Komentari

redroses24.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • Aoede

    prekrasno napisano...zbilja...
    Samo jos jedna u nizu nakaza koja ocajnicki ruje ispod zemlje ne bi li pronasla nedostajale dijelove svoga tijela. Da li je uopce ista na svijetu skriveno ili smo mi jednostavno slijepi?-ljudi su sljepi...ne vide...ili ne žele vidjeti...svi mi tražimo nešto...ponekad ni neznamo što...nadamo se...a ponekad ni neznamo čemi...živimo...a možda uzalud...
    Kao da odjednom sve i svi cekaju nekog da se vrati i pokrene natrag stali sat.-ovo je zbilja odlično napisano...ponekad ljudi čakaju a možda i ne znaju da je tak netko več tu...
    pozdrav

    avatar

    24.07.2006. (22:58)    -   -   -   -  

  • thora

    Nešto uistinu fali.
    Sat će krenuti.
    Uskoro.

    avatar

    24.07.2006. (23:58)    -   -   -   -  

  • Mysteries

    Klap, klap,klap .... ovo je fantasticno ...
    Pozdravljam

    avatar

    25.07.2006. (09:10)    -   -   -   -  

  • ona koja spava

    zanimljivo,i ja imam taj feeling kao da cijelo vrijemo cekamo nesto ni sami ne znajuci sto...slazem se s psiho,jako si to lijepo napisala...podsjetilo me na jedan dio knjige Vampiri Viktorie Faust...ovaj dio,nadam se da ce ti se svidjeti,meni je genijalan;
    "Mozda svijet tajni u jednom trenutku to prestane biti i mozda ga tada shvatimo na jedan sasvim drugaciji nacin.Ali onda opet,svijet bez tajni bio bi lisen ljepote.Mozda mi zapravo i ne zelimo da tajne budu otkrivene, da se ljepota svijeta svede na obicno i svakodnevno.Mozda svjesno ili nesvjesno stitimo tajnu.Ili smo tajnom zasticeni od istine?Mozemo nagadati,a da nikada ne otkrijemo pravo stanje stvari."

    pozdrav...

    avatar

    25.07.2006. (12:32)    -   -   -   -  

  • RavenGirl

    kad jedan sat stane, možda mu je i vrijeme... pa krene neki drugi sat... ali sve se neprestano mijenja... i kad pomisliš da sve poznato umire...pozdravljam te

    avatar

    25.07.2006. (20:03)    -   -   -   -  

  • devilishh

    kako predivno napisano....ne znam,ne znam jeli uopće išta skriveno u životu ili mi tapkamo u mraku zatvorenih očiju dok nam sve stoji nadohvat ruke...zaista ne znam....i svi mi čekamo nekoga da se vrati...koliko puta su mi rekli da se život satoji od odlazaka i dolaska ljudi a još i danas nedostaje ta nit kada netko ode,kao da se moj mali svijet ponovo sruši i kao da sve nestane....kao da se svaki put ispočetka moram boriti,biti jednako hrabrom kao i prvi put,a svaki put je sve teže...lista ljudi se produžuje a mi gledamo kako polako dolaze i odlaze i bojim se da toga nema kraja...plaše me rastanci,ta sva odlaženje i dolaženja,plašim se čekanja,plašim se da u međuvremenu moj život ne nestane sa trenutkom u kojem sam sada sam i čekam da se oni vrate...jednostavno si to tako prekrasno napisala.....pozdrav ti ostavljam

    avatar

    26.07.2006. (01:26)    -   -   -   -  

  • Breakdown

    eh da...
    neki čekaju nekoga... neki čekaju nešto... neki sami sebe da poslože stvari... nekad se od čekanja zaboravi kako opet krenuti...

    avatar

    27.07.2006. (19:45)    -   -   -   -  

  • anđeo dobrog naboja

    svi čekaju. povremeno, ne stalno, ne u isto vrijeme, na posve različitim mjestima i potaknuti posve različitim motivima... utješno je znati da nisi jedina i da je vrijeme nije najvažniji faktor u cijeloj priči. recimo to ovako: vrijedne stvari, ljudi, događaji, osjećaji zahtijevaju truda - i vremena. kiss

    avatar

    28.07.2006. (02:24)    -   -   -   -  

  • jelena

    počela sam razmišljati i onda je sve nestalo, i pogreške i zabune i nejasnoće i nesigurnosti i proturječnosti, i na kraju mi više nije ostalo ništa. netreba biti temeljit. ? a ti si od njih - medija grešaka, nesavršenosti, koje nastaju na tkanju sagova čiji tvorci vjeruju da duh ne valja zatvarati u materiju neprekinutih, stabilnih uzoraka
    i zato te ne mogu kritizirati savjetovati ili tješiti

    avatar

    28.07.2006. (16:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...