Svaka vasa sintagna vrijedna je hvale. Prvi put nalazim se na ovom blogu i zahvaljujem sto ima mudrih i nacitanih ljudi od kojih mi mladi i znatizeljni koji nismo krenuli sa puta bozjega u drogu i alkohol, zelimo saznati, cuti od onih koji znaju mnogo vise jer su barem 40 godina proveli citajuci i ucecei vise nego mi/ja,a iskustva su neprocjenjiva, ne nadoknadiva, nezamjenjiva stoka znam da cu na ovim svetim stranicama provesti jos mnogo sati.Hvala vam
28.07.2006. (10:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
IVAN
Na jednom sam bligu procitao vas komentar, zato se ovdje direktno obracam vama. Predstavili ste se kao deklarirani ateist, kao osoba koja nije vjerovala u Boga, a danas ne da ne vjeruje nego se pita ima li ga i trazi dokaze da ga nema!! Jel sam citirao u redu. Buduci da sam spram vas vrlo mlad covjek i sa daleko manje iskustva, vi ste osoba sa zavidnim znanjem i elokvencijom sto citanjem sto iskustvom. U zivotu promaknuo vam je jedan sitan i vrlo bitan detalj koji ce vam razjasniti sva vasa nedoumljenja. Gospodine Antune Bog nije materija, Bog nije covjek, Bog nije bice, Bog kao takav ne postoji. Rijec Bog dal u mnozini ili u jednini predstavlja svo dobro ovoga svijeta. Sve pozitivno u ljudima, Bog je ljepota koja izlazi iz toplog osmjeha, mudrog uma, Bog je procvali proljetni cvijet isto kao i novorodjence koje je doslo na svijet. Vjerovati u Boga ne znaci vjerovati u covjeka sa bradom i stapom, vjerovati u Boga metafora je vjerovanja u svega dobrom na ovome svijetu. Isto kao sto je i Biblija pisana u alegorijskom i prenesenom znacenju i kao takva odolijeva stoljecima, tisucljecima od svog unistenja. Vjerujem da ste postariji gospodin koji ima slobodnog vremena napretak, bar se tako oslovljavate, toplo vam savjetujem nadogradite svoj opus procitanih knjiga, uzmite Bibliju, nece vas zatrovati, mozda ce vam otvoriti samo jos jedna zatvorena vrata, ili pak jednostavno nakon sto je procitate odlozit cete je i jos vise potvrditi svoj ateisticki stav, al barem cete znati da ste je procitali i da tek sada jos manje vjerujete. Ali ne zaboravite, Biblija je za malo mudrije, procitajte stogod i izmedju redaka. Ja sam vjernik, vjerujem u spasenje i Isusa Krista, vjerujem u znanost i znanstvena istrazivanja, ali ne podrzavam Crkvu kao instituciju i mnoga njezina nacela. Vjerovati u Boga ne znaci odlaziti u Crkvu.!!
28.07.2006. (10:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Štovani gospodine Ivane, Pročitao sam vaš komentar na mojemu blogu ali i vaše komentare i reakcije na njih na blogu Ateizam. Ne stvari vam želim pojasniti u vezi samnom i mojim životom. U studenom 1991. godine počeo sam zapisivati nekakve svoje dnevničke zapise o tome što mi se tada događalo i o mojim razmišljanjima. Cilj mojih pisanja je bio da u tadašnje doba rata, kada je sedmero članova moje obitelji živjelo kao progranici u tuđoj kući sa ukupnim primanjima (moja plaća) 150 DEM iščekujući svaki dan što će biti s našim sinom na bojištu, počeo sam pisati iz prostog razloga da sve izdržim a da ne poludim. Iz tog vremena (1992.) citirat ću vam kretke dijelove mojih zapisa koji imaju veze s temom koju vi obrađujete u svojim komentarima. A vi sami prosudite! Samo vas molim da se ne svađamo. Ovo su moja razmišljanja jednako kao što je moja glava , moja glava, a moje ruke su moje ruke.
“U dvorište mojega brata kćeri pala je jedna granata. Napravila je znatnu štetu na traktoru i automobilu. Njena djeca su bila u dvorištu u tom trenutku, ali su se srećom brzo zaklonili iza trupaca čuvši zvuk granate. Već su i djeca naučila zaštititi se od zla. Kada sam čuo što se dogodilo, rekao sam joj: »Zašto Bog dopušta da stradaju dobri ljudi? Ni On nije pravedan.» Ona mi je na to rekla: »Striče, granatu je poslao vrag, a Bog nas je čuvao. Ostali smo živi.» Vrlo mi je zanimljiv ovaj različit pristup istom pitanju.” Ona je razmišljala na Vaš način. Bog je sve ono što je dobro ali isto tako racionalno za zlo pronalazi krivca – vraga, što vi ne prihvaćate (ako sam dobro razumio).
„Danas sam na radiju čuo ovo: «Jako puno ljudi vjeruje u Boga. Samo mali je broj nevjernika, ali je zato vrlo malo onih koji vjeruju Bogu.» Ovo mi je zanimljiva interpretacija onoga što ja već odavno mislim o vjernicima, o ljudima koji vjeruju u postojanje Boga, ali se od toga uvjerenja nisu daleko odmaknuli. Njihovo vjerovanje svodi se otprilike na ovo: Bog postoji, povremeno odlaze u crkvu, krste se , krizmaju i vjenčaju u crkvi, primili su svetu pričest u crkvi, povremeno se u njoj ispovjede (ali ne iskreno) i na kraju boje se Boga zbog toga što se boje za svoju dušu. Što će biti s njom kada umru? Doista je vrlo malo onih vjernika, koji iskreno i potpuno vjeruju Bogu. Ovi rijetki primjerci ljudskoga roda jesu oni ljudi, koji su se pomirili sami sa sobom i sa svojom dušom, a život prihvaćaju na prirodan način, po prirodnim zakonima. To od njih traži Bog i oni mu bezuvjetno vjeruju. To je ustvari Bog. On je sve prirodno što se čovjeku i oko čovjeka događa, sve što ga okružuje, sve ružno i sve lijepo, sve dobro i sve rđavo, sve pravedno i sve nepravedno, sve materijalno i sve apstraktno... Bog je sve: čovjek i trava, nebo i zemlja i sve što je na njoj. Dakle, ako je on sve to, onda on ne postoji, već postoji sve ono što njega predstavlja. Ipak, ako sve to zovemo Bogom, onda on ipak postoji.“
Treći citata je iz 1993.: „Pročitao sam Bibliju. U njoj se puno govori o ratovima. Tamo se objašnjava da je Jahve (Bog) obećao svome izabranom narodu Izraela zemlju i vodio ih u pobjedu protiv naroda, koji je živio do tada na toj zemlji, a nije vjerovao u njega, Jahvu. Pitam se, nije li i ovaj rat vođen nekom nevidljivom Božjom rukom? Jahve, u ono vrijeme zapovijeda svojemu izabraniku neka vodi svoj narod u boj, neka se na plaši, jer će on, Jahve, pomoći mu da pobijedi i osvoji grad, ali on mora obavezno sve od toga naroda pobiti: staro i mlado, žene, sluge i stoku, da ništa ne ostane. Ovaj rat je po svojoj surovosti upravo takav. Ne vodi li i njega neki «pravedni Bog» i tko je u ovom slučaju njegov izabrani narod: Srbi, Hrvati ili Muslimani? Koju zemlju je za koga od njih Bog izabrao?“
Na kraju vas molim da mi alegorijski ili u prenesenom značenju objasnite jedan kraći tekst iz Biblije (Stari zavjet): “Kada su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. Onda Jahve reče:»Neće moj duh ostati u čovjeka dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.» U ona su vremena – a i kasnije – na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi”.
30.07.2006. (12:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čovjek je doista sve manje slobodan, ali kao što rekoste "Ljudi sve više počinju misliti onako kako televizija misli", pa tako misle da su slobodni. Da li se ljudi kvare ili samo pokazuju svoju iskonsku nutrinu, to ne znam, ali znam da oni koji imaju postaše snobovi, a oni koji nemaju (njih je više) postaju socijalni problemi u svakom smislu te riječi. Ipak trebalo bi se zapitati što je problem; sloj društva ili njegovo raslojavanje. Imate pravo kad kažete da je radnik lišen obveze upravljanja, ali je lišen i spoznaje da je bitan kotačić u sustavu. Društvo može bez njega i on toga postaje svjestan. On se više ne okreće društvu, jer se osijeće izopćenikom i okreće se sebi, no tamo nema ništa, jer on je običan šegrt; ostaje alkohol, kriminal, droga i slično. Svijet je oduvijek bio heterogen, jer inače ne bi bilo gladi u svijetu, ali danas susjedntvo postaje heterogeno. Zavadi pa vladaj = globalizacija! Kad kažete da se već i obitelj dijeli, pogledajte koliko emisija ima na TV-u o šminkanju i nogometu, a koliko o odgoju djece. Kapitalizmu ne odgovara čvrsta obitelj, jer to povlači velika socijalna prava i nemogućnost raseljavanja radne snage po potrebi poslodavca. U modernom svijetu obitelj ima tendenciju skorog nestanka. Možda je socijalizam bio zadnji trzaj kolektivne svijesti čovječanstva. Možda u sintezi materija postoji trenutak u kojem se želja za napredkom raspršuje u pojedince i vrsta mora propasti, jer nije više homogena, već jedinke počinju živjeti na tuđi račun - prevara postaje uspjeh! Možda je to svojstvo materije, a ne samo ljudi. Možda se to stalno događa u svemiru (ako nismo najnapredniji), i možda se tu krije odgovor na pitanje da li je bilo naprednih civilizacija na zemlji prije pojave ljudi. Možda je i crkva neminovnost, jer upravo je tih slabih, o kojima Nietzsche govori, najviše, a crkva im je potrebna kako ne bi morali priznati sebi da nisu baš neki uspješan proizvod prirode.
10.08.2006. (15:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Latica
Svaka vasa sintagna vrijedna je hvale. Prvi put nalazim se na ovom blogu i zahvaljujem sto ima mudrih i nacitanih ljudi od kojih mi mladi i znatizeljni koji nismo krenuli sa puta bozjega u drogu i alkohol, zelimo saznati, cuti od onih koji znaju mnogo vise jer su barem 40 godina proveli citajuci i ucecei vise nego mi/ja,a iskustva su neprocjenjiva, ne nadoknadiva, nezamjenjiva stoka znam da cu na ovim svetim stranicama provesti jos mnogo sati.Hvala vam
28.07.2006. (10:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
IVAN
Na jednom sam bligu procitao vas komentar, zato se ovdje direktno obracam vama. Predstavili ste se kao deklarirani ateist, kao osoba koja nije vjerovala u Boga, a danas ne da ne vjeruje nego se pita ima li ga i trazi dokaze da ga nema!! Jel sam citirao u redu.
Buduci da sam spram vas vrlo mlad covjek i sa daleko manje iskustva, vi ste osoba sa zavidnim znanjem i elokvencijom sto citanjem sto iskustvom. U zivotu promaknuo vam je jedan sitan i vrlo bitan detalj koji ce vam razjasniti sva vasa nedoumljenja. Gospodine Antune Bog nije materija, Bog nije covjek, Bog nije bice, Bog kao takav ne postoji. Rijec Bog dal u mnozini ili u jednini predstavlja svo dobro ovoga svijeta. Sve pozitivno u ljudima, Bog je ljepota koja izlazi iz toplog osmjeha, mudrog uma, Bog je procvali proljetni cvijet isto kao i novorodjence koje je doslo na svijet. Vjerovati u Boga ne znaci vjerovati u covjeka sa bradom i stapom, vjerovati u Boga metafora je vjerovanja u svega dobrom na ovome svijetu. Isto kao sto je i Biblija pisana u alegorijskom i prenesenom znacenju i kao takva odolijeva stoljecima, tisucljecima od svog unistenja. Vjerujem da ste postariji gospodin koji ima slobodnog vremena napretak, bar se tako oslovljavate, toplo vam savjetujem nadogradite svoj opus procitanih knjiga, uzmite Bibliju, nece vas zatrovati, mozda ce vam otvoriti samo jos jedna zatvorena vrata, ili pak jednostavno nakon sto je procitate odlozit cete je i jos vise potvrditi svoj ateisticki stav, al barem cete znati da ste je procitali i da tek sada jos manje vjerujete. Ali ne zaboravite, Biblija je za malo mudrije, procitajte stogod i izmedju redaka.
Ja sam vjernik, vjerujem u spasenje i Isusa Krista, vjerujem u znanost i znanstvena istrazivanja, ali ne podrzavam Crkvu kao instituciju i mnoga njezina nacela.
Vjerovati u Boga ne znaci odlaziti u Crkvu.!!
28.07.2006. (10:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antun.kauzljar
Štovani gospodine Ivane,
Pročitao sam vaš komentar na mojemu blogu ali i vaše komentare i reakcije na njih na blogu Ateizam. Ne stvari vam želim pojasniti u vezi samnom i mojim životom. U studenom 1991. godine počeo sam zapisivati nekakve svoje dnevničke zapise o tome što mi se tada događalo i o mojim razmišljanjima. Cilj mojih pisanja je bio da u tadašnje doba rata, kada je sedmero članova moje obitelji živjelo kao progranici u tuđoj kući sa ukupnim primanjima (moja plaća) 150 DEM iščekujući svaki dan što će biti s našim sinom na bojištu, počeo sam pisati iz prostog razloga da sve izdržim a da ne poludim.
Iz tog vremena (1992.) citirat ću vam kretke dijelove mojih zapisa koji imaju veze s temom koju vi obrađujete u svojim komentarima. A vi sami prosudite! Samo vas molim da se ne svađamo. Ovo su moja razmišljanja jednako kao što je moja glava , moja glava, a moje ruke su moje ruke.
“U dvorište mojega brata kćeri pala je jedna granata. Napravila je znatnu štetu na traktoru i automobilu. Njena djeca su bila u dvorištu u tom trenutku, ali su se srećom brzo zaklonili iza trupaca čuvši zvuk granate. Već su i djeca naučila zaštititi se od zla. Kada sam čuo što se dogodilo, rekao sam joj: »Zašto Bog dopušta da stradaju dobri ljudi? Ni On nije pravedan.» Ona mi je na to rekla: »Striče, granatu je poslao vrag, a Bog nas je čuvao. Ostali smo živi.»
Vrlo mi je zanimljiv ovaj različit pristup istom pitanju.”
Ona je razmišljala na Vaš način. Bog je sve ono što je dobro ali isto tako racionalno za zlo pronalazi krivca – vraga, što vi ne prihvaćate (ako sam dobro razumio).
„Danas sam na radiju čuo ovo: «Jako puno ljudi vjeruje u Boga. Samo mali je broj nevjernika, ali je zato vrlo malo onih koji vjeruju Bogu.»
Ovo mi je zanimljiva interpretacija onoga što ja već odavno mislim o vjernicima, o ljudima koji vjeruju u postojanje Boga, ali se od toga uvjerenja nisu daleko odmaknuli. Njihovo vjerovanje svodi se otprilike na ovo: Bog postoji, povremeno odlaze u crkvu, krste se , krizmaju i vjenčaju u crkvi, primili su svetu pričest u crkvi, povremeno se u njoj ispovjede (ali ne iskreno) i na kraju boje se Boga zbog toga što se boje za svoju dušu. Što će biti s njom kada umru?
Doista je vrlo malo onih vjernika, koji iskreno i potpuno vjeruju Bogu. Ovi rijetki primjerci ljudskoga roda jesu oni ljudi, koji su se pomirili sami sa sobom i sa svojom dušom, a život prihvaćaju na prirodan način, po prirodnim zakonima. To od njih traži Bog i oni mu bezuvjetno vjeruju.
To je ustvari Bog. On je sve prirodno što se čovjeku i oko čovjeka događa, sve što ga okružuje, sve ružno i sve lijepo, sve dobro i sve rđavo, sve pravedno i sve nepravedno, sve materijalno i sve apstraktno... Bog je sve: čovjek i trava, nebo i zemlja i sve što je na njoj. Dakle, ako je on sve to, onda on ne postoji, već postoji sve ono što njega predstavlja. Ipak, ako sve to zovemo Bogom, onda on ipak postoji.“
Treći citata je iz 1993.:
„Pročitao sam Bibliju. U njoj se puno govori o ratovima. Tamo se objašnjava da je Jahve (Bog) obećao svome izabranom narodu Izraela zemlju i vodio ih u pobjedu protiv naroda, koji je živio do tada na toj zemlji, a nije vjerovao u njega, Jahvu.
Pitam se, nije li i ovaj rat vođen nekom nevidljivom Božjom rukom? Jahve, u ono vrijeme zapovijeda svojemu izabraniku neka vodi svoj narod u boj, neka se na plaši, jer će on, Jahve, pomoći mu da pobijedi i osvoji grad, ali on mora obavezno sve od toga naroda pobiti: staro i mlado, žene, sluge i stoku, da ništa ne ostane.
Ovaj rat je po svojoj surovosti upravo takav. Ne vodi li i njega neki «pravedni Bog» i tko je u ovom slučaju njegov izabrani narod: Srbi, Hrvati ili Muslimani? Koju zemlju je za koga od njih Bog izabrao?“
Na kraju vas molim da mi alegorijski ili u prenesenom značenju objasnite jedan kraći tekst iz Biblije (Stari zavjet):
“Kada su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. Onda Jahve reče:»Neće moj duh ostati u čovjeka dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.» U ona su vremena – a i kasnije – na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi”.
30.07.2006. (12:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ateizam
Čovjek je doista sve manje slobodan, ali kao što rekoste "Ljudi sve više počinju misliti onako kako televizija misli", pa tako misle da su slobodni. Da li se ljudi kvare ili samo pokazuju svoju iskonsku nutrinu, to ne znam, ali znam da oni koji imaju postaše snobovi, a oni koji nemaju (njih je više) postaju socijalni problemi u svakom smislu te riječi. Ipak trebalo bi se zapitati što je problem; sloj društva ili njegovo raslojavanje. Imate pravo kad kažete da je radnik lišen obveze upravljanja, ali je lišen i spoznaje da je bitan kotačić u sustavu. Društvo može bez njega i on toga postaje svjestan. On se više ne okreće društvu, jer se osijeće izopćenikom i okreće se sebi, no tamo nema ništa, jer on je običan šegrt; ostaje alkohol, kriminal, droga i slično. Svijet je oduvijek bio heterogen, jer inače ne bi bilo gladi u svijetu, ali danas susjedntvo postaje heterogeno. Zavadi pa vladaj = globalizacija! Kad kažete da se već i obitelj dijeli, pogledajte koliko emisija ima na TV-u o šminkanju i nogometu, a koliko o odgoju djece. Kapitalizmu ne odgovara čvrsta obitelj, jer to povlači velika socijalna prava i nemogućnost raseljavanja radne snage po potrebi poslodavca. U modernom svijetu obitelj ima tendenciju skorog nestanka. Možda je socijalizam bio zadnji trzaj kolektivne svijesti čovječanstva. Možda u sintezi materija postoji trenutak u kojem se želja za napredkom raspršuje u pojedince i vrsta mora propasti, jer nije više homogena, već jedinke počinju živjeti na tuđi račun - prevara postaje uspjeh! Možda je to svojstvo materije, a ne samo ljudi. Možda se to stalno događa u svemiru (ako nismo najnapredniji), i možda se tu krije odgovor na pitanje da li je bilo naprednih civilizacija na zemlji prije pojave ljudi. Možda je i crkva neminovnost, jer upravo je tih slabih, o kojima Nietzsche govori, najviše, a crkva im je potrebna kako ne bi morali priznati sebi da nisu baš neki uspješan proizvod prirode.
10.08.2006. (15:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...