Moram priznati da me zbunjuju neke tvoje riječi. S jedne strane, optimizam (ono kad govoriš o biranju onoga kako se osjećaš i kako se možeš osjećati - ogorčenim ili boljim), s druge pesimizam (jer ne imati nadu ne može biti drugo). Očekivanja od ljudi i u povratak onoga što dajemo je nešto od čega je teško pobjeći, mada se treba truditi očekivati što manje, jer onda uvijek dobivamo. Kad očekujemo od ljudi, uvijek postoji mogućnost da ostanemo razočarani. Ali opet, nadu nekako izdižem iznad tih očekivanja, smatram ju vezanim za bolje sutra, za vjeru u dobro i pozitivno, za ono toplo oko srca što nas pokreće. To je osjećaj koji je iznad očekivanja - konkretnih djela od konkretnih ljudi. Ne znamjeri što filozofiram, ali valjda bih htjela da ne gubiš nadu. :)
01.08.2006. (17:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja isto mislim da je je život pun beskrajnih mogućnoati... koje mogi bit za nas i pozitivne i negativne...kažeš da si izdana... vjeruj mi točno znam kakav je to osjećaj
01.08.2006. (19:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I meni se čini, kako idem dalje, svaki put kad se razočaram da više nikome ne mogu vjerovati. Ali ne može se tako živjeti, stalno biti sumnjičava. Neki put ćemo valjda naletjeti i na nešto dobro, zar ne? :) Pozdrav!
03.08.2006. (20:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život je uistinu duga cesta na kojoj susrećemo različite ljude i doživljavamo sve i svašta – i oduševeljenje i razočaranje i radost i patnju...međutim, unatoč svemu, mislim da uvijek trebamo zadržati pozitivan stav i uvijek od sebe davati najbolje... samo tako se stvari mijenjaju nabolje.i bez obzira na sve zadržati vjeru u Boga i ljude, dići glavu i ne gubiti nadu...
04.08.2006. (09:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
u svakom slučaju meni je draže davati nego primati, zadovoljniji sam i ne volim nikome ostati dužan, još jednom ono nietzscheovo, sve što te ne ubije ojača te ;)
05.08.2006. (13:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Moram priznati da me zbunjuju neke tvoje riječi. S jedne strane, optimizam (ono kad govoriš o biranju onoga kako se osjećaš i kako se možeš osjećati - ogorčenim ili boljim), s druge pesimizam (jer ne imati nadu ne može biti drugo). Očekivanja od ljudi i u povratak onoga što dajemo je nešto od čega je teško pobjeći, mada se treba truditi očekivati što manje, jer onda uvijek dobivamo. Kad očekujemo od ljudi, uvijek postoji mogućnost da ostanemo razočarani. Ali opet, nadu nekako izdižem iznad tih očekivanja, smatram ju vezanim za bolje sutra, za vjeru u dobro i pozitivno, za ono toplo oko srca što nas pokreće. To je osjećaj koji je iznad očekivanja - konkretnih djela od konkretnih ljudi. Ne znamjeri što filozofiram, ali valjda bih htjela da ne gubiš nadu. :)
01.08.2006. (17:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D N E V N I C E
ja isto mislim da je je život pun beskrajnih mogućnoati... koje mogi bit za nas i pozitivne i negativne...kažeš da si izdana... vjeruj mi točno znam kakav je to osjećaj
01.08.2006. (19:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
secret
mila samo glavu gore
02.08.2006. (01:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hopes
I meni se čini, kako idem dalje, svaki put kad se razočaram da više nikome ne mogu vjerovati. Ali ne može se tako živjeti, stalno biti sumnjičava. Neki put ćemo valjda naletjeti i na nešto dobro, zar ne? :) Pozdrav!
03.08.2006. (20:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuta ruza
Život je uistinu duga cesta na kojoj susrećemo različite ljude i doživljavamo sve i svašta – i oduševeljenje i razočaranje i radost i patnju...međutim, unatoč svemu, mislim da uvijek trebamo zadržati pozitivan stav i uvijek od sebe davati najbolje... samo tako se stvari mijenjaju nabolje.i bez obzira na sve zadržati vjeru u Boga i ljude, dići glavu i ne gubiti nadu...
04.08.2006. (09:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
u svakom slučaju meni je draže davati nego primati, zadovoljniji sam i ne volim nikome ostati dužan, još jednom ono nietzscheovo, sve što te ne ubije ojača te ;)
05.08.2006. (13:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...