Čudno...ja mrzim tišinu...a i nemoguće je da mi se desi jer uvijek nešto zamišljam, razmišljam i kombiniram...i uvijek, dobro gotovo uvijek, je uzalud jer, baš kako kažeš, svijet se uvijek okreće na drugu stranu...i onda shvatim što sam ja ustvari ovom svijetu. Jedna od nekoliko milijardi i da jednostavno ljudi ne mogu plesat kako ja sviram...zato se uvijek borim za sebe i ono što želim, barem u zadnje vrijeme. Prije je tu bio samo potencijal, a On je bio taj koji me ohrabrio i uvjerio da, kako On kaže, ne mogu izgubit ništa, samo mogu dobit. A mi, kod kojih osjećaji prevladaju, smo barem uvijek iskreni i dobronamjerni, zar ne? Zato, i da se opečeš 10000 puta, doći će jedan put kad nećeš, i izliječit će sve opekline. A tišinu mrzim...uvijek donese suze...jedino, bila je lijepa ona u Njegovom zagrljaju isprekidana otkucajima Njegovog srca... Veliki ti pozdrav šaljem :)
17.08.2006. (23:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da sam te jako dobro shvatila, posebno ovaj dio "uvijek sam svega svjesna,uvijek se trudim....ali nakon nekog vremena sve padne u vodu....."Sad te pozdravljam jer idem na more pa se čitamo kad se vratim!
18.08.2006. (11:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja shvatila... Imaš pravo za osjećaje, puno bolje prolaze oni koji ih skrivaj, a ja kad nešto osjećam prema nekome puknit ću ako to i ne pokažem. I često nastradam. Ali ne pada mi napamet skrivati ih, oni su moji, oni su dio mene. ;)
18.08.2006. (12:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da Amy imaš pravoi ja često nastradam jer osjećaji u meni se ne žele skrivati,il ih pokažem gestom ili ričima...ali kad bi ih zatvarala u sebe-mislim da bih pukla...ja kažem ili pokažem pa kud puklo da puklo:-)
18.08.2006. (17:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga moja, za mene je tišina nešto najgore,,nekada je se i bojim,ali u principu, kada bolje pogledam i sagledam situaciju, prepadnem se strašne buke koja u malo slučajeva vodi dobrome,,ne znam šta mislit o tome, ali,,, Šta se tvojih osjećaja tiče,,,čuj;IMAŠ PRAVO BIT ČOVJEK,,samo šta neki ne prihvaćaju tu ponudu, pa se ponašaju bezosjećajno, neljudski,, pusa*
18.08.2006. (18:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
volim taj nenadani trenutak tišine, kad čujem samo svoje misli, svoje disanje, a sve oko mene naglo utihne, prije je nisam voljela, ali sada da....donosi mi neki mir, lijep osjećaj...poljubac tebi
19.08.2006. (12:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tuljo
kako je pocela prica, ja sam mislio da ima neke veze sa sharkom..lol.. nemam nis pametno rec na temu..pa eto.. bokic..
19.08.2006. (17:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zapravo ne volim tišinu iz jednog razloga, jer ne volim biti sama... No volim tu kratku čudnovatu spoznaju tišine, kao da si u nekoj drugoj dimenziji..ne znam da li mislimo na istu stvar,ali to se meni zna dogoditi.. I sviđa mi se jer je pomalo čudnovato
19.08.2006. (23:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tuljo
zapravo...kad bolje razmislim, imam jednu slicnu situaciju.. jednog dana ustao iz kreveta i odjednom osjetio neki mir, nekakav spokoj..tisina... bas je dobar feeling bio.. kao da nema nikakvih problema, kao da su nestale sve brige.. mir u dusi.. ne znam bas kako se to dogodilo ali bas je bilo dobro.. ajd..pozdrav ;)
20.08.2006. (11:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hehe evo i mene, malo svratih!!!volim tišinu kad je nemam, ali kad prevlada onda se osjećam tako usamljeno, rekla bi prije da više preferiram glasove... događa se i meni da sve oko mene utihne ma koliko god bučno bilo,isključim se iz svega-i dobro je:):)
21.08.2006. (01:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Shvatila ja...i to jako dobro! Tišina je ponekad potrebna, toliko da je u nekim trenucima važnija od svega drugoga. Dopušta nam da čujemo vlastite misli, razmislimo o svemu, prisjetimo se nekih stvari (e to i nije tako dobro jer mene uspomene uvijek rastuže), ma jednostavno je važna. Jako. Što se osjećaja tiče i ja ih svima otkrivam, držim život na dlanu i milijun puta budem povrijeđena onda kada ne bih trebala biti. Ali ne znam drugačije, a možda i ne želim... Hvala na commentu, čitamo se:) pusa....
21.08.2006. (19:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Još jedna djevojka ukradenog srca...
Čudno...ja mrzim tišinu...a i nemoguće je da mi se desi jer uvijek nešto zamišljam, razmišljam i kombiniram...i uvijek, dobro gotovo uvijek, je uzalud jer, baš kako kažeš, svijet se uvijek okreće na drugu stranu...i onda shvatim što sam ja ustvari ovom svijetu. Jedna od nekoliko milijardi i da jednostavno ljudi ne mogu plesat kako ja sviram...zato se uvijek borim za sebe i ono što želim, barem u zadnje vrijeme. Prije je tu bio samo potencijal, a On je bio taj koji me ohrabrio i uvjerio da, kako On kaže, ne mogu izgubit ništa, samo mogu dobit.
A mi, kod kojih osjećaji prevladaju, smo barem uvijek iskreni i dobronamjerni, zar ne? Zato, i da se opečeš 10000 puta, doći će jedan put kad nećeš, i izliječit će sve opekline.
A tišinu mrzim...uvijek donese suze...jedino, bila je lijepa ona u Njegovom zagrljaju isprekidana otkucajima Njegovog srca...
Veliki ti pozdrav šaljem :)
17.08.2006. (23:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ImWHOiM
Mislim da sam te jako dobro shvatila, posebno ovaj dio "uvijek sam svega svjesna,uvijek se trudim....ali nakon nekog vremena sve padne u vodu....."Sad te pozdravljam jer idem na more pa se čitamo kad se vratim!
18.08.2006. (11:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Amy
Ja shvatila... Imaš pravo za osjećaje, puno bolje prolaze oni koji ih skrivaj, a ja kad nešto osjećam prema nekome puknit ću ako to i ne pokažem. I često nastradam. Ali ne pada mi napamet skrivati ih, oni su moji, oni su dio mene. ;)
18.08.2006. (12:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tonka:-)
da Amy imaš pravoi ja često nastradam jer osjećaji u meni se ne žele skrivati,il ih pokažem gestom ili ričima...ali kad bi ih zatvarala u sebe-mislim da bih pukla...ja kažem ili pokažem pa kud puklo da puklo:-)
18.08.2006. (17:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zaljubljeNa u ljubav
Draga moja, za mene je tišina nešto najgore,,nekada je se i bojim,ali u principu, kada bolje pogledam i sagledam situaciju, prepadnem se strašne buke koja u malo slučajeva vodi dobrome,,ne znam šta mislit o tome, ali,,,
Šta se tvojih osjećaja tiče,,,čuj;IMAŠ PRAVO BIT ČOVJEK,,samo šta neki ne prihvaćaju tu ponudu, pa se ponašaju bezosjećajno, neljudski,,
pusa*
18.08.2006. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emanuele
volim taj nenadani trenutak tišine, kad čujem samo svoje misli, svoje disanje, a sve oko mene naglo utihne, prije je nisam voljela, ali sada da....donosi mi neki mir, lijep osjećaj...poljubac tebi
19.08.2006. (12:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tuljo
kako je pocela prica, ja sam mislio da ima neke veze sa sharkom..lol.. nemam nis pametno rec na temu..pa eto.. bokic..
19.08.2006. (17:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
opijena
Zapravo ne volim tišinu iz jednog razloga, jer ne volim biti sama... No volim tu kratku čudnovatu spoznaju tišine, kao da si u nekoj drugoj dimenziji..ne znam da li mislimo na istu stvar,ali to se meni zna dogoditi.. I sviđa mi se jer je pomalo čudnovato
19.08.2006. (23:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tuljo
zapravo...kad bolje razmislim, imam jednu slicnu situaciju.. jednog dana ustao iz kreveta i odjednom osjetio neki mir, nekakav spokoj..tisina... bas je dobar feeling bio.. kao da nema nikakvih problema, kao da su nestale sve brige.. mir u dusi.. ne znam bas kako se to dogodilo ali bas je bilo dobro.. ajd..pozdrav ;)
20.08.2006. (11:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
opijena
Hmmm...pa mogla bi nam ti napisat ponesto iz tvoje kolekcije posebnih poljubaca... Da stvorimo novi trend
20.08.2006. (14:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Because it's not not what it seems...
hehe evo i mene, malo svratih!!!volim tišinu kad je nemam, ali kad prevlada onda se osjećam tako usamljeno, rekla bi prije da više preferiram glasove... događa se i meni da sve oko mene utihne ma koliko god bučno bilo,isključim se iz svega-i dobro je:):)
21.08.2006. (01:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Scarlett
Shvatila ja...i to jako dobro! Tišina je ponekad potrebna, toliko da je u nekim trenucima važnija od svega drugoga. Dopušta nam da čujemo vlastite misli, razmislimo o svemu, prisjetimo se nekih stvari (e to i nije tako dobro jer mene uspomene uvijek rastuže), ma jednostavno je važna. Jako. Što se osjećaja tiče i ja ih svima otkrivam, držim život na dlanu i milijun puta budem povrijeđena onda kada ne bih trebala biti. Ali ne znam drugačije, a možda i ne želim...
Hvala na commentu, čitamo se:) pusa....
21.08.2006. (19:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...