.. najgore je sta se anorkesija javlja kod teenagerica, tj. klinki koje misle da su pokupile svo znanje svijeta i da znaju sta zele, i tko zele bit izmedju ostalog.. blah.

    sve su cure lijepe, svaka na svoj nacin, i zato se nijedna ne treba bojat da nece bit prihvacena. samo treba nac pravu osobu.

    avatar

    24.08.2006. (09:48)    -   -   -   -  

  • nina

    lako tebi,vjerovatno si mršava ko štapić,ali ti neznaš kako je to biti debel,i anoreksija i bulimija su bolje od toga

    avatar

    24.08.2006. (13:42)    -   -   -   -  

  • tijana džubre

    hm... čitala sam neke blogove od cura koje jedna drugu potiču na izgladnjivanje. meni je to najblaže rečeno bolesno. a i ti isto... gle: pišeš da moraš smršaviti, a imaš 53 kile na tu visinu. mršavljenje ti zaista nije potrebno. jedna cura je gore napisala... na pravom si putu da i sama postaneš anoreksična.
    a mogu se kladiti da 90% tih cura koje pokušavaju smršaviti (izgladnjuju se, rade ogavne stvari tipa cijeli dan piju samo vodu itd.) izgledaju sasvim OK i da im nije potrebna nikakva dijeta. zajebi takav život kad cijeli dan misliš šta smiješ, a šta ne smiješ pojesti, koliko si kalorija unijela u sebe i slične gluposti. to uzrokuje i fizičke i psihičke probleme. takve cure su stvarno u banani i život kakav vode ne može se nazvati životom. meni osobno je to glupo i nepotrebno. ako ne prihvatiš sam sebe onakvog kakav jesi neće te prihvatiti ni drugi. i točka. izgubit ćeš najbolje godine života izgladnjujući se. nemoj si to raditi, nije vrijedno. uživaj u životu i prihvati sebe... tek onda će te i drugi prihvatiti.
    OSTAO SAM LOJALAN, MASAN I VJEČNO GLADAN! :D

    avatar

    24.08.2006. (14:45)    -   -   -   -  

  • Nik@

    Super ideja o ovom blogu. Stvarno, ima sve više blogova koji potiču izgladnjivanje. Skroz glupo...

    avatar

    24.08.2006. (19:33)    -   -   -   -  

učitavam...