Komentari

bacaiva.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • slatko grko

    Dobro jutro,komentirat ću kasnije kad još jednom promislim,ujutro ne funkcioniram najbolje,sad idem u grad, dao si mi temu za razmišljanje

    avatar

    09.08.2006. (07:44)    -   -   -   -  

  • novogradiščanin

    Nedavno sam doživio od meni bliske osobe ruganje na moj račun, a veznao uz neke moje traume (strahove) iz rata. Bio sam izvrgnut ruglu, ali samo u našem besmislenom razgovoru. To me poprilično pogodilo i sebi sam rekao da od sada neće doznati ništa vezano uz moje duboke osjećaje. Dojam je pojačala kriva interpretacija vrlo ozbiljnog događaja. Vidiš, vrijeme je to umalo potpuno izbrisalo iz sjećanja i onda ti netko to "stavi pod nos" a nema pojma da je riječ o zasigurno najtežem danu na novogradiškom području (u rujnu 1991.). Ma koliko katkada ignorirao negativce, ipak te ne ostavi ravnodušnim, pa si kažeš: navući ću još jedan oklop, možda ovaj pud bude neprobojan.

    avatar

    09.08.2006. (08:14)    -   -   -   -  

  • regrut

    baća iva pozdrav!!!!!!!jučer je bio rodjendan,u naslovu je datum!!!

    avatar

    09.08.2006. (10:08)    -   -   -   -  

  • serbus

    Tijelo pripada zemlji, a duša Bogu, i naš je trenutni usud biti razapet između te dvije neumitne krajnosti. Ispravni izbori su najčešće najteži izbori jer zahtijevaju svjesno prihvaćanje određene količine boli ili u najmanju ruku izostanak kratkotrajnog užitka koji bi donio neki drugi izbor. Pomalo paradoksalno, ali moraš otrpjeti manju bol da bi izbjegao veću, tj. moraš odbiti kratkotrajni i trenutni užitak da bi postigao veći i vredniji. I baš zato vrlo često kažem da sam sve samo ne skroman, jer meni je zlatan lanac i dobar auto malo, ja želim nemjerljivo više od lažnog sjaja i zavidnih pogleda, ja želim istinsku sreću, mir, zdravlje i ljubav. Javiti ću ti se ovih dana mailom, biti će mi drago da se nađemo. Srdačan pozdrav i svako dobro.

    avatar

    09.08.2006. (10:27)    -   -   -   -  

  • još sanjam

    znaš, dragi baća iva, prepoznala sam se u ovom drugom bolesniku....uporno skrivam svoje rane, i od Boga, a znam da On sve vidi i samo čeka da mu ih predam.....a ja se bojim još većeg bola, bojim se, ustvari, ozdravljena! apsurdno!? možda!
    ma neću te plašiti........bit će bolje! pusa : )))***

    avatar

    09.08.2006. (11:51)    -   -   -   -  

  • more nade

    Došla sam ovdje preko bloga ljubica-vu. I drago mi je da sam tu. Nasmijala me ova priča s nogama, odnosno dio gdje ovaj drugi kaže da ga ne boli i da dade nogu koja nije bolesna. Pamtit ću ovu priču i Biblijsku poruku. Zahvaljujem od srca!

    avatar

    09.08.2006. (14:04)    -   -   -   -  

  • varosanka

    Ja mislim di ni sami cesto nismo svjesni boli koje nosimo u sebi,jer ih ignoriramo, kako bi mogli
    funkcionirati,zatrpamo to duboko u sebi,kao otpad koji smrdi ako je na povrsini.
    Onda se dogadja da nas proganjaju ruzni i teski snovi,podsvjest nam salje signale...
    Saljem ti topli i iskreni sokacki zagrljaj!

    avatar

    09.08.2006. (14:10)    -   -   -   -  

  • chokolada

    iskreno, slavonija mi je uvijek bila puno draža od dalmacije, a sada još i više....zbog jednog lika... :) pozz

    avatar

    09.08.2006. (14:16)    -   -   -   -  

  • more nade

    Porčitala sam neke stare postove ovdje. Posebno onaj od 3.8., rođendanski. Sve mi je bilo zanimljivo pa i ono što majka nije mogla dozvoliti da ispod uniforme kuca vjerničko srce. Toliko odluka, a glazba i Slavonija su ostele dio vas! Čitam tako iz vašeg iskustva što je sreća. Da, tako gledam i ja na stvari. Odrasla sam u obitelji gdje otac nije živio otvoreno vjeru, upravo iz slične životne situacije koja je tjerala i vašu obitelj. Zato mi tako puno znači vaše pozitvno iskustvo: obitelj i vjera, prijatelji. Od srca hvala. Čitam vas i pratim nadalje...

    avatar

    09.08.2006. (14:31)    -   -   -   -  

  • ŠKORPION12

    ..utješno je to što Njemu ništa nemožemo sakriti

    "Iz krila majčina ti si me izveo,
    mir mi dao na grudima majke.
    Tebi sam predan iz materine utrobe,
    od krila majčina ti si Bog moj.
    Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja,
    a nikog nema da mi pomogne. "
    Ps 22,10-13

    avatar

    09.08.2006. (15:54)    -   -   -   -  

  • moje vijuge

    E bolesna sam bila, rana bila sve veća i veća, jedan ju je Lijek zacijelio...ali Ga treba redovno uzimati, do kraja života...desi se, zaboravim...kada zaboli opet se sjetim, uzmem i On djeluje..svaki put..
    uskoro ću Vam poslati mail..pozdrav :-))))

    avatar

    09.08.2006. (16:13)    -   -   -   -  

  • Barbara

    OBJAŠNJENJE UZ KOMENAR KOD BRONXICE- ne dajem si (najčešće) toliku slobodu da komentiram naširoko i nadugačko po blogovima. Za to mi služe moji postovi. Komentar se trudim prilagoditi općem razmišljanju i često uzrastu vlasnika bloga (neka se nitko ne uvrijedi, mislim samo na pozitivne strane mladosti). Pokušavam ne zatrpati ljude količinom informacija za koju skromno i dobronamjerno smatram da nisu u mogućnosti odjednom procesuirati. Doziram. Rađe se više puta javim pomalo. Ako ponovno pročitate post kod bronxice i komentar kod mene vidjet ćete moju dobru namjeru. Sjećam se sebe u tim godinama (eh, da mi se vratiti) i koliko mi je značila Božja sigurnost da mi se ništa neće desiti, osjećaj da sam baš ja odabrana (kao i svi mi uostalom), čvrstoća Njegove ruke koja me vodi kroz buru života. Nije teško danas zastraniti, pogotovo mladima. Vjerujem da je Vama ipak malo lakše pouzdati se u zdravi razum i slobodnu volju, nego mladima, kojima često, riskirajući ostaje samo Providnost. Oni kvalitete o kojima govorite tek moraju izgraditi. Nikako ne mislim da im treba podilaziti i mazati oči kako će sve biti super samo od sebe. To je još dulja priča. Evo, zabrazdila sam malo po ovoj "slavonskoj oranici", a sada idem malo pročitati Vaše postove. Primam svaki komentar i kritiku, pozivajući Vas da istima obogatite moja traganja. Ostavljam blagoslovčić!

    avatar

    09.08.2006. (16:40)    -   -   -   -  

  • baca iva

    @ To je, dragi bajo moj, najnormalnija ljudska reakcija. Strah je kategorija koja se mora uvijek uzeti ozbiljno. „Ajde, šta se bojiš, nisi baba!“, čujemo često puta. Ja sam koliko puta za vrijeme rata i rekao i napisao, da svaki čovjek ima pravo na strah. Neće, pogotovo u našem mentalitetu u kojem svi hoće biti heroji, nitko reći da se boji ako se ne boji. Čak je više obrnut slučaj. Nažalost takvi su gubili glave. Budući da je strah nešto što je duboko ljudsko, onda su i sve takove uvrede duboke i naravno vrijeđaju i bole. Iako bi trebalo biti najljudskije, da ono što osjećaš otvoreno i kažeš, ipak i tu moramo selektirati kome što smijem reći, kome ne. Zašto bi ti nekome nudio tvoju otvorenost a on da te vrijeđa? Zato su oklopi danas, nažalost, prijeka potreba.

    @ Pa eto onda, dragi Al pacino, neka ti je još jednom SRETAN ROĐENDAN!!!!!

    @ Ovdje mi, dragi Dražene, pada na pamet porod. Prije nego majka vidi, zagrli I poljubi svoje novorođeno čedo, mora pretrpjeti bolove. Dakle u bolima se rađa sreća. Dopusti da ti opet citiran Khalila Gibrana iz knjige “Prorok”: „Vaša je radost vaša raskrinkana žalost. I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
    A kako, dakle, to može biti?
    Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
    Nije li krčag u kojem vino držite bio pečen u grnčarevoj peći?
    I nije li frula koja vam duh blaži puko drvo koje izbušiše noževi?

    Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost. Kad ste žalosni, opet zavirite u svoje srce, i vidjet ćete da odista plačete za onim što je bila vaša radost. Neki od vas vele: »Radost je veća od žalosti«, a drugi kažu: »Ne, žalost je veća.«
    A ja vam kažem da su nerazdvojne.
    Zajedno dolaze, i kad vam jedna sjedi sama za stolom, zapamtite da vam je druga zaspala na postelji.
    Odista ste obješeni poput zdjelica vage između svoje žalosti i svoje radosti.”

    S nestrpljenjem očekujem tvoj mail i naš, ako Bog da, skori susret. Iskreno te pozdravljam!

    @ Pa ljudski je to, draga Mimoza. Ali ako kažeš da će bit bolje, onda se i ja zajedno s tobom nadam. I tebi velika pusa i topli prijateljski zagrljaj!

    @ Dobrodošla, drago Morenade. Drago mi je da te je ova priča nasmijala.Sada se ti najprije lijepo odmori, a onda se čitamo. Neka ti je sretan put! Doista si s avionom imala sreće. Pa neka te onda On prati na svim tvojim putevima. I sretno nam se vrati!

    @ Ti si, draga moja Vranovko, načela jednu opširnu psihološku temu. Sve što mi doživimo memorirano je u malom mozgu, koji je također odgovoran za san. Oni događaji, koji su nas zbilja jako zaokupili, sretni ili tužni, kad tad će se vratiti u snu kao stari film kojeg dugo nismo gledali pa ga izvadimo iz ormara. Lipo te, nako širiko, šokački pozdravljam i prijatelji grlim!

    @ Draga Me…only…me…! Taj tip mora da te je jako impresionirao kad si se skoro potpuno priklonila Slavoniji?! Hvala ti na posjeti i pozdravu. I ja tebe puno I sikreno pozdravljam i svako ti dobro želim!

    @ Drago Morenade, to je bilo takvo vrijeme. Alternative nije bilo. Ali ispod puno crvenih knjižica snažno je I nepokolebivo kucalo srce vjernika. Kako su se prvi kršćani pred progoniteljima skrivali u katakombama i pod zemljom obdržavali svoju vjeru, tako su i u to vrijeme naši očevi svoju vjeru nosili u srcima ali, ovo je ipak najvažnije, i sačuvali je! Drago mi je što si me posjetila. Čitamo se. Srdačan ti I iskreni pozdrav!

    @ Dragi Škorpion, doista je to utješno. Pa zbog toga se nebi ni trebali sakrivati. Ali je još utješnija činjenica, da će nam on u svom prevelikom milosrđu, u svojoj beskrajnoj ljubavi, oprostiti! Veliki ti pozdrav šaljem!

    @ Draga moja Rokovčanko, ti si našla Pravi Lijek I možeš biti sretna. Neće se Ljekarnik naljutiti ako ga koji puta prestanemo redovito uzimati. Ljutiti će mo se mi sami na sebe. Ta On je s nama, ovakvi kakvi već jesmo, jako strpljiv. Hvala Mu! S nestrplčjenjem očekujem tvoju E-Mail poruku. Puno te, lipo, nako pravo šokački pozdravljam!

    avatar

    09.08.2006. (17:12)    -   -   -   -  

  • zmajka

    E ovo za terapeuta, slažem se, bedasto je.
    Ali!
    Dobar terapeut prepoznaje varku.
    A Bog je savršenstvo i sklad.
    Misliš li da ne primjeti kad varamo?
    Vidi On sve, znaš ti!

    avatar

    09.08.2006. (20:27)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Cijeli dan razmišljam o tvom postu,uzela sam u obzir oba dvije strane i pokušavala branit oba dvije teze,međutim prevagnula je ona da daš bolesnu nogu,otrpiš i riješiš problem,jer svako odugovlačenje,sakrivanje glave u pijesak i laganje samog sebe ne vodi nikuda,iako razumijem i onog što daje zdravu nogu jer ponekad svi to činimo,jednostavno pođemo linijom manjeg otpora,ali na kraju valja pružit onu bolesnu i pretrpjet bol,a što se tiče Boga njega ne možemo prevarit,možemo varat samo sebe,a što prije se otrjeznimo tim bolje za nas.Laka ti noć i mirni snovi

    avatar

    09.08.2006. (23:51)    -   -   -   -  

  • baca iva

    @ Draga moja Zmajka, iz tebe govori stručnjak, to se vidi. A ti si sigurno dobar terapeut. A što se Boga tiče on nam je čak dopustio da ga pokušamo varati. Uz neumrlu dušu i zdrav razum dao nam je i slobodnu volju. On nas ne drži na uzdi, i ne vodi nas na lancu. Mi našim zdravim razumom možemo shvatiti što je u životu dobro, što ne, a našom slobodnom voljom odlučujemo. I kako odlučimo tako i bude. Druga ja stvar da li uvijek dobro odlučimo. Ali za naše odluke mi sami odgovaramo. Zbog toga ne smijemo kriviti Boga i sve to prekrivati velom sudbine koje nema. Nija sudbina da netko pogine u prometu, ako je prije toga popio vrag zna koliko. To je plod njegove slobodne volje. Ali unatoč svega mi znamo da je Bog neizmjerno dobar i da nas neizmjerno ljubi. Ima on s nama jako puno strpljenja. Bog ne kažnjava, on samo opominje. I ako tu Njegovu opomenu ispravno shvatimo, onda će mo se vratiti na pravi put. Ovdje vrijedi ona narodna: što tko radi – sebi radi!

    @ Draga moja Slatkogorko, ti reagiraš normalno, ljudski. Pa nismo mi mazohisti, ne uživamo mi u boli. Ali od boli nebi trebali ni zazirati. Imaš pravo kad kažeš: „na karju valja pružiti onu bolesnu nogu i pretrpjeti bol“. Što prije tim bolje. Naša nas savjest goni „pružanju noge“, goni nas rasčišćavanju računa. I sama znaš kako se lijepo osjećanmo kad smo sredili sve račune. Odahnemo, lakši smo za tonu. Što se pak Boga tiče, eto da ne ponavljam, pročitaj što sam napisao Zmajki. I tebi, draga moja Dubrovčanko, neka je laka, mirna i ugodna noć. Lijep ti pozdrav i veeeeeeeeeeeeeeeeeeliku pusu šaljem!

    avatar

    10.08.2006. (01:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...