Davore, pratim tvoj Uvod u filosofiju i radujem se svakom novom tekstu. Probrani su, razliciti ali jedan s drugim zajedno idući. Zaista uvode u filozofiju i vode kroz nju. Evo i poticaja za moje javljanje: Pročitao sam tvoj post na forumu http://www.forum.hr/showthread.php?p=4420535 o poimanju Platonovih ideja. Sjajno obrazloženje Platona uz pomoć opreke spram heraklitovaca. Napominjem - heraklitovaca, a ne Heraklita. Oni razumiju Heraklita kao što ljudi u Heraklitovom fragmentu (u Heideggerovoj interpretaciji) razumiju logos. Heideggerov (a vjerojatno i tvoj) Heraklit nije bio heraklitovac. Jesam li na dobrom tragu?
20.08.2006. (15:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hej, Milje, pa sad smo kolege po blogu, super. :) Još i Aleksandar stavlja tekstove na Differentiji (od njega sam i pokupio ovaj koncept bloga), to je već čitava sekta. :D Drago mi je da čitaš a još više da si se javio. To tumačenje o kojem sam tad pisao na forumu je Aristotelovo svjedočanstvo. Čini se da je tadašnje heraklitovsko shvaćanje bilo neka krajnje radikalna procesualnost, neko absolutno ''panta rhei'', takvo pri kojem je sve toliko ne-postojano da ništa zapravo niti ne postoji. Stoga se ni o čemu ne može smisleno govoriti, kad ničeg niti nema kao postojanog (postojećeg) – pa oni odoše u nekakva onomatopejska glasanja umjesto govora. U tom smislu, zacijelo nijedan filosof koji pokušava nešto dovesti do riječi nije ''heraklitovac''.
@qai: vlastitu prosudbu niti ne možemo izbjeći, osuđeni smo na nju – čak i kad ''prihvaćam tuđu prosudbu'', to implicira da prosuđujem da njegovoj procjeni valja vjerovati, pa se čak i tada opet radi o mojoj vlastitoj prosudbi. To se ne da izbjeći. Ali, ako ispravno razumijem H.-ovu intenciju, ono što je pogubno jest identifikacija sa stanovitom prosudbom isključivo, ili prvenstveno, zato što je to moja prosudba. U stilu: ''čak i ako je pogrešna, moja je, držim se nje.'' Tad se doista radi o svoje-glavosti, o tome da se ne dopire do ''onog zajedničkog'', nego se ostaje ''u svom svijetu'', poput onih koji spavaju, kako kaže Heraklit u jednom fragmentu. Puno stoljeća kasnije Kant određuje moć rasuđivanja kao moć primjene općeg na pojedinačno. No, mada ukazuje u istom smijeru, Heidegger se u ovom tekstu odvaja od tumačenja da se pri tom radi o nekoj pojmovnoj subsumciji. Prije, radi se o sabiranju onog bez-konačnog u konačnoj pojedinačnoj sitaciji, Neba na Zemlji, rekli bi taoisti. Za takvo sabiranje traži se sabranost, ne puka svoje-glavost. A sabranost uključuje otvorenost za situaciju, ne svojeglavo insistiranje na svome pravu.
22.08.2006. (18:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vas dvojica ste već daleko otišli, a ja sam tek na početku. Ne, znam u što će se moj blog oblikovati premda trenutno imam jasnu viziju. Učim, pa vas molim da se ne ljutite ukoliko pokupim i upotrebim neke vaše zamisli. Eto, sviđa mi se koncepcija naslova kao pitanja.
23.08.2006. (12:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
OLK
Davore, pratim tvoj Uvod u filosofiju i radujem se svakom novom tekstu. Probrani su, razliciti ali jedan s drugim zajedno idući. Zaista uvode u filozofiju i vode kroz nju. Evo i poticaja za moje javljanje: Pročitao sam tvoj post na forumu http://www.forum.hr/showthread.php?p=4420535 o poimanju Platonovih ideja. Sjajno obrazloženje Platona uz pomoć opreke spram heraklitovaca. Napominjem - heraklitovaca, a ne Heraklita. Oni razumiju Heraklita kao što ljudi u Heraklitovom fragmentu (u Heideggerovoj interpretaciji) razumiju logos. Heideggerov (a vjerojatno i tvoj) Heraklit nije bio heraklitovac. Jesam li na dobrom tragu?
20.08.2006. (15:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Philomena diogenica Q.
A nemamo vlastitu moć rasuđivanja? :(
21.08.2006. (02:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razgovarajmo o krugu
Uočio sam da se zametnuo trag do mog bloga. Evo, postavljam novi.
22.08.2006. (08:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Hej, Milje, pa sad smo kolege po blogu, super. :) Još i Aleksandar stavlja tekstove na Differentiji (od njega sam i pokupio ovaj koncept bloga), to je već čitava sekta. :D Drago mi je da čitaš a još više da si se javio. To tumačenje o kojem sam tad pisao na forumu je Aristotelovo svjedočanstvo. Čini se da je tadašnje heraklitovsko shvaćanje bilo neka krajnje radikalna procesualnost, neko absolutno ''panta rhei'', takvo pri kojem je sve toliko ne-postojano da ništa zapravo niti ne postoji. Stoga se ni o čemu ne može smisleno govoriti, kad ničeg niti nema kao postojanog (postojećeg) – pa oni odoše u nekakva onomatopejska glasanja umjesto govora. U tom smislu, zacijelo nijedan filosof koji pokušava nešto dovesti do riječi nije ''heraklitovac''.
@qai: vlastitu prosudbu niti ne možemo izbjeći, osuđeni smo na nju – čak i kad ''prihvaćam tuđu prosudbu'', to implicira da prosuđujem da njegovoj procjeni valja vjerovati, pa se čak i tada opet radi o mojoj vlastitoj prosudbi. To se ne da izbjeći.
Ali, ako ispravno razumijem H.-ovu intenciju, ono što je pogubno jest identifikacija sa stanovitom prosudbom isključivo, ili prvenstveno, zato što je to moja prosudba. U stilu: ''čak i ako je pogrešna, moja je, držim se nje.'' Tad se doista radi o svoje-glavosti, o tome da se ne dopire do ''onog zajedničkog'', nego se ostaje ''u svom svijetu'', poput onih koji spavaju, kako kaže Heraklit u jednom fragmentu. Puno stoljeća kasnije Kant određuje moć rasuđivanja kao moć primjene općeg na pojedinačno. No, mada ukazuje u istom smijeru, Heidegger se u ovom tekstu odvaja od tumačenja da se pri tom radi o nekoj pojmovnoj subsumciji. Prije, radi se o sabiranju onog bez-konačnog u konačnoj pojedinačnoj sitaciji, Neba na Zemlji, rekli bi taoisti. Za takvo sabiranje traži se sabranost, ne puka svoje-glavost. A sabranost uključuje otvorenost za situaciju, ne svojeglavo insistiranje na svome pravu.
22.08.2006. (18:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razgovarajmo o krugu
Vas dvojica ste već daleko otišli, a ja sam tek na početku. Ne, znam u što će se moj blog oblikovati premda trenutno imam jasnu viziju. Učim, pa vas molim da se ne ljutite ukoliko pokupim i upotrebim neke vaše zamisli. Eto, sviđa mi se koncepcija naslova kao pitanja.
23.08.2006. (12:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...