ej...pa eto to ja svratim...tako posto si mi u linkovima obiđem sve....a i ti si mene prva stavila u linkove pa mislim da bi bilo lijepo da ti pustim koji komentar...pozz
31.07.2006. (21:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga, razumim te totalno. Meni je brat poginuo kad mi je bilo 19 godina, pa znam sto znaci izgubiti voljenu osobu. Vjeruj mi Baka ce biti opet ok, neboj se nista, ja to znam. Malo se smiri, pokusaj da sebe sama ohrabris, otidji kod Bake reci joj koliko je volis, to jr bolje od svakog lijeka. Nebrini sve ce biti ok ! Zelim tebi i tvojoj Baki sve najbolje i nedaj se !!!! Veliki zagrljaj !
01.08.2006. (09:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ebenti, ja bi volila da san ti sad tu.... i moja je baka srcani bolesnik pa tocno znam kako je to.. dnevno guta po desetak tableta, a najgore je bilo jednu vecer kad ju je gusilo, a prokleta hitna nije tila doc po nju. a mi joj nikako nismo mogli pomoci.. uzas.. u ovim trenucima moras biti jaka. radi mame. vidis, da ima samo tebe tu pri ruci. seka je daleko i ne moze uvik biti tu kad triba. znam da je tesko, al moras biti jaka. ostavljam ti jedan srdacni zagrljaj...
02.08.2006. (09:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
užas...joj.....stvarno mi je žao...nadam se da će tvojoj baki biti bolje... voljela bih sada biti tu uz tebe al ne mogu..najviše što mogu napravit je da ti stvarno želim da ti baka bude bolje i da se molim za nju.......ajde ljubim te dušo...vjeruj bit će bolje....
02.08.2006. (13:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad ti je teško, napiši nešto na blog. ili u onaj obični, stari, klasični dnevnik. ili pismo nekoj dragoj osobi (ne moraš poslati - samo kad napišeš, već ti je lakše). Kako ti je baka sada? Nadam se bolje. Bake su izdržljiva bića. Samo se moramo naviknuti da su starije, i odjednom boležljivije. Šaljem joj ljubav. I tebi. Pozitivno uvijek razmišljaj. Nema razloga za negativne misli. Otjeraj ih čim ti se približe. One ničemu ne vode. Kad misliš pozitivno, oko tebe se skuplja pozitivna energija. Što više to bolje. Moja najfrendica je tjedan prije robbieja u budimpešti bila na dvije teške operacije. hitne. (tek tjedan prije su otkrili da trebaju to izvaditi, i onda su je odmah operirali).. i bilo je pretužno. ništa te ne može utješiti. i makar znaš da su gladna i bolesna djeca u africi ili aziji u puno težem stanju - nije ti lakše. čak ni za odlazak u budimpeštu na robbieja nemaš puno volje (bez obzira što si totalno luda za istim)... i jedino kaj želiš je biti uz svoje najbliže i uz tu dragu ti osobu. ali, opet, život mora ići dalje, treba pokazati toj tada bolesnoj osobi da je svijet i dalje isti, nije se srušio, jer i njena bolest nije nešto što će urušiti svijet, već trebamo svi nastaviti samo hrabro dalje - i na pameti imati samo najbolje načine na koji ići dalje (napadi tuge su naravno obavezni i normalni - ali ih trebaju slijediti pozitivne i ohrabrujuće misli) - planirati budućnost, razmišljati o drugim stvarima, koje ćeš još učiniti, kad ozdraviš.. itd, itd.. (znam, ništa me to nije puno tješilo, osjećaj kamena teškog tonu koji kao da mi je zasjeo na grudi i leđa nije se maknuo do trenutka kad je robbie izašao na pozornicu točno ispred mene, kada sam više manje zaboravila na sve ostalo.. i vratio se opet, ali u blažem obliku već drugi dan na povratku doma... a nestao je onog trena kad me je prijateljica nazvala da mi kaže da je sada opet potpuno zdrava, ko nova.. tad sam plakala od sreće, ali koje olakšanje). najgore od svega je što misliš da se to tebi ne može dogoditi, jer se uvijek događa negdje drugdje, i strefi te gadno, šokira kad pogodi tvoje bližnje, čak i za drage znance ti bude teško... a kako ne za baku, s kojom još i živiš.... ali što ćeš - ne možeš promijeniti neke situacije - već je najvažnije da prilagodiš svoje ponašanje, svoju reakciju na tu novu situaciju. da svoje ponašanje, osjećaje, reakciju imaš pod kontrolom (da kad si tužna, da znaš zašto si tužna. i ako imaš objektivni razlog da je to ok. čak i ako nemaš, ali si svjesna da si tužna bezveze, pa da kad odlučiš, da ćeš opet biti ok.). važno je i da ne misliš crno, depresivno - jer to samo vodi crnjem i depresivnijem stanju. moje uvjerenje je da nam Bog (ili ko to već određuje) daje (dobrog i lošeg) samo onoliko koliko smo u stanju podnijeti. i uvijek mi je bilo tako. i još znam da se sve na kraju nekako sredi. i bude u redu. (pričam ti ovo jer užasno suosjećam s tobom sada, posebno što sam nesvjesno zbog prijateljičine bivše bolesti nesvjesno prestala jesti - od objave bolesti do objave uspješne operacije, u otprilike ukupno 10 dana - nesvjesno sam smršavila 7 kila!! ja, koja se ne sjećam da nekad nisam mogla jesti!! čak i pod najvećom temperaturom, itd, uvijek sam mogla nešto prigristi.. ali ovo je bio toliko strašni udarac da uopće nisam ni primjetila da jedem minimalno potrebno.. mislim, rezultat je vidljiv i jako pozitivan - da sam išla na bilo kakvu dijetu ne bi mi to uspjelo...bar ne za tako kratko razdoblje.. pomoglo je svakako i ona vrućina, 10 sati u vlaku iz budimpešte do zagreba, itd itd.. ali opet..)... moja najdraža baka, s kojom sam živjela od rođenja (ili ona s nama:)) umrla je iznenada kad sam bila u 7. razredu osnovne, tata mi se isto tako "iz čista mira" razbolio, i umro u roku od mjesec dana, kad sam imala 22 godine .. ali, nekako sve to preboliš, naravno da tuguješ, ali sve ide dalje, pa i ti. samo treba vrijeme prilagodbe na novonastalu situaciju. druga baka mi je prije tri godine počela zaboravljati.. sve, i tko smo mi, i tko je ona, i gdje, itd itd.. i na kraju više ni pričati nije znala, tek povremeno je rekla koju nesuvislu riječ.. niti je išta razumjela.. ali, nekako - prilagodiš se. i svoju reakciju na novo stanje.. ja ti sad ovdje navodim najgore primjere, tek toliko da ti pokažem da i u puno puno gorim situacijama - čovjek se navikne i prilagodi. i živi dalje. tvoja baka će se isto tako prilagoditi na tabletice, redovito uzimanje, možda drukčije životne navike, obroke, već što će morati raditi. ali još je mlada (za jednu baku - jer si i ti još jako mlada, tek 17), i izgurat će ona to dobro. vidjet ćeš. sad je pozdravi najtoplije, i posjeti je. često. što više. imati baku je super stvar. iskazuj joj svoju ljubav, riječima i gestama. baki to puno znači. a sigurno joj najviše znači da vidi tebe sretnu i veselu. to ti je životni eliksir za sve prave bake. dakle, glavu gore. drž se. i poljubi baku.
04.08.2006. (14:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Heart of a woman
joj znam kako ti je... tako je i meni kad mi djeda svako malo zavrsi u bolnici, nikad ne znam hoce li ostati ziv... grozno...
31.07.2006. (21:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leana
ej...pa eto to ja svratim...tako posto si mi u linkovima obiđem sve....a i ti si mene prva stavila u linkove pa mislim da bi bilo lijepo da ti pustim koji komentar...pozz
31.07.2006. (21:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Skatula za sne
Draga, razumim te totalno. Meni je brat poginuo kad mi je bilo 19 godina, pa znam sto znaci izgubiti voljenu osobu. Vjeruj mi Baka ce biti opet ok, neboj se nista, ja to znam. Malo se smiri, pokusaj da sebe sama ohrabris, otidji kod Bake reci joj koliko je volis, to jr bolje od svakog lijeka. Nebrini sve ce biti ok ! Zelim tebi i tvojoj Baki sve najbolje i nedaj se !!!! Veliki zagrljaj !
01.08.2006. (09:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wind_of_change
baš mi je ža... Valjda će sve biti dobro. Drž se! pozdrav!
01.08.2006. (18:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
leonella
ebenti, ja bi volila da san ti sad tu.... i moja je baka srcani bolesnik pa tocno znam kako je to.. dnevno guta po desetak tableta, a najgore je bilo jednu vecer kad ju je gusilo, a prokleta hitna nije tila doc po nju. a mi joj nikako nismo mogli pomoci.. uzas..
u ovim trenucima moras biti jaka. radi mame. vidis, da ima samo tebe tu pri ruci. seka je daleko i ne moze uvik biti tu kad triba. znam da je tesko, al moras biti jaka.
ostavljam ti jedan srdacni zagrljaj...
02.08.2006. (09:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Come what may...
volim te seko...cmok!!!!:)
02.08.2006. (10:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
One funny and crazy girl
Ajme..Grozno..Zbilja mi je žao...Nadam se da će sve na kraju ispasti dobro..Nadam se..Pozzz
02.08.2006. (12:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
....:::::DaRk AnGeL:::::....
užas...joj.....stvarno mi je žao...nadam se da će tvojoj baki biti bolje...
voljela bih sada biti tu uz tebe al ne mogu..najviše što mogu napravit je da ti stvarno želim
da ti baka bude bolje i da se molim za nju.......ajde ljubim te dušo...vjeruj bit će bolje....
02.08.2006. (13:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
robsesivka
kad ti je teško, napiši nešto na blog. ili u onaj obični, stari, klasični dnevnik. ili pismo nekoj dragoj osobi (ne moraš poslati - samo kad napišeš, već ti je lakše).
Kako ti je baka sada? Nadam se bolje. Bake su izdržljiva bića. Samo se moramo naviknuti da su starije, i odjednom boležljivije. Šaljem joj ljubav. I tebi. Pozitivno uvijek razmišljaj. Nema razloga za negativne misli. Otjeraj ih čim ti se približe. One ničemu ne vode. Kad misliš pozitivno, oko tebe se skuplja pozitivna energija. Što više to bolje.
Moja najfrendica je tjedan prije robbieja u budimpešti bila na dvije teške operacije. hitne. (tek tjedan prije su otkrili da trebaju to izvaditi, i onda su je odmah operirali).. i bilo je pretužno. ništa te ne može utješiti. i makar znaš da su gladna i bolesna djeca u africi ili aziji u puno težem stanju - nije ti lakše. čak ni za odlazak u budimpeštu na robbieja nemaš puno volje (bez obzira što si totalno luda za istim)... i jedino kaj želiš je biti uz svoje najbliže i uz tu dragu ti osobu. ali, opet, život mora ići dalje, treba pokazati toj tada bolesnoj osobi da je svijet i dalje isti, nije se srušio, jer i njena bolest nije nešto što će urušiti svijet, već trebamo svi nastaviti samo hrabro dalje - i na pameti imati samo najbolje načine na koji ići dalje (napadi tuge su naravno obavezni i normalni - ali ih trebaju slijediti pozitivne i ohrabrujuće misli) - planirati budućnost, razmišljati o drugim stvarima, koje ćeš još učiniti, kad ozdraviš.. itd, itd.. (znam, ništa me to nije puno tješilo, osjećaj kamena teškog tonu koji kao da mi je zasjeo na grudi i leđa nije se maknuo do trenutka kad je robbie izašao na pozornicu točno ispred mene, kada sam više manje zaboravila na sve ostalo.. i vratio se opet, ali u blažem obliku već drugi dan na povratku doma... a nestao je onog trena kad me je prijateljica nazvala da mi kaže da je sada opet potpuno zdrava, ko nova.. tad sam plakala od sreće, ali koje olakšanje). najgore od svega je što misliš da se to tebi ne može dogoditi, jer se uvijek događa negdje drugdje, i strefi te gadno, šokira kad pogodi tvoje bližnje, čak i za drage znance ti bude teško... a kako ne za baku, s kojom još i živiš.... ali što ćeš - ne možeš promijeniti neke situacije - već je najvažnije da prilagodiš svoje ponašanje, svoju reakciju na tu novu situaciju. da svoje ponašanje, osjećaje, reakciju imaš pod kontrolom (da kad si tužna, da znaš zašto si tužna. i ako imaš objektivni razlog da je to ok. čak i ako nemaš, ali si svjesna da si tužna bezveze, pa da kad odlučiš, da ćeš opet biti ok.). važno je i da ne misliš crno, depresivno - jer to samo vodi crnjem i depresivnijem stanju. moje uvjerenje je da nam Bog (ili ko to već određuje) daje (dobrog i lošeg) samo onoliko koliko smo u stanju podnijeti. i uvijek mi je bilo tako. i još znam da se sve na kraju nekako sredi. i bude u redu. (pričam ti ovo jer užasno suosjećam s tobom sada, posebno što sam nesvjesno zbog prijateljičine bivše bolesti nesvjesno prestala jesti - od objave bolesti do objave uspješne operacije, u otprilike ukupno 10 dana - nesvjesno sam smršavila 7 kila!! ja, koja se ne sjećam da nekad nisam mogla jesti!! čak i pod najvećom temperaturom, itd, uvijek sam mogla nešto prigristi.. ali ovo je bio toliko strašni udarac da uopće nisam ni primjetila da jedem minimalno potrebno.. mislim, rezultat je vidljiv i jako pozitivan - da sam išla na bilo kakvu dijetu ne bi mi to uspjelo...bar ne za tako kratko razdoblje.. pomoglo je svakako i ona vrućina, 10 sati u vlaku iz budimpešte do zagreba, itd itd.. ali opet..)... moja najdraža baka, s kojom sam živjela od rođenja (ili ona s nama:)) umrla je iznenada kad sam bila u 7. razredu osnovne, tata mi se isto tako "iz čista mira" razbolio, i umro u roku od mjesec dana, kad sam imala 22 godine .. ali, nekako sve to preboliš, naravno da tuguješ, ali sve ide dalje, pa i ti. samo treba vrijeme prilagodbe na novonastalu situaciju. druga baka mi je prije tri godine počela zaboravljati.. sve, i tko smo mi, i tko je ona, i gdje, itd itd.. i na kraju više ni pričati nije znala, tek povremeno je rekla koju nesuvislu riječ.. niti je išta razumjela.. ali, nekako - prilagodiš se. i svoju reakciju na novo stanje.. ja ti sad ovdje navodim najgore primjere, tek toliko da ti pokažem da i u puno puno gorim situacijama - čovjek se navikne i prilagodi. i živi dalje. tvoja baka će se isto tako prilagoditi na tabletice, redovito uzimanje, možda drukčije životne navike, obroke, već što će morati raditi. ali još je mlada (za jednu baku - jer si i ti još jako mlada, tek 17), i izgurat će ona to dobro. vidjet ćeš. sad je pozdravi najtoplije, i posjeti je. često. što više. imati baku je super stvar. iskazuj joj svoju ljubav, riječima i gestama. baki to puno znači. a sigurno joj najviše znači da vidi tebe sretnu i veselu. to ti je životni eliksir za sve prave bake. dakle, glavu gore. drž se. i poljubi baku.
04.08.2006. (14:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...