Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • Vladimir Ordanić

    Vaš će Unutrašnji stanar će uvijek biti vrijedan divljenja. Ostavili ste u prošlosti nešto čemu se lakoćom misli možete vratiti. Vi živite sjećanja i ona su jasna kao kamen što iščekuje jutra u radosnoj kretnji mora. Tužno je samo što smo vječnosti posudili neke naše najdraže.
    Osjetio sam bliskost, tišinu, tugu i mir u Vašem pisanju. Blagoslov. Visoko Vas cijenim zbog toga.

    avatar

    23.07.2006. (21:31)    -   -   -   -  

  • Jonathan

    Prvi sam put na vašem blogu i ostala sam impresionirana ovim postom. Predivan je. Lijepo je vratiti se u prošlost, otploviti mislima tako daleko i svega se prisjetiti. Ponekad možda čeznemo da se to sve opet ponovi, ponekad se sjećamo bolnih događaja.... Mislimo li da je sve isto kao i prije? Naravno da nije! Napustile su nas naše voljene osobe, ˝odletjele˝ su k vječnom životu.
    Hvala vam što sam imala užitak i čast ˝pročitati˝ vaše tužne, bolne, sretne događaje i osjećaje. Osmijeh...

    avatar

    23.07.2006. (22:39)    -   -   -   -  

  • moje vijuge

    nažalost, prva dva događaja kojih se sjećam nisu bili lijepi..ali onda je došlo vrijeme preseljenja kod bake i to mi je jedan od ljepših dijelova života..kod bake mi je tada bilo kao u raju..pozdrav!!

    avatar

    23.07.2006. (23:39)    -   -   -   -  

  • portretsnova1

    Tako topao post, kao i stanar pun sjećanja.

    avatar

    24.07.2006. (07:26)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Ma teško mi je uopće bilo što napisati nakon ovakvog teksta...osim da sam baš uživala čitajući jer tako guštam kad naiđem na ovakve priče. I još tako detaljna sjećanja i tako lijepo opisana. Lončić s točkama...i sve ostalo, da ne prepričavam :))

    avatar

    24.07.2006. (13:08)    -   -   -   -  

  • avangarda

    Sačuvaj uvijek svog stanara u sebi. On je vječni dio djetinjstva što nas prati ka starenju. Lijep tekst!

    avatar

    24.07.2006. (13:56)    -   -   -   -  

  • P A N T E R A

    mila moja, i ja se nadam... tako jedino mogu nastaviti dalje... a post me ispunio nevjerojatnom nježnosti. hvala ti na tome...

    avatar

    24.07.2006. (14:21)    -   -   -   -  

  • Homeless

    Kako je lijepo kad se tako sijecas svoje proslosti. Tako male stvari ti toliko puno znace!!!

    avatar

    24.07.2006. (19:54)    -   -   -   -  

  • pegy

    Stvarno je impresivno da si kao tako malo dijete zapamtila tolike detalje. Sigurno su ti puno značili kad su ostavili tako dubok trag.

    avatar

    24.07.2006. (20:48)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Ako ljudi mogu bivati nebeski poticaj
    tada ste Vi već visoko u oblacima
    Ako je moguće ikako potisnuti misao podzemlja
    tada je Vaša riječ lomnija od grančica
    i silnija od kamena

    avatar

    25.07.2006. (08:05)    -   -   -   -  

  • ŠKORPION12

    ...život je pokušaj odrastanja.. lijepo je poznavati sebe, žao mi je ljudi koji su tražeći štošta - izgubili sebe...pusa

    avatar

    25.07.2006. (10:04)    -   -   -   -  

  • oceana

    i dalje uživam u tvojim opisima...sjetila si me na moja prva ispisana slova na papiru...

    avatar

    25.07.2006. (11:13)    -   -   -   -  

  • Brunhilda

    jako mi se svidja ovaj post. Na zalost malo toga se sjecam iz svog djetinjstva...

    avatar

    25.07.2006. (14:31)    -   -   -   -  

  • more nade

    Vrlo se malo sjećam. Jako sam malo zapamtila. Ova tvoja sjećanja su divna i zaista dokaz da pamtimo, samo nekad se želimo sjetiti a nekad ne. Što se tiče postova kod mene... znaš, nema novosti, isto je. Ja još čekam na rasplet... zato mi nema smisla staviti išta drugo, kad PLAVO PISAMCE meni još uvijek daje nadu da će biti dobro. Hvala ti, što ustrajno svraćaš na moj blog. Pozdrav!

    avatar

    25.07.2006. (14:35)    -   -   -   -  

  • zaljubljena u ....

    Ljepo se vratit u neke drage uspomene ja to volimmmmmmmmmmmm......................
    btb............

    avatar

    25.07.2006. (22:10)    -   -   -   -  

  • avangarda

    U pravu si. Od viška glava ne boli. Dodajem recepturi još 2 l nade :))

    avatar

    26.07.2006. (08:11)    -   -   -   -  

  • brlje

    samo da te pozdravim! ;)

    avatar

    26.07.2006. (08:21)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Obrati pažnju na posljednji stih
    i sjeti se Oca mog... (tako ste zvučali)
    Vi pomirena sa srećama i nesrećama
    Vi uljuljana vodenim travama života
    Vi nježna, umirena, povučena
    i posve neobična dušina krasota....

    avatar

    26.07.2006. (08:26)    -   -   -   -  

  • rozza

    prekrasan post! uspjela si me vratiti u djetinjstvo.. i ja sam isto prve godine života provela s bakom i djedom.. živjeli smo na selu i to mi je definitivno najljepše razdoblje života :) djed me naučio čitati i pisati.. baka me naučila plesti.. sjećanja su nekad tako živa.. ma kao da se sve jučer dogodilo :) često iznenadim članove obitelji pa prepričam neki događaj, a oni ne mogu vjerovati čega se sve sjećam :)) lijep pozdrav tebi :)

    avatar

    26.07.2006. (12:29)    -   -   -   -  

  • oceana

    da ti odgovorim na komentar na mom blogu:
    Drago mi je da si bila na Pogačnikovom predavanju. Tog čovjeka izuzetno cijenim i samoj mi se nešto čudesno jednom dogodilo na njegovom predavanju...
    Što se tiče "kućice u cvijeću": odrasla sam u kući i znam sve njene pozitivne i negativne strane, dok moj Soulmate od rođenja živi po stanovima i silno želi imati vlastitu kuću ali nema pojma što to znači. Lijepo zvuči na prvu, ali kuća traži slugu i gospodara u jednom, a s obzirom na naš posao/zanimanje/poziv/hobi zbog kojega često putujemo te si za sukućane dozvoljavam samo određene biljke, teško bi to bilo održivo. On bi još i vrt uzgajao! Uzalud moje priče iz djetinjstva po kojima smo svi osim oca išli na more jer je netko morao ostati održavati vrt (povrće, voćke, cvijeće).
    Treba uzeti u obzir način života, tj. prioritete i tek onda vidjeti što se može a da nije na štetu nikome, tj. da je na korist svekolikom životu za koji preuzimamo odgovornost.
    Sve u svemu, potpisujem tvoj komentar ;- )

    avatar

    26.07.2006. (13:38)    -   -   -   -  

  • MaSanYa

    Djetinjstvo... kako brzo zaboravljamo te male, sitne detalje... no dovoljno je par riječi i sjećanja samo naviru... često se pitam kakva će sjećanja u život ponijeti Potočnica i potajno se nadam da će to biti samo lijepa i ugodna sjećanja.

    avatar

    26.07.2006. (22:04)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...