nemaš pravo ani na to. možeš ali nemaš pravo odustati od borbe. odustati bi bilo prekinuti Božju priču, tvoj put, put spaenja za vječnost. što je ovaj život naspram vječnosti ? bl. Merz se jednom upita... "da li čovjek ima pravo na sreću, ili je cijeli život žrtva, i kako se pokaže na ovome svijetu, na onome, vječnom, će baštiniti Božju slavu "...
tko sam ja da ti govorim kada nemam teret tvoga križa ? nemam jer se vjerojatno nebi mogao nositi s njime i propao bih za vječnost....ali Bog je milostiv i to zna pa mi je dao lakši...toliko lakši da me je sram pa razmišljam da sam ponesem neki veči koji ustvari i je moj samo što ga ne vidim jer stoji negdje prokar mene a pravim se d aga ne vidim i čeka da ga uzmem i krenem...
ti svoj već nosiš jer možeš...jer si jača, vrednija...i samo u toj životnoj igri moraš pokazati i dokazati to....vrijedi...za vječnost vrijedi
24.07.2006. (10:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani
Ne razumijem kako Bog traži od nas da budemo sretni i zahvalni jer imamo križ. Mislim da u ovom životu što smo bliže Bogu više ćemo patit i nećemo biti sretni. Ja sam tek počela živjet a već ne znam kako izaći na kraj sa životom. Čak više ne tražim Boga za pomoć jer mislim da nema smisla. Njemu je cilj da patimo kako bi baštinili Božju slavu. A do tada ću ja izludit skroz. Bojim se da ću izgubiti vjeru, a to ne želim. Jednostavno ne vidim smisao tolike patnje. Zar sam toliko zla da me Bog želi promijeniti.? Ne znam što više hoće...
24.07.2006. (10:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani ako želiš mogu ti poslati knjige od pt.Luke Rađe koje dijelim svakome tko mi se javi na mail...i mogu ti poslati knjigu od bl. Ivana Merza...ima još gro knjiga svetaca koje su prevrijedne kada se čitaju...koje mijenjaju čovjeka, pogled na svijet i život...jer pogađaju u srce...upravo danas ću pokušati naći knjigu od Chiare Badano Luce koja je živjela život svetosti noseći se s neizlječivom bolesti...plakao sam kao nikada čitajuć njene stranice...vidjevši slike djetinjstva...iz čije ljepote sam otišao u mrak pa opet Božjom milošću na put koji želim, ma kakav bio težak...samo me zanima da se uspijem nositi s poteškoćama, druge ne...
Govoriš posve razumno, logično....istinu pišeš ali i pogled čovjeka kakav je...to dragi Bog jako dobro zna jer nas je On i stvorio...voli nas ovakve kakvi jesmo...i samo kao ljudi, bez Njega ne možemo...propadamo...jer smo po naravi slabi...Njegova milost kojom nam daje dio sebe i kojom jedinom možemo prevladati poteškoće jesu oni za čemu bi trebali tragati i živjeti za... ...opet mi ej jasno d aje lako pisati meni ali vjeruj mi nekda nije bilo lako...bio sam u teškim stanjima, gubio bližnje na razne načine, od nesreća, droge, samoubojstva....i sam sam često razmišljao suicidalno...i shvatio da bito bilo najveća sotonina pobjeda...težak je bio put oporavka i napredka..uz Božju pomoć izvukao sam se...i znam da me tek ćeka borba jer sotona tek sada neće stati....
Ani, ne mogu znati kako ti je....ali eto, život je savršen po tome što Bog sve slaže kako treba i možda je baš taj blog neka sitnica koja ti može malo pomoći...javi se na mail...možda mala stvar ti stavi bar tren osmjeh na lice....
Majka Tereza je jednome hodajuć niz jednu ulicu vidjela gubava čovjeka kojem su crvi izjedali rane....pitala je Boga da zašto to dopušta...odgovorio joj je da ne dopušta jer je nju stvorio... Ljudi smo...grešni i slabi ali i obvezni jedni drugima pomagati.....
Moram poć, nadam se da se čujemo još...
24.07.2006. (11:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani
Zaista cijenim tvoju želju da pomogneš, ali sve što mi napišeš uzalud je. Sve ja to znam i nastojim tako živjeti. Ja nisam svoj problem. Moj život je za poželjeti, samo u njemu postoji osoba koja će me uništiti, osoba koja ne traži, nego zahtjeva moju pomoć a ja sam daleko od Majke Tereze. Što god ja učinim ništa nije dovoljno. Toliko je teška osoba da se više nemam snage truditi. Briga me za posljedice.Može i umrijet što se mene tiče. Ja se toliko trudim, ali očito nekim ljudima ne možemo pomoći. Barem ja ne znam kako. Ne mogu svoj život dovesti u red zbog te osobe. Možda je sebično od mene što uopće mislim na sebe i svoj život, ali da sam bila sebična od početka ne bi se u ovo niti uvalila. Umjesto da me ta patnja učini boljom, ja sam skroz izgubila živce. Rado bi ti u mailu sve detaljno ispričala, ali ne mogu jer sam joj dala kompjuter da pomognem, a s posla ne mogu i ne želim pisati. Pročitam blog za pauzom ili nakon radnog vremenada da malo skupim snage. Upravo i čitam knjigu p.Rađe; meni je super. Davala sam je i toj osobi ali ne želi. Pa ne želim ni ja pomoći nekome tko ne želi pomoći sebi. Najradije bi je pustila da dotakne dno ali me strah posljedica. Ne vidim kraja svemu tome. Lijepo je nekome pomoć ali ovo je već ovisnost. Još i budem nagrđena ako ne postupim dobro. Osjećam se iskorišteno. Nisam ja toliko jaka.
24.07.2006. (16:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani
Sorry što ti zauzimam toliko prostora na blogu.
24.07.2006. (16:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikako mi ne zauzimaš prostor, neš ti prostora ;)))) mislim da je jedno od največih iskušenja dati dio sebe nekome tko njije zahvalan, ozbiljno mislim to je jedno od najtežih disciplina života. imam i ja takvih ljubimaca u familiji, bez brige, dobro ne možda tako rdikalan primjer kao ti ali već vidim da me čeka jedna problematična rodica koja nema nikoga i nitko nema živaca i volje za nju jer je sebična i po mnogima zločesta. znam da je moj zadatak da joj pomognem iako mi se čini da za takve nema spasa što ustvari govori o mojoj vjeri. volio bih kada bi kroz moje ponašanje, a vjeruj teško je s takvima s kojima možeš jedino povlađujući im, bi se i ona sama promijenila, tj. svoj ego. približiti Boga nekome i vjeru čovjek može najbolje kroz svoj primjer jer Bog se najviše očituje u samome čovjeku, tu je prepoznatljiv.
brijem da nije sebično misliti na svoj život. ali nositi teret tuđeg života nije lako. probao sam to kao neki dispečer između raznih mojih prijatelja koji su bili u vezama gdje su me obje strane trebale da bi na kraju svojom nekom željom za pomoći od najboljeg prijatelja dobio osudu da se uvaljujem njegovoj curi. skoro pa slično i od kuma. i sad ti pomozi. bilo je i slučajeva od angažmana kod siromašne djece i staraca gdje su me znali vozati jako i gdje sam se jako razočarao i uglavnom ne pričam o tome jer bi mnogi izgubili volju pomagati.
svjesno dotaći dno je igra s vragom. to ako sponatno dođe čovjeku može koristiti ako se radikalno promijeni. evo ti priče od malene helene i patera luke. oboje su bili u blatu a gle ih sada. nije svima suđeno tako kao u nekoj priči. evo ja sam bio na svim rubovima koji postoje ali nikad toliko kao oni skojima sam se družio. na svu sreću. zato i nemislim da treba iz krajnosti ići ka dobromu. vjerujem kako je Bog uvijek tu i svaki tren nas očekuje. da je lako nebi to bio život. negdje sam pročitao lijepu rečenicu od jednog svetca " nitko ne može biti bez iskušenja...ako oduzmeš čovjeku iskušenje, tko će doći u raj ? ( otprilike )
to je tako, negdje nam Bog da, negdje ne, savršeni balans. volio bih da mi mailaš ;)
24.07.2006. (20:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
drugi tvoj komentar sam više puta pročitao. čuj zvuči realno za čovjeka i nemotivirajuće ali to je put do svetosti. e sad, većina će reći kako ne misle biti sveti, ok. smatram da je svaki životni put i kušnja i poslanje i test u kojem se trebamo pokazati što bolji. normalni su padovi, bijes, srđba, nevoljkost i sl. ali nikada ne bi smjeli posumnjati u Božju ljubav i providnost i ustvari moliti ga da izdržimo u tom nama često nerazumljivom putu jer sami kao ljudi s našom naravi ne možemo nikako. s Bogom svakako. eh da, lakše mi je reći tebi, pogotovo kad neznam kako ti je drito a opet s druge strane kukam na svoje, da, licemjerno, al nadam se da se trudim i mislim da je to bitno. puno mi pomaže otkada se mjesečno barem ispovijedim i pričestim, molim se i čitam svetce kako proživljavaju svoje probleme, zasita mi to pomaže jer sam sam ograničen
24.07.2006. (20:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Za post nemam što reći osim da je istina da se često tako osjećam (nezahvalno). Neka ti Bog daruje snagu i riječi kojima ćeš pomoći Ani. Ani - ne odustaj, jer drugi od tebe ne odustaju! Bog od tebe ne odustaje, on zna zašto je sada tako, sutra drugačije. Moli i ako je za tvoje dobro, sve što zatražiš bit će ti dano!
25.07.2006. (13:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Želim samo reći da je to valjda prva stepenica osjetiti da smo nezahvana Božja djeca, jer mnogi to nikada neće ni pomisliti, a kamoli izreći, napisati, ispovjediti... zato, Bože, daj nam snage i jakosti da pomognemo drugima jer tako pomažemo i sebi, da prihvaćamo druge bez osuđivanja, jer tako ne osuđejem niti sebe, da volim druge, jer onda volim i sebe, da opraštam drugima, jer tako opraštam i samome sebi... Ana- ne znam što ti pričinjava teški križ, ali prepoznajem se u tvojim izjavama. Oko mene ima više osoba( i to one najbliže), koje ti crpe energiju i naprosto kao da te žele ugušiti svojom posesivnošću, svojim idejama, kao da oni žive moj život, žele mi ga prekrojiti po svom nahođenju... Pokušavam ih prihvatiti, i kad gubim snagu, zavapim Majci Božjoj, da mi podari onu svoju blagost i strpljivost,jer to je teži put, ali isplati se,nego da kao što kažeš- ma bolje da ih nema... Ali, kad se okrenem oko sebe, i vidim tuđe bolesti, patnje, probleme(Male Helene) moj je križ tako lagan,jer Bog nam daje upravo onoliko koliko mi možemo podnjeti,a u patnji smo najbliže Isusu. IZ SRCA TE BLAGOSLIVLJAM,BUDI JAKA,I NE ZABORAVI-NISI NIKAD SAMA! javi se ako želiš na moj blog,pusa!
25.07.2006. (17:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani - daj otvori blog da ti mogu pisati do prekosutra. Ovako imam osjećaj da se previše "uvaljujem" Mekatu na blog. Nadam se da si pročitala komentar od jučer na mom blogu. Merkat - Sorry, neću više.
26.07.2006. (09:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani sretan ti imendan ! :) I svim anama, anitama, ankicama, ančicama....
Barbi ne uvaljuješ se, samo piši što ti volja a ionako me ani ne šljivi pa piše na tvom.
26.07.2006. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani
Ma šta te ne šljivim. Već sam deset puta pročitala komentare. Željno očekujem novi post. Pozdrav! I da, hvala na čestitkama, ali ti to nije moj pravi imendan. Jednog dana vam možda i kažem kad je.
26.07.2006. (10:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dsdkmkv
This is a great website! Easy to find helpful information. Your web site is helpful. I will be back! - www.blog.hr x spaghetti alla carbonara
29.12.2006. (00:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani
Ja više ne mogu nositi svoj križ. Odustajem! Više ne očekujm ništa. Samo se nadam da ću ostat živa.
24.07.2006. (10:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
nemaš pravo ani na to. možeš ali nemaš pravo odustati od borbe. odustati bi bilo prekinuti Božju priču, tvoj put, put spaenja za vječnost.
što je ovaj život naspram vječnosti ?
bl. Merz se jednom upita... "da li čovjek ima pravo na sreću, ili je cijeli život žrtva, i kako se pokaže na ovome svijetu, na onome, vječnom, će baštiniti Božju slavu "...
tko sam ja da ti govorim kada nemam teret tvoga križa ?
nemam jer se vjerojatno nebi mogao nositi s njime i propao bih za vječnost....ali Bog je milostiv i to zna pa mi je dao lakši...toliko lakši da me je sram pa razmišljam da sam ponesem neki veči koji ustvari i je moj samo što ga ne vidim jer stoji negdje prokar mene a pravim se d aga ne vidim i čeka da ga uzmem i krenem...
ti svoj već nosiš jer možeš...jer si jača, vrednija...i samo u toj životnoj igri moraš pokazati i dokazati to....vrijedi...za vječnost vrijedi
24.07.2006. (10:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani
Ne razumijem kako Bog traži od nas da budemo sretni i zahvalni jer imamo križ. Mislim da u ovom životu što smo bliže Bogu više ćemo patit i nećemo biti sretni.
Ja sam tek počela živjet a već ne znam kako izaći na kraj sa životom. Čak više ne tražim Boga za pomoć jer mislim da nema smisla. Njemu je cilj da patimo kako bi baštinili Božju slavu. A do tada ću ja izludit skroz.
Bojim se da ću izgubiti vjeru, a to ne želim.
Jednostavno ne vidim smisao tolike patnje. Zar sam toliko zla da me Bog želi promijeniti.?
Ne znam što više hoće...
24.07.2006. (10:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
Ani ako želiš mogu ti poslati knjige od pt.Luke Rađe koje dijelim svakome tko mi se javi na mail...i mogu ti poslati knjigu od bl. Ivana Merza...ima još gro knjiga svetaca koje su prevrijedne kada se čitaju...koje mijenjaju čovjeka, pogled na svijet i život...jer pogađaju u srce...upravo danas ću pokušati naći knjigu od Chiare Badano Luce koja je živjela život svetosti noseći se s neizlječivom bolesti...plakao sam kao nikada čitajuć njene stranice...vidjevši slike djetinjstva...iz čije ljepote sam otišao u mrak pa opet Božjom milošću na put koji želim, ma kakav bio težak...samo me zanima da se uspijem nositi s poteškoćama, druge ne...
chiara luce badano
24.07.2006. (11:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
Govoriš posve razumno, logično....istinu pišeš ali i pogled čovjeka kakav je...to dragi Bog jako dobro zna jer nas je On i stvorio...voli nas ovakve kakvi jesmo...i samo kao ljudi, bez Njega ne možemo...propadamo...jer smo po naravi slabi...Njegova milost kojom nam daje dio sebe i kojom jedinom možemo prevladati poteškoće jesu oni za čemu bi trebali tragati i živjeti za...
...opet mi ej jasno d aje lako pisati meni ali vjeruj mi nekda nije bilo lako...bio sam u teškim stanjima, gubio bližnje na razne načine, od nesreća, droge, samoubojstva....i sam sam često razmišljao suicidalno...i shvatio da bito bilo najveća sotonina pobjeda...težak je bio put oporavka i napredka..uz Božju pomoć izvukao sam se...i znam da me tek ćeka borba jer sotona tek sada neće stati....
Ani, ne mogu znati kako ti je....ali eto, život je savršen po tome što Bog sve slaže kako treba i možda je baš taj blog neka sitnica koja ti može malo pomoći...javi se na mail...možda mala stvar ti stavi bar tren osmjeh na lice....
Majka Tereza je jednome hodajuć niz jednu ulicu vidjela gubava čovjeka kojem su crvi izjedali rane....pitala je Boga da zašto to dopušta...odgovorio joj je da ne dopušta jer je nju stvorio...
Ljudi smo...grešni i slabi ali i obvezni jedni drugima pomagati.....
Moram poć, nadam se da se čujemo još...
24.07.2006. (11:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani
Zaista cijenim tvoju želju da pomogneš, ali sve što mi napišeš uzalud je. Sve ja to znam i nastojim tako živjeti.
Ja nisam svoj problem. Moj život je za poželjeti, samo u njemu postoji osoba koja će me uništiti, osoba koja ne traži, nego zahtjeva moju pomoć a ja sam daleko od Majke Tereze. Što god ja učinim ništa nije dovoljno. Toliko je teška osoba da se više nemam snage truditi. Briga me za posljedice.Može i umrijet što se mene tiče. Ja se toliko trudim, ali očito nekim ljudima ne možemo pomoći. Barem ja ne znam kako.
Ne mogu svoj život dovesti u red zbog te osobe. Možda je sebično od mene što uopće mislim na sebe i svoj život, ali da sam bila sebična od početka ne bi se u ovo niti uvalila. Umjesto da me ta patnja učini boljom, ja sam skroz izgubila živce. Rado bi ti u mailu sve detaljno ispričala, ali ne mogu jer sam joj dala kompjuter da pomognem, a s posla ne mogu i ne želim pisati. Pročitam blog za pauzom ili nakon radnog vremenada da malo skupim snage. Upravo i čitam knjigu p.Rađe; meni je super. Davala sam je i toj osobi ali ne želi.
Pa ne želim ni ja pomoći nekome tko ne želi pomoći sebi. Najradije bi je pustila da dotakne dno ali me strah posljedica.
Ne vidim kraja svemu tome. Lijepo je nekome pomoć ali ovo je već ovisnost. Još i budem nagrđena ako ne postupim dobro. Osjećam se iskorišteno. Nisam ja toliko jaka.
24.07.2006. (16:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani
Sorry što ti zauzimam toliko prostora na blogu.
24.07.2006. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
nikako mi ne zauzimaš prostor, neš ti prostora ;))))
mislim da je jedno od največih iskušenja dati dio sebe nekome tko njije zahvalan, ozbiljno mislim to je jedno od najtežih disciplina života.
imam i ja takvih ljubimaca u familiji, bez brige, dobro ne možda tako rdikalan primjer kao ti ali već vidim da me čeka jedna problematična rodica koja nema nikoga i nitko nema živaca i volje za nju jer je sebična i po mnogima zločesta.
znam da je moj zadatak da joj pomognem iako mi se čini da za takve nema spasa što ustvari govori o mojoj vjeri.
volio bih kada bi kroz moje ponašanje, a vjeruj teško je s takvima s kojima možeš jedino povlađujući im, bi se i ona sama promijenila, tj. svoj ego.
približiti Boga nekome i vjeru čovjek može najbolje kroz svoj primjer jer Bog se najviše očituje u samome čovjeku, tu je prepoznatljiv.
brijem da nije sebično misliti na svoj život. ali nositi teret tuđeg života nije lako. probao sam to kao neki dispečer između raznih mojih prijatelja koji su bili u vezama gdje su me obje strane trebale da bi na kraju svojom nekom željom za pomoći od najboljeg prijatelja dobio osudu da se uvaljujem njegovoj curi. skoro pa slično i od kuma.
i sad ti pomozi. bilo je i slučajeva od angažmana kod siromašne djece i staraca gdje su me znali vozati jako i gdje sam se jako razočarao i uglavnom ne pričam o tome jer bi mnogi izgubili volju pomagati.
svjesno dotaći dno je igra s vragom. to ako sponatno dođe čovjeku može koristiti ako se radikalno promijeni.
evo ti priče od malene helene i patera luke. oboje su bili u blatu a gle ih sada.
nije svima suđeno tako kao u nekoj priči. evo ja sam bio na svim rubovima koji postoje ali nikad toliko kao oni skojima sam se družio. na svu sreću.
zato i nemislim da treba iz krajnosti ići ka dobromu.
vjerujem kako je Bog uvijek tu i svaki tren nas očekuje.
da je lako nebi to bio život.
negdje sam pročitao lijepu rečenicu od jednog svetca " nitko ne može biti bez iskušenja...ako oduzmeš čovjeku iskušenje, tko će doći u raj ? ( otprilike )
to je tako, negdje nam Bog da, negdje ne, savršeni balans.
volio bih da mi mailaš ;)
24.07.2006. (20:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
drugi tvoj komentar sam više puta pročitao. čuj zvuči realno za čovjeka i nemotivirajuće ali to je put do svetosti. e sad, većina će reći kako ne misle biti sveti, ok.
smatram da je svaki životni put i kušnja i poslanje i test u kojem se trebamo pokazati što bolji. normalni su padovi, bijes, srđba, nevoljkost i sl. ali nikada ne bi smjeli posumnjati u Božju ljubav i providnost i ustvari moliti ga da izdržimo u tom nama često nerazumljivom putu jer sami kao ljudi s našom naravi ne možemo nikako. s Bogom svakako.
eh da, lakše mi je reći tebi, pogotovo kad neznam kako ti je drito a opet s druge strane kukam na svoje, da, licemjerno, al nadam se da se trudim i mislim da je to bitno.
puno mi pomaže otkada se mjesečno barem ispovijedim i pričestim, molim se i čitam svetce kako proživljavaju svoje probleme, zasita mi to pomaže jer sam sam ograničen
24.07.2006. (20:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Barbara
Za post nemam što reći osim da je istina da se često tako osjećam (nezahvalno). Neka ti Bog daruje snagu i riječi kojima ćeš pomoći Ani.
Ani - ne odustaj, jer drugi od tebe ne odustaju! Bog od tebe ne odustaje, on zna zašto je sada tako, sutra drugačije. Moli i ako je za tvoje dobro, sve što zatražiš bit će ti dano!
25.07.2006. (13:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kraljicamira
Želim samo reći da je to valjda prva stepenica osjetiti da smo nezahvana Božja djeca, jer mnogi to nikada neće ni pomisliti, a kamoli izreći, napisati, ispovjediti... zato, Bože, daj nam snage i jakosti da pomognemo drugima jer tako pomažemo i sebi, da prihvaćamo druge bez osuđivanja, jer tako ne osuđejem niti sebe, da volim druge, jer onda volim i sebe, da opraštam drugima, jer tako opraštam i samome sebi...
Ana- ne znam što ti pričinjava teški križ, ali prepoznajem se u tvojim izjavama. Oko mene ima više osoba( i to one najbliže), koje ti crpe energiju i naprosto kao da te žele ugušiti svojom posesivnošću, svojim idejama, kao da oni žive moj život, žele mi ga prekrojiti po svom nahođenju...
Pokušavam ih prihvatiti, i kad gubim snagu, zavapim Majci Božjoj, da mi podari onu svoju blagost i strpljivost,jer to je teži put, ali isplati se,nego da kao što kažeš- ma bolje da ih nema... Ali, kad se okrenem oko sebe, i vidim tuđe bolesti, patnje, probleme(Male Helene) moj je križ tako lagan,jer Bog nam daje upravo onoliko koliko mi možemo podnjeti,a u patnji smo najbliže Isusu. IZ SRCA TE BLAGOSLIVLJAM,BUDI JAKA,I NE ZABORAVI-NISI NIKAD SAMA! javi se ako želiš na moj blog,pusa!
25.07.2006. (17:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Barbara
Ani - sretan ti imendan!!! Budi mi zdravo, veselo i dobro uz obilje Božjeg blagoslova!
Merkat - Blagoslovčić i tebi!
26.07.2006. (09:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Barbara
Ani - daj otvori blog da ti mogu pisati do prekosutra. Ovako imam osjećaj da se previše "uvaljujem" Mekatu na blog. Nadam se da si pročitala komentar od jučer na mom blogu.
Merkat - Sorry, neću više.
26.07.2006. (09:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
Ani sretan ti imendan ! :)
I svim anama, anitama, ankicama, ančicama....
Barbi ne uvaljuješ se, samo piši što ti volja a ionako me ani ne šljivi pa piše na tvom.
26.07.2006. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani
Ma šta te ne šljivim. Već sam deset puta pročitala komentare. Željno očekujem novi post. Pozdrav!
I da, hvala na čestitkama, ali ti to nije moj pravi imendan. Jednog dana vam možda i kažem kad je.
26.07.2006. (10:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dsdkmkv
This is a great website! Easy to find helpful information. Your web site is helpful. I will be back!
- www.blog.hr x
spaghetti alla carbonara
29.12.2006. (00:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...