Komentari

poznateface.blog.hr

Dodaj komentar (1)

Marketing


  • ?

    Četvrtak, 10. kolovoza 2006.


    -------------------------------------------------------------------------- ------






    Zbogom Crni Jack
    Slavko Brankov proveo je trideset godina na kazališnim daskama, a najpoznatiji je po ulozi u tv seriji »Smogovci«
    ZAGREB – Istaknuti dramski umjetnik Slavko Brankov umro je na Klinici za plućne bolesti Jordanovac u Zagrebu u srijedu, 9. kolovoza nakon duge i teške bolesti. Rođen je u Varaždinu 19. svibnja 1951., a Akademiju dramske umjetnosti završio je u Zagrebu 1976. u klasi profesora Božidara Violića. Cijeli svoj radni vijek bio je član Dramskoga kazališta »Gavella« u Zagrebu, a niz nezaboravnih uloga ostvario je u Glumačkoj družini »Histrion«.
    U tridesetogodišnjoj karijeri imao je impresivnih 3500 nastupa na daskama koje život znače, snimio je jedan cjelovečernji film (»Ajmo žuti«), a najpoznatiji je po ulozi Crnog Jacka u kultnoj TV seriji »Smogovci« Hrvoja Hitreca.
    Nakon prve male uloge u Bondovu »Uskom putu prema dubokom sjeveru« 1971. bio je Čaruga u istoimenoj drami Ivana Kušana, Bühnerov antijunak Woyzecka, Janez u Krležinu »Kraljevu«, Argan u Moliereovu »Umišljenom bolesniku«, lukavi Malvoglia u Shakespeareovoj komediji »Na tri kralja«, Patkaljosin u Gogoljevoj »Ženidbi«, Jarryev »Kralj Ubu«, Panjikovski u adaptaciji romana »Zlatno tele« Iljfa-Petrova, Otac u »Ospicama« Ivana Vidića...
    Spomenimo još ulogu Calogiera di Spelta u »Velikoj magiji« Eduarda de Fillipa 1992., za koju je dobio nagradu »Vladimir Nazor«, ulogu Šimurine u Brešanovoj »Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja« i ulogu u monodrami »Što to ljudi govore (iliti buka)« za koje je nagrađen na Danima satire, Steklu iz »Veselih ženskih z Griča«, koja mu je priskrbila titulu Najhistriona, i Crnoga Jacka u »Smogovcima«, za koju je dobio nagradu HRT-a.
    Varaždinac rođenjem, Zagrepčanin habitusom, Brankov je do kraja života ostao vjeran malom čovjeku, poput svojih čeških uzora Jirija Menzela i Bohumila Hrabala. »Uvijek sam volio Zagreb, a i umoran sam od tipičnih američkih filmova, umoran sam i od naših filmova u kojima nema običnih ljudi, margine, spike, slanga – Zagreba«, svojedobno je izjavio.
    Pun duha, šarmantan i vječni optimist koji se nije predavao niti kada ga je zadesila teška bolest, Slavku Brankovu nije bila strana niti šala na vlastiti račun, makar i crnohumorna. Za života koji je živio svim srcem znao je kazati neobičnu želju:
    »Kad umrem, bit će najbolje da mi umjesto govorancija i litanija lijepo u grob ugrade kiosk pa bih ja bio miran i zadovoljan. Kiosk je nešto čemu se svakodnevno vraćam, najljepše i najdraže mjesto na svijetu gdje kupujem novine bez kojih ne mogu.«
    »U sjeni velikog stabla ništa ne raste«, davno je rekao kipar Constantin Brancusi, aludirajući i na slavnog Rodina, ali Slavko Brankov pokazao je da se i iz tako velike sjene, kakvu je načinio maestralnom ulogom u »Smogovcima«, može izaći.
    Iz sjene Crnog Jacka Slavko Brankov izašao je ponajprije ulogama u matičnom kazalištu »Gavella«.
    Crni Jack već je odavno dio vječnosti. Slavko Brankov sada mu se tamo pridružio. [Martina Kalle]
    Vijesnik

    avatar

    27.09.2007. (17:44)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...