Komentari

pegy.blog.hr

Dodaj komentar (52)

Marketing


  • Vedrana

    ja ne volim galamdžije i sve-mrsce. u to spadaju i ovi o kojima ti pišeš. trudim se prema ljudima biti, ono, normaln. i ne znam više što bih napisala. mislim da već i ti sama znaš kakvo je moje stajalište :)

    avatar

    07.08.2006. (21:05)    -   -   -   -  

  • cura

    bog posijeti me i ja u ljubav vjerujem jer san upravo u cvatu najlijepše u životu pa pročitaj nešto o tome plizzz i ostavi mi komentar

    avatar

    07.08.2006. (21:17)    -   -   -   -  

  • filozofije jednog leptira

    odlican post, svida mi se jako tvoj poglčed na sve, ja sam isla u zensku opcu gimnaziju koju vode casne, i mozda ljudi ne shvacaju ali i medu casnama i svecencima ima ljudi koji se na slazu sa svoms sto crkva kaze to jest realni su no crkva je je zajednica koju cine ljudi i time je grijesna, odlican post...i da moje najdrazi film je ja u ljubav vjerujem uz dirrty dancing

    avatar

    07.08.2006. (21:33)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Ja ti tu nemam što dodati. A pozorno sam čitala jer mi je bilo važno da sve dobro shvatim, takva je tema. Vrijeđa me kad netko ismijava vjeru jer ja vjerujem. Istodobno, vjera mi pomaže da budem iznad takvih i da im ne vraćam istom mjerom. Što ne znači da sam bez grijeha, naravno :) No, neka svakome bude po njegovoj savjesti.
    Ti si to jako dobro napisala :)

    avatar

    07.08.2006. (22:25)    -   -   -   -  

  • unbreakable

    ja sebe još nisam definirala. ako sam vjernik, onda vjerujem u tu neku silu, ali i ne sve te napuhane spike. ne volim ono predane vjernike koji nose lančuge oko vrata, i onda:bog i hrvati.niti ne volim nevjernike koji pljuju stalno i vjernike smatraju budalama.. ne znam šta da kažem :)

    avatar

    07.08.2006. (22:37)    -   -   -   -  

  • stereokemija

    Biće da je Bog počinio jednu veliku pogrešku- dao nam je slobodu izbora. Eto, zbog toga dolazi do drukčijih mišljenja, do sukoba na relacijama vjernici-nevjernici, vjernici različitih religija i dr...Pošto pratim Zizin blog, znam o kom postu pišeš. Mislim da si je možda preozbiljno shvatila. Ja jesam vjernica, ali nisam se našla uvrijeđenom...ja vjerujem da njoj nije bila namjera da ismije one koji su vjernici, već se samo na humorističan način poigrala sa nekim pojavama koje svakodnevno srećemo.A, sa druge strane i sve što si ti napisala u svom postu je istina...Ne shvaćaj neke stari preozbiljno, lakše ti je tako koračati kroz život!pozdrav: )))

    avatar

    07.08.2006. (22:38)    -   -   -   -  

  • ANONIMAC

    Nije bitno "koliki" sam vjernik i da li sam uopće vjernik...osluškujem tuđa mišljenja i razmišljanja...raznolikost nas čini ljudima,a ljude poštujem na svim razinama...Pozdrav

    avatar

    07.08.2006. (23:04)    -   -   -   -  

  • rozza

    Pegy, još jedan odličan post! jako dobro si zaokružila ovu temu koja se svako malo negdje potegne.. ipak, slažem se sa stereokemijom u vezi Zizinog posta. pročitala sam ga i ne shvaćam ga uvredljivo iako sam vjernica.. ljude koje je ona opisala susrećem svakodnevno i ne možemo se praviti da ih nema. kao što mi smeta kada netko govori protiv moje vjere na uvredljiv način, isto tako mi smeta kada mi netko "uči" kako treba vjerovati, a takvih "pravih" vjernika je oko mene puno.. od onih koji paze jesam li ili nisam bila na misi, do onih koji čak ne odobravaju nakit koji nosim nego inzistiraju na zlatnom lančiću oko vrata, naravno s križićem.. ne moram niti spominjati da im njihovo ponašanje izvan crkve (tračanje, laganje, svađe) ne daje pravo da ikome dijele savjete. sve mi je to jako zamorno. nije mi jasno zašto ljudi ne mogu jednostavno gledati svoja posla i poštivati svoj i tuđi izbor..

    avatar

    07.08.2006. (23:06)    -   -   -   -  

  • Hrvoje

    Odlicno si to napisala,baš onako kako treba!I ja se pitam zašto ateisti kada pišu vrijedjaju i ismijavaju vjernike,a ne pišu o ateizmu.Njihov ateizam se svodi na ismijavanje vjere,a ne na neke vrijednosti.

    avatar

    07.08.2006. (23:14)    -   -   -   -  

  • Ultravioleta

    Vjernika definitivno ne odlikuje savršenstvo jer takav ne postoji, najčešće se dogodi tako da oni koji izvana izgledaju anđeoski, čisto, nevino i dobro, često kriju prljave tajne. Poanta vjere je da čovjek sam sebe stalno preispituje i da u tome raste, ispravlja pogreške (ili se barem trudi ispraviti ih) a ne slegnuti ramenima i reći: "Takvoga me je stvorio Bog". Ono što čini "dobrog" vjernika je bona fide, znači mogla bih reći dobronamjernost, ako pri tome zgriješi, to ga ne čini lošim čovjekom, nego jednostavno - nesavršenim, što i jest. Ja sam lijeni vjernik; vjerujem u Boga, molim mu se, ali najčešće živim samo po nalozima svoje savjesti a ne prema pravilima koje nalaže Crkva, primjerice, pitanje sexa, kondoma, psovki i još mnogo drugih stvari, a bome i odlaženja na misu. Eto, 100% iskreno.

    avatar

    07.08.2006. (23:31)    -   -   -   -  

  • Darko

    Lijepo rečeno. Doista se nema što za dodati. Obično ismijavanje i izrugivanje vjernika i Crkve proizlazi iz temeljnog nepoznavanja. Tome smo često krivi i mi vjernici, pa moramo uvijek iznova upoznavati same sebe i svoju vjeru, kako o vjeri, Crkvi i Bogu ne bismo davali krivu sliku.

    avatar

    08.08.2006. (09:55)    -   -   -   -  

  • serbus

    Sada sam se opet zamislio. Često imam komentare duže od postova gdje ih ostavljam, kao što činim i na svom blogu, a nekako sve češće čujem mišljenje da je to nekako neprimjereno. Kod tebe piše "ne štedi na riječima" što je u direktnoj suprotnosti sa početkom ovog posta i navodi me na zaključak da smo svi skloni višestrukim kriterijima ovisno o situaciji i našoj poziciji u njoj i da je istina prilično nedefiniran i rastezljiv pojam. Nadam se da te ova konstatacija nije povrijedila, bilo je to više glasno razmišljanje koje si sada za ubuduće stavljam pod veliki znak upitnika.
    Tako često iste stvari opisujemo različitim riječima pa se površno gledajući čini da različito mislimo (ne toliko ti i ja, nego to općenito kažem). Kada odbacim nametnutu ikonografiju vidim da sam veći vjernik od mnogih koji se štite identifikacijom sa vjerom kojoj pripadaju samim rođenjem i geografskom pripadnošću: Kršćanstvo(Rimokatolici, Pravoslavci, Protestanti), Judaizam(Židovi) Islam(Muslimani), Budizam, Hinduizam itd., a prakticiraju je uglavnom blagdanima i općenito vanjskim znakovljem. Istinski vjernik mi je blizak i poštujem ga iskreno iz dubine srca. Čak kao mali znak protesta protiv ograničavanja moje vjerske slobode i njenog izražavanja razmišljam o paradoksu prihvaćanja blagdana i običaja različitih vjera, ali bojim se da to moja sredina ne bi blagonaklono prihvatila, a ja nisam čovjek od konflikata i zaista ne bi htio nikoga povrijediti, posebno one drage ljude s kojima dijelim dobro i zlo ovoga svijeta, ali posredno niti milijarde onih nepoznatih ljudi koji razmišljaju drugačije nego ja. Vjera i Bog u svakom slučaju nisu ničije eksluzivno pravo ili svojina bilo koje grupe i gledati u drugima nevjernike kao neku suprotnost je vrlo upitno i zapravo se ne uklapa u same temelje te iste vjere.
    Crkva i vjera su mi kao škola i znanje, ili kao bolnica i zdravlje, ili kao tržnica i hrana, u svakom slučaju izrazito različite stvari i ovaj se puta neću upustiti u veću raspravu na taj dio teme, samo ću reći da mislim da su silna opravdavanja, suprotstavljanja ili čak sotoniziranja kritike zapravo loše utrošeno vrijeme, mislim da vrijeme treba više ulagati u prakticiranje svoje vjere i učiniti one njezine suštinske temelje svojom polaznom točkom u svakodnevnom djelovanja i tada će i kritika i sumnja padati na neplodno tlo i samim time će postati suvišna, u smislu poruke: "Vjerujte mojim djelima, a ne pjesmama koje pjevam". Prilika za istinsko iskazivanje vjere je toliko mnogo, skoro koliko i udaha koji su nam poklonjeni.
    Na raznim sam blogovima rekao, moja je vjera ljubav, moj mač je poljubac, a zastava osmjeh. Moja vjera ne razdvaja, ona spaja, moja vjera nosi život, mir, sreću, napredak, smanjuje patnju, ukida potrebu ratovanja, neprijateljstava, boli, moja vjera štuje ljude, njihove običaje, njihove svetinje, moja vjera daje i tebi i meni slobodu činjenja dobra, slobodu zalijevanja tih nježnih izdanaka, a protiv zla se bori opet dobrim, opet ljubavlju koja nosi oprost, milosrđe, razumijevanje, pomoć itd. i nevjerojatno je sadržana u svim religijama svijeta.
    Moje razmišljanje o šutnji. Istinoljubivost je vrhunska vrlina, ali "ne povrijediti" mi se čini veća, zato treba biti oprezan i ne pretjerivati, što mi na žalost često ne uspijeva, ali ozbiljno razmišljam dodatno poraditi na tome, baš šutnjom.
    U ljudima je više ili manje ljubavi i zbog toga ih nitko nema pravo osuđivati, ali djela su nam različita i imamo se pravo zaštiti od onih djela koja nanose bol, koja povređuju i ograničavaju nečija osnovna ljudska prava, neovisno od kojih ona organizacija ili pojedinaca dolazila. Imamo slobodu izbora, čak i onog krivog, čak i onoga koji će nam tako hladno i nemilosrdno vratiti posljedice koje nismo željeli.
    Moj je zaključak da neovisno o plaštu kojim se to zagrće ljudi uglavnom ne traže istinu, najčešće traže prihvaćanje, traže zaštitu viših autoriteta i grupa u kojima se osjećaju sigurno, traže poklonjene gotove odgovore, traže opravdanja za svoje pogrešne izbore, za svoje slabosti, traže ljubav u svim oblicima, a prečesto zaboravljaju da je smisao konačne pobjede dobra nad zlim upravo u davanju, a ne u primanju, što će reći da potraga za Svetim Gralom završava upravo u vlastitom srcu, baš tamo gdje je sve i počelo. Nadam se da "srce" kao klišeizirana, ali vrlo jasna prispodoba centra ljubavi kao iskonske iskre života svakog čovjeka neće zbunjivati.
    Kako sam pisao komentar paralelno sa čitanjem posta neke nam se stvari ponavljaju, ali što je, tu je, što mogu kada i ti i ja vjerujemo u ljubav :)
    Jasno da je sve napisano tek filozofska rasprava na nivou razmišljanja dok u praksi osobne slabosti i pokoja neumitna vanjska okolnost rezultiraju bitno manjim od savršenoga :) Pusa :)

    avatar

    08.08.2006. (11:38)    -   -   -   -  

  • pegy

    @DrugaTi, kakvo god ti je stajalište, drago mi je kad te vidim ovdje. :) @Stereokemija i Rozza, nije ovo bio napad na Zizifus, niti je bila ljutnja. Ti me Stereokemija već dosta čitaš pa znaš da ja volim govoriti o svemu, ovo je samo jedno od mojih mnogobrojnih misli. :) Osim toga, ja sam i Zizifus u našem razgovoru kroz komentare rekla da ću morati napisati post. Nadalje, ovo se ne odnosi samo na nju i jedan njen post nego na cjelokupni dojam kojega dobivam čitajući i slušajući razne ljude u raznim situacijama. @Stereokemija, s tobom se ne slažem u ovome da je Bog pogriješio. :) Mislim ipak da nije. Prvo, zato jer je savršen pa ne može pogriješiti, a drugo, zamisli kako bi dosadno i monotono bilo da svi mislimo jednako, svi osjećamo jednako. Bili bi ko klonovi. :) Ovako se ipak nadopunjujemo. Osim što volim pisati, volim i kad vašim nadopunama dobijem cjelovitiju sliku. A kroz komentare ju redovito i dobivam. :) @Serbus, u svim se dijelovima tvojeg komentara, osim prvoga, osjetim prozvana. Nije to zlonamjerno prozivanje, znam. :) Nego baš onakvo kakvo i treba da katkad "prekopamo" po vlastitoj unutrašnjosti. Jedino na što moram reagirati je prvi dio. Jer stvar je u tome da JA volim dobivati i duge komentare i da uvijek naglašavam da volim kad se netko izražava s točno onoliko riječi koliko mu treba da kaže što misli i želi, ne štedeći na njima. Ali nisam baš primjetila da su svi oduševljeni kad im sama krenem pisati elaborate. :) Kad mi netko kaže da pišem koliko hoću, onda pišem. Ali kad netko šuti kad kažem da sam možda pretejrala, onda više i ne želim pretjerivati pa se radije izražavam tamo gdje sam skroz neopterećena. Npr. na svom blogu. :)

    avatar

    08.08.2006. (12:26)    -   -   -   -  

  • Život je duga cesta...

    sve što bih poželjela nadodati ti si već napisala u postu, tako da nemam komentara.
    Svaka čast.

    avatar

    08.08.2006. (13:44)    -   -   -   -  

  • Ateizam

    Iako vrlo rijetko ostavljam komentare po blogovima, osjećam se djelomično prozvanim;
    To što si napisala istina je, no ne misliš li da se vjernici, a posebice crkva, malo previše bave nevjernicima? Nije li omalovažavanje reći da je ateizam najveće zlo suvremenog svijeta? - To je rekao Papa Ivan Pavao II prije tri godine. Zašto se crkva bavi ateizmom? Ja sam ateist i ne trebam "spasenje", ali ga zato treba 25 000 ljudi koji svaki dan umru od gladi.

    avatar

    08.08.2006. (14:03)    -   -   -   -  

  • Vedrana

    ma nema me, moram učiti pa se trudim NE pratiti rasprave po blogovima. ne ide mi baš :))

    avatar

    08.08.2006. (14:42)    -   -   -   -  

  • Vedrana

    uh, sad vidim ateizma iznad mene. dečko, ateizam i mržnja prema katolicima nije, ponavljam, NIJE isto.
    Pozdrav Pegy :)

    avatar

    08.08.2006. (14:44)    -   -   -   -  

  • brlje

    zazirem od bilo kakvih "svrstavanja u koš" na osnovu vjerske, rasne, etničke ili bilo kakve druge vrste pripadnosti! time se bave primitivni ljudi koji ne vide prst pred nosom od predrasuda! kod svakog čovjeka me zanima samo jedno - da je čovjek! pozdrav tebi, pegy!

    avatar

    08.08.2006. (14:55)    -   -   -   -  

  • Sve i nista...........

    ej super blog.......navrati do mog novi je!!!!!!!

    avatar

    08.08.2006. (15:07)    -   -   -   -  

  • baby

    za početak bi te htjela pitati:di je roza boja na tvom blogu?? di je slika? bilo mi je tako neobično čitati bez stare pozadine.. idemo sad dalje..
    ja vjerujem! ne u to da moram ići svaku nedjelju u crkvu i slušati isto. vjerižujem u nešto što sam ja sbi stvorila u svojoj mašti,ustvari samo na svoj način,uvijek je to On. i baš si dobro napisala sve,do zadnje riječi.. ne postoje bolji i lošiji vjernici. postoje samo više ili manje kršćani.. a oni se naravno ne dijele po tome koji se češće moli i ide u crkvu,nego po tome koji se više drži onoga što piše u bibliji. ja se osobno najviše držim toga da ne radim drugima ono što ne želim da drugi rade meni,i da ne mrzim ništa i nikoga. ne zato što tako piše nego zato što je to bolje za mene i tako se dobro osjećam. naravno da i ja ponekad poživčanim i da mi ljudi oko mene ne odgovaraju,ali ih ne mrzim zbog toga. drugačiji smo-svi! i zato najčešće prihvatim čovijeka onakvog kakav on je. a ako mi izuzetno ne odgovara potrudim se da ne budem često u njegovoj blizini. o svojoj vjeri ne pričam često jer malo ljudi stvari gleda iz mog kuta.. vjera je osobna stvar i o tome nema diskusije. poštujem čovijeka zbog njega samog,nije me puno briga tko u šta vjeruje.. volim svoje,poštujem tuđe-to je moj stav!
    do sljedećeg puta,
    pusa

    avatar

    08.08.2006. (15:11)    -   -   -   -  

  • serbus

    Eto, ponekad je i manje zapravo više, pa ću ti samo pusu i osmjeh poslati :)

    avatar

    08.08.2006. (15:31)    -   -   -   -  

  • Fubar Surabenu, Momentalist

    no svaki čovjek ima pravo odabrati i kako će vjerovati u Boga. meni su govorili da sam osuđen na pakao ako ne idem u crkvu, vjeroučitelj je jednom davnom rekao nama koji ne idemo u crkvu da smo đavolji okot. to me smeta kod crkve - ili je po njihovom ili nije, što je šteta, jer da nije toliko zatvorena i dominantna možda bi je više ljudi posjećivalo. većina ljudi je obavila pričest i krizmu. mi smo doslovno bili tjerani u crkvu jer inače nebi primili te sakramente, ali moram priznati da zavidim prijateljima koji idu u crkvu i koji se predaju Kristu, koliko vidim lijepo im je, ali ja, proklet bio previše razmišljam, pa propuštam to sve. no možda jednog dana vidim Boga, a dotad ću ostati u rovu

    avatar

    08.08.2006. (18:24)    -   -   -   -  

  • Njofra

    slažem se u potpunosti sa svime što si rekla, mogu reći da sam veliki protivnik Crkve, jer kako je netko rekao Crkva je gora od Hitlera, Hitler prijetio smrću, a Crkva prijeti vječnim prokletstvom ako ne bude kako onda kaže? oke je dat svoje mišljenje, ali nametati ga je nešto drugo. Također sam i protiv vjere jer ljudi gube svoje ja, slijepo prate vjeru, a da nisu ni toga svjesni, vjera je nastala kao objašnjenje neobjašnjivih prirodnih pojava, mislim da danas više nije potrebna, ali kako kažeš kako ko oće

    avatar

    08.08.2006. (22:19)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Evo i mene draga Pegy...I baš se vratih na jednu od meni zanimljivijih tema. Vjerojatno zato jer se radi o različitim percepcijam ai iskustvima nečega što se htjeli to priznait ili ne, svih tiče. Kako vjernika, tako i nevjernika. MEni je uvijek iznova fascinantno kako ljudi različito tumače izrečeno ili napisano. Možeš to najbliže vidjeti po nekim komnetarima koji te shvaćaju kao svoju istomišljenicu, čak i onda kada se radi o potpuno različitim stavovima.
    Možda je problem i u nazivima, pa bi umjesto pojma "pravi" i "krivi" vjernik (ili nevjernik?) možda bolje odgovarao dosljedan i manje dosljedan...
    Istina je da smo mi vjernici svakakvi, više ili manje dosljedni u svojoj vjeri, ali meni će uvijek ostati enigma zbog čega se ljudi koji nešto ne trpe ili im se gadi ipak deklariraju kao pripadnici te zajednice i prihvaćaju formalnosti koje im ništa dublje ne znače. Jer ne radi se o društvenom statusu, borbi za život i sl. već o vlastitom odabiru.
    Zato jednako kao što zaista cjenim dosljedne vjernike, isto tako cijenim i dosljene tzv. ne-vjernike. Jer od takvih puno manje čujem pljuvanja po sebi različitima, valjda jer nemaju potrebe za time, dok oni koji ni sami ne znaju gdje su i što bi mislili imaju potrebu jako kritizirati ili jako mrziti. Sa bilo koje strane...
    Pusu povratničku ti šaljem....

    avatar

    08.08.2006. (22:57)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Joj, ostao nadimak SAvršenog koji je pisao prije mene...pa evo ispravka

    avatar

    08.08.2006. (23:13)    -   -   -   -  

učitavam...