Komentari

ordinarylove.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing


  • la riscoperta del Mu

    razumin sve ovo u priličnoj mjeri. kad se srećen sa ljudima koje nisan vidija neko vrime, a to su trenutno skoro svi koje poznajen, iman dojam neizravnoga natjecanja postignućima u periodu između dva susreta. ja plačen na neke operne arije i scene iz nekih filmova, a susreti sa stvarnon patnjon i nesricon, ako ja osobno nisan u pitanju, ostavljaju me ravnodusnin.

    avatar

    09.08.2006. (18:19)    -   -   -   -  

  • xiola bleu

    Ja placem kad vidim konje. Ne znam zasto.

    avatar

    09.08.2006. (18:51)    -   -   -   -  

  • tija

    isuse, jesam li ovaj post ja pisala slučajno? ma da, ja plačem na zvuke violine....
    e da sad nešto offtopic, jesi mi slučajno pogledala ono na poslu ? I jesi našla ono za ''školu''?

    avatar

    09.08.2006. (19:03)    -   -   -   -  

  • misteriozo

    a ja ona kažem: kod mene ništa, radim, i to je to. pa nek si misle.

    avatar

    09.08.2006. (21:38)    -   -   -   -  

  • nepismen

    je ne placen nikako.. dobro mozda malo na poslu (kad me udru na pravo misto) i kad svira truba na sprovodu.. bozemiprosti ta truba me ubija, ka da meni svira..

    avatar

    09.08.2006. (22:52)    -   -   -   -  

  • secret

    mene je bas jucer zvala jedna frendica iz srednje koju nisam posteno cula preko godinu i pol dana. nasi zivoti su otisli u dva razlicita smjera i vise si nismo imale sta reci. nisam joj se javila.jednostavno nisam znala sta pricati. nazvat cu ju kad budem imala volje prazno blebetati i skupiti sve dogadaje iz proteklih dvije godine u par recenica

    avatar

    10.08.2006. (00:12)    -   -   -   -  

  • PC WORLD

    ja plačem kad jedem luk...neznam zašto, jer rijetko jedem luk..ono s čvapima i to.

    avatar

    10.08.2006. (09:53)    -   -   -   -  

  • ordinarylove

    tija, saznala sam nešto i za prvo i za drugo, poslat ću ti mail kroz uru-dvi.

    avatar

    10.08.2006. (13:35)    -   -   -   -  

  • Nessa

    U zadnje vrime mi je najgore pitanje postalo: A šta ima kod tebe? Počinjem se ježit na to. Uopće neman blage veze kako osobama koje ne viđam ohoho vrimena objasnit šta se sve događa u mom životu, kako imam super prijatelje i kako je sve ostalo krasno ili manje krasno jer jednostavno znaš da osoba s druge strane ne bi ništa razumila. Onda jednostavno promrmljaš onaj tipični odgovor: sve po starom i lagano započneš novu temu jer ti se ne da pričat gluposti. Gubljenje kvalitetnog vrimena uzalud, ali eto kava je kava, pa nek se makar zabaviš ako već nisi otkrio nešto novo :)
    BTW i ja idem na Ethnoambijent, samo u petak. Zabavi se u subotu *hug*

    avatar

    10.08.2006. (18:40)    -   -   -   -  

  • ledenaicy

    E da, i meni se to događa...tu sam, a nisam...pa se onda trgnem, i kao zainteresirano slušam. A kako neki samo znaju od ničega napraviti priču..ja ne znam, sve mi je tako nekako normalno, uobičajeno, ne znam što bih pričala..u biti sam jako zatvorena osoba, i vjerojatno drugima čudna, pa onda rado drugima preustim palicu komandiranja, odnosno komuniciranja...Ja iz pozadine brojim kolko pločica ima na podu, koliko rebara ima radijator i tako to...

    avatar

    11.08.2006. (00:46)    -   -   -   -  

  • *Ptica Trkačica*

    sve cesce susrecem ekipu koju nisam vidila godinama i pitanje 'sta ima s tobom' je neizbjezno. ali isto tkao i retoricko. jer, sto pitati nekoga koga nisi dugo sreo?:)))bez brige, uvik mozes odgovoriti 'a nista...':))

    avatar

    11.08.2006. (11:43)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...