....ha...gdje je nestalo dijete..pa ja mislim da nije nigdje nestalo..eto skrilo se u nama...ono je uvijek tu samo ga trebamo s vremena na vrijeme osloboditi...radi sebe i svoje sreče...jer kako si napisala u postu " Gdje su nestali oni trenuci kada smo se radovali baloncicima? Kada nismo trazili novac za izlaske,bonove,kada nismo trazili skupocijene materije nego poljubac, zagrljaj,bombon,sladoled..."..da to su bila vremena...dobro ne baš predavna..jel...al ono lijepo je ponekad osloboditi to dijete i raditi svakakve ludorije ni ne gledajući na ljude... i upravo kako kažeš..da..nestalo je i povjerenje i iskrenost...fali nam i ljubavi...eh..sve je ljepše kad si mali...onako nevin...a njiiiiii....ali eto...mi smo u tinejđerskim godinama kada svi žele biti odrasli, ne žele prihvatiti da su oni još ipak djeca, forsaju se na politiku i takve spike...a bili bismo svi puno sretniji kada bi se s vremena na vrijeme ipak osvrnuli na to kako smo svi mi još uvijek djeca.......pozdrav...:)
09.08.2006. (11:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hm, jučer sam postavila novi rekord u čitanju knjiga biblijskih razmjera, u dva dana sam pročitala 600 i nešto kusur stranica... a što sam to čitala? vjerovala ili ne, čitala sam 6. dio harry pottera. na stranu sada medisjku popularnost te knjige. ima knjiga koje jednostavno ne mogu čitati koliko god one bile zanimljive i sve to, no ova je drukčija od njih... u neke poznate okvire, postavlja stvari iz djetinjstva. stvari o kojima smo čitali u bajkama! čarobnjaci, vještice, jednorozi, divovi, dvorci, sve to upakirano u nešto što proživljavamo skoro svaki dan; škola, ispiti, prijateljstva... mislim da je to glavni razlog popularnsti te knjige, jer je sve skupa samo jedna moderna bajka. svi priželjkuju ono što su izgubili odrastanjem, čitanje bajki, da se čovjek jednostavno izgubi u mašti. gospodar prstenova, narnija, harry potter i ostatak, sve je to u nadi da čovjek malo mašta. naravno, ima ljudi koji su toliko zaljepljeni za beton, da više ne stignu maštati, umjesto bajki čitaju samo dnevni tisak ili litanije o povijesnim bitkama. i tako nastaju frustrirani, "nadrkani", ljudi, bez imalo mašte, zalijepljeni za stvarnost.... onak, več su i u davnim vremenima izmišljali legende, da im ne bude dostadno... a sad, ovi današnji mozgovi, prave se pametni, znanstvena otkrića, bla bla bla... mislim, koji je smisao dokazivanja da li u loch nessu ima čudovište ili ne? koji je smisao dokazivanja kojekakvih legendi i bajki? zar nije ljepše jednostavno vjerovati u njih, makar to bilo djetinjasto do boli? ne znam, to što neki betonski mozgovi pokušavaju dokazati misteriju stonehedgea ne znači ništa, jer tako cijela stvar gubi na čari i misteriji, a to je ono što nama treba... zaboravili smo biti djeca i jednostavno vjerovati. bojati se čudovišta ispod kreveta, loviti vile po šumarku. pravimo se odrasli, pravimo se mozgovi. mislim da to ljudima donekle fali, igra na travi, klackanje na igralištu....samo su zadubljeni u svoj posao u velikom betonskom gradu i ne vide dalje od televizora! več sam srela nekoliko ljudi, koji su onako ostali djeca. prva asocijacija na njih mi je petar pan... čovjek star več 50 godina, jedva spajaju kraj s krajem, ima obitelj, ženu i malu curicu, ali taj čovjek je jednostavno utjelovljenje djeteta.. veseli se svakoj sitnici, toliko je iskren, zrači tom nekom dobrotom, a oči su mu nasmijane čak i u najgoroj situaciji, jer vjeruje u dobro i da će sve na kraju dobro proći, a naravno mala ga obožava. da smo svi imalo takvi kao taj čovjek, ne bi nam bilo ravnih.
a sad ni današnja djeca nisu onako iskrena i neiskvarena.... moderan odgoj, glavno da dijete ima igračke, bude nahranjeno, a ostalo, ko ga šljivi... i tako generacijama... današnja djeca histeriziraju po trgovinama jer bi oni najskuplju igračku u trgovini....
ne znam, sve se izmijenilo, sve je drukčije, a godine samo lete... no, koliko god se pravili zreli, odrasli i sve to, katkad treba biti dijete, barem malo, barem na kratko......
toliko zasad o tome, vozdra i xoxo
09.08.2006. (13:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..da, razlika je u našim igračkama.. Nažalost, neki od nas biraju jako pogrešne igračke (npr. ja) .. ..a razlika je i u broju naučenih riječi, u broju iskustava, propuštenih prilika.. i ne propuštenih.. svi imamo dijete u sebi, ali neki ga tjeraju, odguruju od sebe.. odmiču.. ..ja se osjećam mnogo starije, ne mogu reći da mi je žao.. ..tek asno ću shvatit da sam prebrzo počela odrastati ali sad se osjećam zapravo ok, iako jako izgubljeno.. just that..
09.08.2006. (16:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
browneyedgirl
djeca smo-htjeli ili ne htjeli... to je u nama, od toga ne možemo pobjeć!!!! Nažalost mnogi poriču tu istinu ili bivaju kasno svjesni onoga što jesu... čak i ja ,a vjerujem da mnogi od nas, na tren zaborave što su to jest tko su... i zato je dobro što postoje takvi kao ti koji nas podsjete da još uvijek živimo u svijetu dječje stvarnosti... a ne u svijetu odraslih koji je pun laži ili iskrivljene istine! a sad nešto drugo:potakla si me da otvorim svoju e-mail adresu i bilo bi mi drago kad bi se dopisivale... browneyedgirl13@net.hr
09.08.2006. (18:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
browneyedgirl
e i volin te
09.08.2006. (18:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se s ovim tko želi cijeli život neka dijete bude. Iako ne volim djecu, tak su prefrigana, jako su zla, sklona vrijeđati jedni druge i nemaju vlastiti smisao za moral pa uvijek gnjave životinje i ponašaju se često ko razmažena derišta no neću o djeci kao "djeci" više..na ovo pitanjce ne bih znala odgovoriti. Ponekad se osjećam kao da smo svi djeca samo su nas životne okolnosti primorale da se ponašamo zrelo i odraslo, ponekad se osjećam prikladno za svoju dob jer mislim da nisam ni mutava da sad nemam vlastita stajališta i izgrađeno svoje ja niti da se ponašam ispod svoje dobi, no nemislim ni da se držim nešto zrelije ni starije, uštogljenije...a ponekad kad se osjećam kao da su me sve neprilike ovog svijeta iscrpile i ubile ono djete u meni osjećam se staro.ahahaha. lijepo je što žališ za vremenima kada smo se radovali poljupcu, zagrljaju, balončićima, no strašno m ije glupo što pitaš zašto se pravimo zrelima. Jer ti palo na pamet da se neki ljudi neprave zrelima i pametnima nego to jesu???!? fakat glupa misao, sori. Što bi bilo kada bismo se ponašali kao nezrela, prevrtljiva, neodgovorna derišta??? A dušo bon ti treba da se čuješ samnom ;) hoću reći, neznam zašto si najednom osudila zrelost i ozbiljnost kad je to ono što i tebe povrijedi kada drugi ljudi toga nemaju? kad se netko prema tebi ponese totalno nezrelo, kad te netko neodgovoran izbaci iz takta..šta bi ti da smo radije ko muve bez glava??apsolutno se neslažem. A i glupo je to dvoje stavljati u kontrast i težiti jednomu, i to težiti onoj djetinjastosti, kada bi svaki čiovjek sa svojim pravim ja i sa razvijenom osobnošću trebao nositi oboje u sebi. To što meni treba bon da komuniciram s ljudima,a ne sladoled, to što ću ja biti zrela u nekim situacijama kako ne bi povrijedila ljude koje volim, i to što ću ja biti ozbiljna jer mi život nije ostavio puno stvari kojima se mogu radovati ne znači da me neće veseliti nečiji zagrljaj, da mi sve na svijetu neće značiti nečiji poljubac, i da mi neće biti opsesija puhanje balončića!!! a nedužni pogledi i simpatične djetinje geste..znaš i sama koga sam zbog toga jako voljela. toga nikad dosta. Svi se pravimo kao da smo popili pamet svijeta, ali opet tpo je normalno ne možemo uvijek hodati okolo bez mišljenja i stajališta. ali opet uvijek trebamo biti otvoreni za nove spoznaje, otvoreni za drugčije poglede na svijet, i uvijek istraživati nebrojene mogućnosti..ma ma ma e ma istraživati podrume ;) (zmajonošci). Ovo neću komentirati jer ja ljude nikad ravnodušno neodbacujem, i ne poigravam se tuđim emocijamam, pa bolje da nekomentiram jer bih jedino mogla pljuvati po onima koji to meni rade. mislim kad i nešto sjebem truim se sve nma što brži i bezbolniji način to sjebati. ili sve uništim prije nego dođe do emocija. ma mama ti ubojica ;) Hmmm...mislim da ja uvijek kažem kad mi nevalja kad netko napravi nešto što mi nije po volji...i mislim da znaš da sam sklona opraštati tuđe greške, pružati druge prilike. a bajke..heh. bajke su zaista nestale. Jer smo suočeni sa surovom stvarnošću. Ali zato sam ja umjetnik. Jer jedine bajke postoje u mojoj glavi. I svoja maštanja o ljepšim svijetovima pretačem uknjige. ama ma ama e ma al sam djete baš sam djete!! (po tim tvojim definicijama). Sori faco što gdje god odeš ima publike. ma ležat ćeš ti meni u krilu na travi. kao mi t o nikad ne radimo..de molim te ma mi subotu provedemo u busu do gpp-a i nazadf ahahahaha a majku ti pustolovine..i na tornju itd.ma kom t ibacaš kajmak u oči..?Klara ne jadikujemo svi kako smo isprazni jer si ne želimo dopustiti da volimo, već su se neki od nas milijun puta razočarali, i osobe koje volimo su nas bezbroj puta povrijedile, čak i kada smo im sve oprostili i pružili drugu šansu, oni su nas uništili. Zato dok te tako pokvareno netko stotinu puta ne sjebe nemoj pričati da smo tako destruktivni. Lako se ustati nakon prvog razočaranja. Iako se uvijek čini najteže. Ali kad te život pregazi konstantnim razočaranjima u ljubavi onda vidiš koliko je teško ustajati jel misliš da više nema smisla i teško ti nešto može vratiti vjeru.A to nema nikakve veze sa mojom il ičijom već destruktivnosti. Opet ja laprdam. Ma znaš ti da ću pjevat samo ako ležim i ak me dobro napiješ :)) ma bitno da je ona morala u ovom divnom postu upast sa glupom primjedbom o svojoj ljubavi prema hororima, jao jao i ajme.. :/ ..hhmmmm....ovo za igračke bi se dalo raspraviti. Mislim da si neku krivu tvrdnju našla za završiti post. tj. što podrazumjevaš pod igračke?? svi mi imamo slične igračke. samo se svatko sa svojima drugčije igra. i mislim da smo svi mi djeca, samo netko manje, netko više..netko to pokazuje, netko skriva..netko je svjestan toga, neki si ne priznaju..i svako je djete na svoj način. Ali mislim da treba naći ravnotežu između te dvije stvari, jer ipak živimo u ovom sjebanom svijetu gdje nas okolnosti često natjeraju da odrastemo. Nismo uvijek mi ti koji odaberemo da više nebudemo djeca. Ponekad ljudi ubiju djete u nama.
09.08.2006. (18:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hey ljubavi......znaš,voljela bi da jesmo djeca i da to iskazujemo kroz nestašne dodire i osmjehe koji nemaju predrasuda.....ne želim reć ida je sve izgubljeno,no ipak smo se otuđili i učinili -stvorili strahote......no ipak-svijet nije propao-i onda se treba uhvatiti za to vjerovanje da nas ima još koji smo u srcima djeca!!! danas evo je nećakinja moja od 5 god.kod mene gledala Narniu.moja mama joj je pokušavala objasniti poantu Narnie.rekla joj je da je to film koji omogućava djeci da zamisle da to stvarno postoji......ok objašnjenje,no točno sam primjetial tu razliku-ja bih joj rekla-Narni zaista postoji draga moja,....i iako možda ne možeš ući kroz ormar doslovno,ako dovoljno jako vjeruješ ipak će se sve pretvoriti u istinu!........možda sam pogriješila pružajući joj neku lažnu nadu.No treba se drežati za te,kako bi odrasli rekli,dječje razigrane snove....Njima su oni nedovršeni i mutavi......ali i oni su ih imali.....no oni su ti koji su postali mutavi i izgubili ih....Jer ti snovi su savršeni.....i ne želim ih izgubiti nikada!!!!!! ne ću dopustiti sebi da ih pustim u nepromišljenom trenutku i da nestanu zauvijek......želim ih imati u sebi zauvijek!!!!!!! možda jednom,kada se sve vrati na početak postojanja,moći ćemo svi biti jedno....bez skupocjenih igračaka i mutavih predrasuda,pametovanja......biti jedno,živjeti san.......
Falling stars now light my way my life has written on the wind clouds above, clouds below, high ascend between the spirit When the wind fills the sky and clouds will move aside, there will be a road to all our dreams and for every day that stings two better days is brings, nothing is bad as it seems.
Close your eyes, look into the dreams winds of change will winds of fortune bring.
stihovi od jedne divne pjesme....obožavam ju..... divan post klara.....fališ mi,da.....voljela bi da mi malo pišeš :)
najveća pusa
09.08.2006. (20:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dobar font na picu iz pozadine. previše upitnika za mene. a nije da je bitno, ali eto... osjećam se glupo..ne znam da li je to zato što se tako ponašam ili sve to skupa je u obrnutoj relaciji.
10.08.2006. (02:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jako dobar post... pa ni današnja djeca više nisu djeca... svi žele biti odrasli a namaju pojma što ih čeka... neznaju da neće moći vratiti vrijeme... i da će kad budu stariji ako će imati plišanu igračku, ako će biti razigrani i imati osjećaj da mogu i do neba skočiti, ostali će misliti da su poludjeli... pozdrav
10.08.2006. (11:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hej!!!! ja sam djete!!! pa klarice,baš mi ayami to stalno govori:kristina ponašaš se kao dijete!!! a ja na to kažem ponašam se primjereno svoji godinama!! to mi je pohvala i mislim da bi svima trebala biti!!! ali zasigurno su ljubavi u djetinjstvu najslađe..puno teže je zaliejčiti ogrebano koljeno dok si mali nego slomljeno srce kad narasteš..kiss
10.08.2006. (12:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ako je svatko od nas još uvjek dijete..onda sam ja vrlo razumno i ozbiljno dijete s nekom opakom šalom ili greškom u srcu....stojim iza toga da sam nadasve strastveno dijete s puno ljubavi...ali dijete bez ozbiljnog oprosta...ako je tako....sviđa mi se biti takvo dijete:)***
10.08.2006. (21:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joooj neznam što bih ti rekla na ovo...sve što si napisala je tako realno i šteta je što malo njih razmišlja na način kao što ti razmišljaš....svi smo mi djeca ali se to bojimo priznati...svi mi želimo reći ''mrzim te'' onome koji nas povrijedi...svi se mi želimo bezbrižno valjati po travi, smijati se i opraštati! ali odrastanjem čovjek uči da su ljudi nepovjerljivi i neiskreni pa i sami postajemo takvi... e da a što se tiče imendana, ja imam imendan 13.12 ( a i ti) tako da si ja svake godine uzmem taj dan nekako mi je bolje to rasporedit hehe;) pusaa;))))
11.08.2006. (18:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...nemam riječi...rasplakala si me...to je točno ono što ja mislim...od riječi do riječi...kao da si se nalazila u mojoj glavi...savršeno...hvala ti na ovom postu... ...baš si se uvukla negdje...duboko...ispod kože... ...grlim jako... :***
11.08.2006. (21:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...zagledah se u monitor i razmišljam što da napišem....i zapravo pogledam sebe...ja još uvijek skakučem ulicama sa maslačkom u rukama,ja još uvijek gledam crtiće,još se uvijek veselim balončićima od sapunice...no taj osjećaj nije stalan...to je ono kada osjetim da sam sretna...ali pitam se koliko sam sretna?koliko puta skakučem ulicom a koliko pak se vučem niz cestu sa pogledom pribijenim u pod da nitko ne vidi suze....strah me odgovoriti,bojim se istine,a niti ne znam zašto je tako...ne znam zašto je tako brzo nestalo,ne znam tko je oduzeo taj osjećaj i zašto ga je odlučio oduzeti...a nije nas pitao,je li to bio život,ili ona čar odrastanja?!!meni tu nema čari,sve bi dala za jedan tic tac i šetnje sa bakom po ulicama grada,sve bi dala za jedan dječji osmijeh zbog ubranog cvijetića...sve bi dala da opet budemo djeca..ista ona...da još jednom čujem odzvanjanje našeg smijaha dok smo bili mali...bilo je tako lako...a sada...sada je sve drugačije,hladnije...moramo se boriti za osmijeh,moram se opravdavati za razloge zbog kojih se smijemo...moramo,moramo,moramo...a tada n išta nismo morali...a igrali smo se da smo veliki,igrali smo se da smo odrasli,a sada bi,isto tako zamjenili te uloge...bar ja bi...i u sebi čuvamo malo razigrano dijete koje moramo štititi od svijeta...moramo ga štititi od onih ljudi koji se igraju odraslih,od onih koji više nisu djeca i koji se nerado smiju našem dječijem smijehu...svijet je drgačiji...ili ga mi samo gledamo kroz drugačije oči...i jedno i drugo...morali smo odrasti...biti veliki,prihvatiti obveze...a sada tek shvaćam koliko su dječica velika,veća od velikih ljudi,naravno ako razumiješ...=)
i sad sam odlučna proskakutati do kupatila i osmijehnuti se,da još jednom bar na kratko osjetim kako je biti dijete...
prekrasan ti je post,stvarno imaš dar za pisanje,tako posebno i drugačije od drugih...tako lijepe misli koje nesebično dijeliš sa drugima...velika je to stvar...
i htjela sam reći da te puno volim...i da si mi nedostajala..i oprosti n a mojim riječima ako izgledaju jadno i slabo pored ovih tvojih koje su tako snažne da sam sigurna da će se svi na tvoj post nasmijati kao mala,velika djeca...
šaljem ti pusu i zagrljaj!
12.08.2006. (00:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
(:*JEKI*:)
imam novi post:::::::::::)))))))))))posjeti me,ako te zanima::))))
K
I
S
S
S
S
S
S
09.08.2006. (10:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lizalica
....ha...gdje je nestalo dijete..pa ja mislim da nije nigdje nestalo..eto skrilo se u nama...ono je uvijek tu samo ga trebamo s vremena na vrijeme osloboditi...radi sebe i svoje sreče...jer kako si napisala u postu " Gdje su nestali oni trenuci kada smo se radovali baloncicima? Kada nismo trazili novac za izlaske,bonove,kada nismo trazili skupocijene materije nego poljubac, zagrljaj,bombon,sladoled..."..da to su bila vremena...dobro ne baš predavna..jel...al ono lijepo je ponekad osloboditi to dijete i raditi svakakve ludorije ni ne gledajući na ljude...
i upravo kako kažeš..da..nestalo je i povjerenje i iskrenost...fali nam i ljubavi...eh..sve je ljepše kad si mali...onako nevin...a njiiiiii....ali eto...mi smo u tinejđerskim godinama kada svi žele biti odrasli, ne žele prihvatiti da su oni još ipak djeca, forsaju se na politiku i takve spike...a bili bismo svi puno sretniji kada bi se s vremena na vrijeme ipak osvrnuli na to kako smo svi mi još uvijek djeca.......pozdrav...:)
09.08.2006. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tragedy
hm, jučer sam postavila novi rekord u čitanju knjiga biblijskih razmjera, u dva dana sam pročitala 600 i nešto kusur stranica... a što sam to čitala? vjerovala ili ne, čitala sam 6. dio harry pottera. na stranu sada medisjku popularnost te knjige. ima knjiga koje jednostavno ne mogu čitati koliko god one bile zanimljive i sve to, no ova je drukčija od njih... u neke poznate okvire, postavlja stvari iz djetinjstva. stvari o kojima smo čitali u bajkama! čarobnjaci, vještice, jednorozi, divovi, dvorci, sve to upakirano u nešto što proživljavamo skoro svaki dan; škola, ispiti, prijateljstva... mislim da je to glavni razlog popularnsti te knjige, jer je sve skupa samo jedna moderna bajka. svi priželjkuju ono što su izgubili odrastanjem, čitanje bajki, da se čovjek jednostavno izgubi u mašti. gospodar prstenova, narnija, harry potter i ostatak, sve je to u nadi da čovjek malo mašta. naravno, ima ljudi koji su toliko zaljepljeni za beton, da više ne stignu maštati, umjesto bajki čitaju samo dnevni tisak ili litanije o povijesnim bitkama. i tako nastaju frustrirani, "nadrkani", ljudi, bez imalo mašte, zalijepljeni za stvarnost.... onak, več su i u davnim vremenima izmišljali legende, da im ne bude dostadno... a sad, ovi današnji mozgovi, prave se pametni, znanstvena otkrića, bla bla bla... mislim, koji je smisao dokazivanja da li u loch nessu ima čudovište ili ne? koji je smisao dokazivanja kojekakvih legendi i bajki? zar nije ljepše jednostavno vjerovati u njih, makar to bilo djetinjasto do boli? ne znam, to što neki betonski mozgovi pokušavaju dokazati misteriju stonehedgea ne znači ništa, jer tako cijela stvar gubi na čari i misteriji, a to je ono što nama treba...
zaboravili smo biti djeca i jednostavno vjerovati. bojati se čudovišta ispod kreveta, loviti vile po šumarku. pravimo se odrasli, pravimo se mozgovi. mislim da to ljudima donekle fali, igra na travi, klackanje na igralištu....samo su zadubljeni u svoj posao u velikom betonskom gradu i ne vide dalje od televizora!
več sam srela nekoliko ljudi, koji su onako ostali djeca. prva asocijacija na njih mi je petar pan... čovjek star več 50 godina, jedva spajaju kraj s krajem, ima obitelj, ženu i malu curicu, ali taj čovjek je jednostavno utjelovljenje djeteta.. veseli se svakoj sitnici, toliko je iskren, zrači tom nekom dobrotom, a oči su mu nasmijane čak i u najgoroj situaciji, jer vjeruje u dobro i da će sve na kraju dobro proći, a naravno mala ga obožava. da smo svi imalo takvi kao taj čovjek, ne bi nam bilo ravnih.
a sad ni današnja djeca nisu onako iskrena i neiskvarena.... moderan odgoj, glavno da dijete ima igračke, bude nahranjeno, a ostalo, ko ga šljivi... i tako generacijama... današnja djeca histeriziraju po trgovinama jer bi oni najskuplju igračku u trgovini....
ne znam, sve se izmijenilo, sve je drukčije, a godine samo lete... no, koliko god se pravili zreli, odrasli i sve to, katkad treba biti dijete, barem malo, barem na kratko......
toliko zasad o tome, vozdra i xoxo
09.08.2006. (13:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*~iwoncha~*
..da, razlika je u našim igračkama.. Nažalost, neki od nas biraju jako pogrešne igračke (npr. ja) ..
..a razlika je i u broju naučenih riječi, u broju iskustava, propuštenih prilika.. i ne propuštenih.. svi imamo dijete u sebi, ali neki ga tjeraju, odguruju od sebe.. odmiču..
..ja se osjećam mnogo starije, ne mogu reći da mi je žao..
..tek asno ću shvatit da sam prebrzo počela odrastati ali sad se osjećam zapravo ok, iako jako izgubljeno.. just that..
09.08.2006. (16:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
browneyedgirl
djeca smo-htjeli ili ne htjeli... to je u nama, od toga ne možemo pobjeć!!!! Nažalost mnogi poriču tu istinu ili bivaju kasno svjesni onoga što jesu... čak i ja ,a vjerujem da mnogi od nas, na tren zaborave što su to jest tko su... i zato je dobro što postoje takvi kao ti koji nas podsjete da još uvijek živimo u svijetu dječje stvarnosti... a ne u svijetu odraslih koji je pun laži ili iskrivljene istine!
a sad nešto drugo:potakla si me da otvorim svoju e-mail adresu i bilo bi mi drago kad bi se dopisivale... browneyedgirl13@net.hr
09.08.2006. (18:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
browneyedgirl
e i volin te
09.08.2006. (18:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
twiggy ramirez
Slažem se s ovim tko želi cijeli život neka dijete bude. Iako ne volim djecu, tak su prefrigana, jako su zla, sklona vrijeđati jedni druge i nemaju vlastiti smisao za moral pa uvijek gnjave životinje i ponašaju se često ko razmažena derišta no neću o djeci kao "djeci" više..na ovo pitanjce ne bih znala odgovoriti. Ponekad se osjećam kao da smo svi djeca samo su nas životne okolnosti primorale da se ponašamo zrelo i odraslo, ponekad se osjećam prikladno za svoju dob jer mislim da nisam ni mutava da sad nemam vlastita stajališta i izgrađeno svoje ja niti da se ponašam ispod svoje dobi, no nemislim ni da se držim nešto zrelije ni starije, uštogljenije...a ponekad kad se osjećam kao da su me sve neprilike ovog svijeta iscrpile i ubile ono djete u meni osjećam se staro.ahahaha. lijepo je što žališ za vremenima kada smo se radovali poljupcu, zagrljaju, balončićima, no strašno m ije glupo što pitaš zašto se pravimo zrelima. Jer ti palo na pamet da se neki ljudi neprave zrelima i pametnima nego to jesu???!? fakat glupa misao, sori. Što bi bilo kada bismo se ponašali kao nezrela, prevrtljiva, neodgovorna derišta??? A dušo bon ti treba da se čuješ samnom ;) hoću reći, neznam zašto si najednom osudila zrelost i ozbiljnost kad je to ono što i tebe povrijedi kada drugi ljudi toga nemaju? kad se netko prema tebi ponese totalno nezrelo, kad te netko neodgovoran izbaci iz takta..šta bi ti da smo radije ko muve bez glava??apsolutno se neslažem. A i glupo je to dvoje stavljati u kontrast i težiti jednomu, i to težiti onoj djetinjastosti, kada bi svaki čiovjek sa svojim pravim ja i sa razvijenom osobnošću trebao nositi oboje u sebi. To što meni treba bon da komuniciram s ljudima,a ne sladoled, to što ću ja biti zrela u nekim situacijama kako ne bi povrijedila ljude koje volim, i to što ću ja biti ozbiljna jer mi život nije ostavio puno stvari kojima se mogu radovati ne znači da me neće veseliti nečiji zagrljaj, da mi sve na svijetu neće značiti nečiji poljubac, i da mi neće biti opsesija puhanje balončića!!! a nedužni pogledi i simpatične djetinje geste..znaš i sama koga sam zbog toga jako voljela. toga nikad dosta. Svi se pravimo kao da smo popili pamet svijeta, ali opet tpo je normalno ne možemo uvijek hodati okolo bez mišljenja i stajališta. ali opet uvijek trebamo biti otvoreni za nove spoznaje, otvoreni za drugčije poglede na svijet, i uvijek istraživati nebrojene mogućnosti..ma ma ma e ma istraživati podrume ;) (zmajonošci). Ovo neću komentirati jer ja ljude nikad ravnodušno neodbacujem, i ne poigravam se tuđim emocijamam, pa bolje da nekomentiram jer bih jedino mogla pljuvati po onima koji to meni rade. mislim kad i nešto sjebem truim se sve nma što brži i bezbolniji način to sjebati. ili sve uništim prije nego dođe do emocija. ma mama ti ubojica ;)
Hmmm...mislim da ja uvijek kažem kad mi nevalja kad netko napravi nešto što mi nije po volji...i mislim da znaš da sam sklona opraštati tuđe greške, pružati druge prilike. a bajke..heh. bajke su zaista nestale. Jer smo suočeni sa surovom stvarnošću. Ali zato sam ja umjetnik. Jer jedine bajke postoje u mojoj glavi. I svoja maštanja o ljepšim svijetovima pretačem uknjige. ama ma ama e ma al sam djete baš sam djete!! (po tim tvojim definicijama). Sori faco što gdje god odeš ima publike. ma ležat ćeš ti meni u krilu na travi. kao mi t o nikad ne radimo..de molim te ma mi subotu provedemo u busu do gpp-a i nazadf ahahahaha a majku ti pustolovine..i na tornju itd.ma kom t ibacaš kajmak u oči..?Klara ne jadikujemo svi kako smo isprazni jer si ne želimo dopustiti da volimo, već su se neki od nas milijun puta razočarali, i osobe koje volimo su nas bezbroj puta povrijedile, čak i kada smo im sve oprostili i pružili drugu šansu, oni su nas uništili. Zato dok te tako pokvareno netko stotinu puta ne sjebe nemoj pričati da smo tako destruktivni. Lako se ustati nakon prvog razočaranja. Iako se uvijek čini najteže. Ali kad te život pregazi konstantnim razočaranjima u ljubavi onda vidiš koliko je teško ustajati jel misliš da više nema smisla i teško ti nešto može vratiti vjeru.A to nema nikakve veze sa mojom il ičijom već destruktivnosti. Opet ja laprdam. Ma znaš ti da ću pjevat samo ako ležim i ak me dobro napiješ :)) ma bitno da je ona morala u ovom divnom postu upast sa glupom primjedbom o svojoj ljubavi prema hororima, jao jao i ajme.. :/ ..hhmmmm....ovo za igračke bi se dalo raspraviti. Mislim da si neku krivu tvrdnju našla za završiti post. tj. što podrazumjevaš pod igračke?? svi mi imamo slične igračke. samo se svatko sa svojima drugčije igra. i mislim da smo svi mi djeca, samo netko manje, netko više..netko to pokazuje, netko skriva..netko je svjestan toga, neki si ne priznaju..i svako je djete na svoj način. Ali mislim da treba naći ravnotežu između te dvije stvari, jer ipak živimo u ovom sjebanom svijetu gdje nas okolnosti često natjeraju da odrastemo. Nismo uvijek mi ti koji odaberemo da više nebudemo djeca. Ponekad ljudi ubiju djete u nama.
09.08.2006. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
twiggy ramirez
joj kad god ti krenem čitat pesek-post stari mi dođe i kenja i dere se na mene, pa moram ići. bye. iskomentiram nekom drugom prilikom.
09.08.2006. (18:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
(:*JEKI*:)
HEY....IMAM NOVI POST...MOLIM TE DAJ MI SAVJET,NE ZNAM VISE STA DA RADIM:::))KISS
09.08.2006. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Daggers in the Darkness
hey ljubavi......znaš,voljela bi da jesmo djeca i da to iskazujemo kroz nestašne dodire i osmjehe koji nemaju predrasuda.....ne želim reć ida je sve izgubljeno,no ipak smo se otuđili i učinili -stvorili strahote......no ipak-svijet nije propao-i onda se treba uhvatiti za to vjerovanje da nas ima još koji smo u srcima djeca!!! danas evo je nećakinja moja od 5 god.kod mene gledala Narniu.moja mama joj je pokušavala objasniti poantu Narnie.rekla joj je da je to film koji omogućava djeci da zamisle da to stvarno postoji......ok objašnjenje,no točno sam primjetial tu razliku-ja bih joj rekla-Narni zaista postoji draga moja,....i iako možda ne možeš ući kroz ormar doslovno,ako dovoljno jako vjeruješ ipak će se sve pretvoriti u istinu!........možda sam pogriješila pružajući joj neku lažnu nadu.No treba se drežati za te,kako bi odrasli rekli,dječje razigrane snove....Njima su oni nedovršeni i mutavi......ali i oni su ih imali.....no oni su ti koji su postali mutavi i izgubili ih....Jer ti snovi su savršeni.....i ne želim ih izgubiti nikada!!!!!! ne ću dopustiti sebi da ih pustim u nepromišljenom trenutku i da nestanu zauvijek......želim ih imati u sebi zauvijek!!!!!!! možda jednom,kada se sve vrati na početak postojanja,moći ćemo svi biti jedno....bez skupocjenih igračaka i mutavih predrasuda,pametovanja......biti jedno,živjeti san.......
Falling stars now light my way my life has written on the wind
clouds above, clouds below, high ascend between the spirit
When the wind fills the sky and clouds will move aside,
there will be a road to all our dreams and for every day that stings
two better days is brings, nothing is bad as it seems.
Close your eyes, look into the dreams
winds of change will winds of fortune bring.
stihovi od jedne divne pjesme....obožavam ju.....
divan post klara.....fališ mi,da.....voljela bi da mi malo pišeš :)
najveća pusa
09.08.2006. (20:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neki misaoni izljevi i ostalo.
dobar font na picu iz pozadine. previše upitnika za mene. a nije da je bitno, ali eto... osjećam se glupo..ne znam da li je to zato što se tako ponašam ili sve to skupa je u obrnutoj relaciji.
10.08.2006. (02:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
broken7
jako dobar post... pa ni današnja djeca više nisu djeca... svi žele biti odrasli a namaju pojma što ih čeka... neznaju da neće moći vratiti vrijeme... i da će kad budu stariji ako će imati plišanu igračku, ako će biti razigrani i imati osjećaj da mogu i do neba skočiti, ostali će misliti da su poludjeli... pozdrav
10.08.2006. (11:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
From the time we intercepted,Feels more like suici
hej!!!! ja sam djete!!!
pa klarice,baš mi ayami to stalno govori:kristina ponašaš se kao dijete!!!
a ja na to kažem ponašam se primjereno svoji godinama!!
to mi je pohvala i mislim da bi svima trebala biti!!!
ali zasigurno su ljubavi u djetinjstvu najslađe..puno teže je zaliejčiti ogrebano koljeno dok si mali nego slomljeno srce kad narasteš..kiss
10.08.2006. (12:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Limit
Danas vise nego pre govorim sebi da sam jos dete i da cu to uvek ostati!!
10.08.2006. (18:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teety
Ja san još uvik stopostotno dite sa svojih 22 :| A koliko je to dobro - ne znam...
10.08.2006. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Midnight madness
ako je svatko od nas još uvjek dijete..onda sam ja vrlo razumno i ozbiljno dijete s nekom opakom šalom ili greškom u srcu....stojim iza toga da sam nadasve strastveno dijete s puno ljubavi...ali dijete bez ozbiljnog oprosta...ako je tako....sviđa mi se biti takvo dijete:)***
10.08.2006. (21:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedeći u pijesku vremena nećeš moći ostaviti otis
onog dana kada covjek prestane bit djete,toga dana umire...
10.08.2006. (22:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedeći u pijesku vremena nećeš moći ostaviti otis
ok je sta god kazes,istine se ne bojim i sve stoji sta si rekla na mom blogu.al ne kuzim...please:objasnjenje :-/
10.08.2006. (23:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Umjesto odgovora,a zaokružio sam onaj pod 1. kopirao sam trenutni rezultat glasovanja-zanimljivo,zar ne?
Svi smo mi djeca 76.9% 10
Osjecam se staro 15.4% 2
Osjecam se prikladno za svoju dob 7.7% 1
Os,ijeh ti ostavljam!
10.08.2006. (23:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pucko
fensi DOS slikice
11.08.2006. (12:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malaklasicarka
ej..ja doslovno obožavam urbana,naj pjevač,savršeni umjetnik ma nema mane.........
divan je .kissam te!!!!
11.08.2006. (18:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
* Veilofsin*
Joooj neznam što bih ti rekla na ovo...sve što si napisala je tako realno i šteta je što malo njih razmišlja na način kao što ti razmišljaš....svi smo mi djeca ali se to bojimo priznati...svi mi želimo reći ''mrzim te'' onome koji nas povrijedi...svi se mi želimo bezbrižno valjati po travi, smijati se i opraštati! ali odrastanjem čovjek uči da su ljudi nepovjerljivi i neiskreni pa i sami postajemo takvi...
e da a što se tiče imendana, ja imam imendan 13.12 ( a i ti) tako da si ja svake godine uzmem taj dan nekako mi je bolje to rasporedit hehe;)
pusaa;))))
11.08.2006. (18:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...ti,što me učiš plakati.........
...ljubac
11.08.2006. (18:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
desert_rose
...nemam riječi...rasplakala si me...to je točno ono što ja mislim...od riječi do riječi...kao da si se nalazila u mojoj glavi...savršeno...hvala ti na ovom postu...
...baš si se uvukla negdje...duboko...ispod kože...
...grlim jako... :***
11.08.2006. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
devilishh
...zagledah se u monitor i razmišljam što da napišem....i zapravo pogledam sebe...ja još uvijek skakučem ulicama sa maslačkom u rukama,ja još uvijek gledam crtiće,još se uvijek veselim balončićima od sapunice...no taj osjećaj nije stalan...to je ono kada osjetim da sam sretna...ali pitam se koliko sam sretna?koliko puta skakučem ulicom a koliko pak se vučem niz cestu sa pogledom pribijenim u pod da nitko ne vidi suze....strah me odgovoriti,bojim se istine,a niti ne znam zašto je tako...ne znam zašto je tako brzo nestalo,ne znam tko je oduzeo taj osjećaj i zašto ga je odlučio oduzeti...a nije nas pitao,je li to bio život,ili ona čar odrastanja?!!meni tu nema čari,sve bi dala za jedan tic tac i šetnje sa bakom po ulicama grada,sve bi dala za jedan dječji osmijeh zbog ubranog cvijetića...sve bi dala da opet budemo djeca..ista ona...da još jednom čujem odzvanjanje našeg smijaha dok smo bili mali...bilo je tako lako...a sada...sada je sve drugačije,hladnije...moramo se boriti za osmijeh,moram se opravdavati za razloge zbog kojih se smijemo...moramo,moramo,moramo...a tada n išta nismo morali...a igrali smo se da smo veliki,igrali smo se da smo odrasli,a sada bi,isto tako zamjenili te uloge...bar ja bi...i u sebi čuvamo malo razigrano dijete koje moramo štititi od svijeta...moramo ga štititi od onih ljudi koji se igraju odraslih,od onih koji više nisu djeca i koji se nerado smiju našem dječijem smijehu...svijet je drgačiji...ili ga mi samo gledamo kroz drugačije oči...i jedno i drugo...morali smo odrasti...biti veliki,prihvatiti obveze...a sada tek shvaćam koliko su dječica velika,veća od velikih ljudi,naravno ako razumiješ...=)
i sad sam odlučna proskakutati do kupatila i osmijehnuti se,da još jednom bar na kratko osjetim kako je biti dijete...
prekrasan ti je post,stvarno imaš dar za pisanje,tako posebno i drugačije od drugih...tako lijepe misli koje nesebično dijeliš sa drugima...velika je to stvar...
i htjela sam reći da te puno volim...i da si mi nedostajala..i oprosti n a mojim riječima ako izgledaju jadno i slabo pored ovih tvojih koje su tako snažne da sam sigurna da će se svi na tvoj post nasmijati kao mala,velika djeca...
šaljem ti pusu i zagrljaj!
12.08.2006. (00:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...