Dragi baća, to je toliko jednostavno i razumljivo samo po sebi, da ja nikako ne razumijem zašto se ljudi negdje stalno žure.Jednostavno su upali u žrvanj žurbe, trčeći za nečim što ni sami ne znaju što je...misle da imaju cilj, ali samo misle, jer uopće ne znaju što im je cilj.A ako ga i dosegnu, opet nisu zadovoljni, jer to nije to, nije ih ispunilo, nije ih nahranilo, donijelo im je bolest, čir na želucu, loše živce...a cilja nigdje.Usput, izmislili smo masu tehnoloških stvari koje nam ubrzavaju život, koje nam ubrzavaju posao, kao "olakšavaju" rad i potrošnju vremena...a čemu?Što činimo u to slobodno vrijeme koje smo uštedjeli vozeći se brzim autom ili leteći avionom umjesto da putujemo brodom?Ništa.Ništa ne radimo, eventualno i dalje šizimo i trčimo za nekim svojim ciljem, koji, opet kažem, niti je definiran, niti čovjeka zadovoljava...A valjda ćeš me razumijeti što sam htjela reći...Puno ti pozdrava šaljem sa vrućeg Krka...prekrasno je...:))
19.07.2006. (17:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Dobro si rekla, draga mama44, „upali su u žrvanj žurbe, trčeći za nečim što ni sami ne znaju što je“. Mislim da je upravo u tome problem. Takvim ljudima fail cilj koji će ih voditi kroz život, koji ima ulogu svjetionika na kojeg se uvijek trebamo orijantirati. To bi trebao biti dogoročni cilj. Kad se u socijalnim zanostima govori o radu s ciljevima onda se razlikuju daleki i bliži ciljevi. Ali ovi bliži ciljevi su podložni onom dalekom cilju, oni su samo kratki putevi koji omogućuju ostvarenje dalekog cilja, kratke etape dalekog cilja. Mi imamo puno kratkih ciljeva ali, kako rekoh nemamo taj daleki, vodeći cilj. Ako nam je jasno da je život, ma kako god on dug bio, ipak kratak i da će mo – a to je fakat – i mi jednoga dana umrijeti, onda bi to trebalo imati utjecaja na donošenje ciljeva u našem životu. Međutim naši su ciljevi većinom materijalne naravi: napraviti kuću, kupiti auto, namještaj, garderobu, otići na godišnji odmor (ta ti se bar ovih dana imaš čega nagledati). Takvi nas cilje ipak ne ispunjavaju i nezadovoljni smo. Umjesto da tražimo „pravi“ cilj, mi si i dalje postavljemo druge matrijalne ciljeve, ispunimo ih i opet smo nezadovolji i tako cijeli život. Čim smo ostvarili jedan došao je drugi, jer susjed ima to i to pa moram imati i ja. Da li mi to trebalo ili ne, uopće nije važno. I eto radi toga trčimo doslovce kao muha bez glave, u toj trci i mi ginemo na cesti kao muhe. Jedna stara crkvena pjesma kaže:
Život kratak a smrt stalna Njoj se ne zna dan ni čas, Ako vrijeme gubim sada, U pogibelji moj je spas.
Jednu samo imam dušu, Nju mi dade vječni Bog, Propadne li ona ludo, Što će biti od zla tog?
19.07.2006. (17:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Volim promatrati ljude, a to mi daje možda više znanja, nego što bih iz knjiga naučila.Da samo vidiš kako pojedinci, a očito poslovnjaci, ne mogu izbaciti iz glave ništa od onoga što su "trebali ostaviti kući" krenuvši na godišnji.Hodaju okolo sa duboko urezanom borom između obrva, napeti da se osjeti na pet metara, bijesni, ljuti i nervozni...a meni je to potvrda onoga što sam napisala u prvom komentaru...brzina radi cilja .- slobodnog vremena za uživanje, ali sve s predznakom materijalnoga...I onda nije ni čudo da su svi bolesni, da nam je nacija bolesna najviše od srčanih bolesti, moždanih udara i karcinoma...nikako mi nije jasno da taj um čovjekov, koji je toliko toga shvatio, ne može shvatiti, prihvatiti ono iskonsko...mir u duši, slušanje tijela.
19.07.2006. (18:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad pogledaš.ni zašto više nemamo vremena, osim za žurbu!!!! i kud smo stigli.............rastrojeni i sami, nikamo! Ali, oni koji su to spoznali, ne trče više.....za ostale se možemo samo moliti! : )))***
20.07.2006. (07:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jes jedan odlican clanak. Kao sto Isus kaze budite spori kad sudite, a brzi kad oprastate. Zivot se moze samo uzivati kad se uzme vrijeme da se uzivaju ljepote svijeta koje nam je Bog dao. Na ovom putu kroz zivot imamo sansu dokazati svoju vrijednost za novi zivot koji dolazi poslije. Jer na kraju krajeva, kad ljudi zure i skupljaju materijalne stvari, kao da zaborave da nista od toga ne mogu ponijeti sa sobom, nista osim svoje vjere i dobrih dijela u ljubavi koji su pokazali drugima.
20.07.2006. (15:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama44
Dragi baća, to je toliko jednostavno i razumljivo samo po sebi, da ja nikako ne razumijem zašto se ljudi negdje stalno žure.Jednostavno su upali u žrvanj žurbe, trčeći za nečim što ni sami ne znaju što je...misle da imaju cilj, ali samo misle, jer uopće ne znaju što im je cilj.A ako ga i dosegnu, opet nisu zadovoljni, jer to nije to, nije ih ispunilo, nije ih nahranilo, donijelo im je bolest, čir na želucu, loše živce...a cilja nigdje.Usput, izmislili smo masu tehnoloških stvari koje nam ubrzavaju život, koje nam ubrzavaju posao, kao "olakšavaju" rad i potrošnju vremena...a čemu?Što činimo u to slobodno vrijeme koje smo uštedjeli vozeći se brzim autom ili leteći avionom umjesto da putujemo brodom?Ništa.Ništa ne radimo, eventualno i dalje šizimo i trčimo za nekim svojim ciljem, koji, opet kažem, niti je definiran, niti čovjeka zadovoljava...A valjda ćeš me razumijeti što sam htjela reći...Puno ti pozdrava šaljem sa vrućeg Krka...prekrasno je...:))
19.07.2006. (17:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
@Dobro si rekla, draga mama44, „upali su u žrvanj žurbe, trčeći za nečim što ni sami ne znaju što je“. Mislim da je upravo u tome problem. Takvim ljudima fail cilj koji će ih voditi kroz život, koji ima ulogu svjetionika na kojeg se uvijek trebamo orijantirati. To bi trebao biti dogoročni cilj. Kad se u socijalnim zanostima govori o radu s ciljevima onda se razlikuju daleki i bliži ciljevi. Ali ovi bliži ciljevi su podložni onom dalekom cilju, oni su samo kratki putevi koji omogućuju ostvarenje dalekog cilja, kratke etape dalekog cilja. Mi imamo puno kratkih ciljeva ali, kako rekoh nemamo taj daleki, vodeći cilj. Ako nam je jasno da je život, ma kako god on dug bio, ipak kratak i da će mo – a to je fakat – i mi jednoga dana umrijeti, onda bi to trebalo imati utjecaja na donošenje ciljeva u našem životu. Međutim naši su ciljevi većinom materijalne naravi: napraviti kuću, kupiti auto, namještaj, garderobu, otići na godišnji odmor (ta ti se bar ovih dana imaš čega nagledati). Takvi nas cilje ipak ne ispunjavaju i nezadovoljni smo. Umjesto da tražimo „pravi“ cilj, mi si i dalje postavljemo druge matrijalne ciljeve, ispunimo ih i opet smo nezadovolji i tako cijeli život. Čim smo ostvarili jedan došao je drugi, jer susjed ima to i to pa moram imati i ja. Da li mi to trebalo ili ne, uopće nije važno. I eto radi toga trčimo doslovce kao muha bez glave, u toj trci i mi ginemo na cesti kao muhe. Jedna stara crkvena pjesma kaže:
Život kratak a smrt stalna
Njoj se ne zna dan ni čas,
Ako vrijeme gubim sada,
U pogibelji moj je spas.
Jednu samo imam dušu,
Nju mi dade vječni Bog,
Propadne li ona ludo,
Što će biti od zla tog?
19.07.2006. (17:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama44
Volim promatrati ljude, a to mi daje možda više znanja, nego što bih iz knjiga naučila.Da samo vidiš kako pojedinci, a očito poslovnjaci, ne mogu izbaciti iz glave ništa od onoga što su "trebali ostaviti kući" krenuvši na godišnji.Hodaju okolo sa duboko urezanom borom između obrva, napeti da se osjeti na pet metara, bijesni, ljuti i nervozni...a meni je to potvrda onoga što sam napisala u prvom komentaru...brzina radi cilja .- slobodnog vremena za uživanje, ali sve s predznakom materijalnoga...I onda nije ni čudo da su svi bolesni, da nam je nacija bolesna najviše od srčanih bolesti, moždanih udara i karcinoma...nikako mi nije jasno da taj um čovjekov, koji je toliko toga shvatio, ne može shvatiti, prihvatiti ono iskonsko...mir u duši, slušanje tijela.
19.07.2006. (18:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zmajka
Lijepe Papine riječi..
Lijepe tvoje riječi..
A život..
Taj se ponekad s nama poigra, našali...i odredi po svom.
Topli pozdrav
19.07.2006. (22:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KAKO SADA DALJE
zivot nam je ubrzan i to tako ide.ako cemo polako necemo stici vazne stvari.pozdrav i pusa
20.07.2006. (06:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
još sanjam
kad pogledaš.ni zašto više nemamo vremena, osim za žurbu!!!! i kud smo stigli.............rastrojeni i sami, nikamo!
Ali, oni koji su to spoznali, ne trče više.....za ostale se možemo samo moliti! : )))***
20.07.2006. (07:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
immortalis blog
uvjek treba imat cilj, i ako si to dovoljno zacrtamo, taj cilj se moze i ostvarit :)
20.07.2006. (13:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jedna Slika na Dan
Jes jedan odlican clanak. Kao sto Isus kaze budite spori kad sudite, a brzi kad oprastate. Zivot se moze samo uzivati kad se uzme vrijeme da se uzivaju ljepote svijeta koje nam je Bog dao. Na ovom putu kroz zivot imamo sansu dokazati svoju vrijednost za novi zivot koji dolazi poslije. Jer na kraju krajeva, kad ljudi zure i skupljaju materijalne stvari, kao da zaborave da nista od toga ne mogu ponijeti sa sobom, nista osim svoje vjere i dobrih dijela u ljubavi koji su pokazali drugima.
20.07.2006. (15:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...