@ O kakao imaš pravo, bajo moj dragi! Dok smo mladi volimo brzinu jer mislimo da će nam nešto promaknuti, a mi bi puno toga, ta sve htjeli vidjeti i doživjeti. I nažalost na toj brzoj cesti života puno ih je ostavilo život, a da skoro ništa niti vidjeli niti doživjeli nisu. Zato svaka životna dob ima svojih čari. Nemoj sad mislit da to govorim zbog mojih godina. Ne, ja sam sad, čini mi se, u onim godinama za koje ti kažeš:”Ako ipak malo usporiš, onda vidiš da postoji tisuće radosti u kojima nisi znao uživati i koje si zanemario svjesno ili ne.” Možda će nam zbog nekih radosti u kojima nismo znali uživati biti žao, jer one su zauvijek prošle. Ali zato ima drugih. Ponekad doživljavam život kao svjetlo koje sjaji i grije, koje upozorava. Često se kod toga radi o sitnicama: o dobroj riječi, prijateljskom smiješku ili nekom iznenađujućem doživljaju. I tek tada shvatim kako je dobro živjeti.
U poznijim godinama čini mi se radimo promišljeno, čak s ljubavlju. Libanonski pjesnik, slikar i filozof Khalil Gibran u svojojoj knjizi „Prorok“ između ostalog kaže:
„A svaki je rad prazan ako nema ljubavi; A kad s ljubavlju radite, sa sobom se spajate, i s drugim, i s Bogom. A što je to raditi s ljubavlju? To znači tkati ruho od vlakana iz svoga srca, kao da vaše ljubljeno treba da nosi to ruho.To znači graditi kuću s dragošću, kao da vaše Ijubljeno treba da boravi u toj kući.To znači sijati sjeme s nježnošću i dizati ljetinu s radošću, kao da će vaše ljubljeno jesti plodove.”
08.08.2006. (18:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
@ O kakao imaš pravo, bajo moj dragi! Dok smo mladi volimo brzinu jer mislimo da će nam nešto promaknuti, a mi bi puno toga, ta sve htjeli vidjeti i doživjeti. I nažalost na toj brzoj cesti života puno ih je ostavilo život, a da skoro ništa niti vidjeli niti doživjeli nisu.
Zato svaka životna dob ima svojih čari. Nemoj sad mislit da to govorim zbog mojih godina. Ne, ja sam sad, čini mi se, u onim godinama za koje ti kažeš:”Ako ipak malo usporiš, onda vidiš da postoji tisuće radosti u kojima nisi znao uživati i koje si zanemario svjesno ili ne.” Možda će nam zbog nekih radosti u kojima nismo znali uživati biti žao, jer one su zauvijek prošle. Ali zato ima drugih.
Ponekad doživljavam život kao svjetlo koje sjaji i grije, koje upozorava. Često se kod toga radi o sitnicama: o dobroj riječi, prijateljskom smiješku ili nekom iznenađujućem doživljaju. I tek tada shvatim kako je dobro živjeti.
U poznijim godinama čini mi se radimo promišljeno, čak s ljubavlju. Libanonski pjesnik, slikar i filozof Khalil Gibran u svojojoj knjizi „Prorok“ između ostalog kaže:
„A svaki je rad prazan ako nema ljubavi; A kad s ljubavlju radite, sa sobom se spajate, i s drugim, i s Bogom.
A što je to raditi s ljubavlju?
To znači tkati ruho od vlakana iz svoga srca, kao da vaše ljubljeno treba da nosi to ruho.To znači graditi kuću s dragošću, kao da vaše Ijubljeno treba da boravi u toj kući.To znači sijati sjeme s nježnošću i dizati ljetinu s radošću, kao da će vaše ljubljeno jesti plodove.”
08.08.2006. (18:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...