Lijepo je, ali u stvarnosti u našim obiteljima (među braćom i sestrama ) nema toliko poštovanja. Gramzljivost i sebičnost puno su češće "odlike". najlakše je "doći na gotovo", a mnogi ne znaju da se primjerice za neke ovozemaljske užitke kao što su gozbe i slavlja ipak netko mora i naraditi i odricati. Smeta me kad se nekoliko puta godišnje okupi šira obitelj, pa kažu: "pa ne živite vi ni tako loše" a ne znaju da je to samo za njih upriličenja nešto bolja čast. Roditelji daju odgoj, no čak se i to vremenom zaboravi.
27.07.2006. (17:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Istinska, čista, bezuvjetna, nesebična ljubav. Sve djeluje tako jednostavno, tako ispravno, tako prihvatljivo, a kada se okreneš oko sebe nalaziš je tek u tragovima, u pokojoj riječi, još rjeđoj gesti, češće samo u nakani. Kada je potražiš u svome srcu nađeš tisuće uvjeta i razloga zašto je daješ samo izabranima, a čak i prema njima nije skroz bezuvjetna. Mogu se zavaravati svojom dobrotom koliko hoću, ali ja sam svoj današnji ručak podijelio samo sa svojom obitelji. Možda sam pokušao naći koju poticajnu riječ ljudima oko sebe, ali mogu li se time zavaravati da činim dovoljno. Kada bolje razmislim ja sam tek obični mali čovjek, možda mrvicu manje sebičan od većine, ali ipak mali i sebičan. Ja imam svoju kuću, svoj auto, svoj bankovni račun, svoje televizore i računala, svoju hranu, svoju odjeću, a to što povremeno dajem su tek samo mrvice i nemam osjećaj da se uskoro mogu značajnije odmaknuti od te svoje ljudske ograničenosti, a opet i usprkos svemu vjerujem da i u mom srcu ima bar djelić slobodna i sigurna prostora gdje bi se Bog mogao udobno smjestiti i ostati zauvijek. Ratovi bjesne, ja ih ne čujem, ljudi žive u strahu, ginu, djeca ostaju bez majki, majke bez djece, tek žalim njihovu sudbinu, ljudi po cijelom svijetu gladuju i boluju, i njih tek žalim, iza zidova neke od kuća pored kojih prolazim svakodnevno možda žive neki starci, nemoćni i napušteni, ali ja ih ne vidim. Začahuren sam u sigurnost svog uskog okruženja, mojih najmilijih, svog vlasništva, svojih osobnih snova i želja, tek običan mali čovjek i kao takav ću vjerojatno i umrijeti, a tih nekoliko, mojih najmilijih, nositi će me u srcu taman toliko koliko će još kucati i tada kao da me nikada nije ni bilo na ovoj zemljici i kako se onda ne nadati da postoji nešto iza, netko velik i moćan tko će me prigrliti kada više ničega ne bude. Nisam li i u toj posljednjoj želji i vjeri opet običan, mali i sebičan čovjek.
27.07.2006. (20:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Dragi moj bajo, hvala ti što i za vrijeme godišnjeg odmora svratiš i ostaviš tako lijepe riječi. Nažalost je istina da među nama, pa i onim najrođenijim, nama toliko ljubavi. Ti odmah nudiš odgovor, postavljaš dijagnozu:“gramzljivost i sebičnost“! Zapravo je žalosno da se mi za rijetka „godišnja slavlja“, na koja se okuplja obitelj, moramo posebno spremati. Dobro se sjećam, još sam bio dijete, da je susjed, prijatelj ili gost, ukoliko je došao za vrijeme ručka, dobio svoje mjesto i svoj tanjir i s nama jeo. Ono što smo jeli mi. A danas se susreti ljudi moraju organizirati samo zato da svi budu zadovoljni i da nam na kraju mogu dati prolaznu ocjenu:“pa ne živite ni vi tako loše“. O tempora, o mores! I dalje ti želim ugodan odmor. Budući da znam da sutra moraš raditi želim ti bar malo svježije vrijeme. Lijepo te i iskreno pozdravljam!
28.07.2006. (00:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Dragi Serbus, tvoja me je samokritičnost zadivila. Znademo mi tko smo i što smo. Ali uljulja nas vrijeme, splasne žar srca, izgubimo vid i sluh za brata čovjeka. Možda se neki puta ponašamo i farizejski? No ako smo u stanju, ovako kao ti, javno ispovijediti svoje slabosti, onda sigurno nismo “izgubljeni slučaj”. Sam je Isus u Gecemanskom vrtu, prije nego će biti uhićen, rekao apostolima koje je zamolio da se s njime mole a ovi zaspali:”Duh je, istina, voljan, ali je tijelo slabo!” Ovo nije prigovor. Isus konstatira jer zna da smo slabi, obični, mali ljudi. Ljubav našega Oca je neizmjerna. On ne broji naše prijestupe, našu lijenost i nemarnost. Ne! On njih gleda i koristi ih da nam još više pokaže svoju ljubav. Bog ne kažnjava! Koje li sreće!, morgli bismo reći. Istina je to. Jer ako je On svoga jedinorođenoga Sina dao za nas da nas spasi, onda je ta ljubav, za koju je Isus rekao, da od nje „nema veće kad netko život svoj daje za prijatelje svoje“ jamstvo našega spasenja. Ali ipak je dobro dozvati nam u pamet da smo „obični, mali i sebični“ ljudi. To će nas opet vratiti na onaj put za koji smo se opredijelili. Lijep ti, bratski pozdrav šaljem i sve dobro želim!
28.07.2006. (01:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Draga moja Šokice, često se događa da se brat i sestra bolje vole nego sestra i sestra. Svi smo mi malo na svoju ruku, ali i to mora imati granicu. Ako među nama vlada iskrena bratska ljubav, onda će mo sve hirove drugih lakše podnijeti. Ako takve sestre uvijek susrećemo s ljubavlju onda možeš biti sigurna, da će i ona, kad tad, odgovoriti s ljubavlju, jer nije ni ona kamen. Žao mi je što sam ti dao “posla” al vjerujem da je to dragi posao. Zanima me tvoje mišljenje! Želim ti ugodnu noć, lijepo novo jutro! Neka ti mlado sunce pomiluje lice i šapne nježno na uho: Puno te pozdravlja Baća Iva!
28.07.2006. (01:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo je jos jedna od bajki iz ciklusa brace Grimm..........Ili je ovo iz onih starih vremena kad je jos bilo postenja i ljubavi unutar clanova obitelji....Nema toga danas dragi moj Baca Iva.Kad je mladji brat ustao, skontao se kako on ima obitelj i njemu treba duplo vise nego bratu koji je ionako sam k'o panj..... ode do bratove hrpe i uzma sebi jedan snop
28.07.2006. (09:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Nažalost, dragi Macko, ti imaš pravo. Al ja mislim da unatoč toga, ili upravo zbog toga, treba isticati bratsku ljubav, ljubav među ljudima općenito. Ti si jedan od svjedoka što je čovjek u stanju napraviti iz mržnje. "Dixi et salvari Anima mea", rekli su stari Latini.Dakle "Ja reče i spasi dušu svoju"! Mene žalosti, jer više se ne mogu ljutiti, kad doživim to o čemu ti govoriš.Ali rezignirati neću i neću prestati upozoravati na ono đto nas jedino može spasiti. Lijep ti, bratski, pozdrav šaljem!
28.07.2006. (17:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
novogradiščanin
Lijepo je, ali u stvarnosti u našim obiteljima (među braćom i sestrama ) nema toliko poštovanja. Gramzljivost i sebičnost puno su češće "odlike". najlakše je "doći na gotovo", a mnogi ne znaju da se primjerice za neke ovozemaljske užitke kao što su gozbe i slavlja ipak netko mora i naraditi i odricati. Smeta me kad se nekoliko puta godišnje okupi šira obitelj, pa kažu: "pa ne živite vi ni tako loše" a ne znaju da je to samo za njih upriličenja nešto bolja čast.
Roditelji daju odgoj, no čak se i to vremenom zaboravi.
27.07.2006. (17:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
serbus
Istinska, čista, bezuvjetna, nesebična ljubav. Sve djeluje tako jednostavno, tako ispravno, tako prihvatljivo, a kada se okreneš oko sebe nalaziš je tek u tragovima, u pokojoj riječi, još rjeđoj gesti, češće samo u nakani. Kada je potražiš u svome srcu nađeš tisuće uvjeta i razloga zašto je daješ samo izabranima, a čak i prema njima nije skroz bezuvjetna. Mogu se zavaravati svojom dobrotom koliko hoću, ali ja sam svoj današnji ručak podijelio samo sa svojom obitelji. Možda sam pokušao naći koju poticajnu riječ ljudima oko sebe, ali mogu li se time zavaravati da činim dovoljno. Kada bolje razmislim ja sam tek obični mali čovjek, možda mrvicu manje sebičan od većine, ali ipak mali i sebičan. Ja imam svoju kuću, svoj auto, svoj bankovni račun, svoje televizore i računala, svoju hranu, svoju odjeću, a to što povremeno dajem su tek samo mrvice i nemam osjećaj da se uskoro mogu značajnije odmaknuti od te svoje ljudske ograničenosti, a opet i usprkos svemu vjerujem da i u mom srcu ima bar djelić slobodna i sigurna prostora gdje bi se Bog mogao udobno smjestiti i ostati zauvijek. Ratovi bjesne, ja ih ne čujem, ljudi žive u strahu, ginu, djeca ostaju bez majki, majke bez djece, tek žalim njihovu sudbinu, ljudi po cijelom svijetu gladuju i boluju, i njih tek žalim, iza zidova neke od kuća pored kojih prolazim svakodnevno možda žive neki starci, nemoćni i napušteni, ali ja ih ne vidim. Začahuren sam u sigurnost svog uskog okruženja, mojih najmilijih, svog vlasništva, svojih osobnih snova i želja, tek običan mali čovjek i kao takav ću vjerojatno i umrijeti, a tih nekoliko, mojih najmilijih, nositi će me u srcu taman toliko koliko će još kucati i tada kao da me nikada nije ni bilo na ovoj zemljici i kako se onda ne nadati da postoji nešto iza, netko velik i moćan tko će me prigrliti kada više ničega ne bude. Nisam li i u toj posljednjoj želji i vjeri opet običan, mali i sebičan čovjek.
27.07.2006. (20:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moje vijuge
iskreno s bratom imam takav odnos..sestra je malo više na "svoju ruku"..a dali ste mi "posla", svaka Vam čast..zagrljaj k'o naša Slavonija :))
27.07.2006. (22:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
@ Dragi moj bajo, hvala ti što i za vrijeme godišnjeg odmora svratiš i ostaviš tako lijepe riječi. Nažalost je istina da među nama, pa i onim najrođenijim, nama toliko ljubavi. Ti odmah nudiš odgovor, postavljaš dijagnozu:“gramzljivost i sebičnost“! Zapravo je žalosno da se mi za rijetka „godišnja slavlja“, na koja se okuplja obitelj, moramo posebno spremati. Dobro se sjećam, još sam bio dijete, da je susjed, prijatelj ili gost, ukoliko je došao za vrijeme ručka, dobio svoje mjesto i svoj tanjir i s nama jeo. Ono što smo jeli mi. A danas se susreti ljudi moraju organizirati samo zato da svi budu zadovoljni i da nam na kraju mogu dati prolaznu ocjenu:“pa ne živite ni vi tako loše“. O tempora, o mores! I dalje ti želim ugodan odmor. Budući da znam da sutra moraš raditi želim ti bar malo svježije vrijeme. Lijepo te i iskreno pozdravljam!
28.07.2006. (00:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
@ Dragi Serbus, tvoja me je samokritičnost zadivila. Znademo mi tko smo i što smo. Ali uljulja nas vrijeme, splasne žar srca, izgubimo vid i sluh za brata čovjeka. Možda se neki puta ponašamo i farizejski? No ako smo u stanju, ovako kao ti, javno ispovijediti svoje slabosti, onda sigurno nismo “izgubljeni slučaj”. Sam je Isus u Gecemanskom vrtu, prije nego će biti uhićen, rekao apostolima koje je zamolio da se s njime mole a ovi zaspali:”Duh je, istina, voljan, ali je tijelo slabo!” Ovo nije prigovor. Isus konstatira jer zna da smo slabi, obični, mali ljudi. Ljubav našega Oca je neizmjerna. On ne broji naše prijestupe, našu lijenost i nemarnost. Ne! On njih gleda i koristi ih da nam još više pokaže svoju ljubav. Bog ne kažnjava! Koje li sreće!, morgli bismo reći. Istina je to. Jer ako je On svoga jedinorođenoga Sina dao za nas da nas spasi, onda je ta ljubav, za koju je Isus rekao, da od nje „nema veće kad netko život svoj daje za prijatelje svoje“ jamstvo našega spasenja. Ali ipak je dobro dozvati nam u pamet da smo „obični, mali i sebični“ ljudi. To će nas opet vratiti na onaj put za koji smo se opredijelili. Lijep ti, bratski pozdrav šaljem i sve dobro želim!
28.07.2006. (01:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
@ Draga moja Šokice, često se događa da se brat i sestra bolje vole nego sestra i sestra. Svi smo mi malo na svoju ruku, ali i to mora imati granicu. Ako među nama vlada iskrena bratska ljubav, onda će mo sve hirove drugih lakše podnijeti. Ako takve sestre uvijek susrećemo s ljubavlju onda možeš biti sigurna, da će i ona, kad tad, odgovoriti s ljubavlju, jer nije ni ona kamen. Žao mi je što sam ti dao “posla” al vjerujem da je to dragi posao. Zanima me tvoje mišljenje! Želim ti ugodnu noć, lijepo novo jutro! Neka ti mlado sunce pomiluje lice i šapne nježno na uho: Puno te pozdravlja Baća Iva!
28.07.2006. (01:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Volim te, samo nikome to ne smijes reci
Ovo je jos jedna od bajki iz ciklusa brace Grimm..........Ili je ovo iz onih starih vremena kad je jos bilo postenja i ljubavi unutar clanova obitelji....Nema toga danas dragi moj Baca Iva.Kad je mladji brat ustao, skontao se kako on ima obitelj i njemu treba duplo vise nego bratu koji je ionako sam k'o panj..... ode do bratove hrpe i uzma sebi jedan snop
28.07.2006. (09:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
@ Nažalost, dragi Macko, ti imaš pravo. Al ja mislim da unatoč toga, ili upravo zbog toga, treba isticati bratsku ljubav, ljubav među ljudima općenito. Ti si jedan od svjedoka što je čovjek u stanju napraviti iz mržnje. "Dixi et salvari Anima mea", rekli su stari Latini.Dakle "Ja reče i spasi dušu svoju"! Mene žalosti, jer više se ne mogu ljutiti, kad doživim to o čemu ti govoriš.Ali rezignirati neću i neću prestati upozoravati na ono đto nas jedino može spasiti. Lijep ti, bratski, pozdrav šaljem!
28.07.2006. (17:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...