nevolim samoću iako je ona ponekad potrebna ćovijeku da uze u sebe i vidi što ne valja u mom životu zato su jako dobri ovaki seminari bar jednom godišnje ................... volim ljude hvala bogu imam puno dobrih prijatelja.........btb.......
18.07.2006. (19:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemogu vjerovat ali napokon sam naletio na smisleni blog.... Nastavi tako ....
18.07.2006. (21:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možda nije tema, ali najprije samo da kaže vezano za ovaj uvodni dio, uvjerena sam da svatko od nas može doprinjeti savršenosti. Samo ljudima je valjda lakše ići linijom manjeg otpora i ne čini ništa. To na neki način ima veze i sa donjim dijelom teksta. Ima nas svakakvih, ali sigurna sam da svi ljudi, koliko god ekstrovertirani bili ipak veću sigurnost osjete u poznatoj sredini. Isto tako, uvjerena sam da i najveći ekstroverti teško spavaju dan prije dolaska na novo radno mjesto ili dolaska u novu školu. Mislim da je to u nekim granicama normalno. Isto tako mislim da je dobro i to što se učiš biti otvorenija. Sigurno se to ne može učiti po nekom receptu, ali želja, iskustvo, ali i znanje čine svoje.
18.07.2006. (22:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni se čini da uvijek tražim neku ravnotežu između samoće i društvenosti. Ima trenutaka u kojima mi godi pobjeći od samoće u društvo, a s druge strane, postoje trenuci želje za samoćom koja me onda, kako si ti napisala, priprema za zajedništvo. Zanimljivo ti je ovo, znaš! :)
18.07.2006. (22:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Često prođemo kraj znakova Prošlosti. Periferni čitač u nama, sve to nekako dohvati u prolazu, ali to je tako nedostatno. Često previdimo znake Budućnosti, pa ih s jednakom nespretnošću uranjamo u sebe. Tako nas obraduje tračak vidovitosti i rastuži Sadašnjost. Baš smo zatočeni u krugovima. Baš smo nevješti u kodovima. Baš smo jedinstveni u posrtanjima. Baš divni, polubožanski kad se vinemo ponad sebičnosti.
19.07.2006. (08:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
joj....opet nemam niš pametno za reć:))) ti to tak lijepo napišeš, opišeš, zaključiš...da ja jedino mogu pročitat, bit kuš i otić dalje razmišljajući....
19.07.2006. (08:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ah, draga moja, uvijek mi je zadovoljstvo pročitati tvoje postove..uvijek su inspirativni i potiču na promišljanje samog sebe i svojih postupaka.. I ja sam osamljenik, poprilično, lažno ekstrovertirana, prisiljena puno puta savladati te prepreke u sebi samoj..Ali trudim se..i svakako svako novo poznanstvo donosi neku sigurnost i novo iskustvo A blog mi užasno puno pomaže.. Što se tiče dobrih želja...valjda će sve biti ok, ide na bolje i ne dam se ja tako lako. Kod malene nema ništa od uha, samo lagana prehladica (vjerojatno kombinacija znoj, propuh, klima)..bit će dobro... Lijepi ti pozdrav šaljem....:))
19.07.2006. (08:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Često se povlačim u osamu svoje duše i to mi paše.Koliko god sam društveno biće samoća me zove na razgovor sa samom sobom.Pozdrav ti ostavljam,tvoji tekstovi me često zovu na prispitivanje same sebe
19.07.2006. (09:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Komentar na prošli post: biram biti čovjek... Voljela bih biti dobar čovjek, zaista... A post o samoći možda uspijem pročitati navečer, sada žurim u grad, a ostavljam ogromni pozdrav!! Svako dobro!!
19.07.2006. (15:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sviđa mi se i Gruenov tekst i tvoje promišljanje. I meni se događa da kada nekud idem imam u glavi neka pitanja ili nešto što ću upotrijebiti ako mi bude u početku neugodno ili... Čak sam naučila ne raditi probleme ako sam negdje sama i ne poznajem nikoga. Ponekad pričam, ponekad ne, ali ne želim da mi to stvara problem. Ma, nije mi uvijek lako sa mnom, ali... Da, samoća je dobra da bismo više bili ljudi i približili se drugima, ali je strahovito loša ako je biram zato što sam ozlojeđena ili se želim nekome osvetiti. I meni se kao i tebi događa da sam ponekad jako ohrabrena nekim ljudima koje susrećem na blogu... Odjednom mi se čini da se u meni oslobađa neki dio mene za kojeg sam već mislila da ne postoji.... Pozdrav, za koji dan odlazim tjedan dana u samoću :))) Zato je ovaj tvoj post nešto kao podsjetnik meni što bih sa sobom trebala tih dana..... I tebe sa sobom nosim ;))))
19.07.2006. (21:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Po tom sam pitanju vrlo čudna sama sebi...volim svoje vrijeme samoće kada se posvećujem svojim sitnim radostima. a blog je jedan od njih. Volim čitati i u zadnje vrijeme nekako više volim pročitati poeziju, možda zbog vrućine jer je kraća, volim pobjeći u prirodu i u hladu pustiti misli da vrludaju... Ali...kada dođem u društvo to je potpuno druga priča...priznajem da volim duge razgovore kada pronađem osobu s kojom mogu dugo razgovarati, podijeliti mišljenja i općenito mi je razgovor vrlo bitan dio i druženja i života. Evo upravo mi je draga prijateljica pozvonila i idem joj kuhati kavu...jutarnja doza razgovora kojeg mi među nama zovemo doping.
20.07.2006. (09:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kada pritisnu problemi u zadnje vrijeme se najčešće povučem u samoću..tako mi odgovara jer ne želim opterećivati druge, a i oni baš nemaju razumijevanja..onda, kad me prođe, ponovo se aktiviram i trudim se pomoći onima koji meni nisu mogli/htjeli/znali..moram priznati da sam usamljena u zadnje vrijeme..pozdrav :))
20.07.2006. (12:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"...Svi smo došli na svijet takvi kakvi jesmo i svi imamo neko poslanje, veliko ili malo...."
Ima jedna knjiga: "Najsretniji ljudi na svijetu" a smisao cijele knjige je otprilike ova: Oni koji ne shvate svoje poslanje nikad ne budu potpuno sretni a oni koji shvate zašto su, utvari, "ovdje" postaju...najsretniji ljudi na svijetu... I ja se slažem s tom mišlju...
20.07.2006. (12:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
razumijem što si htjela reći.kada se gledam u nekom svijetu gdje ne bih bila sputavana stidom i nelagodom vidim veoma simpatično i društveno biće.Ali u stvarnosti sam totalna suprotnost!ALi znam da to što je sada,nisam ja,već ono što su od mene učinili.Osloboditi ću se ja toga,samoće i povlaćenja!Jedan sam period totalno nestala sa "scene".Ljudi koji su me viđali obavezno vani svaki vikend par godina za redom nisu mogli vjerovati što je to sa mnom...A ja sam se u tišini i samoći osjećala tako dobro.Morala sam pobjeći!To se događa u nekom prijelomnom trenutku unutar tebe kada želiš pobjeći,uzeti vrijeme samo za sebe..Ali to sve je dobro,ponekad.Ona stidljivost,nelagoda kada prilaziš drugima je stvarno nešto što te spriječava u nekoj misiji,što daje krivu sliku o tebi drugima,a krivo se počnemo shvaćati i mi sami.To nas čini introvertima,neprilagođenima i neshvaćenima..i tada nismo sposobni djelovati.Jer za djelovanje potreban je veliki krug ljudi koji će te slušati...Jao teško je reći točno ono što misliš ovako pisanim putem pa se nadam da si shvatila ono što sam pokušala nabrzinu izvući...(a ima toga što bi se moglo reći ...) Veliki pozdrav!
20.07.2006. (19:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zaljubljena u ....
nevolim samoću iako je ona ponekad potrebna ćovijeku da uze u sebe i vidi što ne valja u mom
životu zato su jako dobri ovaki seminari bar jednom godišnje ...................
volim ljude hvala bogu imam puno dobrih prijatelja.........btb.......
18.07.2006. (19:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemogu vjerovat ali napokon sam naletio na smisleni blog.... Nastavi tako ....
18.07.2006. (21:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Možda nije tema, ali najprije samo da kaže vezano za ovaj uvodni dio, uvjerena sam da svatko od nas može doprinjeti savršenosti. Samo ljudima je valjda lakše ići linijom manjeg otpora i ne čini ništa. To na neki način ima veze i sa donjim dijelom teksta. Ima nas svakakvih, ali sigurna sam da svi ljudi, koliko god ekstrovertirani bili ipak veću sigurnost osjete u poznatoj sredini. Isto tako, uvjerena sam da i najveći ekstroverti teško spavaju dan prije dolaska na novo radno mjesto ili dolaska u novu školu. Mislim da je to u nekim granicama normalno. Isto tako mislim da je dobro i to što se učiš biti otvorenija. Sigurno se to ne može učiti po nekom receptu, ali želja, iskustvo, ali i znanje čine svoje.
18.07.2006. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Meni se čini da uvijek tražim neku ravnotežu između samoće i društvenosti. Ima trenutaka u kojima mi godi pobjeći od samoće u društvo, a s druge strane, postoje trenuci želje za samoćom koja me onda, kako si ti napisala, priprema za zajedništvo. Zanimljivo ti je ovo, znaš! :)
18.07.2006. (22:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goldeneye
svaki novi kontakt i susret s ljudima obogaćuje. uživam u tome
19.07.2006. (07:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
Često prođemo kraj znakova Prošlosti. Periferni čitač u nama, sve to nekako dohvati u prolazu, ali to je tako nedostatno. Često previdimo znake Budućnosti, pa ih s jednakom nespretnošću uranjamo u sebe. Tako nas obraduje tračak vidovitosti i rastuži Sadašnjost.
Baš smo zatočeni u krugovima. Baš smo nevješti u kodovima. Baš smo jedinstveni u posrtanjima. Baš divni, polubožanski kad se vinemo ponad sebičnosti.
19.07.2006. (08:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama sepia
joj....opet nemam niš pametno za reć:))) ti to tak lijepo napišeš, opišeš, zaključiš...da ja jedino mogu pročitat, bit kuš i otić dalje razmišljajući....
19.07.2006. (08:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ledenaicy
Ah, draga moja, uvijek mi je zadovoljstvo pročitati tvoje postove..uvijek su inspirativni i potiču na promišljanje samog sebe i svojih postupaka..
I ja sam osamljenik, poprilično, lažno ekstrovertirana, prisiljena puno puta savladati te prepreke u sebi samoj..Ali trudim se..i svakako svako novo poznanstvo donosi neku sigurnost i novo iskustvo
A blog mi užasno puno pomaže..
Što se tiče dobrih želja...valjda će sve biti ok, ide na bolje i ne dam se ja tako lako. Kod malene nema ništa od uha, samo lagana prehladica (vjerojatno kombinacija znoj, propuh, klima)..bit će dobro...
Lijepi ti pozdrav šaljem....:))
19.07.2006. (08:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ANONIMAC
Često se povlačim u osamu svoje duše i to mi paše.Koliko god sam društveno biće samoća me zove na razgovor sa samom sobom.Pozdrav ti ostavljam,tvoji tekstovi me često zovu na prispitivanje same sebe
19.07.2006. (09:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
Komentar na prošli post: biram biti čovjek... Voljela bih biti dobar čovjek, zaista...
A post o samoći možda uspijem pročitati navečer, sada žurim u grad, a ostavljam ogromni pozdrav!!
Svako dobro!!
19.07.2006. (15:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
Sviđa mi se i Gruenov tekst i tvoje promišljanje. I meni se događa da kada nekud idem imam u glavi neka pitanja ili nešto što ću upotrijebiti ako mi bude u početku neugodno ili... Čak sam naučila ne raditi probleme ako sam negdje sama i ne poznajem nikoga. Ponekad pričam, ponekad ne, ali ne želim da mi to stvara problem. Ma, nije mi uvijek lako sa mnom, ali... Da, samoća je dobra da bismo više bili ljudi i približili se drugima, ali je strahovito loša ako je biram zato što sam ozlojeđena ili se želim nekome osvetiti.
I meni se kao i tebi događa da sam ponekad jako ohrabrena nekim ljudima koje susrećem na blogu... Odjednom mi se čini da se u meni oslobađa neki dio mene za kojeg sam već mislila da ne postoji....
Pozdrav, za koji dan odlazim tjedan dana u samoću :))) Zato je ovaj tvoj post nešto kao podsjetnik meni što bih sa sobom trebala tih dana.....
I tebe sa sobom nosim ;))))
19.07.2006. (21:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@pple
Po tom sam pitanju vrlo čudna sama sebi...volim svoje vrijeme samoće kada se posvećujem svojim sitnim radostima. a blog je jedan od njih. Volim čitati i u zadnje vrijeme nekako više volim pročitati poeziju, možda zbog vrućine jer je kraća, volim pobjeći u prirodu i u hladu pustiti misli da vrludaju...
Ali...kada dođem u društvo to je potpuno druga priča...priznajem da volim duge razgovore kada pronađem osobu s kojom mogu dugo razgovarati, podijeliti mišljenja i općenito mi je razgovor vrlo bitan dio i druženja i života. Evo upravo mi je draga prijateljica pozvonila i idem joj kuhati kavu...jutarnja doza razgovora kojeg mi među nama zovemo doping.
20.07.2006. (09:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moje vijuge
kada pritisnu problemi u zadnje vrijeme se najčešće povučem u samoću..tako mi odgovara jer ne želim opterećivati druge, a i oni baš nemaju razumijevanja..onda, kad me prođe, ponovo se aktiviram i trudim se pomoći onima koji meni nisu mogli/htjeli/znali..moram priznati da sam usamljena u zadnje vrijeme..pozdrav :))
20.07.2006. (12:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Umjetnik
"...Svi smo došli na svijet takvi kakvi jesmo
i svi imamo neko poslanje, veliko ili malo...."
Ima jedna knjiga: "Najsretniji ljudi na svijetu"
a smisao cijele knjige je otprilike ova:
Oni koji ne shvate svoje poslanje
nikad ne budu potpuno sretni
a oni koji shvate zašto su, utvari, "ovdje"
postaju...najsretniji ljudi na svijetu...
I ja se slažem s tom mišlju...
20.07.2006. (12:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
more nade
Imala sam slično djetinjstvo. Bila sam stidljiva, zatvorena, zatrpana knjigama i učenjem. I meni ovaj blog dobro dođe.. da ne ponavljam...
20.07.2006. (15:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao da je važno...
razumijem što si htjela reći.kada se gledam u nekom svijetu gdje ne bih bila sputavana stidom i nelagodom vidim veoma simpatično i društveno biće.Ali u stvarnosti sam totalna suprotnost!ALi znam da to što je sada,nisam ja,već ono što su od mene učinili.Osloboditi ću se ja toga,samoće i povlaćenja!Jedan sam period totalno nestala sa "scene".Ljudi koji su me viđali obavezno vani svaki vikend par godina za redom nisu mogli vjerovati što je to sa mnom...A ja sam se u tišini i samoći osjećala tako dobro.Morala sam pobjeći!To se događa u nekom prijelomnom trenutku unutar tebe kada želiš pobjeći,uzeti vrijeme samo za sebe..Ali to sve je dobro,ponekad.Ona stidljivost,nelagoda kada prilaziš drugima je stvarno nešto što te spriječava u nekoj misiji,što daje krivu sliku o tebi drugima,a krivo se počnemo shvaćati i mi sami.To nas čini introvertima,neprilagođenima i neshvaćenima..i tada nismo sposobni djelovati.Jer za djelovanje potreban je veliki krug ljudi koji će te slušati...Jao teško je reći točno ono što misliš ovako pisanim putem pa se nadam da si shvatila ono što sam pokušala nabrzinu izvući...(a ima toga što bi se moglo reći ...)
Veliki pozdrav!
20.07.2006. (19:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
okeco
ovaj zadnji odlomak je skoro pa ono kaj sam htio komentirati ... dakle ovaj put sam se izvukao :)))
20.07.2006. (22:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
portretsnova1
Srećom, vrijeme odmora je. I novih susreta. :-))
21.07.2006. (10:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ANONIMAC
Draga samo da te pozdravim,mah ostavljam
23.07.2006. (16:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...