Strah je bio moje najveće ograničenje u životu, ne znam od kuda je došao, da li mi ga je netko podvalio ili su ga projicirale moje slabosti, ali znam da mnoge stvari koje sam želio ili mogao nisam učinio, upravo zbog straha, mada sam ga često nazivao razboritošću, skromnošću, strpljenjem itd. Možda se samo radi o pomanjkanju vjere u Boga ili na kraju krajeva sebe sama, ne znam, ako je suđeno, biti će mi dano vrijeme da saznam. Brojkici naravno sretno :)
11.08.2006. (21:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepo od tebe što joj ovim postom daješ potporu.Strahovi nas ograničavaju u životu pa bili opravdani ili ne opravdani.Ipak ponekad malo straha ne škodi,jer obuzda preveliku hrabrost.Laka ti noć i veliki poljubac
11.08.2006. (23:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Ako pođemo od latinske riječi za strah „angustia“ i „angor“ onda nam strah, kao najnormalnija ljudska kategorija, biva možda malo jasniji. Angustia znači „uskost“ a angor „gušenje“. I jedna i druga riječ odgovaraju simptomina straha, a to je bojazan od moguće patnje pa tako opisuje osjećajnu situaciju ali i situaciju ponašanja iz nesigurnosti, tjelesne napetosti i bojazni koju izaziva nastala ili očekivana ugroženost (recimo bol, gubitak, smrt). Intenzivnost straha otkriva sklonost osobe da od straha razvije somatsku, dakle tjelesnu, reakciju na strah.Biološki gledano strah je stresno stanje jakog intenziteta kao odgovor na uočenu prijetnju povezan s osjećajem tjelesne napetosti i jakih impusla, pobjeći od takve situacije. Dragi moj prijatelju, strah je svakome čovjeku veliko ograničenje života jer nas jednostavno toliko sputava, da nismo u stanju ništa započeti. U našem se mentalitetu strah pripisuje „babama“. Zbog toga mi je jasno da si ti svoj strah morao nazivati drugim imenima kako se ne bi izvrgao podsmjehivanju „heroja“. Ja vjerujem da se ne radi o pomanjkanju vjere u Boga nego povjerenja u Boga. A siguran sam da ćeš ga dobiti. Suđeno, u smislu da nam je nešto predodređeno, nije ništa. To bi bio fatalizam, a Bog je nama dao zdrav razum i slobodnu volju.
@ Tama što samt i, draga moja Slatkogorko, na postu ostavio pozdravčić, ugledam tvoj komentar. Strah je uvijek, polazeći od onoga tko ga osjeća, opravdan. I tako ga treba shvatiti. Ako se ja ne bojim pauka ne znači da se i ti ne smiješ bojati pauka. Izvjesna doza straha, imaš pravo, može biti dobra kako se nebi uzoholili i umislili da smo svemogući. Ali ne boj se, Bog će nam već poslati opomenu, ali ju trebamo kao takvu otkriti i razumjeti. I još ti jednom večeras, draga moja Dubrovčanko, lijepi i veliki pozdrav a još veću pusu šaljem, i ćeli laku i ugodnu noć te lijep vikend!
12.08.2006. (00:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjerujem da je Dva uspjela jučer! Vjerujem i da će sad na strah gledati drugim očima i da zbog straha neće odustajati. Negdje sam pročitala HRABROST JE UČINITI NEŠTO UNATOČ STRAHU! :-) Glede vašeg iskustva strahova, i ja osjećam da je lakše nositi ih kad se izreknu. Podjeliti ih, razgovarati i nalaziti podršku u njihovom savladavanju. Nemam puno strahova, ali jedan zadnji brak, gubitak osobe i da opet ostanem sama. Zato sam čuvala sebično svoje srce, jer ljubav nije za mene. Sad znam da makar opet ostanem sama, nije važno, važno je voljeti. Jednom sam preživjela uz Božju pomoć, ako bude trebalo mogu opet no nije moje da odlučujem o tome unaprijed. Hrabrosti i vjere nikad dosta. Nastojim gledati u Isusa i tada sve ide kao po špagi. Srdačno!
12.08.2006. (18:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
serbus
Strah je bio moje najveće ograničenje u životu, ne znam od kuda je došao, da li mi ga je netko podvalio ili su ga projicirale moje slabosti, ali znam da mnoge stvari koje sam želio ili mogao nisam učinio, upravo zbog straha, mada sam ga često nazivao razboritošću, skromnošću, strpljenjem itd. Možda se samo radi o pomanjkanju vjere u Boga ili na kraju krajeva sebe sama, ne znam, ako je suđeno, biti će mi dano vrijeme da saznam. Brojkici naravno sretno :)
11.08.2006. (21:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slatko grko
Lijepo od tebe što joj ovim postom daješ potporu.Strahovi nas ograničavaju u životu pa bili opravdani ili ne opravdani.Ipak ponekad malo straha ne škodi,jer obuzda preveliku hrabrost.Laka ti noć i veliki poljubac
11.08.2006. (23:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
@ Ako pođemo od latinske riječi za strah „angustia“ i „angor“ onda nam strah, kao najnormalnija ljudska kategorija, biva možda malo jasniji. Angustia znači „uskost“ a angor „gušenje“. I jedna i druga riječ odgovaraju simptomina straha, a to je bojazan od moguće patnje pa tako opisuje osjećajnu situaciju ali i situaciju ponašanja iz nesigurnosti, tjelesne napetosti i bojazni koju izaziva nastala ili očekivana ugroženost (recimo bol, gubitak, smrt). Intenzivnost straha otkriva sklonost osobe da od straha razvije somatsku, dakle tjelesnu, reakciju na strah.Biološki gledano strah je stresno stanje jakog intenziteta kao odgovor na uočenu prijetnju povezan s osjećajem tjelesne napetosti i jakih impusla, pobjeći od takve situacije.
Dragi moj prijatelju, strah je svakome čovjeku veliko ograničenje života jer nas jednostavno toliko sputava, da nismo u stanju ništa započeti. U našem se mentalitetu strah pripisuje „babama“. Zbog toga mi je jasno da si ti svoj strah morao nazivati drugim imenima kako se ne bi izvrgao podsmjehivanju „heroja“. Ja vjerujem da se ne radi o pomanjkanju vjere u Boga nego povjerenja u Boga. A siguran sam da ćeš ga dobiti. Suđeno, u smislu da nam je nešto predodređeno, nije ništa. To bi bio fatalizam, a Bog je nama dao zdrav razum i slobodnu volju.
@ Tama što samt i, draga moja Slatkogorko, na postu ostavio pozdravčić, ugledam tvoj komentar. Strah je uvijek, polazeći od onoga tko ga osjeća, opravdan. I tako ga treba shvatiti. Ako se ja ne bojim pauka ne znači da se i ti ne smiješ bojati pauka. Izvjesna doza straha, imaš pravo, može biti dobra kako se nebi uzoholili i umislili da smo svemogući. Ali ne boj se, Bog će nam već poslati opomenu, ali ju trebamo kao takvu otkriti i razumjeti. I još ti jednom večeras, draga moja Dubrovčanko, lijepi i veliki pozdrav a još veću pusu šaljem, i ćeli laku i ugodnu noć te lijep vikend!
12.08.2006. (00:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
more nade
Vjerujem da je Dva uspjela jučer! Vjerujem i da će sad na strah gledati drugim očima i da zbog straha neće odustajati. Negdje sam pročitala HRABROST JE UČINITI NEŠTO UNATOČ STRAHU! :-) Glede vašeg iskustva strahova, i ja osjećam da je lakše nositi ih kad se izreknu. Podjeliti ih, razgovarati i nalaziti podršku u njihovom savladavanju. Nemam puno strahova, ali jedan zadnji brak, gubitak osobe i da opet ostanem sama. Zato sam čuvala sebično svoje srce, jer ljubav nije za mene. Sad znam da makar opet ostanem sama, nije važno, važno je voljeti. Jednom sam preživjela uz Božju pomoć, ako bude trebalo mogu opet no nije moje da odlučujem o tome unaprijed. Hrabrosti i vjere nikad dosta. Nastojim gledati u Isusa i tada sve ide kao po špagi. Srdačno!
12.08.2006. (18:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...