Komentari

rilady.blog.hr

Dodaj komentar (36)

Marketing

  • Ovo je moja luka ...

    sigurno je strah.. a mislim da ti u sebi i znaš od čega.. ja mogu samo nagađati.. strah od novog početka, strah od zbližavanja s nekim, pa strah od gubitka te osobe.. koliko god nalazila opravdanje za te strahove, zar ne misliš da bi ponekad trebalo i riskirati.. za sreću.. ne čeka te samo zlo i tuga.. ali to ne možeš otkriti dok ne probaš.. polako, oprezno, ali hrabro.. pusa!!

    avatar

    19.07.2006. (09:21)    -   -   -   -  

  • zlo-i-naopako

    gledajući s muške strane (a još uvijek se svrstavam na tu stranu) više mi se sviđa potruditi se otapati led nego skupljati po sebi rastopljenu nedefiniranu masu...

    avatar

    19.07.2006. (09:38)    -   -   -   -  

  • castanea land

    kod mene se radi o nečem sličnom. ali ne mislim da se radi o strahu. jako se teško otvaram. ponekad to izgleda jako hladno, a zapravo gorim i treptim iznutra.

    avatar

    19.07.2006. (09:46)    -   -   -   -  

  • provi

    kod mene je situacija obrnuta... ja šaljem signale da mi se netko sviđa, a uopće mi se ne sviđa... uvijek moram objašnjavati da smo se krivo razumijeli...

    avatar

    19.07.2006. (09:47)    -   -   -   -  

  • Athena Air

    Budući da i ja radim jako slične greške, a toga sam tek nedavno postala svjesna, rekla bih ti da ostaneš pri svome jer svaka promjena će biti neiskrena, to više nećeš biti ti. Ali slutim da od toga nema nikakve koristi... pa onda, ništa, moramo obje poraditi na tome ako mislimo biti mažene i pažene prije nego opako ostarimo :).

    avatar

    19.07.2006. (09:54)    -   -   -   -  

  • pandalavanda

    dovoljno je da se samo malo otopiš, tek toliko, ali ostavi i dio hladnoće jer je zanimljivije osvajati nego dobiti na pladnju. i još da sad to na sebi primjenim..

    avatar

    19.07.2006. (10:15)    -   -   -   -  

  • almost Poznata

    ma muškarcima trebaš nacrtat neke stvari da bi shvatili

    avatar

    19.07.2006. (10:18)    -   -   -   -  

  • zvoncica

    hm... znas, necu se bas sloziti sa tobom. zasto? zato sto vec i vrapci na grani znaju da je muskarcima draze potruditi se oko zene nego dobiti ju prelako. zajebimo sve one price o emancipaciji i tome kako je skroz cool da zena priđe prva, napravi prvi korak i slicno. cinjenica je jedna jedina, nepobitna- duboko u sebi, muskarac je lovac, to je njegov basic instinct i podsvjesno on od zene ocekuje da je ona lovina. ovako to zvuci uzasno lose i seksisticki i vjerojatno bi me feministicki nastrojene zene pribile na kriz, ali jebe mi se, iz vlastitog iskustva znam da ova teorija drzi vodu i nikada se nije pokazala netocnom. znaci, ja ti se drzim one staromodne- ON je taj koji treba poduzeti prvi korak i VISE se u startu potruditi. sve drugo neminovno dovodi do loseg razvoja događaja. naime, duboko u sebi vecina zena zapravo i trazi lovca (sigurna sam, poznavajuci tebe, da i ti trazis upravo to, osvajaca, muskarca sigurnog u sebe kojeg jedna hladnija rijec ili gesta nece uspjeti pokolebati da dobije ono sto zeli, a to si TI), a ako kojim slucajem naleti na muskarca kojeg je ona morala "zavesti" ustvari izgubi interes, jer joj nije dovoljno "muskarac". kod nas zena je to obrnuta psihologija od muskarceve. dakle- on lovi, ti bjezis, ponekad malo usporis da mu ne pobjegnes iz vidokruga i kada te napokon ulovi, ide onaj dio- zivjeli su sretno... barem neko vrijeme... :)))) draga, ne opterecuj se, budi ono sto jesi, svaki koji se ne moze nositi sa tobom nije ono sto trazis. kuzis? poljubac, javljaj novosti. :)

    avatar

    19.07.2006. (10:38)    -   -   -   -  

  • izgubljena

    ja uopće ne šaljem signale...kakvi signali?!?!? :D

    avatar

    19.07.2006. (10:41)    -   -   -   -  

  • Goldeneye

    nemoj se mijenjati!

    avatar

    19.07.2006. (10:43)    -   -   -   -  

  • zvoncica

    p.s. također se ne slazem sa almost poznatom- muskarcima DEFINITIVNO ne moras nacrtati neke stvari da bi shvatili. oni itekako dobro shvacaju i osjecaju kada se nekoj zeni sviđaju, ali na njihov ego dobro utjece kada se zena lomi oko njih pa cesto vole glumiti da ne razumiju znakove, ali to je obicno sa zenama za koje nisu dovoljno zainteresirani, jer kada im se neka stvarno sviđa oni i iz benignih recenica tipa: "imas lijepu majicu" crpe razloge za daljnje osvajanje iste. znaci, ako zelis nesto dobiti BRZO onda se prepusti tom nacinu "pokazat cu mu koliko mi se sviđa" i vjerojatno ces ga i dobiti, ali on ce takvu igru prihvatiti iz cistog razloga sto muskarci jako, jako tesko odbijaju zene, ali to nece biti dugog vijeka. ma znas sto rilice? ja sam sigurna da duboko u sebi ti sve ovo sto ja pisem znas i sama i zato necu vise tu izigravati psihologa i sexologa nego cu ponovno reci isto- budi i ostani ono sto jesi i slusaj svoje nagone i instinkte, oni te NIKAD ne varaju. :)

    avatar

    19.07.2006. (10:46)    -   -   -   -  

  • misteriozo

    daj mu do znanja malo po malo. nekad je dovoljno samo malo da uspije skužiti (ako do sada već nije)

    avatar

    19.07.2006. (11:02)    -   -   -   -  

  • ***vijesti na drugom :)))***

    Već dugo razmišljam kakve signale šaljem muškom rodu sad kad sam pročitala tvoj post definitivno sam se našla. Jednostavno se bojim pokazati da mi je stalo jer se bojim da ću biti povriđena. Neki dišpet u meni ne dopušta mi da pokažem da možda osjećam nešto jer što ako ja osjećam nešto jače nego druga strana?! Kod prvog upoznavanja (a moram priznati da takvi nema puno) ne pokušavam se preseravati nego onako kako pričam sa svima pričam i s tom osobom, stvar je u tom što ljudi koji me znaju neće možda uzeti za zlo neke moje gluposti a svi ostali će me čudno pogledati. Al opet kad čitam po tisućiti put savjete u ženskim magazinima Kako ga zavesti u 5, 15, 25, i 125 koraka pitam se pa jel to neka igra zavjere? ko će paziti na sve sitnice.

    avatar

    19.07.2006. (11:10)    -   -   -   -  

  • tko pita, ne skita

    Možda ću malo previše filozofirat sada, ali mislim da ti trebam napisati to što mislim. Svatko od nas ima strahove od toga da nas se ne povrijedi, izigra, malo nam je manjak povjerenja u druge ljude i sve su to normalni strahovi i zapravo, nužno potrebni kako bi se zaštitili od svakakvih kretena koji nas okružuju. Nažalost takvim stavom često odbijemo ljude koji su sasvim ok. Ono što ja mislim je da se svatko od nas prije svega mora zapitati što želi, koji je krajnji cilj. Da li se za pet godina vidiš i dalje ovako sama i smatraš da je to ok, da ćeš na taj način biti sretna i zadovoljna ili želiš nekog pokraj sebe. I jedna i druga stvar su osobna želja tj. odluka. I svaka za sobom nosi određeno ponašanje tj. korigiranje vlastitog ponašanja prema okolini. Ono što je potrebno je proanalizirat sebe i sam sa sobom riješit pitanje tog vlastitog cilja. Ukoliko želiš biti sama, onda ćeš jasno to davati do znanja svojim 'hlanijim stavom', iskreno dat do znanja da ne želiš ništa osim možda tu i tamo neobaveznog seksa i nakon toga svak sebi i gotova stvar. No, ako želiš nešto više, a šalješ poruku da ne trebaš nikog, vjerojatno će se puno ljudi okrenut i potražit nekog tko je pristupačniji. Da se ne zavaravamo onim pričama, ako te stvarno voli - potrudit će se, jer kako te može voljeti ako te ne pozna dovoljno??!!! Zaljubiti se - da, naravno, željet povalit - još vjerojatnije, ali nemojmo miješat kruške i jabuke. Rijetki su oni koje će kada vide ono nešto u tebi, pokušati srušiti sve one zidove koji si sagradila ako im ne daš barem malo nade (definitivno se ne traži rastapanje, gugutanje i treptanje okicama - ni za živu glavu)!!!! Možeš čekat i takvog, samo su onda velike vjerojatnosti da ćeš ga još čekati i u staračkom domu!! Svatko od nas treba počet sa sobom samim, i pohvano je da si počela analizirat svoje ponašanje, jer nitko od nas nije savršen i potrebno je s vremena na vrijeme malo razbucati one neke postavke u glavi i presložit ih u skladu s našim životnim ciljevima i na kraju krajevima, suočiti se sa onim stvarima kojih se bojimo, a da ih možda nismo ni svjesni. A to ne može nitko drugi osim nas samih!!! Eto, to je moje mišljenje. Sad, da li je ispravno ili ne, moje je.

    avatar

    19.07.2006. (11:53)    -   -   -   -  

  • SUPERKNJIGARA

    novo novo novo!!!

    avatar

    19.07.2006. (11:59)    -   -   -   -  

  • nigdje veze

    to je strah od dodirljivosti...

    avatar

    19.07.2006. (12:05)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Ne znam što je to točno što uzrokuje takvu...hm...blokadu?, ali nekako mi priča jaaaako poznato zvuči. Štoviše, i sama sam napisala post Kako priznajemo... misleći upravo na te situacije u kojima to "nešto" trebamo nekome dati do znanja, a pribojavamo se...valjda odbijanja, promašaja, krivog tumačenja signala. Teško se prepuštamo (čitaj: i ja sam ta), a bilo je situacija u kojima mi je frendica rekla da ja šaljem potpuno krive signale. Naravno, nije to proračunato i planirano, nego jednostavno valjda od straha da ne ostanem na vjetrometini kad padne taj nekakav oklop, kad se ja otvorim i tada shvatim da je sve - moja zabluda. Brrrr, tko to voli??? Pa onda valjda od tog straha sputavam oduševljenje, ne znam kako bih te signale "dozirala" da budu prepoznatljivi, a opet ne pretjerani, kvragu ;) Nekako mi se preteška čini ona riječ koju si upotrijebila na kraju pa si mislim...dobro, zar to stvarno tako izgleda??? A nije to namjera. :)

    avatar

    19.07.2006. (12:10)    -   -   -   -  

  • Penellope

    Kod mene opet suprotno. Moram se praviti neljubazna, jer uglavnom dečki s kojima komuniciram misle da moja ljubaznost znači da se palim na njih i što je još gore, to misle i njihove cure pa sam dobivala kao u šali, a zapravo zlobnih komentara u tom smislu. Zato u zadnje vrijeme samo šutim i jbg-a.

    avatar

    19.07.2006. (12:16)    -   -   -   -  

  • Pjesma o jednoj mladosti

    Ti bi recept? Neima ga. Životno iskustvo navodi te da mijenjaš ponašanje i prilagođavaš ga vlastitim i tuđim očekivanjima. Radim s ljudima petnaest godina, i teško mi je složiti facu i ostati ljubazna ili bar ravnodušna kad se bahate i prenemažu preda mnom, ili kad mi se obraćaju kao otiraču, djetetu ili maloumnoj. Uspijevam, ipak, izboriti mnoge bitke. U kontaktima s muškarcima meni osobno puno pomažu godine, brak i majčinstvo. Ne moram se nikome dokazivati, znam koliko vrijedim. Naučila sam, uz to, neke trikove šarmiranja...

    avatar

    19.07.2006. (12:26)    -   -   -   -  

  • zvoncica

    e pa vidis, to je uzajamno. bez obzira na dan. :))))

    avatar

    19.07.2006. (12:53)    -   -   -   -  

  • Thoughts Of The Refugee

    nitko ne kaze da moras gugutati i treptati okicama, samo moras malo promijeniti stav... kuzim tocno sto se dogadja jer je tocno takva frendica od moje sestre... ma razradit ces ti to, ne brini se...

    avatar

    19.07.2006. (13:17)    -   -   -   -  

  • KOKI

    ja zato trepčem sve u šesnaest...:)

    avatar

    19.07.2006. (14:09)    -   -   -   -  

  • Još jedna djevojka ukradenog srca...

    Takva sam ja prije bila...bojala se pokazati svoje pravo duševno stanje tj. nekakve ajmo reć osjećaje dok nisam bila sigurna da će bit uzvraćeno...to se lako riješi...samo se malo opusti... :) pozdrav

    avatar

    19.07.2006. (16:39)    -   -   -   -  

  • *SUDBINA-FOG*

    Ja sam nekad bila takva...nisam baš voljela ofirat s nekim ako nisam znala da i ja njega zanimam... bolje je da si takva nego laka cura koja se svima nabacuje...mada nije dobro ako si previše zatvorena to te čini samo tjeskobnom jednostavno reci što ti je na duši... :) Dizajn ti je predobar

    avatar

    19.07.2006. (16:56)    -   -   -   -  

  • Amy

    Teško je nekome odmah dati do znanja da ti se sviđa. Na neki način je to strah, ali onaj da te ne povrijedi, da ne shvati krivo i još puno gluposti koje se nama ženama motaju po glavi. Kad mi je jedan tip prvi put rekao da mu se sviđam i pitao me da li se on meni sviđa (porukom) mislim da mi je u tom trenutku bilo lakše da slomim prst nego da mu natipkam jedno: ''Sviđaš mi se.''.

    avatar

    19.07.2006. (17:13)    -   -   -   -  

učitavam...