Jako si dobro opisao ovo kojom mjerom mjerite, biti će vam mjereno. Nikad nisam do sad baš sasvim razumjela. Mislila sam da će to Bog mjeriti, ali ovo kako u tvojoj situaciji sad tebe drugi mjere na isti način kao ti njih ranije... da, sad razmijem. Nije u pitanju samo Bog nego i ljudi koji su oko nas. Lijepo si to opisao. Ljubav za roditelje i ljubav za djecu čini nekad sebične stvari, a sve u dobroj namjeri. Poznato mi to i iz moje obitelji. Drago mi da si iz svega našto naučio,jer to je najvažnije. Znaš kako kaže Gibo: OVO MI JE ŠKOLA, OD SAD ĆU PAMETNIJE. :-) Svaki dan je novi početak, nova nada, nova mogućnost. Kad čovjek toga postane svjesan nema za čime žaliti nego biti sretan! Sretno ti! Imam jednu rečenicu a to je da su se moji trudili činiti najbolje kako su znali, ja kao dijete osjetila sam i dobro ali i nedostatke njihovog odgoja. Na meni je i smatram uspjehom ako ne ponovim iste greške. I moram priznati da se još liječim kompleksa koji su mi nametnuti odgojem, i što ih se više rješavam sve sam sretnija, pozitivnija, nasmijana osoba. Raspisah se... a ni ti nisi bio kratak, pa nema veze. Pozdrav!
17.08.2006. (15:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i sama sam u sličnoj situaciji, mislim isto ko i ti i s mužem vodim debate oko djece..moji su klinci još mali i nadam se da će dok odrastu on promijeniti mišljenje..odlična tema..pozdrav!!
18.08.2006. (08:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blago mene, i nemam djeci bilo kakvo imanje da naslijedim... školovana i slobodna su, i neka svaka od njih samo nađe svoj 'pravi put', ma bilo gdje na ovom svijetu, jednom ću sretno sklopiti oči i preseliti se na onaj svijet... Tebi prijatan vikend i srdačni voooZdrić od mene i malog Tiziana - unučad je po mome najljepše blago što djeca svojim roditeljima mogu pokloniti! :-)
19.08.2006. (08:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam sputavan ni po kojem pitanju niti škole,prebivališta,braka.Dugo već ne živim sa svojima i ono što imam stvorili smo sami.Isto tako jednog dana moja će djeca otići od nas i to je normalno a ja normalno da ću im pomoći koliko ću moći.
19.08.2006. (11:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imovina ... kad je imamo previše (iako ne znam koliko bi to bilo), ne valja, jer u tome ne vidimo ono što nas ispunjuje. Kad je ima premalo, ni onda ne valja, jer osnovno je pitanje - egzistencija i pristojan život. Kad se sve to ukomponira sa onim što bi htjeli mi sami i onim što bi htjeli roditelji (vezano za nas), pa onda osjećaj obaveze i brige i sve drugo, onda sve skupa i nije jednostavno. Smeta me nekad kad mi moji doma daju "lekcije" ponašajući se kao da sam malo dijete. Njima i jesam dijete, ali valjda zaborave da nemam 15. :) Sve više vidim da u nekim godinama odrastao čovjek treba živjeti sam (mislim, ne s roditeljima). I onda se opet vraćamo na financije. :)
21.08.2006. (17:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, to je zanimljiva tema. Kažu da uvijek treba naći mjeru, u svemu. A to nije tako lako. Pa i roditelji, kad odgajaju djecu - u najboljoj namjeri - eto, dogodi se da ih katkad i sputavaju. No, kad djeca odrastu - treba ih pustiti da sama odlučuju. Biti roditelj koji će im pomoći, stati uz njih kad zatreba, ali ih prije svega pustiti da se osamostale. Pa eto, i mi nešto učimo iz svog odgoja, iz onoga kako su nas roditelji odgajali, a vjerojatno ćemo, ma koliko se trudili, i mi jednoga dana nehotice pogriješiti. Ali sve je to život :)
21.08.2006. (21:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo je vrlo mudar tekst. Jako je teško izdići se iznad onoga na što smo navikli od rođenja i sami sebi priznati da nam to ne odgovara, iako nas oduvijek uvjeravaju u suprotno. Roditelji svojoj djeci žele samo najbolje, no oni nisu savršeni. Mislim da je onaj trenutak u kojem to shvatimo (bez imalo zamjeranja tim istim roditeljima koje obično volimo i poštujemo) prekretnica u našem sazrijevanju. Mislim da većina ljudi ima s tim nekakva iskustva, a ti si to uobličio u lijep i konzistentan tekst. Srdačan pozdrav! :)))))
22.08.2006. (22:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
more nade
Jako si dobro opisao ovo kojom mjerom mjerite, biti će vam mjereno. Nikad nisam do sad baš sasvim razumjela. Mislila sam da će to Bog mjeriti, ali ovo kako u tvojoj situaciji sad tebe drugi mjere na isti način kao ti njih ranije... da, sad razmijem. Nije u pitanju samo Bog nego i ljudi koji su oko nas. Lijepo si to opisao. Ljubav za roditelje i ljubav za djecu čini nekad sebične stvari, a sve u dobroj namjeri. Poznato mi to i iz moje obitelji. Drago mi da si iz svega našto naučio,jer to je najvažnije. Znaš kako kaže Gibo: OVO MI JE ŠKOLA, OD SAD ĆU PAMETNIJE. :-) Svaki dan je novi početak, nova nada, nova mogućnost. Kad čovjek toga postane svjesan nema za čime žaliti nego biti sretan! Sretno ti! Imam jednu rečenicu a to je da su se moji trudili činiti najbolje kako su znali, ja kao dijete osjetila sam i dobro ali i nedostatke njihovog odgoja. Na meni je i smatram uspjehom ako ne ponovim iste greške. I moram priznati da se još liječim kompleksa koji su mi nametnuti odgojem, i što ih se više rješavam sve sam sretnija, pozitivnija, nasmijana osoba. Raspisah se... a ni ti nisi bio kratak, pa nema veze. Pozdrav!
17.08.2006. (15:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moje vijuge
i sama sam u sličnoj situaciji, mislim isto ko i ti i s mužem vodim debate oko djece..moji su klinci još mali i nadam se da će dok odrastu on promijeniti mišljenje..odlična tema..pozdrav!!
18.08.2006. (08:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
more nade
Idem se odmarati. Čitamo se za 10 dana. Pozdrav!
18.08.2006. (11:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M.H.Švabica
Blago mene, i nemam djeci bilo kakvo imanje da naslijedim... školovana i slobodna su, i neka svaka od njih samo nađe svoj 'pravi put', ma bilo gdje na ovom svijetu, jednom ću sretno sklopiti oči i preseliti se na onaj svijet... Tebi prijatan vikend i srdačni voooZdrić od mene i malog Tiziana - unučad je po mome najljepše blago što djeca svojim roditeljima mogu pokloniti! :-)
19.08.2006. (08:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Darkwolf
Nisam sputavan ni po kojem pitanju niti škole,prebivališta,braka.Dugo već ne živim sa svojima i ono što imam stvorili smo sami.Isto tako jednog dana moja će djeca otići od nas i to je normalno a ja normalno da ću im pomoći koliko ću moći.
19.08.2006. (11:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Imovina ... kad je imamo previše (iako ne znam koliko bi to bilo), ne valja, jer u tome ne vidimo ono što nas ispunjuje. Kad je ima premalo, ni onda ne valja, jer osnovno je pitanje - egzistencija i pristojan život. Kad se sve to ukomponira sa onim što bi htjeli mi sami i onim što bi htjeli roditelji (vezano za nas), pa onda osjećaj obaveze i brige i sve drugo, onda sve skupa i nije jednostavno. Smeta me nekad kad mi moji doma daju "lekcije" ponašajući se kao da sam malo dijete. Njima i jesam dijete, ali valjda zaborave da nemam 15. :) Sve više vidim da u nekim godinama odrastao čovjek treba živjeti sam (mislim, ne s roditeljima). I onda se opet vraćamo na financije. :)
21.08.2006. (17:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Da, to je zanimljiva tema. Kažu da uvijek treba naći mjeru, u svemu. A to nije tako lako. Pa i roditelji, kad odgajaju djecu - u najboljoj namjeri - eto, dogodi se da ih katkad i sputavaju. No, kad djeca odrastu - treba ih pustiti da sama odlučuju. Biti roditelj koji će im pomoći, stati uz njih kad zatreba, ali ih prije svega pustiti da se osamostale. Pa eto, i mi nešto učimo iz svog odgoja, iz onoga kako su nas roditelji odgajali, a vjerojatno ćemo, ma koliko se trudili, i mi jednoga dana nehotice pogriješiti. Ali sve je to život :)
21.08.2006. (21:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria
Ovo je vrlo mudar tekst. Jako je teško izdići se iznad onoga na što smo navikli od rođenja i sami sebi priznati da nam to ne odgovara, iako nas oduvijek uvjeravaju u suprotno. Roditelji svojoj djeci žele samo najbolje, no oni nisu savršeni. Mislim da je onaj trenutak u kojem to shvatimo (bez imalo zamjeranja tim istim roditeljima koje obično volimo i poštujemo) prekretnica u našem sazrijevanju. Mislim da većina ljudi ima s tim nekakva iskustva, a ti si to uobličio u lijep i konzistentan tekst. Srdačan pozdrav! :)))))
22.08.2006. (22:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trill
Mislim da bi se moj post o mojoj kćerki i ovaj tvoj mogli nadopunjavati :)
25.08.2006. (09:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...