..sad kad mene nema, onda ti pucas cak po dva posta dnevno.. pa sad sam u ogromnom zaostatku, treba dobro zasjesti da bih sve nadoknadila.. ostavljam sada tek pozdravcic, a sutra cu iskomentirati sve sto nisam :)) ..
17.08.2006. (01:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi moj virtualni bajo! Red je, a znaš da to rado činim, da ti najprije zahvalim na postu. To ipak nisam očekivao. Danas sam ti ukratko napisao kako si ovaj post, koji je vjerujem, kako ja to rado kažem „iscurio“ iz srca, dakle bez koncepta, bez razmišljanja, „načičkao“ lijepim slikama i metaforama, ali sve jako lipo i decentno. Znalački!
Najprije sam pogledavši fotografiju, tražio šesti čamac. Stalno sam ih vidio pet. I naravno to sam morao pripisati mojim godinama. Nisam vidio! Nije to bila želja da ga uopće ne nađem i da tebe moram korigirati a sebe uvjeravati da se ipak netko grdno prevario.
Koji je najljepši? Ja ih nisam sam bojao. Malo jesam ali ih je bilo puno s penzlama u ruci. Onaj „otuđeni“ mi se baš ne sviđa. Nisam nikada volio bit „osim svita“, nisam samotnjak. Pa čak i kad plačem tražim društvo. Gdje si ti vidio usamljenog tamburaša. Samicu nisam nikada svirao! I zahvalan sam što sam ipak, koliko sam mogao, ostao usidren na obali. Ali tada su došli snažni valovi, otrgnuli me od obale i otjerali u tuđe vode.
Ovoga drugoga ne doživljam kao slabića koji bi se skrivao iza nekoga. Skrivao sam se, da, dok sam imao iza koga ali ne zbog slabosti i kukavičluka, nego samo da uz njega i od njega nešto naučim. A tajne? Nisam ja nikada imao tajni koje bih sačuvao za sebe. Uvijek sam ih rado povjerio prijatelju. Doduše u to vrijeme su to bile velike, možda najveće životne tajne uopće, koje su znale itakako boljeti. Možda sam se, bar sam ja to tako osjećao, prebrzo primaknuo ovo trećem. Morao sam jer sam ostao sam u tuđim nepoznatim, mutnim vodama. Dodatni motor sam stavio možda zato, da što brže pobjegnem iz tih voda. Nije to bila moja bistra Sava. A pocrvenio sam od stida. Da od stida pred samim sobom. Mogao sam ja one velike valove pretrpjeti na Savi. Ako bi mi slomili par dasaka, ako neko vrijeme i nebih mogao ploviti, možda bi ipak došlo moje vrijeme. A ja sam otišao, prebrzo, da se zasobom niti okrenuo nisam, mahnuo i bar rekao zbogom.
I meni se ovaj četvrti najviše sviđa. Boje su mu skladne. Da i zbog toga što si nabrojao ali i zbog nekih drugih žuto-plavih zastava. Taj se naplovio a boje nije uzgubio. Možda je, već prema položaju sunca izgledao malo više žut, pa onda opet malo više plav? Ali nikada nije htio mijenjati boje. A zalijevali su ga i vinom i rakijom, tovarili u njega vesele snaše i tamburaše, a on se nije dao! I kada je, a to su bili rijetki petki, sam ostajao na obali, pogledavao je, iako ne tako često na onu trojicu iza sebe. Onu dvojicu ispred vidio je samo kao kroz maglu i na kraju mislio da će se izgubiti u magli i mimoići ga.
No, peti ga je ipak pronašao. I onda je morao shvatiti da mu nema druge, da se s njim mora aranžirati. I čini mi se da mu je to dobro uspjelo. Najprije je nabavio veliko, teško sidro. Zna on da se svako sidro može izvući iz dubine, i da se onda može slobodno ploviti, recimo ponovno u Savu, ali je u međuvremenu uz njega sraslo veliko kamenje i pribilo ga uz obalu koju nije htio. I sad je mora prihvatiti kakva bila da bila. Sada nema kuda. Sve više on sanja Savu, ali pukotine su sve dublje, sve više cure. Nekada ih niti posude za iuzbacivanje vode ne mogu lako izbaciti. I valda od tuge i jada, od silnih pokušaja oslobođenja, rastanka s tom neuglednom tuđom obalom, od silne vode koja prodire kroz pukotine, one lijepe skladne boje su počele siviti. Kao da je na njih pao vječni mraz.
Ovaj šesti mi baš nije jako drag. Možda zbog te sive boje? A možda i zbog toga što je najmanji pa se boji nekakvog zlog vala koji će ga razbiti od obalu i nikada više neće zaploviti? Neće mu pomoći ni dodatni motor. I možda se baš zato licka, da kašira puno toga nebi li se preobrazio u onoga četvrtog? A možda je onda na kraju ipak shvatio da je, unatoč svega, bolji od svih dosadašnjih i pobacao njihove papire po dnu, uzeo im zauvijek dozvole za plovidbu. I možda se sada, što baš nije njegov način, počeo siliti. Zna on da više nije onaj pravi sa Save, da je dugom plovidbom tuđim vodama izgubio nešto, da mu je donekle isprćavio hrast od kojeg je sazdan i da se više nezna inatit i klinčiti se. I možda ipak hoće barem pokušati. Slavonski hrast još nije potpuno isprćavio! Da je na Savi, možda bi se već povukao u osamu, iza kakve vrbe, pokrio se njenim lišćem i brojio sve te puste dana svoje duge plovidbe. Ali on nije na Savi pa možda upravo zato hoće pokazati i toj tuđoj rijeci i tim tuđim čamcima tko je i što je. Neznam dokle će imati snage. Pomoćni motor je skinuo, jer mu se više ne žuri, više ne misli bježati. Neće mijenjati ni boju, jer svi znaju koliko je star, pa čemu onda šminka? Odmora želi. Pa i odmora od rijeke. Od ove rijeke. Sava mu nikada nebi dodijala. Zato je tako često sanja i piše joj duga lijepa pisma. Novi čamci, puna ih je Sava, ga ne znaju. Čitaju njegova pisma i čude se. Možda im želi reći da nije on kriv što je morao otploviti. Ali ovi ne shvaćaju valove koji su ga otjerali. Doživjeli su oni i veće i jače valove, nemani koje su plovil
17.08.2006. (01:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi bajo, još sam na Savi uz "moje" čamce, pa se sjetih:Stvari koje smo voljeli kao djeca ostaju u vlasništvu srca do pozne starosti. Najljepše u životu je da naše duše ne prestaju posjećivati mjesta nekadašnje sreće. Lijep ti dan želim, ugodnu zabavu u ulici Slavonskih graničara i iskreno te pozdravljam!
17.08.2006. (11:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sad sam tek, bajo moj, vidio (izgleda da ja zbilja slabo vidim; nije to bio slučaj samo s traženjem šestoga čamca!) da moćas nisam poslao cjeli komentar. Zato sada šaljem ostatak:
...Savom i velikim otvorenim krvavim raljama. I nisu sve potopili. I želi im ispričati svoje iskustvo tako duge plovidbe i zakleti ich da nikada, pa i od najvećih valova, ne napuštaju svoju Savu, svije sidrište. A onda je žalostan. Obraduje ga svako pismo tih novih, dalekih savskih čamaca i skoro počne kovati velike planove, crtati karte duge plovidbe. I čak se neki puta zanese i vjeruje da još za sve ima vremena, ponesen entuzijazmom i velikom željom. No na kraju ipak shvati, da nije uzalud posivio, da on više nije za duge plovidbe. Ostaje i dalje u vodi. A već stara davna hrastovina i dalje polako prćavi, a on se neda!
17.08.2006. (11:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wanted boy
zakon blog,posjeti naš i osjeti čaroliju rocka i hevy metala.pozzzzzz
16.08.2006. (12:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Syrenica
..sad kad mene nema, onda ti pucas cak po dva posta dnevno.. pa sad sam u ogromnom zaostatku, treba dobro zasjesti da bih sve nadoknadila.. ostavljam sada tek pozdravcic, a sutra cu iskomentirati sve sto nisam :)) ..
17.08.2006. (01:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
PLOVIDBA
Dragi moj virtualni bajo! Red je, a znaš da to rado činim, da ti najprije zahvalim na postu. To ipak nisam očekivao.
Danas sam ti ukratko napisao kako si ovaj post, koji je vjerujem, kako ja to rado kažem „iscurio“ iz srca, dakle bez koncepta, bez razmišljanja, „načičkao“ lijepim slikama i metaforama, ali sve jako lipo i decentno. Znalački!
Najprije sam pogledavši fotografiju, tražio šesti čamac. Stalno sam ih vidio pet. I naravno to sam morao pripisati mojim godinama. Nisam vidio! Nije to bila želja da ga uopće ne nađem i da tebe moram korigirati a sebe uvjeravati da se ipak netko grdno prevario.
Koji je najljepši? Ja ih nisam sam bojao. Malo jesam ali ih je bilo puno s penzlama u ruci. Onaj „otuđeni“ mi se baš ne sviđa. Nisam nikada volio bit „osim svita“, nisam samotnjak. Pa čak i kad plačem tražim društvo. Gdje si ti vidio usamljenog tamburaša. Samicu nisam nikada svirao! I zahvalan sam što sam ipak, koliko sam mogao, ostao usidren na obali. Ali tada su došli snažni valovi, otrgnuli me od obale i otjerali u tuđe vode.
Ovoga drugoga ne doživljam kao slabića koji bi se skrivao iza nekoga. Skrivao sam se, da, dok sam imao iza koga ali ne zbog slabosti i kukavičluka, nego samo da uz njega i od njega nešto naučim. A tajne? Nisam ja nikada imao tajni koje bih sačuvao za sebe. Uvijek sam ih rado povjerio prijatelju. Doduše u to vrijeme su to bile velike, možda najveće životne tajne uopće, koje su znale itakako boljeti. Možda sam se, bar sam ja to tako osjećao, prebrzo primaknuo ovo trećem. Morao sam jer sam ostao sam u tuđim nepoznatim, mutnim vodama. Dodatni motor sam stavio možda zato, da što brže pobjegnem iz tih voda. Nije to bila moja bistra Sava. A pocrvenio sam od stida. Da od stida pred samim sobom. Mogao sam ja one velike valove pretrpjeti na Savi. Ako bi mi slomili par dasaka, ako neko vrijeme i nebih mogao ploviti, možda bi ipak došlo moje vrijeme. A ja sam otišao, prebrzo, da se zasobom niti okrenuo nisam, mahnuo i bar rekao zbogom.
I meni se ovaj četvrti najviše sviđa. Boje su mu skladne. Da i zbog toga što si nabrojao ali i zbog nekih drugih žuto-plavih zastava. Taj se naplovio a boje nije uzgubio. Možda je, već prema položaju sunca izgledao malo više žut, pa onda opet malo više plav? Ali nikada nije htio mijenjati boje. A zalijevali su ga i vinom i rakijom, tovarili u njega vesele snaše i tamburaše, a on se nije dao! I kada je, a to su bili rijetki petki, sam ostajao na obali, pogledavao je, iako ne tako često na onu trojicu iza sebe. Onu dvojicu ispred vidio je samo kao kroz maglu i na kraju mislio da će se izgubiti u magli i mimoići ga.
No, peti ga je ipak pronašao. I onda je morao shvatiti da mu nema druge, da se s njim mora aranžirati. I čini mi se da mu je to dobro uspjelo. Najprije je nabavio veliko, teško sidro. Zna on da se svako sidro može izvući iz dubine, i da se onda može slobodno ploviti, recimo ponovno u Savu, ali je u međuvremenu uz njega sraslo veliko kamenje i pribilo ga uz obalu koju nije htio. I sad je mora prihvatiti kakva bila da bila. Sada nema kuda. Sve više on sanja Savu, ali pukotine su sve dublje, sve više cure. Nekada ih niti posude za iuzbacivanje vode ne mogu lako izbaciti. I valda od tuge i jada, od silnih pokušaja oslobođenja, rastanka s tom neuglednom tuđom obalom, od silne vode koja prodire kroz pukotine, one lijepe skladne boje su počele siviti. Kao da je na njih pao vječni mraz.
Ovaj šesti mi baš nije jako drag. Možda zbog te sive boje? A možda i zbog toga što je najmanji pa se boji nekakvog zlog vala koji će ga razbiti od obalu i nikada više neće zaploviti? Neće mu pomoći ni dodatni motor. I možda se baš zato licka, da kašira puno toga nebi li se preobrazio u onoga četvrtog? A možda je onda na kraju ipak shvatio da je, unatoč svega, bolji od svih dosadašnjih i pobacao njihove papire po dnu, uzeo im zauvijek dozvole za plovidbu. I možda se sada, što baš nije njegov način, počeo siliti. Zna on da više nije onaj pravi sa Save, da je dugom plovidbom tuđim vodama izgubio nešto, da mu je donekle isprćavio hrast od kojeg je sazdan i da se više nezna inatit i klinčiti se. I možda ipak hoće barem pokušati. Slavonski hrast još nije potpuno isprćavio! Da je na Savi, možda bi se već povukao u osamu, iza kakve vrbe, pokrio se njenim lišćem i brojio sve te puste dana svoje duge plovidbe. Ali on nije na Savi pa možda upravo zato hoće pokazati i toj tuđoj rijeci i tim tuđim čamcima tko je i što je. Neznam dokle će imati snage. Pomoćni motor je skinuo, jer mu se više ne žuri, više ne misli bježati. Neće mijenjati ni boju, jer svi znaju koliko je star, pa čemu onda šminka? Odmora želi. Pa i odmora od rijeke. Od ove rijeke. Sava mu nikada nebi dodijala. Zato je tako često sanja i piše joj duga lijepa pisma. Novi čamci, puna ih je Sava, ga ne znaju. Čitaju njegova pisma i čude se. Možda im želi reći da nije on kriv što je morao otploviti. Ali ovi ne shvaćaju valove koji su ga otjerali. Doživjeli su oni i veće i jače valove, nemani koje su plovil
17.08.2006. (01:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
Dragi bajo, još sam na Savi uz "moje" čamce, pa se sjetih:Stvari koje smo voljeli kao djeca ostaju u vlasništvu srca do pozne starosti. Najljepše u životu je da naše duše ne prestaju posjećivati mjesta nekadašnje sreće. Lijep ti dan želim, ugodnu zabavu u ulici Slavonskih graničara i iskreno te pozdravljam!
17.08.2006. (11:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
Sad sam tek, bajo moj, vidio (izgleda da ja zbilja slabo vidim; nije to bio slučaj samo s traženjem šestoga čamca!) da moćas nisam poslao cjeli komentar. Zato sada šaljem ostatak:
...Savom i velikim otvorenim krvavim raljama. I nisu sve potopili. I želi im ispričati svoje iskustvo tako duge plovidbe i zakleti ich da nikada, pa i od najvećih valova, ne napuštaju svoju Savu, svije sidrište. A onda je žalostan. Obraduje ga svako pismo tih novih, dalekih savskih čamaca i skoro počne kovati velike planove, crtati karte duge plovidbe. I čak se neki puta zanese i vjeruje da još za sve ima vremena, ponesen entuzijazmom i velikom željom. No na kraju ipak shvati, da nije uzalud posivio, da on više nije za duge plovidbe. Ostaje i dalje u vodi. A već stara davna hrastovina i dalje polako prćavi, a on se neda!
17.08.2006. (11:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
betanija
Neću komentirati tekst nego samo ostaviti pozdav, kilometarski! Nisam se dugo javljala jer je ovo moje čudo od tehnike bilo pokvareno.
17.08.2006. (13:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...